Demencija

Zdravo.Ja zivim sa svekrvom koja je obolela od Alchajmera u pocetnoj fazi.Dijagnoza je F 003 mislim...A guglala sam i pise da je pocetna faza Alch.Vodili smo je i kod neurologa i psihijatra ,dobila je lekove,Ymana,Bromazepam,Alanerv,Tanakane a jos je i dijabeticar pa koristi Insulin 3 puta dnevno.
Strasno je to sto zivimo u jako malom stanu i ja sve manje imam zivaca za njena pitanja i potpitanja,sve zaboravi jako brzo,gubi pamcenje,zaboravila je pola svoje rodbine,ne zna nista,zaboravila je da kuva,ne cisti nista,ne pere.Fakticki samo hoda po stanu i sedi.Jede samo pavlake,kikiriki i jabuke a za rucak naravno kuvano jelo..I kad joj kazem da ne moze to stalno da jede, ona hoce da se svadja pa sam odustala.Ponekad i ona skuva kad ja bas ne mogu,ali tu su onda i pitanja pa ja izbegavam bilo sta da joj dozvolim da radi jer tako imam svoj mir(donekle).Kad treba da izadjemo do grada suprug i ja to du drame,"pa kad cete se vratiti,nemojte dugo" a da ne kazem da nas zove 500 puta dok smo u gradu.
Ja nekad vicem na nju jer ne mogu da joj dokazem neke stvari,pa posle mi bude krivo,grize me savest ...Ona nije Bogu hvala agresivna,pokretna je,samostalna ali je jako naporna😟
Ja sam vec izgubila svoje zivce,imam i ja svojih bolesti.Muz naravno nece da se odvojimo sad od nje,posto bez nas ne moze da funkcionise.Ja mu kazem da sam vec psihicki obolela ,ona je takva vec dve godine ,znaci pocetna faza je i dalje .Ne znam kako ce biti kad bude malo uznapredovala bolest jer i ovako ne mogu vise.
Eto,malo sam vas smorila ali nemam ni kome da se pozalim.Supruga razumem,to mu je majka i svaki put se posvadjamo kad mu kazem nesto u vezi njegove majke.Tako da sam u beznadeznoj situaciji.
HELP!!!
 
@Markoni11 ti si srećan čovek jer misliš da mi pišemo samo o starim ljudima...mi ovde, na žalost pišemo o demenciji, a ko je ne doživi u svojoj porodici je neko kome mogu samo da zavidim. Jer...molim se Bogu da umrem na vreme i da ludilo demencije ne doživim ni ja ni moji bližnji sa mnom.
 
@AnaBolen Ne trebamo zaboraviti da cemo svi jednoga dana biti stari.
Slazem se,kazem da me grize savest kad nekad viknem.Ja sam jos mlada,imam raznih zdravstvenih problema i sad jos i psihickih.Citav dan sam pod tenzijom,postala sam netrpeljiva a bila sam kao jagnje nekada...Nije lako...Trudim se da joj pomognem,muz radi,ja sam sa njom 24/7.Verujte ne bih zelela nikom.Zato sam ovde,da potrazim pomoc i eventualno neki savet.Izvinite i hvala.
 
@Markoni11 ti si srećan čovek jer misliš da mi pišemo samo o starim ljudima...mi ovde, na žalost pišemo o demenciji, a ko je ne doživi u svojoj porodici je neko kome mogu samo da zavidim. Jer...molim se Bogu da umrem na vreme i da ludilo demencije ne doživim ni ja ni moji bližnji sa mnom.
Tako je.Ne daj Boze nikom.I ja se molim Bogu za to.Zao mi je sto je bas tu bolest dobila,sirota zena.Bila je zena zmaj ranije a protiv ove bolesti se boriti je isto kao i boriti se sa vetrenjacama.Dzaba sve,svaki dan isti,sve ispocetka..Nije lako ni njoj ni nama...Sto je najgore,niko te ne shvata ozbiljno.Nemas ni kome da se posteno izjadas ,da ti bude lakse ,jer ne zelim,naravno,nikog da opterecujem.
A sto se mene tice,kod mene u porodici svi od srca umrli i to neki ni 65-tu nisu docekali...A ja vec imam problema i pijem lekove za srce a mlada....Tako da se nadam da nikom necu biti na teretu(ako uopste dozivim starost) i da ce biti u sekundi.Eto,pozdrav👋🏼
 
