Demencija

Joj Goti:zcepanje:
Ne zelim da znam i ako ima sanse da sam to nasledila dok ne nadju lek:mrgreen:
I sta ako saznam ranije onda ce mi ostatak zivota biti pakao od straha ...sta cu i kako cu...:confused:
Ovako sto ne znam to me i ne boli i samo samu sebe tesim da ce to mene zaobici...
I treniram mozak i fizicki se aktiviram na sve moguce nacine samo da ne zabrazdim...
Do prosle god. je i moja majka slagala reci iz slagalice a danas vec proziva tatu da su mu to svalerke:zper:
Koja god se osoba pojavi na tv-u ona ga vezuje za tatu ili pocela je u zadnje vreme i za mene:eek:
Jer joj je moj bratanac par puta rekao kada je pitala gde sam da sam se udala:mrgreen:
Bobice ne mogu moji nesto da mi pomognu...Jer se i oni grce da prezive...Sestra mi kupuje hemiju zadnjih meseci ali preko toga ne moze...Jer i ona ceka drugo unuce a ojadili su je za pare...Zbog silnih testova za bebu na daunov sindrom...Nesto nije bilo Ok.:eek:Ali su poslednje analize pokazale da je sve sa bebom u redu:worth:
Eto ima i nesto lepo kada svi pricaju lose...
Nekad i lekari grese a to se dokazalo x puta...Pa se nadam da su pogresili i kod nasih roditelja...:think:A samim tim ni mi ne moramo nesto puno da brinemo:zper:
 
Poslednja izmena:
Goti hvala na podrsci,razmisljam o tom novom otricu samo kad ce kod nas biti sve to primenjivo, sumnjam da ce biti skoro....
Mada u pravu je Florena bolje je ne znati i ne opterecivati se....
Sta nas u zivotu ceka nikad ne znamo....

Sto se tice Flori patoloske ljubomore,nemoj da se sekiras, da je ubedjujes nema svrhe,ja sam to jako dugo pokusavala ocu da dokazem pa sam samo gubila zivce,on je toliko bio ubedjen u mamino neverstvo da je to neverovatno bilo, i otisao je od kuce u tom uverenju... I verujem da je duboko patio zbog toga....

Ma sam bog zna kako se oni osecaju, verujem da im je u trenutcima nemoci jako strasno...
Moj otac je imao fazu uzasne depesije i tada je lekaru rekao da mu je u glavi jedno opste komesanje,znaci totalni haos a i videlo se to,kukao je neprekidno...A kad ga pitas sta mu je ne moze da objasni....
Stresem se kad se setim svega toga...
Sta da radis Flori moras onda da se boris sama ako nema nikog da ti pripomogne,gledaj bar kako da amortizujes stres ....
Ja sam inace konacno javila stricu gde je tata, nije se protivio ako je uopste shvatio o cemu se radi, i ja nisam mnogo toga razumela dok nisam upala na ovaj forum..
Inace on za sada funkcionise bez katetera sto je dobro ne krvari,kaze doktor bice dobro ako tako ostane , i ja to mislim.... Zakazane su mu uroloske analize pa cemo da vidimo....I ne nazaduje za sad cini mi se bar...
 
Goti kako ti je mama,kako izdrazava u bolnici i kako oni sa njom

Došla sam malopre.....s obzirom da je kod kuće povremeno uz pomoć štaka mogla da ustane do kupatila, u bolnici uopšte ne ustaje, kaže visok joj krevet pa se plaši..danas je potpuno bunovna i letargična, kao i kod kuće..jedan dan je kao nešto stabilna i bistra, a već drugi dan kao da ne zna za sebe...samo da ovih dana pronađem doktorku.....
Kako tvoj otac, mada kod njega šta je tu je, kako si ti?
 
E Goti, mene stizu druge muke,izgleda i ja i muz ostajemo bez posla.. Tako je to,zlo nikad ne dolazi samo... Borimo se kako da isplivamo iz svega najbolje sto se moze...
U silnim problemima smo,drzava nam unistava firmu bez ikakvog razloga pa smo totalno sludjeni i napeti.... Ne znam sta ce biti..

