Demencija

Dobar rezime jedne relativno kratke, ali zaista teške borbe sa demencijom. Nije svako u stanju da se vrati na sve neprijatno što je bilo, da opiše sve strahove i nedoumice u suočavanju sa ovom okrutnom bolešću, gadnom pre svega za nas, a manje za naše bolesne roditelje. Ni ova, kao ni mnoge druge priče, nije tipična. Alchajmerova bolest ne bira: zahvata i pametne i glupe, i domaćine i boeme, i ovakve i onakve... To uvek treba imati na umu.

Hvala beket. Pročitače ljudi. Bar će pogledati u svoje roditelje drugim očima. To je poenta.Neka par njih vidi i reaguje, eto svrhe ovog teškog pisanja. Ja nisam mogla videti kod mog tatka, jer je on oduvek bio "ekstra" slučaj" u svemu, pa i u ovome.
:heart:

- - - - - - - - - -

Nema da se prespava, to je selendra u pravom smislu reči. Dolazili i neki Nemci zbog jedinstvenog sastava vode, pa se čudom čudili što nema smeštaja nigde. http://www.pacir-banja.rs/Naslovna strana.html

:eek:
koliko je Sombor odatle? Tamo imamo familiju
 
Jedno 45 km
I , izvinite drage moje što sam skrenula sa teme, trudiću se da to više ne radim. Ja tako i u životu, pogotovo u problemu sa mamom, gledam da skrenem temu i misli...nekad pomogne a nekad ne...
U stvari, možda sam i želela da ovu tužnu temu pretvorim u nešto drugo i da svi mi brige i probeme zamenimo lepšim stvarima
 
Poslednja izmena:
Nema da se prespava, to je selendra u pravom smislu reči. Dolazili i neki Nemci zbog jedinstvenog sastava vode, pa se čudom čudili što nema smeštaja nigde. http://www.pacir-banja.rs/Naslovna strana.html

Neka si skrenula sa teme,i treba ponekad.Ovo super izgleda,hvala ti na informacijama.Volela bih da odem ako budem mogla bar na jedan dan.

- - - - - - - - - -

Preporucujem Lukovsku banju kod Kursumlije.Veliki broj izvora sa toplom vodom,do 70C.Otvoreni i zatvoreni bazeni,kupanje u sred zime.
 
Pozdrav svima!
Duugo me nije bilo, ali sam vas čitala redovno.U međuvremenu sam se udala i manje sam stizala da pišem.
Tata je vidno lošije i još uvijek nije u domu i to zahvaljujući mami koja je 24 sata dnevno s njim evo već petu godinu. Svaki slobodni vikend, kada mi to posao dozvoli ja sam uz njih, ali sve je to ništa, skoro neprimijetno u poređenju sa onim koliko mama čini. Otac više skoro da nije u stanju izgovoriti prostu rečenicu. Pokretan je, ali je jako oprezan pri hodu.no, to ga ne sputava da po kući pravi "razmještaj" stvari. Podižu se stolice na sto, sklanjaju stvari Boga pitaj gdje i slično, da ne nabrajam. Nosi pampers gaće, ali još uvijek redovno ide u wc, samo što je taj wc uvijek na drugom mjestu, pa smo zbog toga u pola stana podigli tepihe i stavili linoleum da bi se lakše moglo očistiti. Ukoliko se dogodi da mu se obratimo prekornim tonom zna biti i agresivan. Halucinacije nisu toliko česte, ali se dogodi često da doziva ljude koji su odavno umrli.Opčinjen je zatvaranjem vrata i u stanju je beskrajno lupati njima da ih čvrsto zatvori dok mu neko ne skrene pažnju. Često odbija popiti tablete, ali nekako se uspijevamo i s tim izboriti. Vidno je lošije u zadnjih 15 dana. Pojavili su mu se podlivi (nalik na male lokvice krvi ispod kože) po rukama (nadlaktice) i nogama (od koljena na dole) i na čelu. To pucaju krvni sudovi i vjerujem da se isto dešava i na mozgu. Inače uspjeli smo ostvariti pravo na tuđu njegu i pomoć koja iznosi 45 eura kao i da dobijamo pelene preko fonda zdravstvene zaštite. Eto za sada toliko, dajem riječ da ću se češće javljati :)
 
prvo, sretna udaja i dalji zajednički život :heart:
šta da ti kažem što već ne znaš......samo da te :zag:
podlivi mogu biti i trombovi. Moj tata je imao to. Što više vode i izmeri šećer