Tako je.Ne daj Boze nikom.I ja se molim Bogu za to.Zao mi je sto je bas tu bolest dobila,sirota zena.Bila je zena zmaj ranije a protiv ove bolesti se boriti je isto kao i boriti se sa vetrenjacama.Dzaba sve,svaki dan isti,sve ispocetka..Nije lako ni njoj ni nama...Sto je najgore,niko te ne shvata ozbiljno.Nemas ni kome da se posteno izjadas ,da ti bude lakse ,jer ne zelim,naravno,nikog da opterecujem.
A sto se mene tice,kod mene u porodici svi od srca umrli i to neki ni 65-tu nisu docekali...A ja vec imam problema i pijem lekove za srce a mlada....Tako da se nadam da nikom necu biti na teretu(ako uopste dozivim starost) i da ce biti u sekundi.Eto,pozdrav👋🏼
Potpuno te razumem. Pored bolesne mame imala sam problem i sa bolesnim svekrom. Moj muz se pravio kao da ne primecuje, a zapravo nije znao sta da radi. Nisam ni sama znala sta cu sa mojom mamom, kako je demecija sve vise uzimala maha. Pa ne mogu da sudim drugima. Nisam verovala...ma nisam smela da pomislim da ce moja mama doci u situaciju da izadje usred noci iz stana jjer se uvek plasila mraka,da sedi pored televizora koji se dimi a ona ne primecuje, da ne prepoznaje mene-jedino dete i da me isteruje iz kuce...vremenom kako se komplikovala bolest,da ne zna gde je WC,da muti sudomil sa vodom misleci da je sok...Jednostavno odjednom krene nizbrdo...morate se pripremati za to. Dok je jos u prvoj fazi, raspitaj se malo po gradu kakve su opcije. S obzirom da je epidemija ne znam sta funkcionise. Bilo je dnevnih centara u vecim gradovima, gerontodomacica....da malo predahnete ili da budete sigurni da je pod kontrolom dok niste kod kuce. Ako ima rodbine, pokusajte da ukljucite i njih. Da se sto pre suoce sa problemom. Tako ce brze shvatiti i tvoj suprug da je tesko i da ne moze bez pomoci. Ti ne mozes da se izboris sa tim 24 sata 7 dana u nedellji. Mada dok je epidemija, nisam pametna sta da predlozim. U svakom slucaju moorate se pripremiti da necete moci sami, ako ste u radnom odnosu ili imate drugih obaveza ili bolesti. Za dementnog je potrebno 24h nadzora. Da ne pricam o psihickom, ali vremenom i o fizickom naporu koji ce vas slomiti ako nemate pomoc. Nemoj se suprotstavljati svekrvi, odobravaj sve sto kaze mada bilo i suludo, mirno i stalozeno koliko je moguce,,pitajte je za neki savet da joj dajete na vaznosti, hvalite je i mazite...i cuvajte sebe,jer to ce potrajati i treba snage. A mi smo tu da saslusamo i posavetujemo iz naseg iskustva. Nemoj se ustrucavati da nam pricas i da pitas za savet.:heart:
 
