Demencija

ne!
ne i ne!
demencija nije prosto ludilo: jeste da spada u domen neuropsihijatrije, ali poremećaji ponašanja kod šizofreničara i sličnih bolesnika nemaju nikakve veze sa demencijom i alchajmerom... ima tu nekih srodnih i sličnih simptoma (npr. paranoja, halucinacije) - ali to izjednačavanje bolesti je krajnje amatersko i blentavo: ljudi koji su oduzeti od šloga ne smatraju se ludima, a u principu je to bliže demenciji nego paralizi... jedino što se ovi od šloga mogu oporaviti, a oni drugi ne mogu (ni od demencije, ni od paralize) -
& doktori to tako uprošćavaju, kao da su i sami šklj ---

U svakom slučaju, odmažu ljudima da se suoče sa problemom, da se postave kako treba...
Šta?! Lakše bi ti bilo da se distanciraš ako misliš da ti je majka LUDA? hm... možda...

ali ja ne volim laž, ne prihvatam takve površne definicije i zato i dalje čitam i istražujem kakva je ovo bolest...
(a nešto malo znam i o ludilu, makar iz starih knjiga: njih ne možeš zbuniti, njima nikakva tvoja reč ne dopire do mozga, oni nemaju dileme, rade svoje, nešto potpuno deseto, komuniciraju sa nekakvim izmišljenim likovima, nema šanse da budu mirni bez debelih lekova)
 
Poslednja izmena:
Pa, ovo je strasno. Citam i ne mogu da verujem. Kakva je to doktorica, koja tako moze da formulise bolest. Termin *lud* ne postoji u neuropsihijatriji, pobogu!
Mojoj mami su radili opet skeniranje i isti rezultati. Propadanje sive mozdane mase.
 
Evo i mene opet.
Pokušaj ugradnje pejsmejkera kod tate je bio totalna propast! Nakon puta koji je dobro podnio, tata je ostao u bolnici da urade neke dodatne pretrage, naravno i mama je ostala u gradu da je uz njega. Prvu noć proveo lijepo, lijepo spavao i sve bilo ok. Međutim, drugu noć nije nikako spavao, počelo je opet sa halucinacijama i uznemiravanjem ostalih bolesnika koji nisu dementni (ležao je na odjeljenju kardilogoije), zvao ih da idu kući, odbijao da popije lijekove, nije htio jesti....ma strašno. Onda je došla mama i od nje je uzeo lijekove i pristao i da jede, ali sledeću noć opet ista stvar. Nakon toga ljekar je rekao da on svakako jeste pacijent kome treba pejsmejker, ali da mu takvom to ne mogu uraditi iz bojazni da bi on to mogao počupati i napraviti sebi neku infekciju ili neke druge komplikacije, te da smatra da bi kod tate ugradnja pejsmejkera mogla biti kontraproduktivna.U bolnici ga je pregledao i neurolog, pojačao dozu sedativa i otpustli su ga kući. Bio je totalno izgubljen kad je došao kući, totalna konfuzija kao na početku bolesti. Istina, mamu je prepoznavao i radovao se što je napokon došao kući. Naredna dva dana je uglavnom spavao i jeo po čitav dan. Mama nije uključila novu terapiju, ostala je na onoj prvobitnoj (haloperidol i lorazepam), uz novu terapiju od kardiloga. Sada je dobar, čak mogu reći da odavno nije bio ovakav. Lijepo priča, istina nedostaje mu riječi, ali je priseban što je velika stvar. Mislim da ga svaka promjena plaši i uznemirava i da se zbog toga i ponašao tako u bolnici. Da, neurolog je tati propisao Rivastigmin. Da li neko od vas zna nešto više o tom lijeku. Na par mjesta sam pronašla da se koristi kod Alzhajmerove demencije, interesuje me da li je neko kod vaskularne demencije koristio taj lijek?
Pozdrav svima :zag:
 
Rivastigmin je valjda exelon..Moja majka ga je koristila u pocetku bolesti.Njoj nije delovao.Mislim da je to lek za pocetni stadijum demencije.Cini mi se da ga lekari redje propisuju u odnosu na aricept.Ako je po preporuci lekara vredi probati.Pozdrav.
 