Bas sam razocarana, :(ne znam kuda sve ovo vodi...
I onda se rastuzim i zbog oca,zasto je bas njega moralo to da pogodi-nesto tako strasno...
 
Bobice...malo je reći da mi je žao..čak šta više se iljutim na ovu prokletu državu, i zbog sebe i zbog u ovom slučaju tebe i tvoje porodice....znam da ne bi trebalo da sve očekujemo od države, ali što je mnogo mnogo je....nemama reči.....
 
Šta reći,evo i mene na ovom forumu.Već duže vremena iščitavam vaša iskustva i shavatam da koliko god mi je teško sve šanse su da će mi biti još teže.Pokušaću da ukratko objasnim moj susret sa ovom bolešću.Ja se staram o majci kojoj je prošlog leta konstatovana demencija i bila sam prilično šokirana.Sada čitajući više o tome shvatam da to nije došlo naglo i odjednom ,samo ja nisam umela da prepoznam simptome (uznemirenost,stalno traženje nečega,težina da se nešto kaže i sl.) iako živim sama sa njom.Tek kad sam shvatila da ne ume da vidi koliko je sati ili koji je dan u nedelji počela sam sve događaje da povezujem sa mogućom demencijom.Prošlog leta je pored tih da kažem povremenih simptoma odjednom došla u situaciju da ne prepoznaje mene ili bližu familiju i da joj se priviđaju neki ljudi.Tad sledi naš prvi odlazak kod lekara i dobija terapiju ebix-om.Posle nekih mesec dana njoj se stanje poboljšava i opet može neko vreme da ostane sama u kući(iako sam ja odmah angažovala jednu ženu da bude sa njom dok sam ja na poslu),depresija se izgubila,dobila je apetit,počela bolje da komunicira sa okolinom i sl.Sve je bilo super i ja sam se ponadala da će ta terapija pomoći i da će sve ostati na tom nivou,međutim njoj se stanje opet naglo pogoršalo,počela je da gubi orijentaciju u stanu,da ne zna kako da se obuče,da stalno tvrdi kako hoće kući,uporno odbija da se ta žena stara o njoj(ima grozne oči,ukrašće nešto,netreba njoj niko)i ja sam sad očajna,ne znam kako da joj pomognem.Žao mi je kad je vidim onako uplašenu i ne znam šta da joj kažem kad pođem ujutro na posao a ona "hoće kući".Ako imate neki savet šta je najbolje tad da joj kažem,kako da je smirim bila bi zahvalna.Ne treba ni da napominjem koliko mi je sve ovo teško i da ima momenata kad stvarno hoću da poludim,a svesna sam da je ovo tek samo početak i zato je stvarno dobro što postoje ovakvi forumi jer neke stvari može da shvati samo neko ko kroz to prolazi.Izvinjavam se ako sam bila opširna i konfuzna ali ovo mi je prvi post na ovu temu.
 
Olja ne mogu da ti pozelim dobrodoslicu :sad2:
Jer je ovde put u pakao koji ne bih pozelela nikome pa ni tebi:heart:
Zao mi je sto se to i tvojoj mami desava:sad2:
Ali kad su te vec stisle iste muke onda eto svi smo tu:heart:
Na pitanje da hoce kuci posle izludjivanja i teskih trenutaka u jednom momentu pre par meseci sam saznala da ona u stvari hoce da ide u rodnu kucu i da je TO TA kuca:eek:Jer se oni polako vracaju unazad i pocinju da razmisljaju kao deca... I tako dalje ..Saznaces na zalost:sad2:
Vidi sa lekarom da joj daju nesto za smirenje...i ne obaziri se za to sto trazi da ode ta zena:mrgreen:Jednostavno joj reci da je bolnica zaposlila da bude tu ili tako nesto i da to od tebe ne zavisi...Lazi i mazi kako znas i umes jer oni i ne mogu da sagledaju pravu istinu...A posle nekoliko trenutaka ce sve to zaboraviti pa opet ispocetka...
Ja sam mami i pored lekova koje pije sama dodala bromazepam od 1.5 i mnogo je mirnija i stalozenija...Mada kada je uhvate bubice onda ne pomaze nista.
I da moja oba roditelja su u paranoji da im neko nesto krade,uzima ili sta vec...
Olja bilo bi nam drago da zajedno sa nama delis svoje nedace i da ti pomognemo barem savetom ili lepim recima ako ne mozemo drugacije...:zag:

Goti i moja majka je ovih dana u nekom letargicnom stanju..Non stop joj se spava i ne moze nesto da stoji i tesko joj je...
Valjda je to zbog proleca i promene vremena:think:
Koliko je meni lepo toliko je njoj tesko:sad2:
Bobice zar ne moze tvoj otac da nosi pelene umesto kaktetera...Jeste da je malo tesko za njih ali njemu bi bilo bolje...imao bi manje infekcija a i ne bi se samopovredjivao.
Zao mi je zbog vaseg posla ...sta da ti kazem kada zivimo samo od tatine penzije..
Jer ni ja ne radim a mama nije nikada radila:roll:Nadam se da ce biti sve u redu ne sekiraj se unapred...sta bude bilo - bice...
Drzim vam palceve da sve dobro prodje:heart:Samo veruj i ne brini :aha:
 
Poslednja izmena:
Olja ne mogu da ti pozelim dobrodoslicu :sad2:
Jer je ovde put u pakao koji ne bih pozelela nikome pa ni tebi:heart:
Zao mi je sto se to i tvojoj mami desava:sad2:
Ali kad su te vec stisle iste muke onda eto svi smo tu:heart:
Na pitanje da hoce kuci posle izludjivanja i teskih trenutaka u jednom momentu pre par meseci sam saznala da ona u stvari hoce da ide u rodnu kucu i da je TO TA kuca:eek:Jer se oni polako vracaju unazad i pocinju da razmisljaju kao deca... I tako dalje ..Saznaces na zalost:sad2:
Vidi sa lekarom da joj daju nesto za smirenje...i ne obaziri se za to sto trazi da ode ta zena:mrgreen:Jednostavno joj reci da je bolnica zaposlila da bude tu ili tako nesto i da to od tebe ne zavisi...Lazi i mazi kako znas i umes jer oni i ne mogu da sagledaju pravu istinu...A posle nekoliko trenutaka ce sve to zaboraviti pa opet ispocetka...
Ja sam mami i pored lekova koje pije sama dodala bromazepam od 1.5 i mnogo je mirnija i stalozenija...Mada kada je uhvate bubice onda ne pomaze nista.
I da moja oba roditelja su u paranoji da im neko nesto krade,uzima ili sta vec...
Olja bilo bi nam drago da zajedno sa nama delis svoje nedace i da ti pomognemo barem savetom ili lepim recima ako ne mozemo drugacije...:zag:

Goti i moja majka je ovih dana u nekom letargicnom stanju..Non stop joj se spava i ne moze nesto da stoji i tesko joj je...
Valjda je to zbog proleca i promene vremena:think:
Koliko je meni lepo toliko je njoj tesko:sad2:
Bobice zar ne moze tvoj otac da nosi pelene umesto kaktetera...Jeste da je malo tesko za njih ali njemu bi bilo bolje...imao bi manje infekcija a i ne bi se samopovredjivao.
Zao mi je zbog vaseg posla ...sta da ti kazem kada zivimo samo od tatine penzije..
Jer ni ja ne radim a mama nije nikada radila:roll:Nadam se da ce biti sve u redu ne sekiraj se unapred...sta bude bilo - bice...
Drzim vam palceve da sve dobro prodje:heart:Samo veruj i ne brini :aha:
Hvala Florena na savetima.
I ja sam počela mami da dajem za smirenje bromazepan od 1,5 pa neki put kad se uznemiri dajem joj čak i dva puta dnevno ali onda spava po ceo dan i čini mi se da tek nema pojma o ničemu.
U celoj situaciji mene je iznenadilia brzina njene bolesti,jer to kao ne napreduje baš toliko naglo,a ona je već po rečima doktora u srednje teškoj ka teškoj fazi.
Što se tiče laganja već sam iscrepela sve žive razloge,a ona na to kaže "znam već si mi to sto puta rekla nisam luda" i onda ja budem totalno zatečena.
Evo sad završavam posao i idem kući, a ne ide mi se,što je strašan osećaj.
Hvala na rečima podrške,jer stvarno više ne vladam svojim životom.
Na netu sam opet sutra jer mi kući ne radi kompjuter.
Pozdrav
 