Potpuno te razumem. Pored bolesne mame imala sam problem i sa bolesnim svekrom. Moj muz se pravio kao da ne primecuje, a zapravo nije znao sta da radi. Nisam ni sama znala sta cu sa mojom mamom, kako je demecija sve vise uzimala maha. Pa ne mogu da sudim drugima. Nisam verovala...ma nisam smela da pomislim da ce moja mama doci u situaciju da izadje usred noci iz stana jjer se uvek plasila mraka,da sedi pored televizora koji se dimi a ona ne primecuje, da ne prepoznaje mene-jedino dete i da me isteruje iz kuce...vremenom kako se komplikovala bolest,da ne zna gde je WC,da muti sudomil sa vodom misleci da je sok...Jednostavno odjednom krene nizbrdo...morate se pripremati za to. Dok je jos u prvoj fazi, raspitaj se malo po gradu kakve su opcije. S obzirom da je epidemija ne znam sta funkcionise. Bilo je dnevnih centara u vecim gradovima, gerontodomacica....da malo predahnete ili da budete sigurni da je pod kontrolom dok niste kod kuce. Ako ima rodbine, pokusajte da ukljucite i njih. Da se sto pre suoce sa problemom. Tako ce brze shvatiti i tvoj suprug da je tesko i da ne moze bez pomoci. Ti ne mozes da se izboris sa tim 24 sata 7 dana u nedellji. Mada dok je epidemija, nisam pametna sta da predlozim. U svakom slucaju moorate se pripremiti da necete moci sami, ako ste u radnom odnosu ili imate drugih obaveza ili bolesti. Za dementnog je potrebno 24h nadzora. Da ne pricam o psihickom, ali vremenom i o fizickom naporu koji ce vas slomiti ako nemate pomoc. Nemoj se suprotstavljati svekrvi, odobravaj sve sto kaze mada bilo i suludo, mirno i stalozeno koliko je moguce,,pitajte je za neki savet da joj dajete na vaznosti, hvalite je i mazite...i cuvajte sebe,jer to ce potrajati i treba snage. A mi smo tu da saslusamo i posavetujemo iz naseg iskustva. Nemoj se ustrucavati da nam pricas i da pitas za savet.:heart:
Hvala vam puno na podrsci,bas smi znaci mnogooo.
Samo ovde mogu sa nekim o ovoj temi da popricam a da me razume u potpunosti.
Od rodbine ,sto se nje tice,svi su se nekako ogradili na fin nacin.Ranije su je zvali u posetu i dolazili a sad je retko ko i nazove telefonom.Bas mi je to zalosno.Mislim,jeste,gubi se i skoro nikakav zadatak ne moze sama da zavrsi(tipa ,ne zna nekad ni kako tost da ubaci u toster i sl. to su vrlo proste stvari),ali moze da komunicira jos uvek i pokretna je i samostalna.Bogu hvala na tome.Nek samo potraje.Mislim da bi i ona volela malo(kad sve ovo prodje) da ode kod sestre ili brata koje bas puno voli i spominje ih cesto,ali...nazalost ,izgleda niko od njih nece da se bakće sa bolesnom zenom.Tuzno.Bude mi je zao pa odem u sobu i isplacem se posteno,zbog svega ,bude lakse malo.
Kako vi niste izgubili zivce,kako ste trpeljivi svaka vam cast. Bas bih volela da imam strpljenja i snage ali puknu me zivci i onda bude haos.Pijem ksalol od 1 mg da mogu da spavam....
Bas bih volela da imam tu samokontrolu kao ranije.Ali vise je nemam...Mozda treba kod psihologa da odem,ne znam vise,nisam pametna.
Svekrva i ja smo se uvek slagale,12 godina zivimo zajedno.Ja bih davno otisla da mi je smetala ili sl.A sad mi je zao da je ostavim,ne bi bilo fer ,zaista.
Muz mi je izuzetan covek,dobra dusa,njemu je jos najteze.Jednom je svekrva onako izbezumljena rekla"Ko je ovaj ovde sto zivi sa nama"(misleci na svog sina)Ma,sta da vam pricam,bas mi ga bilo zao...Ali vi to sve sigurno vec znate i prolazite kroz jos gore situacije.
Puno vas pozdravljam i hvala ❤
 
Hvala vam puno na podrsci,bas smi znaci mnogooo.
Samo ovde mogu sa nekim o ovoj temi da popricam a da me razume u potpunosti.
Od rodbine ,sto se nje tice,svi su se nekako ogradili na fin nacin.Ranije su je zvali u posetu i dolazili a sad je retko ko i nazove telefonom.Bas mi je to zalosno.Mislim,jeste,gubi se i skoro nikakav zadatak ne moze sama da zavrsi(tipa ,ne zna nekad ni kako tost da ubaci u toster i sl. to su vrlo proste stvari),ali moze da komunicira jos uvek i pokretna je i samostalna.Bogu hvala na tome.Nek samo potraje.Mislim da bi i ona volela malo(kad sve ovo prodje) da ode kod sestre ili brata koje bas puno voli i spominje ih cesto,ali...nazalost ,izgleda niko od njih nece da se bakće sa bolesnom zenom.Tuzno.Bude mi je zao pa odem u sobu i isplacem se posteno,zbog svega ,bude lakse malo.
Kako vi niste izgubili zivce,kako ste trpeljivi svaka vam cast. Bas bih volela da imam strpljenja i snage ali puknu me zivci i onda bude haos.Pijem ksalol od 1 mg da mogu da spavam....
Bas bih volela da imam tu samokontrolu kao ranije.Ali vise je nemam...Mozda treba kod psihologa da odem,ne znam vise,nisam pametna.
Svekrva i ja smo se uvek slagale,12 godina zivimo zajedno.Ja bih davno otisla da mi je smetala ili sl.A sad mi je zao da je ostavim,ne bi bilo fer ,zaista.
Muz mi je izuzetan covek,dobra dusa,njemu je jos najteze.Jednom je svekrva onako izbezumljena rekla"Ko je ovaj ovde sto zivi sa nama"(misleci na svog sina)Ma,sta da vam pricam,bas mi ga bilo zao...Ali vi to sve sigurno vec znate i prolazite kroz jos gore situacije.
Puno vas pozdravljam i hvala ❤
Stalozenija sam nego u pocetku, mada sam zivce pogubila. Kada sam smestila mamu u Dom, nakon godinu dana, otisla sam kod psihijatra i dobila antidepresiv. Bila sam hiper aktivna i borbena, kad ono depresija zamaskirana. I pre toga sam pila sedative. Dobila sam gastritis, Hashimoto,iritabilni kolon. Jos me u to vreme stigao i klimaks, pa situacija i kod roditelja moga muza... Posle 9 godina kako mama boluje i dalje me hvata i nervoza i plac i strah...prisebnijje reagujem, ali tesko je u svim fazama. Zato moras da cuvas sebe, ako mislis da pomognes drugima.
 