Hvala Ljiljo :zag:
I ja mislim da su to trombovi. Šećer nikada nije imao, ali prekontrolisaćemo i to. Dali smo mu malo više C vitamina. Trebali bi i kalijum pojačati, međutim zna biti smetnja uz lijekove za izmokravanje bez kojih ne bi mogao funkcionisati. Tečnosti pije mnogo, čak pristaje i na sokove koje nikada nije htio.

- - - - - - - - - -

Dobar rezime jedne relativno kratke, ali zaista teške borbe sa demencijom. Nije svako u stanju da se vrati na sve neprijatno što je bilo, da opiše sve strahove i nedoumice u suočavanju sa ovom okrutnom bolešću, gadnom pre svega za nas, a manje za naše bolesne roditelje. Ni ova, kao ni mnoge druge priče, nije tipična. Alchajmerova bolest ne bira: zahvata i pametne i glupe, i domaćine i boeme, i ovakve i onakve... To uvek treba imati na umu.

I meni se jako dopalo i dijelim tvoje mišljenje. Inače, ako izuzmem tatinog neuropsihijatra koji se zaista trudio približiti nam bolest i objasniti nejasnoće i iskustvo sa bolesnim ocem, ovaj forum je mjesto na kome sam malte ne sve naučila o demenciji.
 
Pozdrav svima!
Duugo me nije bilo, ali sam vas čitala redovno.U međuvremenu sam se udala i manje sam stizala da pišem.
Tata je vidno lošije i još uvijek nije u domu i to zahvaljujući mami koja je 24 sata dnevno s njim evo već petu godinu. Svaki slobodni vikend, kada mi to posao dozvoli ja sam uz njih, ali sve je to ništa, skoro neprimijetno u poređenju sa onim koliko mama čini. Otac više skoro da nije u stanju izgovoriti prostu rečenicu. Pokretan je, ali je jako oprezan pri hodu.no, to ga ne sputava da po kući pravi "razmještaj" stvari. Podižu se stolice na sto, sklanjaju stvari Boga pitaj gdje i slično, da ne nabrajam. Nosi pampers gaće, ali još uvijek redovno ide u wc, samo što je taj wc uvijek na drugom mjestu, pa smo zbog toga u pola stana podigli tepihe i stavili linoleum da bi se lakše moglo očistiti. Ukoliko se dogodi da mu se obratimo prekornim tonom zna biti i agresivan. Halucinacije nisu toliko česte, ali se dogodi često da doziva ljude koji su odavno umrli.Opčinjen je zatvaranjem vrata i u stanju je beskrajno lupati njima da ih čvrsto zatvori dok mu neko ne skrene pažnju. Često odbija popiti tablete, ali nekako se uspijevamo i s tim izboriti. Vidno je lošije u zadnjih 15 dana. Pojavili su mu se podlivi (nalik na male lokvice krvi ispod kože) po rukama (nadlaktice) i nogama (od koljena na dole) i na čelu. To pucaju krvni sudovi i vjerujem da se isto dešava i na mozgu. Inače uspjeli smo ostvariti pravo na tuđu njegu i pomoć koja iznosi 45 eura kao i da dobijamo pelene preko fonda zdravstvene zaštite. Eto za sada toliko, dajem riječ da ću se češće javljati :)


Cestitke za udaju!:klap:Ide zivot...svojim tokom.