Olja, iz mog iskustva, forum i ova tema su mi mnogo pomogli....jer u realnom svetu, nemam sagovornika, osim u porodici, a ni njima ne mogu da prenesem i svoja iskustva i iskustva sapatnika sa ove teme (jer sam ja sa mamom najviše vremena provela) sve im zvuši kao naučna fantastika, a kamoli ljudima koji o ovoj bolesti pojma nemaju....najgore je što se ni oni ne daju baš tako lako prevariti, kao što reče Bobica jako znaju da budu podli....ja sam u početku moju mamu shvatala za ozbiljno i burno reagovala na njene, laži, manipulacije i ujdurme...sada kada znam da je to žestoka bolest, mnogo mi je lakše...ali da boli duša za njom boli...i briga za sopstvenu budućnost je jaka...
Flory puno te pozdravljam i Bobicu takođe..
 
Flori, juce sam zvala i raspitala se kakva je situacija pa su mi rekli da je sad dobro,nema kateter,ne krvari i nosi pelene,i nema sanse drugacije... I to je dobro ja sam zadovoljna a i lekar.... On inace kuburi sa prostatom dugo godina i to je ta boljka koja ga i u ovome prati .....
tesko mije sto moja firma odlazi u propast ne zasto sto ne moze da funkcionise nego zato sto je nekome u drzavi takva volja i sto nikoga ne zanima koliko smo mi rada i novca ulozili u nas posao, da ne pominjem da ostajemo na ulici i ja i muz sa malim detetom...To na zalost ovu drzavu ne interesuje....:dontunderstand:Zaista se u ovoj drzavi svega bojim,na zalost tako je ali hvala na podrsci...

Pozdrav i tebi Goti...

Pozdrav Oljenka , dobrodosla!
Na zalost trenutaka da poludis ce biti sve vise i bice ti sve teze, ali bitno je da sada znas sta te ceka... Ja nisam imala tu "srecu" , ja sam takoreci bila u zabludi kad je mom ocu konstatovana demencija jer je njegov nps rekao da cemo mi sa njim moci uz terapiju koju ona daje kako god hocemo,rekla je "mesicete ga kao testo"...
kakva nebuloza,i ja sam stvarno verovala da ce to biti tako... Medjutim, vrlo brzo nakon samo tri dana njegova bolest je odjednom krenula drugim tokom i usla u progresivnu fazu sto je za mene bilo zastrasujuce jer naravno ja to nisam ocekivala verujuci lekaru.....Pocele su faze halucinacija,nesnalazenja,neprepoznavanja,pravog ludila..... Strasno mi je bilo,imala sam osecaj da sam u paklu i bila sam non stop strasno potresena,nisam znala sta me ocekuje ni jednog trenutka.... Onda sam u ocaju pocela da pretrazujem na netu sta me ceka i tako sam i dosla na ovaj forum,pa sada cesto kazem da sam doktorirala demenciju,toliko citam o tome...

Na zalost nema leka kaze i doktor mog oca, mi cemo kaze on pokusati da bolest drzimo na nivou na kome je sada ali kad-tad -kaze on mora doci do progresije to je neminovno i to moramo da prihvatimo..
Ja sam svoju kucu pocela da mrzim jer me je zbog oceve bolesti asocirala samo na lose pakao,tamu,beznadje , depresiju tako da znam kako se osecas...
 