Dobar dan svima i veliki pozdrav!
Nisam se javljala ,ali bila sam s vama svaki dan.
Nakon dugo vremena razmišljanja i odlučivanja mamu sam odvela u dom.Sta reći,to mi je bila najteža odluka u životu,ali jednostavno moralo je tako.
Čekala sam momenat da joj moje prisustvo sve manje znači,da me više ne iščekuje onako željno kad ću s posla,kad joj kuća sve manje znači,kad je fizički postalo teže s njom i to je to.Odvela sam je u subotu i prvih dva sata joj je bilo baš teško.Kako su mi rekli samo je uznemireno šetala,od panike su joj se osušila usta načisto,plakala je,dozivala decu i sl.Kasnije se smorila i primirila,Čak im je dozvolila da je istuširaju,presvuku,obuku tena gaćice i lepo je spavala celu noć.Juče je opet pre podne bila uznemirena,plaši se zvukova,galame (bile su posete pa je buka bila malo veća),ali kad sam došla primirila se,lepo ručala i zaspala.Popodne je opet bila mirna i noć je provela ok.Jutros mi kažu da se smirila,da lepo sedi u dnevnom boravku,prigrlila je neku baku,pa je mazi,teši,nešto priča.
Razgledala sam raznorazne domove i na kraju se ipak odlučila za onaj koji sam prvi gledala.Smeštaj nije luksuzan,ali je briga i pažnja stvarno na mestu.Osoblje je divno,predusretljivo,svakog časa mogu da ih pozovem na mobilni koji je kod glavne sestre,čak su prvog dana oni mene zvali da me obaveste da se smirila i da je ok.Korisnici doma su uglavnom dementni i osoblje je stvarno ispraksovano za rad sa njima.Imaju blag,strpljiv pristup,svakog časa ih imaju na oku,tako da ne može da se desi da mama noću pođe u wc a da je oni ne vide.Nadam se da će tako i da ostane i da sam donela pravu odluku što se tiče smeštaja.Detaljnije pišem za koji dan,pozdrav.
 
Dobar dan svima i veliki pozdrav!
Nisam se javljala ,ali bila sam s vama svaki dan.
Nakon dugo vremena razmišljanja i odlučivanja mamu sam odvela u dom.Sta reći,to mi je bila najteža odluka u životu,ali jednostavno moralo je tako.
Čekala sam momenat da joj moje prisustvo sve manje znači,da me više ne iščekuje onako željno kad ću s posla,kad joj kuća sve manje znači,kad je fizički postalo teže s njom i to je to.Odvela sam je u subotu i prvih dva sata joj je bilo baš teško.Kako su mi rekli samo je uznemireno šetala,od panike su joj se osušila usta načisto,plakala je,dozivala decu i sl.Kasnije se smorila i primirila,Čak im je dozvolila da je istuširaju,presvuku,obuku tena gaćice i lepo je spavala celu noć.Juče je opet pre podne bila uznemirena,plaši se zvukova,galame (bile su posete pa je buka bila malo veća),ali kad sam došla primirila se,lepo ručala i zaspala.Popodne je opet bila mirna i noć je provela ok.Jutros mi kažu da se smirila,da lepo sedi u dnevnom boravku,prigrlila je neku baku,pa je mazi,teši,nešto priča.
Razgledala sam raznorazne domove i na kraju se ipak odlučila za onaj koji sam prvi gledala.Smeštaj nije luksuzan,ali je briga i pažnja stvarno na mestu.Osoblje je divno,predusretljivo,svakog časa mogu da ih pozovem na mobilni koji je kod glavne sestre,čak su prvog dana oni mene zvali da me obaveste da se smirila i da je ok.Korisnici doma su uglavnom dementni i osoblje je stvarno ispraksovano za rad sa njima.Imaju blag,strpljiv pristup,svakog časa ih imaju na oku,tako da ne može da se desi da mama noću pođe u wc a da je oni ne vide.Nadam se da će tako i da ostane i da sam donela pravu odluku što se tiče smeštaja.Detaljnije pišem za koji dan,pozdrav.
Pozdrav Hajdi verujem da ti je tesko ali je to ocigledno neizbezno, ako hoces da ostanes zdrava i normalna.Divim ti se kako si i do sada uspela da izdrzis sve ovo.I ja sam poceo ozbiljno da razmisljam o domu
 
a izvini, što su je sad pa opet snimali? zar su mislili da je neka greška?