MOja mama takodje pije velike kolicine diuretika i ponekad joj dodam kalijum kad primetim da ima blage vrtoglavice.Obicno mi je to signal da dodam kaliju + i onda se drhtanje smiri.Ponekad joj i gvozdje padne pa i od tog nedostatka drhti.Onda uvedm i njega,samo sto ono izaziva mucnine.E,tu nastaje haos jer mora da ga pije a muka joj je.Pratim pa ukljucujem i skljucujem kad mislim da moze da podnese.Nisam sigurna da onad sve ima efekta ali nemam izbora.Znam da se i kalijum i gvozdje moraju duze uzimati da bi bilo efekta ali uz ostalu terapiju to je tesko uvek ugoditi.
 
Hvala blizance :zag:
Što se tiče gvožđa, znam neke osobe koje su pile Revitu Fe i pomagala im je da ga podignu na pristojan nivo. Ukusna je i nema mučnine dok se pije. Mi to kod kuće od kako znam za sebe rješavamo čajem od koprive, dobar je za krvne sudove a i odličan za snadbijevanje krvi gvožđem. Možda da probaš nešto od toga.
 
Hvala blizance :zag:
Što se tiče gvožđa, znam neke osobe koje su pile Revitu Fe i pomagala im je da ga podignu na pristojan nivo. Ukusna je i nema mučnine dok se pije. Mi to kod kuće od kako znam za sebe rješavamo čajem od koprive, dobar je za krvne sudove a i odličan za snadbijevanje krvi gvožđem. Možda da probaš nešto od toga.

Nisam do sada koristila Revitu Fe,probacu.Hvala ti na savetu.:)
 
Pozdrav svima!
Duugo me nije bilo, ali sam vas čitala redovno.U međuvremenu sam se udala i manje sam stizala da pišem.
Tata je vidno lošije i još uvijek nije u domu i to zahvaljujući mami koja je 24 sata dnevno s njim evo već petu godinu. Svaki slobodni vikend, kada mi to posao dozvoli ja sam uz njih, ali sve je to ništa, skoro neprimijetno u poređenju sa onim koliko mama čini. Otac više skoro da nije u stanju izgovoriti prostu rečenicu. Pokretan je, ali je jako oprezan pri hodu.no, to ga ne sputava da po kući pravi "razmještaj" stvari. Podižu se stolice na sto, sklanjaju stvari Boga pitaj gdje i slično, da ne nabrajam. Nosi pampers gaće, ali još uvijek redovno ide u wc, samo što je taj wc uvijek na drugom mjestu, pa smo zbog toga u pola stana podigli tepihe i stavili linoleum da bi se lakše moglo očistiti. Ukoliko se dogodi da mu se obratimo prekornim tonom zna biti i agresivan. Halucinacije nisu toliko česte, ali se dogodi često da doziva ljude koji su odavno umrli.Opčinjen je zatvaranjem vrata i u stanju je beskrajno lupati njima da ih čvrsto zatvori dok mu neko ne skrene pažnju. Često odbija popiti tablete, ali nekako se uspijevamo i s tim izboriti. Vidno je lošije u zadnjih 15 dana. Pojavili su mu se podlivi (nalik na male lokvice krvi ispod kože) po rukama (nadlaktice) i nogama (od koljena na dole) i na čelu. To pucaju krvni sudovi i vjerujem da se isto dešava i na mozgu. Inače uspjeli smo ostvariti pravo na tuđu njegu i pomoć koja iznosi 45 eura kao i da dobijamo pelene preko fonda zdravstvene zaštite. Eto za sada toliko, dajem riječ da ću se češće javljati :)

Birdi draga, zelim ti sve najlepse. Bas si me obradovala javljanjem i lepim vestima.:heart: Zao mi je sto je tvom tati tako lose. Nekada im naidje takav period, pa se opet malo smire... ako vidite da se po gorsava dalje, mozda bi trebalo da pozovete lekara ili da odete kod psihijatra da mu promeni terapiju. Moja mama pije donasept u kombinaciji sa ebixom, a u podne pola rispolepta. I to se pokazalo prilicno dobro u poslednjih 6-7 meseci. Mada mene uvek plasi zima, jer se tada stanje moje mame iskomplikuje. Kao da joj ne prijaju ti atmosferski uslovi. Gledajte koliko mozete da mu stabilizujete opste stanje, jer to jako utice na demenciju. Oscilacije secera kod moje mame napravile su haos prosle zime. Kako je tvoja mama? Da li ide na kontrole za sebe? Mogu da zamislim koliko je opterecena. Treba da razgovarate s njom, da nesto preduzmete pre nego sto ona sebe unisti.