Ne mogu da verujem sta ste sve sebi dozvolili zbog starije osobe koja je bolesna.Pa ako tako nastavite vrlo je moguce da vi pre umrete od te starije i bolesne osobe o kojoj se brinete.Dozvolili ste sebi da budete Depresivni,jel vi znate sta je Depresija,da li znate da je to najveci dusevni poremecaj koji moze da izazove mnoge druge bolesti.Dozvolili ste sebi da od prevelikog stresa dobijete gastritis da li znate da posle toga mozete da dobijete cir na zeludcu,kolitis ili kronovu bolest pa nesto i gore.Poremetila vam se stitna zlezda i TSH hormoni,sigurno imate ubrzan rad srca,prekomereno znojenje i noga vam povremeno utrne pa ste dobili neku terapiju da se smirite.

Ako mislite da sam ja bez osecanja i emocija onda se varate jer Nisam...Ali u mom mestu a i svuda kod nas kaze se:"Samo neka ide redom" Nije dobro kada se neko mladji od nas razboli od neke teske bolesti,nasa deca ili unuci ko ih ima to je vec ozbiljan razlog za veliki stres jer se poremetio prirodni proces.Moramo da se pomirimo sa cinjenicom da godine nista dobro ne donose.Da starije osobe koje se razbole od neke teske i neizlecive bolesti prihvatimo kao realnost da je krajni ishod smrt,pre ili kasnije za neku godinu to je surova realnost.Trebamo da se ponasamo normalno sa time bez preteranog stresa jer smo potrebni jos nekom u zivotu da budemo zivi i zdravi a ne da mu brzo postanemo teret i obaveza bez potrebe.
 
Da, tako bih i ja mislila da mi je barem jedna baba poživela do 80. Ali nije. Moja je majka dementna već desetak godina, a tek joj je 75. To je bolest, to nije prirodan proces starenja. I ne daj bože nikom!
 
I...nije isto kad jednom u pet dana pozoveš dementnu babu koja te ne prepozna, pa te to ne pogodi, ili kad sa nekim živiš i jednom u 5 dana imaš 5 minuta da ne moraš da brineš o tom, nekom.
 
Ne mogu da verujem sta ste sve sebi dozvolili zbog starije osobe koja je bolesna.Pa ako tako nastavite vrlo je moguce da vi pre umrete od te starije i bolesne osobe o kojoj se brinete.Dozvolili ste sebi da budete Depresivni,jel vi znate sta je Depresija,da li znate da je to najveci dusevni poremecaj koji moze da izazove mnoge druge bolesti.Dozvolili ste sebi da od prevelikog stresa dobijete gastritis da li znate da posle toga mozete da dobijete cir na zeludcu,kolitis ili kronovu bolest pa nesto i gore.Poremetila vam se stitna zlezda i TSH hormoni,sigurno imate ubrzan rad srca,prekomereno znojenje i noga vam povremeno utrne pa ste dobili neku terapiju da se smirite.

