Demencija

u prvi mah sam mislila da ti to premeštaš majku tek onako, zato što previše brineš, pa posle kad si pomenuo lekare - onda sam mislila "pa što je bre čoveče ne odvedeš kod lekara, na zakazan pregled, onda vratiš u taj čist dom... pa kako će joj kući biti bolje s nekim priučenim ženama?!" i opet sve isto...

ali dobro, vidim da paziš na sve: taj "tehničar" možda i nije to što se predstavlja, nego neki "momak za sve" - pa i za laganje... naravno, ne bi smeli da menjaju terapiju na svoju ruku, to sve mora da ide kako je prepisao prethodni neuropsihijatar, sve to ide na recept, nema zamene, nema šta oni tu da se misle...
Ne Beket zene su privremeno resenje dok ne sredim papirologiju za drzavni dom.Jeste da sam stekao utisak da je prljaviji ali njoj nije to toliko bitno.Imaju zaposljenog lekara internistu, neurolozi, fizijatri, oftamolozi dolaze svake nedelje.Imaju sopstvenu laboratoriju, vizite svakog dana i mislim posto ona ima vise bolesti znacilo bi joj svakodnevno prisustvo lekara i cesce posete specijalista.
 
Ne Beket zene su privremeno resenje dok ne sredim papirologiju za drzavni dom.Jeste da sam stekao utisak da je prljaviji ali njoj nije to toliko bitno.Imaju zaposljenog lekara internistu, neurolozi, fizijatri, oftamolozi dolaze svake nedelje.Imaju sopstvenu laboratoriju, vizite svakog dana i mislim posto ona ima vise bolesti znacilo bi joj svakodnevno prisustvo lekara i cesce posete specijalista.

pa ja sam ti odmah rekla da treba da gledaš kako da je smestiš u državni... znam kako privatnici ošljare i ovde po prestonici, a šta tek da se očekuje tamo negde gde nema konkurencije...

važno da si ti svestan šta treba i kako, imaš sve, lako ćeš to uraditi, držim palčeve da to bude brzo -

javi nam ipak kako to ide, pošto mnoge to zanima, mada smo štošta naučili od bezuslovne, ona je u toj priči...
 
time se ne bave neurolozi... treba pitati nekog drugog -

koliko ja znam, ishrana je jako bitna, ali to ne utiče na dnevno stanje, nego onako uopšteno, sve zavisi od drugih problema (holesterol, trigliceridi, šećer, itd.)
ali na philoškom nivou uvek se mogu očekivati promene ponašanja, pa i ukusa... (to se dešava i nama "zdravima")

jasno je da im to nije posao, ali isto tako ako je usko povezano sa osnovnom bolescu, mogli su bar da spomenu. cak mi ni internista nije skrenuo paznju na ishranu... isuvise stvari se dogodilo za relativno kratko vreme, ne postizem na "sve" da mislim. imala sam obicaj da kazem da tata "kasikom" jede mast od pecenja (naravno, malo preterano), ali uvek je voleo kozurice, cvarke.... ono sto je najvise davalo pogresnu sliku je da je uvek bio "taman" pre mrsav, nego punacak. trigliceridi i holesterol su mu uvek bili ili na gornjoj granici, ili poviseni, a secer ok.... verovatno da je metabolizam uspevao sve da obradi.
beket, cini mi se, da u poslednje vreme kad god pojede bilo sta od toga sto je nakada voleo, kod njega utice na "momentalnoj" bazi. danas je jeo pilav sa dosta povrca i salatom i bio super. juce je jeo sarmu (sa suvim mesom) i.... bilo je katastrofa.
poz i hvala na odgovoru !
 
Sta raditi i kako se ponasati sa osobom koja ide ka demenciji i pri tom je agresvina:sad2: Ima li leka ili nekih cajeva sta god...

mislim da je donepezil i rivastigmin inhibitori,i biljka ginko biloba koja moze da uspori razvoj demencije ali ne i da poboljsa stanje.kod agresije daje se neki sedativ ali mogu da izazovu jos jace znake demencije.
 