Beket, pozvala sam mamu pre par dana posle dorucka da pitam sta radi, a ona kaze da ceka da je voze u bolnicu na skener. Zaprepasteno pozovem doktoricu, javi se sestra koja mi objasni da je specijalista trazio ponovo skener da bi video da li ima promena u odnosu na prethodno snimanje pre 8 meseci i posto je pocela da pije novi lek pre dva meseca. Sutra ce specijalista pogledati snimke. Ne sumnjaju u prvu dijagnozu, koja je postavljena i bez skenera, ali kazu da moraju da prate i prilagodjavaju terapiju. Mama je dezorjentisana u prostoru, uz sporadicne ostale konfuzne izjave, to je sada problem koji je plasi i izaziva agresiju. Svadja se sa svakim ko *je ne shvata da ima vise stanova i da treba da ide i na donji i na gornji sprat* , a pogotovo se svadja sa onim ko je dovede do sobe a trebalo je da je vodi na drugo mesto. Pa jos kaze meni pre neko vece *a kako ste svi vi? kako je otac?* Pitam je oprezno na kojeg oca misli, jer je i moj otac umro a naravno i njen. Ona kaze *pa moj otac*. Ja cutim i smisljam sta da kazem. A mama ce *neces mi valjda reci da je umro?!* Pokusam da promenim temu, ona ne odustaje sa pricom da nesto krijem od nje i da se ne seca da joj je umro otac- *e, da je on ovde dosao bi da me spase*. Pitam od cega da je spase, a ona ce *pa, da me odvede kuci*. Samo kad bi znala da te kuce vec odavno nema..., pomislim ja sa strepnjom od nastavka price. Ukoliko se lepo snadje da ode do trpezarije i ako je niko ne *napadne* od korisnika Doma sa pricom da je pogresila hodnik i vrata, lupila nesto u prici ... dodje jako zadovoljna i prica sve najbolje.
Hajdi, osetice tvoja mama sigurnost u Domu, dementni vole da se ljudi u belim mantilima brinu o njima, jer osecaju da se nesto cudno desava sa njima, a i da im povladjuju i ... i to ce ici u pravcu prilagodjavanja.
 
- birdie, dobro je, moglo je biti stvarno komplikacija da nisu ti lekari na vreme primetili njegovo ponašanje (doduše, šteta što to nisu uspeli i ranije da predvide na osnovu prethodnih izveštaja) -

- haydi, konačno si se odlučila! držim palčeve da bude tamo sve dobro... nema ti druge, moraš tako: u početku ćeš ići često, brinućeš za svaku sitnicu, ali ako budeš viđala i slušala da se ona tamo druži i ne obraća pažnju na ono što si mislila da joj je prethodno bilo bitno - valjda ćeš tek onda biti zadovoljna svojom odlukom (ne znam, čini mi se da njima nedostaje to društvo, usamljeni su "sami sa svojom decom", treba im - osim belih mantila - i prisustvo sebi sličnih)

- bezuslovna, dobra je ipak organizacija u tom domu ako je vode na lekarske specijalističke preglede, a za koje se u redovnom postupku čeka i po nekoliko meseci u većim gradovima, a u privatnim klinikama debelo plaća... hm, valjda ćeš te nove izveštaje uspeti da iskoristiš za novi prigovor onoj famoznoj komisiji...

inače, ni moja majka ne zna kad je moj otac umro, često kad gledamo slike ona me iznova pita da li je on uopšte živ (kao i za mnoge druge likove), ali ja se tu ne štrecam, mirno joj kažem da umro odavno, itd. (a oni su se razveli još kad sam ja bila mala, dakle pre više od 30 godina) - srećom da je zaboravila/potisnula taj traumatični deo svog života (bilo je to klasično nasilje u porodici)...

nemam ništa pametno da dodam, imam samo osećaj da sve ide svojim tokom i da mi tu ne možemo mnogo -
 