- - - - - - - - - -

Nisam do sada koristila Revitu Fe,probacu.Hvala ti na savetu.:)

Jednom sam probala. Razmutila, popila i ... jedva sam stigla do kupatila:rumenko::zcepanje: Vodi racuna o tome. Mada sam cula od prijatelja i rodjaka da im bas prija. Moj stomak to nije mogao da podnese.

- - - - - - - - - -

Cestitke za udaju!:klap:Ide zivot...svojim tokom.

MOja mama takodje pije velike kolicine diuretika i ponekad joj dodam kalijum kad primetim da ima blage vrtoglavice.Obicno mi je to signal da dodam kaliju + i onda se drhtanje smiri.Ponekad joj i gvozdje padne pa i od tog nedostatka drhti.Onda uvedm i njega,samo sto ono izaziva mucnine.E,tu nastaje haos jer mora da ga pije a muka joj je.Pratim pa ukljucujem i skljucujem kad mislim da moze da podnese.Nisam sigurna da onad sve ima efekta ali nemam izbora.Znam da se i kalijum i gvozdje moraju duze uzimati da bi bilo efekta ali uz ostalu terapiju to je tesko uvek ugoditi.














Rezultati pretrage




Kada je pocela demencija da napreduje kod moje mame, a jos uvek je bila u svom stanu, krila je da ne ume da kuva. Dodjem kod nje i nadjem u frizideru samo mleko. Uradimo krvnu sliku, a gvozdje se srozalo na 2:sad2: Dobijemo neke lekove,a u apoteci vlasnik mi rece da uzmem Tot'hema - ampule gvozdja i da je to njegovoj majci pomoglo u kratkom roku. I stvarno! Za 10 dana mojoj majci je gvozdje bilo 14. Mrstila se dok je pila, ali je brzo resila problem.
 
Svake druge, trece noci, moja mama skine pampers gace. Ujutru dodje komsinica da joj donese druge ciste, a mama natrpala neke krpe u pantalone, pored kreveta malo mokrace i ljuta je sto mora da obuce gace.:worth: Em kupim gace, em organizujem komsinicu da joj donosi - dok smo pokusavali da to radi sama, oblacila je gace preko pantalona i bilo je gaca po celoj sobi, sto cistih sto prljavis koje se suse. Em zovem ujutru da probudim mamu i da se cujem sa komsinicom, pa cekam da li je komsinica ustala i da li je pocela nesto drugo da radi i da li moja mama hoce da ustane... i opet ne valja:dash: Preko dana je mirna.Povremeno krene popodne na hodnik, ali se vrati, ponekad nocu krene u hodnik ali je vrate bolnicari, ponekad spomene svoje roditelje pa joj obecavam da cu doci s njima sutra i da ja brinem o njima i da ona ne skita jer cemo tu u sobi da je nadjemo... Gospode boze, suluda prica jer su umrli pre 40 godina... ma dovijam se na sve nacine i drzim je pod kontrolom. Te gace su najveci problem. Ili nece uvece da se presvuce ili ih skine nocu ili rano ujutru. Shvatila sam da sto manje ima stvari,predmeta oko sebe, manje je verovatnoca da ce napraviti neki haos. Jedno vreme se presvlacila i navlacila spavacicu preko bluze i pantalona, pa sam morala da sklonim spavacice. Spava u bluzi, tunici. Nema drugog nacina. Juce je dosla do svesti pa mi je rekla kako su gace ujutru ili nocu mokre, pa mora da ih skine i skloni:sad2: Zao mi je bilo. Kada se setim kako je bila pedantna i koliko je to sada sokira kada je svesna.Ali drugog nacina nema. Verovatno joj nije ni prijatno da su stalno gace na njoj, ali opet drugog nacina nema. Presvlaci ih ujutru i uvece, u prisustvu komsinice, pa sam sigurna da je cista. Problem sa zubima smo resili koregom, pa sada bolje jede, mada se buni ako joj se ne svidja rucak, I moram da je pozovem da joj kazem da je stigao rucak i da uzme kasiku u ruku i hleb u drugu ruku ...I tako...
 