Poslednja izmena:
cini mi se, da u poslednje vreme kad god pojede bilo sta od toga sto je nakada voleo, kod njega utice na "momentalnoj" bazi. danas je jeo pilav sa dosta povrca i salatom i bio super. juce je jeo sarmu (sa suvim mesom) i.... !

demencija je - između ostalog - poremećaj sećanja... asocijacije mogu da dovedu do mučnine, svest se vrti u nepredvidljivom toku (pokušaj da se setiš nekih svojih snova) -

nema pravila: spremi ti neko zdravo jelo i pričaj kako je ukusno, biće to dobro...
 
demencija je - između ostalog - poremećaj sećanja... asocijacije mogu da dovedu do mučnine, svest se vrti u nepredvidljivom toku (pokušaj da se setiš nekih svojih snova) -
nema pravila: spremi ti neko zdravo jelo i pričaj kako je ukusno, biće to dobro...

draga, uopste ne sporim tvoj stav, ali ovo sam dozivela vec nekoliko puta. za novu godinu se prvi put desilo. vec sam pisala da oca ne pamtim ni ljutitog, a kamoli agresivnog. moja zelja da se nova godina obelezi kao i ranijih godina, mi je i sada jasna, ali i nezaboravna zbog prvi put njegovog izmenjenog ponasanja. jos nekoliko puta sam spremala hranu koju je nekada obozavao i svaki put, je bilo agresije.
od sada - samo zdrava hrana.
 
Ne Beket zene su privremeno resenje dok ne sredim papirologiju za drzavni dom.Jeste da sam stekao utisak da je prljaviji ali njoj nije to toliko bitno.Imaju zaposljenog lekara internistu, neurolozi, fizijatri, oftamolozi dolaze svake nedelje.Imaju sopstvenu laboratoriju, vizite svakog dana i mislim posto ona ima vise bolesti znacilo bi joj svakodnevno prisustvo lekara i cesce posete specijalista.

Miko, nisam sigurna da je dobro u tako kratkom vremenu da premestas majku tamo-amo. Jos do je Beket pricala o privatnom domu i jos neku na forumu, bila sam blago receno zgranuta. Nemojte ocekivati da cete biti opusteni smestanjem roditelja u drzavni dom. Ooooo, ima i tu dosta zavrzlama. Ali treba rascistiti sa sobom. Rekla sam sebi da mi je najvaznije da sluzba obezbedjenja stoji na ulazu, da je prisutan lekar opste prakse (do 14h), da u pre podnevnim satima juri medicinsko osoblje po hodnicima, da donose lek mojoj majci tri puta dnevno i tada vide u kakvom je stanju, da se ona oseca sigurnije-zna da je na lecenju a kod kuce nije znala gde se nalazi... Ali, ALI-moram da zovem mamu cesto i kontrolisem sta se desava a usput saznam da je cimerki lose uvece, pa ja zovem bolnicarku da odmah dodje, jer ih oni ne obilaze stalno, vec samo po potrebi-naravno one su na odeljenju gde mogu sami da se staraju o sebi i zato je to uglavnom tako. S obzirom, Miko, da je tvoja mama u gorem stanju, verovatno ce je smestiti na odeljenje sa posebnom brigom i stalnim nadzorom.
 
draga, uopste ne sporim tvoj stav, ali ovo sam dozivela vec nekoliko puta. za novu godinu se prvi put desilo. vec sam pisala da oca ne pamtim ni ljutitog, a kamoli agresivnog. moja zelja da se nova godina obelezi kao i ranijih godina, mi je i sada jasna, ali i nezaboravna zbog prvi put njegovog izmenjenog ponasanja. jos nekoliko puta sam spremala hranu koju je nekada obozavao i svaki put, je bilo agresije.
od sada - samo zdrava hrana.