Moja mama povremeno pita gde joj je kcerka, a samo je mene rodila. Uh, sta da kazem... a ja nemam dece, kao i Beket. I necu ih imati, jer sam vec u godinama kada vise nema nade za to. Polako gubim veci deo identiteta,kao da bolujem od demencije.
Florena, da li jos uvek ides na posao? Cini mi se da si mnogo bolje bila raspolozena i manje si bila opterecena dok si radila. I vise su se clanovi porodice ukljucivali u brigu o tvom tati.
Mi smo uvek tu da mozes da nam sve kazes i da pokusamo da ti pomognemo. Kao sto si ti pruzila ruku nama, sada te ceka mnostvo rasirenih toplih ruku.
Zenio se i moj deda, pa su onda kcerke trcale da ga spasavaju, posto je video u sta se upleo i pokajao se. Pa koja bi to zena trpela coveka u takvom stanju i sa takvim ponasanjem, kada ne mogu deca da izadju s njim na kraj. Kad nije mogla ni tvoja mama, posle toliko godina u braku. Pokusaj da ne uzimas sve njegove reci i pretnje tako ozbiljno.
Koliko mi samo znacite i trebate :zag:
Da nije bilo vas i ovog foruma ne znam kako bih se snasla.
Radim jos uvek ali ...Sada oko tate su svi ukljuceni i ako on ne dozvoljava svima da udju kod njega...
Mog bratanca moju srecu koji mi je jedini pomagao oko mame nece ni da vidi a ne kamo li da mu dozvoli pristup:mrgreen:
Kao i mene i njega optuzuje za maminu smrt...I ako njega nije bilo po ceo dan niti joj je dodao casu vode a ne nesto drugo.Mislim da ga grize savest i da su mu sada svi krivi sem njega...Danas mu je rodjendan i jos nije otkljucao vrata i ako je 12h.Ovoga puta je brat taj koji nosi najvece breme...
Javila mi se cera iz Omana i kaze da su zakazali svadbu za 12,5..molim Boga da niko ne umre jer vec 2 god. ceka da prodje godina zalosti...Prvo mi je umrla mama pa onda bivsi svekar...
A on umesto da se raduje "kune":mrgreen:
Ne govorim mu vise nista niti spominjem moju decu i unucice...
Pozavrsavam to sto imam da uradim i ostavim ga..
A onda nastupa brat... koji jos uvek ima nerava da se nateze sa njim:heart:
Samo se bojim da mi ne zezne svadbu jer ne vodi racuna o sebi i mnogo pije:worth:
E tu vec ne moze niko da mu stane na put jer jos uvek ide sam u prodavnicu i po penziju..
A ne zna sta gde ostavi.Tada kaze da mu je neko ukrao a kada nadje da mu je vraceno jer se bojimo "milicije" itd.
 
Draga moja Hajdi:heart:
Kamo lepe srece da sam mogla i ja da smestim moju majku u dom mozda bi joj bilo bolje.Imala bi svoje drustvo a ne samo mene iz dana u dan.Niko nam vrata nije otvarao dok je bila bolesna.Kao sto ni sada ne dolaze kada je tata bolestan.Smestili bi mi njega u dom da se ne protivi brat.I on bi hteo mukica ali je uplasen a jos kada je cuo da tamo nemoze da pije:eek:
Samo nemoj sebe opterecivati zbog te svoje odluke:ok:
Ja mojoj deci od sada govorim :kada dodje vreme da ne mogu sama da vodim racuna o sebi da me smeste u dom;)
Zasto da ih opterecujem kada mogu lepo da se druzim sa svojim vrsnjacima a njima da ne budem na teretu.Zelim da mi se deca raduju a ne da ja patim ako mi neko nesto kaze ili ako osetim da sam nekom suvisna ili smetnja.Imacu skuvano,oprano negu i td...A ovako bih imala obavezu da nesto doprinesem za kucu ili njih ...dokle:think:
Vec sam umorna od rada,kuvanja,spremanja,bediniranja koje koga...
Obraduj svoju mamu svojom posetom i lepim recima..
Uzivaj u zivotu :heart::zag:
Svima veeeliki pozdrav:zpozdrav:
 