Evo i mene na ovoj temi.
Dugo sam razmisljala da li da krenem, jer posle svih onih foruma o putovanjima,lepim iskustvima bilo mi je teško priznati da je ovo ono što mi najviše treba.
Već godinu dana se borim sa maminom bolešću i sad već stvarno posustajem.
Tražeći slične duše naišla sam na ovaj forum i shvatila da nisam sama,što je veliko olakšanje.
Prvi put se prijavljujem,tako da slede još dve poruke dok me ne odobre.
 
Evo pišem odmah i treću poruku jer sam nestrpljiva da vam se priključim.
Čitajući vaša iskustva shvatam,da iako sam mislila da je ovo što mi se dešava nešto najteže,nije tako.
Moja majka iako je bolesna,za sada ne ispoljava nikakvu agresiju,prosto kao da se izvinjava što nešto ne zna,što me sto puta pita za istu stvar.U početku dok nisam shvatila imali smo silne rasprave i svađe,jer sam mislila da me ne sluša,da samo tera svoje.Sada mi je žao zbog toga,ali nisam ni ja kriva,ko bi pomislio da je bolesna i to od takve bolesti,jer je još relativno mlada.
Žao mi je da je gledam takvu,pogotovo kad ne zna gde je i kad bi išla kući.
Meni je veliki problem što je jako vezana za mene,jer sticajem okonosti nas dve živimo same već duže,a i zbog ranijih problema moja pomoć joj je trebala.
Tako da ja sad kad hoću da izađem iz kuće na posao,svako jutro nastaje drama i ubeđivanje,a da ne pričam o nekom izlasku posle podne ili uveče.Srećom imam pomoć u prepodnevnim satima,tako da je ne ostavljam samu,ali sam zato popodne i uveče kao zarobljenik,ne mogu nigde zbog nje.
Sramota me je da priznam da već postajem ljuborna na druge ljude koji kući idu pevajaući,a znaju da mogu da idu gde hoće i kad hoće.Da li je to normalno ili postajem loša osoba zbog svega što mi se dešava?
 
Cao svima:zag:
Taman sam pomislila na najgore kada je mama pocela nenormalno da spava kad se preksinoc probudila i pocela da nas maltretira celu noc :mrgreen:Urlala je svdjala se htela je da izadje napolje u 3h ujutru i tako do 6h ujutru....
Juce sam ceo dan bila slomljena i nisam znala za sebe od umora i nespavanja...
Danas je trebao da dodje pop da sveti vodicu...
Ja jos sinoc sve spremila jer znam sta me ceka ujutru:roll:
Jutros lepo dala mami insulin,lekove,dorucak sve lepo pospremila i legnem u moju sobu preko kreveta......
U jednom momentu budi me mama i kaze -- Bio POP:eek::pop:
A ja ne znam gde se nalazim:confused:
Dosao covek - usao i obavio sve sam sto treba i kada je posao da izadje izasla mama pa se lepo pozadravili:rumenka:
Kada je trebalo da budem budna ja nasla da spavam ali sva sreca pa on ne zna da sam i ja bila u kuci... zivi blam bi me pojeo...
Mada sam i ljuta na njega...jer kada sam ga prosle god. zamolila da mi ocita molitvu za zdravlje mami nije hteo...nije imao vremena a kaze nije poneo ni knjigu:evil:
Bobice nadam se da je tati dobro...i nemoj mnogo da se sekiras...
Procitah za onaj vas osecaj da vam se ne ide kuci ...
A ja bih samo da izadjem na par sati i da ne razmisljam o njoj... da ne brinem..
Mada kada mi sa cera bude porodila????:zper:
 
Poslednja izmena:
Goti zar se nismo pomirili sa sudbinom kako cemo mi proci:zper:
Ajde nemoj unapred da brinemo sta ce biti kad ce biti:heart:
Ne mora da znaci ...Ne razmisljaj o tome ..
Veliki pozdrav i:zag::cao:
 