]Svake druge, trece noci, moja mama skine pampers gace. Ujutru dodje komsinica da joj donese druge ciste, a mama natrpala neke krpe u pantalone, pored kreveta malo mokrace i ljuta je sto mora da obuce gace.:worth: Em kupim gace, em organizujem komsinicu da joj donosi - dok smo pokusavali da to radi sama, oblacila je gace preko pantalona i bilo je gaca po celoj sobi, sto cistih sto prljavis koje se suse. Em zovem ujutru da probudim mamu i da se cujem sa komsinicom, pa cekam da li je komsinica ustala i da li je pocela nesto drugo da radi i da li moja mama hoce da ustane... i opet ne valja:dash: Preko dana je mirna.Povremeno krene popodne na hodnik, ali se vrati, ponekad nocu krene u hodnik ali je vrate bolnicari, ponekad spomene svoje roditelje pa joj obecavam da cu doci s njima sutra i da ja brinem o njima i da ona ne skita jer cemo tu u sobi da je nadjemo... Gospode boze, suluda prica jer su umrli pre 40 godina... ma dovijam se na sve nacine i drzim je pod kontrolom. Te gace su najveci problem. Ili nece uvece da se presvuce ili ih skine nocu ili rano ujutru. Jednog jutra je mokre gace umotala u salvete, vezala vunicom i kada je komsinica pitala sta joj je to, jer nije mogla da nadje prljave gace, moja mama je rekla da je nasla neki stof i spakovala da nosi kod krojacice. :zper: e sad, da li je to bila dovitljivost u demenciji ili je prolupala... necu nikada saznati. Sto se tice razgovora, bez problema ponavlja i teze reci koje ja izgovorim. Recimo ja je pitam *sta si se razgoropadila*, a ona kaze *moram da se razgoropadim kada sam ovde ko u zatvoru*. Ponekad se desava da ne moze da se seti neke reci ili ne moze da formulise, uglavnom kada je jako ljuta i nervozna. Shvatila sam da sto manje ima stvari,predmeta oko sebe, manje je verovatnoca da ce napraviti neki haos. Jedno vreme se presvlacila i navlacila spavacicu preko bluze i pantalona, pa sam morala da sklonim spavacice. Spava u bluzi, tunici. Nema drugog nacina. Ranije sam gledala da joj obezbedim sve sto joj treba da joj bude nadohvat. vremenom je to sve vise zbunjivalo, pa sam nesto ukinula a nesto prebacila kod komsinice koja joj donosi po potrebi. Juce je dosla do svesti pa mi je rekla kako su gace ujutru ili nocu mokre, pa mora da ih skine i skloni:sad2: Zao mi je bilo. Kada se setim kako je bila pedantna i koliko je to sada sokira kada je svesna.Ali drugog nacina nema. Verovatno joj nije ni prijatno da su stalno gace na njoj, ali opet drugog nacina nema. Presvlaci ih ujutru i uvece, u prisustvu komsinice, pa sam sigurna da je cista. Problem sa zubima smo resili koregom, pa sada bolje jede, mada se buni ako joj se ne svidja rucak, ilitvrdi da nije znala da je to njen rucak... I moram da je pozovem da joj kazem da je stigao rucak i da uzme kasiku u ruku i hleb u drugu ruku ...I tako...[/QUOTE]
 
Poslednja izmena:
Dobar rezime jedne relativno kratke, ali zaista teške borbe sa demencijom. Nije svako u stanju da se vrati na sve neprijatno što je bilo, da opiše sve strahove i nedoumice u suočavanju sa ovom okrutnom bolešću, gadnom pre svega za nas, a manje za naše bolesne roditelje. Ni ova, kao ni mnoge druge priče, nije tipična. Alchajmerova bolest ne bira: zahvata i pametne i glupe, i domaćine i boeme, i ovakve i onakve... To uvek treba imati na umu.