Dragi moji,hvala vam na podrsci.Danas sam bila mami u poseti i zadovoljna sam kako izgleda.Obradovala se kad je videla sestru i mene iako je bila zbunjena.Nisam isla u toku nedelje,jer kad je sestra bila jedan dan uznemirila se i ustajala nocu,tako da sam u dogovoru sa glavnom sestrom posetu odlozila do danas.Izgleda da adaptacija ide svojim tokom,jer imam osecaj da joj dom postaje poznat i jako lepo prihvata osoblje (sestre,negovateljice..).Obavili su i analize stolice (zbog lose krvne slike) i nalaz je hvala bogu uredu.Doktorka (koja je neuropsihijatar) predlozila je da probamo sa novim antipsihotikom koji je preporucio njen neurolog,jer pre podne ima izrazene halucinacije (to je bilo i kuci).A da, bromazepan i antidepresiv su skroz izbacili ,jer sve resavaju posebnom paznjom, animiranjem,pricom i izgleda da im uspeva,jer je mama lepo raspolozena,cak kazu i da plese pre podne(to je uvek volela).Sve u svemu sam zasad zadovoljna iako je meni skroz neobicno.Jos uvek ne mogu da se opustim,da shvatim da mogu da raspolazem sa svojim vremenom,ali valjda ce i to doci.Nedostaje mi ono njeno “sine,jesi li umorna“kad dodjem s posla.
 
eto vidiš, haydi, tako to ide...
tvoja majka će se možda još i brže prilagoditi na novu situaciju nego ti... to su neverovatne stvari u ovoj bolesti! -

bolest je tako čudna, mi smo svi kao "normalno" osetljivi, a oni reaguju po svom nekom principu, što se ne poklapa sa našim poimanjem stvarnosti, emocija i ko-zna-čega-još...

ova moja - uglavnom dobro, mada često priča gluposti (hvali se kako dobija neke poklone, kako su svi ljubazni prema njoj, iznenađena je time, oduševljena itd.) -
 
Poslednja izmena:
Pozdrav svima :)
Haydi, drago mi je da se mama adaptira na dom. Prvenstveno mi je drago zbog tebe jer napokon imaš priliku i da živiš život. Ja nisam stalno sa svojim ocem, ali čitajući vas koji svo vrijeme provodite sa svojim bolesnim roditeljima, sram me je i pisati koliko mi je teško, iako svaku promjenu znam, svako raspoloženje znam....boli me što ne mogu nikako pomoći ni jednom od njih dvoje, osim da sam tu vikendima.
Florena, jako se radujem zbog svadbe i ne daj ništa i nikome da ti pokvari taj dan. Moja pokojna baba, inače veliki vjernik, imala je običaj reći: smrt nekoga iz porodice ne zaustavlja život, ako i umrem na dan nečijeg veselja ne kvarite ništa, ne odlažite ništa, život mora biti ispred svega. Razumijem tvoj strah i sama kažeš da je bilo odlaganja, ali biće dobro, vidjećeš :zag:
Kod nas ništa novo nema. Tata je malo bolji u odnosu na stanje u bolnici. Vrlo često je konfuzan, traži da ide kući(iako je kod kuće), jako teško priča (uglavnom ne razumijem šta hoće), stalno je ćutljiv, zamišljen, odsutan, slabo jede, sve manje kontroliše fiziološke potrebe (vrlo često se događa da se umokri, stolicu još i nekako kontroliše), smršao je u zadnjih godinu dana 10 kg, nervira ga kada brat ili ja dođemo za vikend i već nakon sat vremena našeg boravka pita kad idemo nazad. Inače oboje ni slučajno ne smijemo doći isti dan jer je onda totalno uzbuđen i jako teško se smiri poslije toga. Najgore mi je zbog mame koja se silno muči uz njega, a i ona sama traži da manje dolazimo jer kako kaže "lakše joj je samoj izaći na kraj s njim". Inače nabavila sam exelon (rivastigmine), još uvijek ga nije počeo piti jer je preporučeno da najprije završi sa jednim drugim lijekom pa tek onda da nastavi sa exelonom. Trebali smo s njim otići do neuropsihijatra, ali to je nemoguća misija. Izričito odbija da ide kod ljekara, tako da ću ja sa njegovom otpusnom listom i predloženom terapijom otići do neuropsihijatra da čujem mišljenje.
Interesuje me da li je neko od vas nabavljao exelon u inostranstvu i kakve su mu cijene? Kod nas je pakovanje od 28 tableta 100,00 KM (50 evra).
Još jednom pozdrav svima i ne dajte se! :zag:
 
eto vidiš, haydi, tako to ide...
tvoja majka će se možda još i brže prilagoditi na novu situaciju nego ti...
to su neverovatne stvari u ovoj bolesti! -

bolest je tako čudna, mi smo svi kao "normalno" osetljivi, a oni reaguju po svom nekom principu, što se ne poklapa sa našim poimanjem stvarnosti, emocija i ko-zna-čega-još...

ova moja - uglavnom dobro, mada često priča gluposti (hvali se kako dobija neke poklone, kako su svi ljubazni prema njoj, iznenađena je time, oduševljena itd.) -
znam, odvela sam je možda i prerano u dom, ali prilagođavanje u početnoj fazi demencije navodno je i najlakše...