Ako mislite da sam ja bez osecanja i emocija onda se varate jer Nisam...Ali u mom mestu a i svuda kod nas kaze se:"Samo neka ide redom" Nije dobro kada se neko mladji od nas razboli od neke teske bolesti,nasa deca ili unuci ko ih ima to je vec ozbiljan razlog za veliki stres jer se poremetio prirodni proces.Moramo da se pomirimo sa cinjenicom da godine nista dobro ne donose.Da starije osobe koje se razbole od neke teske i neizlecive bolesti prihvatimo kao realnost da je krajni ishod smrt,pre ili kasnije za neku godinu to je surova realnost.Trebamo da se ponasamo normalno sa time bez preteranog stresa jer smo potrebni jos nekom u zivotu da budemo zivi i zdravi a ne da mu brzo postanemo teret i obaveza bez potrebe.
U pravu si donekle sa tvoje tacke gledista. Ali stvari se tako brzo odvijaju da nemas vremena da mislis na sebe. Prvo sok, pa strah, nemoc, bes, odluke koje te kidaju, usamljenost, dovijanje, pokusavanje da se zaustavi ili uspori...Osim toga, bila sam svesna mojih tegoba i obratila sam se lekarima. A ne mozes zivog coveka u zemlju. I najbitnije je da obezbedis da je na sigurnom, cista, nahranjena, u toploj prostoriji...i da pruzas podrsku i BEZUSLOVNU LJUBAV, koju je i moja mama meni davala. I danas,posle 9 godina od postavljjene dijagnoze,mama mi preko telefona kaze "sunce moje, sreco moja...uh...". Pa smo pevale i smejale se... Dodala je i "...zadavicu te..."valjda je htela da me prekori sto ne dolazim . Mozda je mislila na nekog drugog ... ko zna na koju situaciju...nije vazno. Vazno je da je zadovoljna i raspolozena. I da razmenjujemo emocije kakve god. Ma i da ucuti jednog dana i da uopste ne reaguje...ne mogu je pustiti bez brige da li ima sve sto joj je potrebno. A to nije lako. Podrazumeva mnogo toga. Pogotovo u okolnostima u kojima zivimo vec jako dugo. P.S. TSH hormoni su mi za sada u normali. Samo su antitela posizela. Depreisija je u regresiji. Heliko bakterij je eliminisana, ali sam nasledila slabost zeluca od oca. Zakrpila sam se nekako. P.P.S. Ko brine o tvojoj baki? Sta sve podrazumeva ta briga?
 
Poslednja izmena:
Ko brine o tvojoj baki? Sta sve podrazumeva ta briga?

Moja Baka je pokretna i zdrava nema nikakvu bolest ali godine su ucinile svoje pa zadnjih godinu dana pocela je povremeno da se gubi.Ona je svesna po nekih mesec ,dva dana onda naidje period kada se 2-3 dana gubi ali ne po ceo dan to traje najvise 1 sat vremena dnevno ali se nezna kada to moze da je zadesi pa da izadje negde na ulicu i ode negde nocu i nesto da joj se desi.Zbog toga placam zenu 24h da bude sa njom i da joj pomaze oko spremanja rucka i odrzavanja higijene u kuci, zena nije mlada ima 80 godina i nema nikakvih obaveza u svojoj kuci jer unuke su joj velike i odavno vec udate ima i praunuke koji su posli u skolu a njen sin i snaja brinu sve o njenoj kuci.Neka mladja zena ne bi pristala a mislim ni jedna da bude sa nekom starom osobom 24h jer svaka ima neke svoje obaveze u svom privatnom zivotu.Ova zena je stara ali je vitalna i zdrava ona svakog dana ode negde u selu kod nekog koga poznaje na pola sata pre podne i pola sata popodne malo da odmori mozak jer dosta je naporno sa nekim da budes non stop,ona i jednom nedeljno ode kod svoje kuce i provede ceo dan od jutra do mraka a uvece se vraca za to vreme nadje zamenu neku zenu koja ce toga dana da bude sa bakom dok se ona ne vrati,neku iz njene familije ili neku komsiku.Ja placam Privatnog Doktora da obilazi baku jednom mesecno i pregleda je poslednji put kada se lose osecala Doktor joj je dao nekoliko infuzija jer je bila dehidrirala tako mi je rekao da ona nema nikakvu bolest vec samo da je malo izgubila vitamine i tecnost pa mi je jos rekao da joj nije prepisao nikakve lekove vec mi je dao 3 saveta sta treba da radi baka.1.savet da jede vise hranu koja je bogata vitaminima sada dolazi lepo vreme i ima raznog povrca.2.Savet da pije mnogo vise vodu nego do sada jer je pila jednu casu dnevno,potrebno je da popije za pocetak bar pola litra a kasnije i citav litar na dan.3.Savet je da se vise krece po dvoristu jer dolazi lepo vreme a malo da poveca kretanje to bi joj koristilo.Za demenciju dolazio jedan drugi Doktor koji radi u Bolnici kao Neurolog.Ja sam ga zvao i poslao kod Bake i on joj prepisao 1 lek da pije dnevno svaki dan i rekao da je to tek pocetak i da ce sa godinama da bude sve gore i duze da joj traje to stanje to je tako i tu moze samo da se ublazi taj proces a da se izleci ne moze.A sada sto Baka kada joj bude bolje pa nece da pije ni taj 1 lek dnevno pa joj se onda za nekoliko dana stanje pogorsa sta ja da radim,kazu da su skoro sve takve stare osobe.
 