Henriet, neki lekovi izazivaju mucninu. Moja mama se jedva navikla na donasept. Mislilo smo da cemo morati da odustanemo od te terapije. Obrati paznju na to. A svakako je poznato da starim ljudima treba davati hranu primerenu njihovim godinama i zdravstvenom stanju. Moja mama je pre par nedelja bila sa tetkom u prodavnici i kupila je slaninu:think: Tetka je to krila od mene, a onda se mama pohvalila nakon par dana. Cak je htela da kupi pola kilograma, pa je, eto brizna, tetka sprecila. Utripovala je da ce joj to pomoci kod za bolju probavu. U geronto centru je, kako kazu upravnica i sociolog, banjski rezim ishrane. Nije bas nesto, ali je raznovrsno, nije dovoljno slano-s cim se ja slazem, nema secera, malo piletine i junetine... naravno, svi se zale na hranu, jer bi zeleli nesto slano, slatko i masno. A vecina je tu zbog pritiska i secera, izmedju ostalog.
 
Miko, nisam sigurna da je dobro u tako kratkom vremenu da premestas majku tamo-amo. Jos do je Beket pricala o privatnom domu i jos neku na forumu, bila sam blago receno zgranuta. Nemojte ocekivati da cete biti opusteni smestanjem roditelja u drzavni dom. Ooooo, ima i tu dosta zavrzlama. Ali treba rascistiti sa sobom. Rekla sam sebi da mi je najvaznije da sluzba obezbedjenja stoji na ulazu, da je prisutan lekar opste prakse (do 14h), da u pre podnevnim satima juri medicinsko osoblje po hodnicima, da donose lek mojoj majci tri puta dnevno i tada vide u kakvom je stanju, da se ona oseca sigurnije-zna da je na lecenju a kod kuce nije znala gde se nalazi... Ali, ALI-moram da zovem mamu cesto i kontrolisem sta se desava a usput saznam da je cimerki lose uvece, pa ja zovem bolnicarku da odmah dodje, jer ih oni ne obilaze stalno, vec samo po potrebi-naravno one su na odeljenju gde mogu sami da se staraju o sebi i zato je to uglavnom tako. S obzirom, Miko, da je tvoja mama u gorem stanju, verovatno ce je smestiti na odeljenje sa posebnom brigom i stalnim nadzorom.
Beket, znam da nije dobro da je premestam mada kod nje ne primecujem neko vece uznemirenje nego ono kada smo je mi cuvali, a i ne znam da li ce premestaj ici tako brzo.Hocu da je ostavim tamo gde je zaposlen lekar internista do 14h gde ima pregled neurologa i fizijatra jednom u nedelju dana , a ne kao ovamo gde je bila - 10 dana nijedan lekar se nije pojavio.Ja znam da dok god je ona u domu necu biti spokojan ali cu moci da funkcionisem
 
banjski rezim ishrane. Nije bas nesto, ali je raznovrsno, nije dovoljno slano-s cim se ja slazem, nema secera, malo piletine i junetine... naravno, svi se zale na hranu, jer bi zeleli nesto slano, slatko i masno. A vecina je tu zbog pritiska i secera, izmedju ostalog.

bezuslovna, pisala sam da ste mi mnogo pomogli i pre nego sto sam pocela da postujem na forumu. jednostavno - cudo me je zadesilo. otac je sa 80 punih godina brao orahe sa drveta. jednostavno "supermen". nije imao karton u d.zdravlja do 2008. godine, kada mu je pukao cir (pa se onda naravno otvorila pandorina kutija). odvesti ga kod dr je bilo dosta tesko. a sto je interesantno uvek je tacno znao da li mu isti treba ili ne... jedva sam ga posle tog cira naterala da odradi jedan komplikovan pregled, jadnicak je pokusavao da me ubedi da mu nije potreban, al` dzabe, ja navalila. naravno (na srecu) i tada je bilo kako je rekao.