Nije prerano Beket. Moj tata nije u domu, ali gledam ovu moju majku koliko se muči, čini sve da poštedi nas i da ne ode tata u dom, a vidim da i ona propada. Znam i koliko mene boli svaki put kad razgovaram s ocem telefonom a on priča nepovezano ili što je najgore neće nikako da priča nego odmah slušalicu daje mami. Tatin neuropsijatar je jedne prilike rekao: vjerujte, mišljenja sam da bi u stvari kod dementnih bolesnika akcenat trebao biti na njegovatelju, pružati mu svu moguću potporu i pomoć. Najčešće se događa da je svrsishodnije liječiti njegovatelja nego dementnog bolesnika. Surovo jeste, ali to je uglavnom tako. Zato mislim da nisi pogriješila, da nije prerano. Nemoj ni da razmišljaš o tome. Da bogdom hoće pristati moja majka da tatu smjestimo u dom, vjeruj mi bilo bi mi lakše. Ovako brinem zbog oboje.
 
- birdie, tvoja majka je u pravu: ne treba da dolazite toliko često, ne treba da ga uzbuđujete svojim prisustvom - (postoji hiljadu razloga za to, on se verovatno stidi svoje nemoći pred svojom decom, što znači da je još uvek prilično svestan sebe ---- a posle će biti neka druga priča)

što se tiče pomenutog leka - to sam već ranije pisala - u većini evropskih zemalja košta isto toliko: oko 50 evra -

& hvala ti, birdie, citirala si moj prethodni post, mada sam ja poslednju rečenicu u međuvremenu obrisala, pošto ne želim nikog da nagovaram na dom, znam koliko je to mnogima teško - ne samo finansijski - nego i psihološki...
 
Beket nema ti šta koga da nagovaraš na to, svi smo mi zrele i razumne osobe (bar djelujemo tako ;) ). Svako odlučuje za sebe. Nažalost, svi nisu u mogućnosti i finansijski izaći na kraj s tim, I sama sam u takvoj situaciji. Kada bi se i odlučili na tako nešto svoj život bi radikalno morala promijeniti, ali ako to znači da ću majci bar malo pomoći, spremna sam na to.
A u pravu si to što se tiče očevog srama, tačno to i primjećujem kod njega. Najprije se stiidio pričati sa komšijama i prijateljima, a onda gledam i sa rođenom braćom kad priča, sve manje priča, uglavnom ih sluša šta oni pričaju kad dođu. Sinoć smo mama i ja onako malo neobavezno ćaskale, on je sjedio s nama i slušao nas a onda je odjednom rekao da ga boli glava od naše priče i da bi on da ide kući.
 
Birdie i moja mama je u pocetku bolesti smrsala desetak kila i isto tako prestala da prica telefonom sa sestrama,prijateljicama,jer je uvidjala da joj nedostaju reci,da ne moze da pohvata konce tokom razgovora i sve se vise povlacila u sebe.Tvoj tata oseca stid pred tobom i bratom,a mama je neko ko je uvek s njim i on je svestan da ona sve zna sta se desava s njim.Tako je i moja mama kad bi nesto rekla pa shvatila da je pogresila stalno pricala nemoj nikom da pricas za moju sramotu,a sestri nisam smela u ludilu da kazem.Ja sam je stalno tesila da svakom moze da se desi da pogresi i da nikog nije briga za to i da ja necu nikom reci.Tako je stekla poverenje i opustala se.Tako da bi mozda i tvoja mama mogla da mu kaze da ona vama nista ne prica i da to sto ne moze da se seti neke reci i nije tako strasno i da mnogi to ne primecuju.Mozda mu to pomogne da se opusti i sa vama,jer sigurno je da zeli da vas vidja. Beket,posle svega mislim da odlazak u dom za bolesne ne moze biti ni preran ni prekasan,nego za nas koji brinemo o njima.Sama znas koliko sam se lomila oko toga,ali sad uvidjam da je meni bilo tesko da se odlucim jer sam dugo razmislja o tome iz maminog ugla kad je bila zdrava(sta je volela,sta nije,kako je reagovala nekada na neke stvari).Ti si jako brzo shvatila o kakvoj bolesti se radi,a meni je da budem iskrena trebalo vremena da sve prihvatim,a valjda sam i naucila da brinem o njoj jos od ranije.
 