Moja Baka je pokretna i zdrava nema nikakvu bolest ali godine su ucinile svoje pa zadnjih godinu dana pocela je povremeno da se gubi.Ona je svesna po nekih mesec ,dva dana onda naidje period kada se 2-3 dana gubi ali ne po ceo dan to traje najvise 1 sat vremena dnevno ali se nezna kada to moze da je zadesi pa da izadje negde na ulicu i ode negde nocu i nesto da joj se desi.Zbog toga placam zenu 24h da bude sa njom i da joj pomaze oko spremanja rucka i odrzavanja higijene u kuci, zena nije mlada ima 80 godina i nema nikakvih obaveza u svojoj kuci jer unuke su joj velike i odavno vec udate ima i praunuke koji su posli u skolu a njen sin i snaja brinu sve o njenoj kuci.Neka mladja zena ne bi pristala a mislim ni jedna da bude sa nekom starom osobom 24h jer svaka ima neke svoje obaveze u svom privatnom zivotu.Ova zena je stara ali je vitalna i zdrava ona svakog dana ode negde u selu kod nekog koga poznaje na pola sata pre podne i pola sata popodne malo da odmori mozak jer dosta je naporno sa nekim da budes non stop,ona i jednom nedeljno ode kod svoje kuce i provede ceo dan od jutra do mraka a uvece se vraca za to vreme nadje zamenu neku zenu koja ce toga dana da bude sa bakom dok se ona ne vrati,neku iz njene familije ili neku komsiku.Ja placam Privatnog Doktora da obilazi baku jednom mesecno i pregleda je poslednji put kada se lose osecala Doktor joj je dao nekoliko infuzija jer je bila dehidrirala tako mi je rekao da ona nema nikakvu bolest vec samo da je malo izgubila vitamine i tecnost pa mi je jos rekao da joj nije prepisao nikakve lekove vec mi je dao 3 saveta sta treba da radi baka.1.savet da jede vise hranu koja je bogata vitaminima sada dolazi lepo vreme i ima raznog povrca.2.Savet da pije mnogo vise vodu nego do sada jer je pila jednu casu dnevno,potrebno je da popije za pocetak bar pola litra a kasnije i citav litar na dan.3.Savet je da se vise krece po dvoristu jer dolazi lepo vreme a malo da poveca kretanje to bi joj koristilo.Za demenciju dolazio jedan drugi Doktor koji radi u Bolnici kao Neurolog.Ja sam ga zvao i poslao kod Bake i on joj prepisao 1 lek da pije dnevno svaki dan i rekao da je to tek pocetak i da ce sa godinama da bude sve gore i duze da joj traje to stanje to je tako i tu moze samo da se ublazi taj proces a da se izleci ne moze.A sada sto Baka kada joj bude bolje pa nece da pije ni taj 1 lek dnevno pa joj se onda za nekoliko dana stanje pogorsa sta ja da radim,kazu da su skoro sve takve stare osobe.
Ocigledno da ne znas sta je demencija.Kao sto ti je rekla Margo i Beket. Mislila sam pre tvog opisa da tvoja baka ipak ima dijagnozu. Odlicno je sto nema. Dobro je sto je Beket postavila link.
 
Za ovo stvarno nisam znao.Mozda sam ja nesto bio umislio jer nisam dovoljno bio informisan. :kafa:
Postoje testovi, koje radi neuropsihijatar. A moze i CT snimak. Ako tvoja baka nema vecih problema,ne znam da li ima potrebe raditi to. Bitno je da se bolest uspori,ako je moguce. lek za ozdravljenje od demencije ne postoji. Pogledaj film “Still Alice” o profesorici koja je dobila dijagnozu demencija, a nema puno godina. Mada , uglavnom oboljevaju stariji.
 