Slazem se sa Beket. Svaka cast, Ljiljo, sto si smogla snage da posle relativno kratkog vremena opises sve to. Preminuo mi je otac pre 9 godina i secam se koliko mi je dugo bilo tesko da pricam o tome. Svakako ce mnogo znaciti onima koji se tek susrecu sa ovom bolescu i koji verovatno, kao i mi u pocetku, nalaze opravdanja i razna obrazlozenja za postupke bolesnih roditelja, umesto da ih vode kod lekara i da shvate da moraju na poseban nacin da ih tretiraju. Dopada mi se sto si pisala u knjizevnoj formi, sa lirskim elementima, tako da mogu da citaju i oni koji nisu imali ovih problema u porodici, jer ce naici na zivotne istine i biti podstaknuti na razmisljanje na vise tema. Nemoj odustajati od ideje da prosiris celu pricu. Srecna sam sto te imamo na ovom forumu. Unela si pozitivnu energiju i humor, pored svih divnih ostroumnih saveta koje nam dajes. :heart:
 
Svake druge, trece noci, moja mama skine pampers gace. Ujutru dodje komsinica da joj donese druge ciste, a mama natrpala neke krpe u pantalone, pored kreveta malo mokrace i ljuta je sto mora da obuce gace.:worth: Em kupim gace, em organizujem komsinicu da joj donosi - dok smo pokusavali da to radi sama, oblacila je gace preko pantalona i bilo je gaca po celoj sobi, sto cistih sto prljavis koje se suse. Em zovem ujutru da probudim mamu i da se cujem sa komsinicom, pa cekam da li je komsinica ustala i da li je pocela nesto drugo da radi i da li moja mama hoce da ustane... i opet ne valja:dash: Preko dana je mirna.Povremeno krene popodne na hodnik, ali se vrati, ponekad nocu krene u hodnik ali je vrate bolnicari, ponekad spomene svoje roditelje pa joj obecavam da cu doci s njima sutra i da ja brinem o njima i da ona ne skita jer cemo tu u sobi da je nadjemo... Gospode boze, suluda prica jer su umrli pre 40 godina... ma dovijam se na sve nacine i drzim je pod kontrolom. Te gace su najveci problem. Ili nece uvece da se presvuce ili ih skine nocu ili rano ujutru. Shvatila sam da sto manje ima stvari,predmeta oko sebe, manje je verovatnoca da ce napraviti neki haos. Jedno vreme se presvlacila i navlacila spavacicu preko bluze i pantalona, pa sam morala da sklonim spavacice. Spava u bluzi, tunici. Nema drugog nacina. Juce je dosla do svesti pa mi je rekla kako su gace ujutru ili nocu mokre, pa mora da ih skine i skloni:sad2: Zao mi je bilo. Kada se setim kako je bila pedantna i koliko je to sada sokira kada je svesna.Ali drugog nacina nema. Verovatno joj nije ni prijatno da su stalno gace na njoj, ali opet drugog nacina nema. Presvlaci ih ujutru i uvece, u prisustvu komsinice, pa sam sigurna da je cista. Problem sa zubima smo resili koregom, pa sada bolje jede, mada se buni ako joj se ne svidja rucak, I moram da je pozovem da joj kazem da je stigao rucak i da uzme kasiku u ruku i hleb u drugu ruku ...I tako...

uuuuuuuuuuf :zag:
 