Hajdi, raduje me što si smestila majku u dom i što se ona lepo prilagođava. Za sve vas koji ste ste potpuno sami u nezi takva situacija je, naročito dugoročno, neizdrživa. Iako nije lako ni kada je prisutno više ljudi. Posle svega ovoga verovatno će tebi trebati više vremena da se prilagodiš, ali i da prestaneš da neprekidno brineš za nju.
 
Birdie da se ja pitam ne bi ona otkazala vencanje ni prvi put:think:
Ali ona ti je malo cudna... Kaze da ne zeli da se uda u godini zalosti:roll:
Veliki je vernik a jos je pri tome zavrsila filozofski...
Koce ga znati sta je u njenoj glavi...
Juce odem do tate i cestitam mu rodjendan:heart:
A on sve spremio za svoj rodj.Pri tom je kupio 3 hleba:eek:sokic,pecenje,piva koliko hoces i litar loze:mrgreen:
pri tom smo bili samo ja i brat.Dok se seja najavila da nece doci jer je Boze moj boli ruka pa mora popodne po "inekciju".
Posto nismo u naj boljim odnosima izbegava da se sretne sa mnom ili bratom:whistling:
Ispalila se kada je mama preminula i htela da uradi ostavinsku i ako su oni to zavrsili jos pre 20 god.ali nije znala jer je mama to krila..Pa podelili su nam u to vreme sve na ravne casti.Ali su u medjuvremenu zajedno sa bratom mnogo stekli.
Sada pokusava da sa tatom to ospori ali izgleda da nema nista od toga...Pri tom sam joj i ja kriva jer sam navodno znala za to pa sam je pustila da se ispali:dontunderstand:
Ni sama ne znam sta je mislila i o cemu razmisljala svih ovih godina kada je majka ostavila u Amanet :"Da se nista bratovo ne dira":worth:Ne znam sta sada petlja sa tatom ali se nadam da nece uspeti jer su nam dovoljno roditelji ostavili.Pri tom tata je bio jako tuzan sto nismo svi bili zajedno tu kao nekada...
I opet nije propustio priliku u jednom momentu da pocne da kune i da prica kako mu nestaju stvari po kuci.
Ima resetke na prozorima ali je podkajlovao i zakucao prozore:eek:
Nema sanse da se otvori bilo koji prozor da se izluftira...
Pri polasku smo mu ostavili sve cisto i oprano ali ...
Tu smo u dvoristu dok je on to zakucavao mi smo mislili da cepka drva za lozenje i ako mu brat to sve donese i slozi da ima za nekoliko dana kada nismo tu..Bojim se da cemo ako mu se nesto desi razvaljivati zidove a ne prozore ili vrata.U kom je on to svetu i uopste mi ne lici ni na jedan primer ili neciju pricu o dementnima...
On zna nesto sto samo on hoce da zna .I to je tako i nikako drugacije.Pri tom je sposoban da uradi sve te prepravke a ne zna gde sta ostavi...Zivi u nekom svom svetu.
Jos masta da se ozeni i da ima novu zenu koja ce mu roditi decu:eek:
Potpuno mi je nepoznat i ne znam kako da se postavim.Juce prica da ce mu nova zena roditi bar jos dvoje dece.
On je i ranije voleo decu i patio sto mu je majka rodila "samo"nas troje;)
Pri tom vulgarno objasnjava da je on jos sposoban...:rumenko:
Bata ga prekida menja temu i na kraju izadje da mu sredi ogrev a ja uzeh da raspremam jer od stida nismo znali vise kako da se ponasamo...A on kao navijen ide za nama i lupetaaaaa:mrgreen:
 