sto se hrane tice u poslednje vreme jede sjajno. u smislu kolicinski. ali, itekako insistira na ukusu. skoro je odbio junecu corbu. iskreno, bila je odlicna, ali njemu se nije dopala i jednostavno se igrao kasikom. masno, nekako mogu da izbegnem da mu dajem, ali ne i slano i slatko. na srecu, ima nizak pritisak i secer u granicama normale, tako da to ne mora preterano da pazim.
 
sto se hrane tice u poslednje vreme jede sjajno. u smislu kolicinski. ali, itekako insistira na ukusu. skoro je odbio junecu corbu. iskreno, bila je odlicna, ali njemu se nije dopala i jednostavno se igrao kasikom. masno, nekako mogu da izbegnem da mu dajem, ali ne i slano i slatko. na srecu, ima nizak pritisak i secer u granicama normale, tako da to ne mora preterano da pazim.

Pavlović u svojoj knjizi daje posebno poglavlje o ishrani bolesnika sa demencijom: preporučuje ono što se i inače smatra "zdravom hranom" - više povrća, voća, hleb samo crni ili od punog zrna, sokovi samo prirodni, od mesa - samo ona manje masna (živinsko, teleće, riba - ali bez kostiju!), posebno - laneno seme sa nemasnim jogurtom (a i sirevi samo oni sa malo masnoće), maslinovo ulje umesto drugih, a od začina naročito - kurkuma (deo mešavine poznate kao kari za rižoto) i još gomilu vitamina (vit. E, C, betakaroten, B12, B1, eventualno i vit. D - ali za to treba prvo proveriti krvnu sliku). Količinu soli ili šećera - ne pominje...

Ali kad kaže da sokovi treba da budu prirodni to znači - bez aditiva. Analogno tome, mislim da so kao so ne škodi (mada bolje morska ili "celerova") - koliko god da so sama po sebi podiže pritisak, ali zato sigurno nije dobro dodavati vegetu ili kocke za supu, jer sve to sadrži gomilu aditiva.

Nigde ne navodi da to utiče na raspoloženje obolelih, ali zato daje dugačak spisak kad i šta (ne) treba raditi u njihovom prisustvu, naročito tokom jela: nezadovoljstvo hranom može da se ispolji iz sasvim drugog, čak banalnog razloga (ako je npr. uključen TV ili ako se ne snalazi sa dodacima, priborom za jelo, ili ako ga bilo šta drugo iritira). Posebno treba paziti da recimo supa ne bude vrela, jer je može samo zbog toga odbiti. U principu, treba sve prilagoditi novim situacijama i starim navikama. Ali ne doslovno. Promene ponašanja mogu da idu dotle da bacaju hranu sa stola ili ih pak trpaju u džepove, skrivaju po ćoškovima itd.
 
Poslednja izmena:
Promene ponašanja mogu da idu dotle da bacaju hranu sa stola ili ih pak trpaju u džepove, skrivaju po ćoškovima itd.
beket, puno hvala na trudu sve sam procitala, ali ovaj deo me je bas prodrmao. sve ovo a i vise od toga mi se desava. dovoljno je da (ako nije hrana koju on voli) na trenutak napustim kuhinju i da pomesa sve sto mu je dostupno. otvori i frizider....
 
Beket, znam da nije dobro da je premestam mada kod nje ne primecujem neko vece uznemirenje nego ono kada smo je mi cuvali, a i ne znam da li ce premestaj ici tako brzo.Hocu da je ostavim tamo gde je zaposlen lekar internista do 14h gde ima pregled neurologa i fizijatra jednom u nedelju dana , a ne kao ovamo gde je bila - 10 dana nijedan lekar se nije pojavio.Ja znam da dok god je ona u domu necu biti spokojan ali cu moci da funkcionisem

A Mika navikao da se "svađa" sa mnom, pa nije ni primetio da mu priča neko čija je majka u državnom domu, a ne u privatnom kao moja. Svejedno, razumemo se valjda... ;)
Bezuslovna priča svoje iskustvo iz državnog doma u nekom manjem gradu, a ja ono drugo što znam -

Elem, stvarno je bitno da li u tom državnom domu postoji dobar stacionar, jer samo tamo može da bude pod budnom pažnjom lekara i negovateljica. Ali ako procene da tvoja majka još nije za tamo - onda opet imaš problem...
 