Drage moje, evo mene opet.
Za vreme izolacije stanje moje mame se naglo pogoršalo. Agresivnost, halucinacije, stalna potreba da ide kod svoje kuće,a već je kod kuće, trenutno je u vremenu kad je bila devojka - devojčica. Doktorka joj je vratila Rispolept (Risar) da bi smirila tu agresiju i uspelo je, donekle. Još uvek se dešavaju agresivni nastupi, sada možda jednom do dva puta nedeljno, ali je i dalje izgubljena u svom svetu, mene ne poznaje, retko kad se seti mog imena, a i tad nije sigurna ko sam. Sklonila sam sve nozeve i oštre predmete da u fazama agresivno sti ne povredi ni mene nj sebe. Vidi ljude kojih nama, čuje zvukove koje ja ne cujem, oseća razne neke mirise koji realno se ne osećaju - miris otrova, dima itd. Zaboravila je jako se koriste jednostavne stvari, uključi el šporet samo onako i ostavi ga tako, izvadi dugme sa mikrotalasne, okreće dugmiće na veš mašini pa više ne znam jel uopšte oprala kad je završila. Bežala mi kroz prozor. Da ne nabrajam više. Samo znam da vise ne mogu.
Da li znate državni dom koji prima takve bolesnike i kome bj trebalo da se obratimo za to?
Da li ste čule koji privatni domovi primaju? Možete da mi napišete privatnu poruku, ako je pisanje imena protiv pravila foruma.
 
Drage moje, evo mene opet.
Za vreme izolacije stanje moje mame se naglo pogoršalo. Agresivnost, halucinacije, stalna potreba da ide kod svoje kuće,a već je kod kuće, trenutno je u vremenu kad je bila devojka - devojčica. Doktorka joj je vratila Rispolept (Risar) da bi smirila tu agresiju i uspelo je, donekle. Još uvek se dešavaju agresivni nastupi, sada možda jednom do dva puta nedeljno, ali je i dalje izgubljena u svom svetu, mene ne poznaje, retko kad se seti mog imena, a i tad nije sigurna ko sam. Sklonila sam sve nozeve i oštre predmete da u fazama agresivno sti ne povredi ni mene nj sebe. Vidi ljude kojih nama, čuje zvukove koje ja ne cujem, oseća razne neke mirise koji realno se ne osećaju - miris otrova, dima itd. Zaboravila je jako se koriste jednostavne stvari, uključi el šporet samo onako i ostavi ga tako, izvadi dugme sa mikrotalasne, okreće dugmiće na veš mašini pa više ne znam jel uopšte oprala kad je završila. Bežala mi kroz prozor. Da ne nabrajam više. Samo znam da vise ne mogu.
Da li znate državni dom koji prima takve bolesnike i kome bj trebalo da se obratimo za to?
Da li ste čule koji privatni domovi primaju? Možete da mi napišete privatnu poruku, ako je pisanje imena protiv pravila foruma.
A odakle si ? Svi državni domovi primaju takve slučajeve, ali imaju posebne ogranke za njih. I većina privatnih, ali su diskutabilni uslovi u njima, tj, nisu često prilagođeni takvim bolesnicima.
 
@VESSNA B Moj ti je savet da tvoju mamu ne smestas ni u kakav dom,jer ces se posle toga kajati ceo zivot zbog takve odluke.Nije lako ali ali mora da se izdrzi,zar nemas nikog jos u kuci da ti pomogne ili nekog iz familije da ti pomaze.Prvo se smiri,razgovaraj jos sa nekim iz porodice i familije i bice ti lakse kada vidis da te razume, a moze i neki savet i podrsku da ti daju i olaksaju trenutnu situaciju.Raspitaj se kod nekog doktora mozda je izasao neki novi lek.Ako si u mogucnosti da platis neku zenu da ti pomogne nekoliko sati bar dok ti spavas da mozes da se odmoris i ne budes svih 24h sa njom jer to je neizdrzljivo kako fizicki tako i psihicki.
 