Eh Flory,ja i kad odem na posao nema odmora,stalno mislim kako je,zovem je svakih sat vremena i uvek dobijem isto pitanje-pa gde si ti do sad???.
Tako da sam pre podne pod konstantnim stresom na poslu,a kad dođem kući opet nema odmora niti društvenog života.Nisam uspela ni porodicu da steknem,a kako stvari stoje neću ni uspeti.Volela bih da imam nekog s kim bi bar malo podelila moje brige.
Juče je bio uzbudljiv dan,negde je sakrila ključeve od stana i ceo dan smo ih tražili,ali bez uspeha,da bi me na kraju pitala da li su oni baš bitni.Kad sam joj objasnila da ću da napravim drugi ključ malo se smirila.
Ali jutros u pet eto iznenađenja,budi me i pita je li to ono što smo juče tražili??Pa gde si ih našla mama-"tu negde"!!
Nisam uspela da provalim zašto je to uradila.
Konstantan problem mi je i što ne želi da neko bude s njom pre podne (tako da te Oljenka u potpunosti razumem).Iscrpla sam sve vidove ubeđivanja i više nemam ideja.Čak je sad počela da prosipa po kući,sakriva i onda optužuje tu ženu da je to uradila.
 
evo drage moje da se i ja ukljucim u ovu temu.Citam kroz sta prolazite i jezim se sva.Ja sam mislila da sam u paklu zadnjih godina,ali tek sad vidim da najtezi deo tek dolazi.Moja mama ima 64 godine i ima Alchajmerovu bolest.Sada je u bolnici i za 3 dana je pustaju kuci.doktor je rekao da mora da bude pod nadzorom 24 sata,sto bi znacilo da mora da se preseli kod mene.Ja sam jedinica,a tata je napustio pre 3 godine kada su pocela njena agrsivna ponasanja jer tad ni slutli nismo da je u ptanju bolest,vec smo to pripisivali njenom bezobrazluku jer je i dok je bila zdrava bila dosta samoziva,agresivna i dominantna.Danas sam joj u bolnici rekla da ce se preseliti kod mene,medjutim ona nece ni da cuje da ide iz njene kuce.To mi sad predstavlja veliki problem.Pre bolnice je bila kod mene mesec dana jer je bila slomila ruku i taj period je bio pakao u mojoj kuci.Stalno je tazila razlog za svadju mada sam ja izbegavala koliko sam mogla da se ne raspravljam sa njom.Posle svakog njenog napada na mene je trazila svojoj kuci.Imam utisak da me time ucenjivala.Bilo uzasno.Deca su mi se bila pocela povlaciti u svoju sobu i po ceo dan bi bile tamo.Izlazile su samo da jedu.Meni je to bilo strasno jer smo mi porodica koja mnogo vremena provodi zajedno.Otisle smo na kontrolu gde je doktor utvrdio da mora na odeljenje jer je bila bas psihicki iscrpljena.Sad ce napolje,a ja razmisljam sta sa njom.Kod mene nece,a kuci ne sme sama.razmisljala sam i o negovateljici,ali ona to nece dozvoliti jer ne voli da joj iko seta po kuci i strasno je sumnicava da je neko potkrada.Kako ste vi to resile?Izvinite sto sam ovako preopsirna,ali sam odahnula kad sam videla ovaj forum jer o ovim temama ne mogu pricati sa svakim,samo sa onima koji imaju isti problem...nailazim na ne razumevanje rodbine i prijatelja....
 