Poslednja izmena:
sve ovo a i vise od toga mi se desava. dovoljno je da (ako nije hrana koju on voli) na trenutak napustim kuhinju i da pomesa sve sto mu je dostupno. otvori i frizider....

eh, pa ti si odavno u paklu, a ništa nam ne pričaš...

čuj, to je osnovno: ne sme ništa da mu bude "dostupno", ma i frižider neki zaključavaju, isto kao i prozore, ormare sa noževima, makazama... samo bezbedne stvari treba da im budu pri ruci, pa i kolače treba sklanjati, ostavi samo malu količinu... tegle sa džemom, zimnicu isto, sve živo treba skloniti!

dementni su u stanju zaista da jedu neverovatne kombinacije od kojih im pre ili kasnije pripadne muka... dakle, to moraš da kontrolišeš, moraš da paziš gde i šta ostavljaš!
 
a ništa nam ne pričaš...
čuj, to je osnovno:
dementni su u stanju zaista da jedu neverovatne kombinacije od kojih im pre ili kasnije pripadne muka... dakle, to moraš da kontrolišeš, moraš da paziš gde i šta ostavljaš!

vi se sa ovim borite vec poprilicno vremena, meni je uleteo cunami poslednjih par meseci. nicim najavljen.
postace vremenom jasno sto sam onoliko kukala da pocnem bar nesto da pisem, a saveti i podrska - to je tek neprocenjivo.
 
A Mika navikao da se "svađa" sa mnom, pa nije ni primetio da mu priča neko čija je majka u državnom domu, a ne u privatnom kao moja. Svejedno, razumemo se valjda... ;)
Bezuslovna priča svoje iskustvo iz državnog doma u nekom manjem gradu, a ja ono drugo što znam -

Elem, stvarno je bitno da li u tom državnom domu postoji dobar stacionar, jer samo tamo može da bude pod budnom pažnjom lekara i negovateljica. Ali ako procene da tvoja majka još nije za tamo - onda opet imaš problem...

Hehe volim da se svadjam i to ti je.Salim se iskreno nemam vise snage da razmisljam o bilo cemu, pokusacu u drzavnom da je smestim, danas sam predao svu dokumentaciju, nadam se das cu je smesiti i da ce sve biti u redu koliko je to moguce.Necu da razmisljam negativno. Pozdrav svima
 
skoro je odbio junecu corbu. iskreno, bila je odlicna, ali njemu se nije dopala i jednostavno se igrao kasikom.

a kako ide sa drugim vrstama čorbi? onih bez mesa, ali sa krupnim komadima povrća...?

u principu, ne preporučuje se nikakva mešavina čvrstog i tečnog - posebno zbog problema gutanja... (ali tu su uputstva stručnjaka malo nedorečena): pretpostavljam da je ipak osnovni problem u ispunjavanju pravila o ponašanju za stolom, koja ih zbunjuju... jer dementni ovako nekako razmišljaju: "što sam ja dobio kašiku, a moram da žvaćem, da li ga kusam i gutam ili...? gde mi je sad viljuška? opet je nema! šta sad da radim? pa ja ovo ne mogu da jedem!" /ne bih se iznenadila ako krene prstima da vadi iz tanjira, na to ne treba reagovati histerično/

elem, probaj drugi put da mu izmiksaš sadržaj čorbe u blenderu (ako treba jesti kašikom) ili mu izvadi komade u tanjir pa mu daj viljušku, posebno naglasi "ovo je samo za tebe, specijalno sam ti spremila", itd.
 
a kako ide sa drugim vrstama čorbi? onih bez mesa, ali sa krupnim komadima povrća...?