Hvala svima devojke na čitanju priče. Nije bilo lako napisati....zapravo, užasno je teško. Potpuno me zaokupi...i baš nisam dobro društvo tada. Zato sam pisala kada mi je muž bio van grada, sin radi i ima svoje društvo, tako da sam svoju samoću iskoristila za ovu namenu.
Malo ljudi se javlja ovde a mnogo ih ima, u to budite sigurni. I čitaju temu. Valjda ih je sram, šta li. Mnogo ljudi je i pročitalo blog, koji je jako dugačak i na tešku temu (takvi blogovi su po pravilu slabo čitani), a to je najvažnije i to mi je cilj. Još će ga čitati. To znači da će znati da vide i odreaguju.
Pisan je kao što inače pišem o svemu što mi na um padne, samo sam stalno sebe korigovala da se ne rasplinem. A i moja deca će znati da se podsete, pošto sam od muža već iskamčila obećanje :lol:

Istina je dame, da bez vas ne bih znala kako kroz to ludilo da prođem. Vi ste me spasle i držale u normali, podrškom, šalom, savetom, zagrljajem......sve to kaže, tu sam....a to mnogo znači svakome od nas ko se nađe u ovakvoj situaciji.
Ne zameram nikom ko je nakon kraja otišao sa teme, taman posla, ali ja sam tu.....za sve vas :heart:
 
Za sad jos uvek ne mogu mirno i sa lakocom da citam tvoj blog o Alchajmeru, mozda kasnije kad prodje malo vremena, sto se tice teme tu sam citam je i dalje.

dušo, preblizu si. Ni ja nisam mogla pisati dok sam bila blizu. Ne bih ni sad, da me vreme ne tera, jer u narednim mesecima nemam svoju samoću samo za sebe.
i da ne pročitaš nikada, ništa strašno, ti sve to znaš. To je pisano za one koji ne znaju. Opisano je u blagoj, čitljivoj formi da se ljudi ne užasnu a da ipak kažem ono što je bitno za prepoznavanje simptoma. Ionako će svako imati svoju priču, čemu užasi koji običnog, neupućenoh čitaoca, mogu i odvratiti od čitanja, a to nije cilj.
sve ima svoje vreme, pa i oporavak. Istina je da posle ovoga, niko od nas nije isti....valjda i ne treba da bude.
:heart:

- - - - - - - - - -

e, i tako mi je drago da se Marge sad kupaaaaaaaaaaaa i odmara :D:klap:
 
Čestitam svima sve lepo što vam se događa i još više na onome što ste sami organizovali. Nemam ničim sličnim da se pohvalim, ali nemam ni na šta da se žalim. Sve po starom.

Bezuslovna, uzmi i ti nešto za koncentraciju, nije ti prvi put da citiraš samu sebe umesto da prosto izmeniš post kao što si planirala. Ima problema s tvojom majkom, biće ih sve više, ali ti moraš sebe na to da pripremiš, nemoj dozvoliti sebi da gubiš nit. Borba sa demencijom nije samo u tome da li će gaće biti čiste i na mestu, nego kako će okolina - a pre svega ti - to primiti. Što smirenije reaguješ, biće bolje i tvojoj mami.

A ja moram malo da se povučem, da se vratim stvarima koje su više moje. Ovde sam već ispisala sve što sam znala, muka mi je više da ponavljam isto. Čitaću vas povremeno, valjda me nećete isprovocirati da komentarišem.
 
Poslednja izmena:
devojke.......moramo da isprovociramo beket :lol:
šalim se. Odmori se malo, ako je to ono što želiš i vrati se kad želiš. :zag:
I ne, nisi ispisala sve. Pravo davanje je kad ne očekuješ ništa za uzvrat i to je dar. A ovo je baš takva tema i ti si njen velikiii deo.
 
ma ja ne razmisljam uopste sta ce reci okolina i kako ona reaguje na bolest.uopste me to ne zanima...mene boli sto ne prepoznajem osobu, sto nema one osobe koju sam znala od rodjenja, sto se i ona negde u nekom krajicku mozga stidi sama sebe .....a nece da prizna......ma sta da kazem kad sve vec znate.tesko.bas tesko
 

Back
Top