Haydi:zcepanje::zcepanje:
Znas li kako se zove nemac koji sakriva sve po kuci???--Alchajmer
To nemoj da te brine jer kod mame postoji neka izmisljena zena koja eto sve to uradi a ne ona...Tako da ne obracas mnogo paznju na to uvek ce biti neko drugi a ne ona...
I mi smo se izludjivali trazeci,proteze,naocare... itd...i odusatali smo od toga jer se to vec sutradan pojavi ni od kuda:zper:
A mogli smo sve da okrenemo naopacke...U jednom momentu sam se utripovala kao da prenese neke stvari u neki drugi svet jer je nemoguce da se sakriju a da ne nadjemo:rumenko:Da bi se onda pojavile:eek:Moja kada je skapirala da kada se naljutim i ostavim je samu pocela je i te kako da pazi da se ne izdire na mene i da mi preti...Mada kada je uhvate lutke tome nema krraja...samo se za tren malo sklonim i ona se smiri...ali strasno je kada je uhvate bubice a zna da je neko tu sa njom...E onda urla...Mada sada vise ni to nema smisla jer je u nekom svom svetu i ne razmislja ni ocemu...prica sama sa sobom i tako to...
Juce sedim sa njom i "slusam"sta prica samo da popijemo kafu zajedno...Kad on iz cista mira
-- CIBE!!!"Poce da tera kako kaze neko crno kuce iz kuce"...Vice na njega isteruje ga a ja sedim i gledam je u soku...:eek:
Ne mrdam:sad2:
Da bi se ona okrenula prema meni i kaze -- Pa tebi moze svasta da udje u kucu a ti samo sedis..Do sada joj se prividjala neka deca u po bela dana ,zene,ljudi ali zivotinje:eek:
Cuvaj svoj posao i moli Boga da ta zena ostane sa njom da je cuva...
Jer meni nikada vise ne bi palo na pamet da pogledam nekoga sa tom bolescu a ne da cuvam...ne daj Boze vise...I sa mamom ne znam dokle su moje granice izdrzljivosti i da li cu moci ovo da izguram do kraja ...
Sto se tice decka:zper:sta cekas:heart:
A za savete i da se jadas imas ovaj forum i nas:zag::cao:
 
Poslednja izmena:
Flory,hvala na lepim rečima.
Za tog Alchajmer što krije stvari po kući znam i ja,samo nije lako kad se sa njim lično upoznaš.:sad2:
I moja mama je imala halucinacije pre 8-9 meseci,ali posle toga više nije.Tad nije prepoznavala sestru i mene,pa se posle povratila.Sinoć sestra bila u poseti i kad je otišla ja ukapiram da je ona nije poznala,tako da sam sad u dilemi da li će je drugi put poznati ili ne,tj.ne znam koliko dugo ti periodi neprepoznavanja traju.
Takođe sad je u fazi da ovo nije njena kuća,da je sve isto,nameštaj,televizor,ali nije njeno.Kakvo je vaše iskustvo hoće li se povratiti ili će od sad pa nadalje misliti da je u tuđoj kući,jer je to baš strašno.Oseća stalni strah i tugu pa mi je baš žao:confused:
Eeee,što se tiče dečka teško jer kao da mi je životni moto postao "pos'o kuća-kuća pos'o":bye:
 
Evo pisem po drugi put.Bas me je potresla ova prica o halucinacijama.Posle koliko vremena od kada je dijagnostikovana demencija se pojavljuju te halucinacije? Moja mama je na pocetku,mada imam sa njom problema vec par godina. Pre nedelju dana joj je uvedena Ebixa i za sad se susrecem sa njenom zaboravnoscu,agresivnoscu,razdrazljivoscu i depresijom koju ja jako tesko podnosim.suvise je negativne energije u njoj.Citajuci kroz sta vi prolazite shvatam da je to NISTA u odnosu sta me ceka
 
jos nesto...mama mi izlazi iz bolnice u nedelju i doktor je rekao da ce mi napisati potvrdu i sa tim da idem u centar za socijalni rad da potpisem ugovor o starateljstvu.Kaze mora da ima nadzor 24 sata.Danas mi je rekla da iz bolnice ide svojoj kuci i ne pada joj na pamet da se preseli kod mene.kako vi uspevate da ubedite vase bez svadje i rasprave ako nesto uporno insistiraju.Ja sam tesko uspevala u tome do sad.Uvek se sve burno zavrsavalo.Dali ja nemam taktiku sa njom ili je ona bas,bas uporna,ne znam....
 

Back
Top