u principu, ne preporučuje se nikakva mešavina čvrstog i tečnog - posebno zbog problema gutanja... (ali tu su uputstva stručnjaka malo nedorečena): pretpostavljam da je ipak osnovni problem u ispunjavanju pravila o ponašanju za stolom, koja ih zbunjuju... jer dementni ovako nekako razmišljaju: "što sam ja dobio kašiku, a moram da žvaćem, da li ga kusam i gutam ili...? gde mi je sad viljuška? opet je nema! šta sad da radim? pa ja ovo ne mogu da jedem!" /ne bih se iznenadila ako krene prstima da vadi iz tanjira, na to ne treba reagovati histerično/
elem, probaj drugi put da mu izmiksaš sadržaj čorbe u blenderu (ako treba jesti kašikom) ili mu izvadi komade u tanjir pa mu daj viljušku, posebno naglasi "ovo je samo za tebe, specijalno sam ti spremila", itd.

to sa viljuskama i kasikama sam vec apsolvirala, ponudim mu sta treba, ako vidim da mu ne odgovara, zamenim... prsti takodje, nisu retkost...
jako sporo jede, za obrok mu je neki put potreban i citav sat. znam za gutanje, pa ga osluskujem (priznajem, nemam strpljenja da cekam dok jede), na srecu za sada kontrolise zvakanje. napisah, ako mu se svidja sve je ok, skoncentrisan je - ako mu bilo sta sto je ranije voleo ne odgovara, iznenadi sa mesanjem svega i svacega.

kod mog tate corbe bez mesa, ne postoje. povrce moze, ali kao prilog mesu. tako je bilo do sada, ali speman je blender...
ta juneca corba koju sam spomenula je bas bila problem. zamrznula sam jedan tanjir i ponudila mu par dana kasnije, ni onda je nije hteo. nesto mu definitivno nije odgovaralo. inace, je obozavao sa pavlakom i limunom. danas je odbio podvarak i cokoladni kolac. hm...
nisam ranije obracala paznju na odbijanje hrane, jer ni mi svakoga dana ne jedemo istu kolicinu...
 
Ne postoji izlecenje,niti neki senzacionalni lek,ali je vazno redovna lekarska kontrola i terapija,uz odgovarujucu kombinaciju lekova,dobar tretmani nega.
Posle nekoliko meseci moj otac se malkice oporavio,lakse nas prepozna,ponekad nesto prokomentarise ,bolje se krece..redje ima potrebe za menjanjem pelena....
Daleko od onog sto bi zeleli,ali ovde je svaki mali pomak na bolje pravo cudo......
 
U cetvrtak popodne napomenem mojoj mami da ce joj stici pohvalnica za najbolju pletilju (naravno moj falsifikat) i da je stigao i neki paket u kojem ne znam sta se nalazi, ali cu joj proslediti u Dom. Bila je presrecna. U petak su stigla dva paketa, jedan moj sa vockicama, a drugi od nepoznate organizacije sa poklonima i Pohvalnicom (u poverenju isto od mene). Ne mogu da vam opisem koliko je bila srecna. Pozvala je komsije da ih casti, svima pricala preko telefona, smejala se, vristala od radosti, govorila da ne pamti kada se obradovala ovako u poslednjih nekoliko godina....odmah uzela da plete, obecala svima da ce da uradi po jedan sal... I moje radosti velike... U subotu popodne dodje tetka u posetu. Izvela je u setnju, sedele i pricale... uvece moja mama besna gde sam je to dovela, odrice se od mene, govori da je vise ne zovem i da mi vise nije majka, izvredja me, nece da spava, place, psuje, vredja... uzas. Pozvala je druga tetka i malo smirila. Ujutru moja majka malo zbunjena, malo ljuta a ne zna zasto, u toku dana vec bolje raspolozena. Eto...
Ova tetka sto je sada smirivala moju mamu, tesko je bolesna i ja je vodim kod lekara, a cuva je u selu pomenuta tetka sto je svratila u subotu...sada me bolje razume ova sto je bolesna, valjda tako to ide... mada je prvo posumnjala da moja mama u subotu nije dobila lek. Uvece sam zvala mamu i rekla je da je dobila lek. Ostala rodbina nema vremena, a nekima je kako kazu "tesko da odu u dom i vide tamo moju mamu". A mozda je i bolje da ne svracaju ako vec ne umeju da pricaju s njom. Eto... nesto je kvrcnulo u glavi moje mame, a sta je tacno bilo ne znam.
 