Florena nadam se da će sve biti dobro i da neće biti odlaganja! Vala, ako je iko zaslužio malo veselja i lijepih događaja onda si to ti :)
Što se tiče sestre i problema oko ostavštine iza majke, ako se ništa na majci ne vodi od imovine, ne može ništa ni osporiti. Jedino može eventualno uticati na imovinu koja jednog dana ostane iza oca. To je već sasvim druga priča. U svakom slučaju, misli na sebe, pomozi sebi, ugađaj sebi-imaš i ti dušu i pravo na život :zag:
Moj se tata danas brijao sam, sve mu teže ide. Na kraju je duboko bio potresen jer nije mogao sam odsjeći nokte, pa je pristao da ja to uradim. Sve teže kontroliše fiziloške potrebe, a muka ga natjerati da se presvuče. Obukao pantalone, pa ga zbunjuje dugmad, kaiš (koji mu je neophodan jer je mnogo smršao), a trenerke nerado oblači jer zaboga nema svaka džepa pa su to dodatni problemi. Navikao čovjek da je čitav život bio dotjeran i sad su to problemi....A kad je u trenerci onda je to mnogo lakše, ali eto...
 
Florena, jedino resenje vidim u situaciji kada ste se ti i tvoj brat okrenuli da nesto radite i ignorisali tatinu pricu. Znam da ce on ici za vama i pricati i da ce vas i dalje nervirati, ali ne znam sta bi ste vise mogli od toga. Sve sto ga vise slusate, on ce navaljivati da prica. Sve sto se vise uzbudjujete oko njegove price... nastavljace da prica... Da li ima neka tema oko koje ne pada u vatru i sto ga ne podstice na agresiju? Razmislite o tome i drzite se, ako je moguce toga. Kada vise ne znam sta bih rekla majci, jednostavno podviknem *Idi gde hoces i radi sta hoces* . Ona se jos joguni, ali se malo ucuti. Probaje da svedete pricu na najnuzniji nivo i da uvek ponavljate ista pitanja i recenice, koje ga ne iritiraju. Ako postoji tako nesto.
Birdie, to oko izbora odece jeste jedan od velikih problema. Moracete da mu date do znanja da je nuzno da nosi trenerku. dajte mu neki primer iz okruzenja gde muskarci ne sede zakopcani i skockani u stanu. Verujem da to i vama tesko pada, ali to je deo suocavanja sa bolescu.
 
:telefon: i opet ova moja priča kako su je premestili u "neku drugu sobu" - uf!
(na trenutak i sama pomislim da je to moguće, a onda se setim da lokal ne bi bio isti, pa joj kažem da sve znam, sve je u redu, odmah sam je našla, itd.) - a tu joj je i nov jastuk, sva se raspilavi kad priča o tome... posle mačak opet otpevao svoje, pričala sam joj je šta je on danas jeo i koliko je pojeo, uživela se u priču kao da pričam o bebi, a ja opet pričam da to "čiča-mačak", da je mator, da je bolestan i da jede neku specijalnu hranu... onda se i ona seti da mi kaže kako su joj danas one "fine devojke" donele večeru u sobu, baš se oduševila (prethodnih dana je kukala kako su joj drugi "sve pojeli ispred nosa")

uf! ima već godinu i po dana kako je u domu - dobro je, bolje ne može biti...
 
Hvala vam na savetima:heart::heart:
Za sada ga izbegavam i to ne krijem:sad2:
Pozdravim ga poljubim i gledam da odmah zapalim sto dalje od njega ako mu nista ne treba...
Kaze mi brat da je dobio neko pismo iz suda a o cemu se radi nemamo pojma:think:
Ma tesko mi je kada moram da se ponasam kao prema strancu a ne kao prema ocu...
Nedostaju mi moji roditelji kakvi su nekada bili.Bili su pozrtvovani,posteni,radni,vredni i puni ljubavi prema nama.
Gde se sve to izgubi i zasto postadose takvi:dash:Da li to i nas ceka...
Gledam ovog mog otkacenog gazdu kojega sam silom prilika zagotivila...Pocetni simptomi isti kao i kod mojih...
Da li mi je sudjeno da od toga ne mogu da pobegnem:worth:Dijabeticar koji ne zeli da se leci ...Pre podne hijena mu ravna nije a popodne med i mleko...A sto voli da izmislja spletke i skandale:roll:I ne dao Bog da mu kazes da to nije istina..Bezi od jednog stignes kod drugog:mrgreen:
Ono sto ti je sudjeno to ti je i druge nema...:worth:
Inace cera mi je i zvanicno zakazala vencanje 12 maja:D
Samo da docekam i taj dan...Da operise te cokoladne ciste i da barem sa decom nemam problema...
Svima puno pozdrava i podrske od vase Florene:zag:z:girl:
 

Back
Top