@VESSNA B Moj ti je savet da tvoju mamu ne smestas ni u kakav dom,jer ces se posle toga kajati ceo zivot zbog takve odluke.Nije lako ali ali mora da se izdrzi,zar nemas nikog jos u kuci da ti pomogne ili nekog iz familije da ti pomaze.Prvo se smiri,razgovaraj jos sa nekim iz porodice i familije i bice ti lakse kada vidis da te razume, a moze i neki savet i podrsku da ti daju i olaksaju trenutnu situaciju.Raspitaj se kod nekog doktora mozda je izasao neki novi lek.Ako si u mogucnosti da platis neku zenu da ti pomogne nekoliko sati bar dok ti spavas da mozes da se odmoris i ne budes svih 24h sa njom jer to je neizdrzljivo kako fizicki tako i psihicki.
Daaaj covece, nemoj da stajes na muku! Izvini,ali stvarno ne razumes sta se desava. Rodbina ce saslusati, pogledati i razici se. Gerontodomacice ne prihvataju da se staraju o ovakvim pacijentima. Ako prihvate, to je na sat-dva...i beze cim vide koliko je to naporno. A treba 24h nadzora. U situaciji kada je opasno za dementnog i okolinu, nema mnogo razmisljanja. Mozda da sacekas dejstvo lekova, promenu terapije...ali, to sto ne prepoznaje svoju kucu i tebe je alarm. Mozes jos kupovati vreme... mozda je naisao takav period...ipak bolest ima progresiju uz nastojanje da se uspori. Kad sam smestila mamu u dom, smirila se. Prihvatila kao lecenje i sve vise kao prostor koji joj daje sigurnost.
 
@VESSNA B Moj ti je savet da tvoju mamu ne smestas ni u kakav dom,jer ces se posle toga kajati ceo zivot zbog takve odluke.Nije lako ali ali mora da se izdrzi,zar nemas nikog jos u kuci da ti pomogne ili nekog iz familije da ti pomaze.Prvo se smiri,razgovaraj jos sa nekim iz porodice i familije i bice ti lakse kada vidis da te razume, a moze i neki savet i podrsku da ti daju i olaksaju trenutnu situaciju.Raspitaj se kod nekog doktora mozda je izasao neki novi lek.Ako si u mogucnosti da platis neku zenu da ti pomogne nekoliko sati bar dok ti spavas da mozes da se odmoris i ne budes svih 24h sa njom jer to je neizdrzljivo kako fizicki tako i psihicki.

Ja ne bih davala ovakve savete, ako nisam i sama prošla kroz sve to. Šta znači "neki doktor" i "neki lek"? Sve nabrojano je bolje od doma koji je, tako ispada, oličenje iskonskog zla? Nikada neću zaboraviti reči maminog doktora koji mi je rekao "teška je odluka smestiti roditelja u dom, ali zajedno sa njom razboleće se čitava porodica, uključujući i najmlađe članove, na vama je da izaberete".
Pretpotsavljam da je Vesna sve pokušala i da nije iz hira i dokolice pitala za savet. Demencija je bolest, leka (za sada) nema, a neophodno je da pacijent bude pod stalnim nadzorom da ne bi zapalio kuću, jeo vatu ili ambalažu, lutao ulicama dok se ne dogodi nešto još gore. Uz agresivnost, halucinacije, neprepoznavanje, gubitak identiteta, govora, i osnovnih radnji poput oblačenja ili uzimanja hrane. U domu postoji nadzor, redovna ishrana i uzimanje lekova, okruženje koje je prilagođeno pacijentu, pomoć oko svega što je potrebno. Ako dom nema svog neuropsihijatra (ili ne postoji mogućnost da se kolima li taksijem stigne do istog), postoje privatne ordinacije čiji specijalisti dolaze u dom kod pacijenta. Što se tiče prijema takvih pacijenata, većina domova upravo i postoji radi njihovog smeštaja i brige. Za državni se malo duže čeka (koliko je meni poznato, to ide preko Centra za socijalni rad, a verovatno se i u Domu zdravlja može dobiti informacija od izabranog lekara), a privatne treba obilaziti (zamoliti za razgovor, a onda doći polunajavljeno, odn. javiti se 15 do 30 ranije - "evo tu smo slučajno u blizini, da li bismo mogli da svratimo", da biste videli kako izgleda realno stanje bez lickanja). Nažalost, kod domova često kvalitet određuje cenu, ispod 400 evra mesečno verovatno ni ne može da se očekuje dom sa dovoljno osoblja i ostalim neophodnim uslovima. Obavezno pogledaj listu domova koji imaju dozvolu Ministarstva za rad i socijalna pitanja (može se naći na njihovom sajtu), to je makar neka garancija da su ispunjeni neki standardi.
 

Back
Top