bezuslovna, pa bar ti znaš kako se u demenciji smenjuju raspoloženja bez ikakvog razloga, a šta tek posle ovakvih radosnih "šokova"... namerno kažem "šok", zato što je to po svemu sudeći i bio -

razumem tvoju želju da obraduješ mamu, ali mislim da nije dobro ni to preterano oduševljenje, jer posle takvih impulsivnih reakcija tonus pada i kod zdravog čoveka, samo što se zdrav nekako lako izvuče i vrati u normalu, a dementni se pogube... popričaj o svemu tome sa psihologom prvom prilikom -
 
bezuslovna, pa bar ti znaš kako se u demenciji smenjuju raspoloženja bez ikakvog razloga, a šta tek posle ovakvih radosnih "šokova"... namerno kažem "šok", zato što je to po svemu sudeći i bio -

razumem tvoju želju da obraduješ mamu, ali mislim da nije dobro ni to preterano oduševljenje, jer posle takvih impulsivnih reakcija tonus pada i kod zdravog čoveka, samo što se zdrav nekako lako izvuče i vrati u normalu, a dementni se pogube... popričaj o svemu tome sa psihologom prvom prilikom -

Mozda si, Beket, u pravu. Mozda je bilo suvise uzbudjenja. Ali ona je bila stabilna sve do susreta sa tetkom. Tetka kaze da je pokusavala da joj objasni gde je ko, a to nikako nije smela. Reci dementnom da su svi negde otisli je strasna cinjenica. Moja mama je uvece ridala kako je ostavljena potpuno sama i da ne zna gde se nalazi. polako sam joj vracala samopouzdanje recima da smo svi tu u blizini nje, samo moramo da radimo. I da mozemo da dodjemo za sat vremena. To je smirilo, ali je zbunjena bila u kojem gradu se ko nalazi i koga ima od dece i unucica. Majka je i sada stabilna i jedva ceka da prodju Blagovesti i Sv Arh Gavrilo (postuje crkvene praznike, ja je obavestavam o tome) da bi mogla opet da plete. Vec je isplanirala kome ce da plete. I sada prica o diplomi i hvali se poklonima. Uvek je tezila da se dokazuje. I u firmi kao najbolji zaposleni i kao domacica. To mi je bila inspiracija da joj podignem raspolozenje. Ali, kada sam ja s njom ili u telefonskom razgovoru nikada je ne preslisavam gde je ko, uvek skrecem na drugu temu kada vidim da pocinje da se raspituje i da je hvata konfuzija od imena ljudi i mesta. Pokusaj da joj objasnim samo dovodi do vece konfuzije, nista od toga ne zapamti. Pricamo o njenom trenutnom okruzenju i o najuzoj porodici. Uvek je usmeravam na to gde se u tom trenutku dok pricamo nalazimo, gde cemo ici i gde se vracamo-ukoliko idemo u setnju. Ne pokazujem nervozu, gledam da je nasmejem, prekorevam sebe da sam smotana i da se ne snalazim u necemu... uvek joj podizem samopouzdanje i osecaj sigurnosti. E sad kada je odvedete 2 km u setnju, usput ne ispricate gde idete i gde cete se vratiti, obasipate je informacijama o raznim dogadjajima i razmiricama u porodici, spomenete mene kao krivca sto sam se udala i zaposlila van svog prethodnog mesta stanovanja, ispricate ko je umro, nalazite mane mestu u kojem sada mama zivi i ustanovi i pojedincima... pa ste jos nervozni...
 

Back
Top