Danijela sada si me na nesto podsetila. Pre jedno 7 godina zove moga muza jedna gospodja iz Surdulice i kaze da bi nesto vazno trebala sa njime da razgovara. Moj muz u cudu. Nezna je mnogo. Zna njene sinove i dosta im je pomagao oko studija i zaposlenja, a cesto su i bili nasi gosti. Sta cu kazem deca iz unutrasnjosti, ovde sami na studijama pa da dodju da nesto bolje i domace pojedu.
Nadje se moj muz sa doticnom gospodjom i pita je o cemu se radi a ona mu lepo kaze da treba da se dogovore posto ona ima sina za zenidbu, a on cerku za udaju. Moj muz zapanjen. Prvo sto je on svoju cerku smatrao jos malom ( 23god), a drugo ni na kraj pameti mu nije palo da zenidbu ugovaraju roditelji.
On se nekako fino izvuce iz tog razgovora da ne uvredi gospodju.
Kad posle nekog vremena pojavljuje se doticni sin , opet se obraca mom muzu i kaze da je dosao da prosi njegovu cerku. Moj muz mu lepo objasni da se prvo malo udvara devojci, izvede je par puta da se dobro upoznaju, pa neka je onda pita jetr on nema nista protiv ali odluka je njene. Ta prica se ponavljala par puta ali uvek uz izbegavanje licnog kontakta sa mladom. Naravno moja cerka i nije bila nesto zainteresovana, jer je na njega vise gledala kao na tatinog prijatelja iako je on od nje stariji samo 8 godina.
Nas je ta situacija silno zabavljala i odahnuli smo kada je mladozenja nasao drugu priliku. Odnosno opet su mu je roditelji nasli.
Da nisam to dozivela nebih verovala da se i danas i to medju intelektualcima ( doticni je poznat lekar) ugovaraju brakovi.