Dekart - Mislim dakle postojim

Šta je logično za tebe za mene ne mora da bude... a i jedan i drugi koristimo logiku. Logičko razmišljanje zavisi od prisutnih informacija u mom i tvom razumu. Stoga, informacije određuju šta možemo a šta me možemo da mislimo. Precjenjuješ logiku. Bez informacija, bilo da su posrednim ili neposrednim iskustvom stečene, nema osnove za logičko razmišljanje. Iskustva su nam drugačija , kako na posrednom tako i na neposrednom nivou, stoga raspolažemo i sa drugačijim informacijama... logika nam ne može dati ista rješenja ...

Koristis sve samo logiku ne.
Apsolut je po definiciji sve i sad kad ti dodjes i kazes subjekat nije apslout sta ti ostaje? Tempere ili bojice?
 
а да одеш мало на пецање?
кад ти већ веца не да рибу...
мож се омастиш сас сомови.

- - - - - - - - - -



ози, само морони то тако капирају.

- - - - - - - - - -



превише размишљања штети.
Pa evo Ranego I tebe previse misli zaboli...
Ja poštujem ortodoksne osećaje pripadnosti toj sili svemira koja je u osnovi našeg tela I duha...Jeste,vi je
zovete Duh Sveti, Budisti Prana,Indijanci Veliki Duh itd
Ali nije samo osećaj o konačnosti I Oca duha I tela iz neznanja I nedomišljaja beskonačnosti niti iz "saznanja"
(da ne kažem iz sasranja) o entropiji kojoj ništa ne odoleva pa ni duše ni bogovi,već baš taj konglomerat
osećanja koji suzama oplakuje Oca svog paleći mu poslednju sveću na menori...
Tu opskurnu istinu Vatikan krije kao najveću tajnu spiritualnih domišljaja vekova teologije,a svaki Levi je zna od detinjstva...
Šta to znači? Pa baš to-da smo u detinjstvu naše civilizacije.
Izvini Ranego,ako te ovo pogađa,a I bolje da to shvatiš kao lupetanje nemudrog starca sa suludim fascinacijama,nego kao
tužnu istinu...
Jedina prava misao je da ljudska Civilizacija dostigne božiju I da stvara novi Univerzum s novom entropijom ili bez nje,ili sa
smanjenom kao u Hiperboreji što je samo malo manje neveselo...
Za ovaj Univerzum je Šopi bio u pravu-tu nade nema za nomade,ali u sledećem...
 
GORANBEOGRAD:



Onaj ko ume logički da misli lako i brzo dolazi do ispravnih zaključaka i takvo razmišljanje ne može da šteti.

Onaj ko ne ume logički da misli, on sporo i dugo misli i uvek dolazi do pogrešnih zaključaka i samo takvo razmišljanje može da šteti.

Šta je logično za tebe za mene ne mora da bude... a i jedan i drugi koristimo logiku. Logičko razmišljanje zavisi od prisutnih informacija u mom i tvom razumu. Stoga, informacije određuju šta možemo a šta me možemo da mislimo. Precjenjuješ logiku. Bez informacija, bilo da su posrednim ili neposrednim iskustvom stečene, nema osnove za logičko razmišljanje. Iskustva su nam drugačija , kako na posrednom tako i na neposrednom nivou, stoga raspolažemo i sa drugačijim informacijama... logika nam ne može dati ista rješenja ...
Evo I ovde provejava to suludo traženje izlaza iz klopke u koju je poludivlja zverkica,-artikulisana jedva misao,ulovljena!
Tek jukta pozicija omogućava da to vidite,a to nije božiji rakurs iako liči-rakurs je obićnog mudraca...:mrgreen::lol:
 
Šta je logično za tebe za mene ne mora da bude... a i jedan i drugi koristimo logiku. Logičko razmišljanje zavisi od prisutnih informacija u mom i tvom razumu. Stoga, informacije određuju šta možemo a šta me možemo da mislimo. Precjenjuješ logiku. Bez informacija, bilo da su posrednim ili neposrednim iskustvom stečene, nema osnove za logičko razmišljanje. Iskustva su nam drugačija , kako na posrednom tako i na neposrednom nivou, stoga raspolažemo i sa drugačijim informacijama... logika nam ne može dati ista rješenja ...

Овде си у праву. Али тешко ће то Љуба појмити.

Логика се односи на форму, на облик мишљења а не на садржину. Рецимо, ако је A = В
а С = А , онда следи закључак да је С = В.

И ово је пример силогизма, једног логичког мисленог процеса при чему се ту ради о форми а садржина може бити било која и логика њу не дотиче. На пример:

Прва премиса: Човек хода на две ноге
Друга премиса: Сократ је човек.
Закључак следи. Сократ хода на две ноге.

Ако су премисе исправне исправан је и закључак а истинитост обе премисе може се проверити само емпиријски а не логичком анализом истих.
Да ли човек хода на две или четири ноге логика не може рећи.

Штета што Љуба није ово способан схватити него ће и даље махати логиком када год изнесе нешто што се тиче садржине уместо форме мишљења.
 
Ne greši mnogo Ljubo s logikom,čak sam ubeđen da I tu deduktivnu logiku dobro poznaje (Organon),možda nešto vise od toga
ne (primetio sam da s indukcijom samo iskustveno-prirodna indukcija:mrgreen:),ali to ne smatram odlučujućim!
Problem je u JEZIKU!
Jedan kaže kruška pa misli na rakiju Vilijamovku,a drugi na slatko od krušaka,a treći ***** o popišanim kruškama I alegoriše!
Kapito?!
To je Witgenstein nazvao igrom taj JEZIK!
Pouzdan kao vrbov kiln.
Tako da ono o čemu bi vi ovde da nagvaždate-izvan domena je tog vašeg nagvaždanja!
U tom smislu ni artikulisana misao rečima "Cogito ergo sum" nije ništa bolja! Popišane kruške!
 
Pa evo Ranego I tebe previse misli zaboli...
Ja poštujem ortodoksne osećaje pripadnosti toj sili svemira koja je u osnovi našeg tela I duha...Jeste,vi je
zovete Duh Sveti, Budisti Prana,Indijanci Veliki Duh itd
Ali nije samo osećaj o konačnosti I Oca duha I tela iz neznanja I nedomišljaja beskonačnosti niti iz "saznanja"
(da ne kažem iz sasranja) o entropiji kojoj ništa ne odoleva pa ni duše ni bogovi,već baš taj konglomerat
osećanja koji suzama oplakuje Oca svog paleći mu poslednju sveću na menori...
Tu opskurnu istinu Vatikan krije kao najveću tajnu spiritualnih domišljaja vekova teologije,a svaki Levi je zna od detinjstva...
Šta to znači? Pa baš to-da smo u detinjstvu naše civilizacije.
Izvini Ranego,ako te ovo pogađa,a I bolje da to shvatiš kao lupetanje nemudrog starca sa suludim fascinacijama,nego kao
tužnu istinu...
Jedina prava misao je da ljudska Civilizacija dostigne božiju I da stvara novi Univerzum s novom entropijom ili bez nje,ili sa
smanjenom kao u Hiperboreji što je samo malo manje neveselo...
Za ovaj Univerzum je Šopi bio u pravu-tu nade nema za nomade,ali u sledećem...

ође личиш на бзпж, губиш пацијенте а не капираш зашто...
ниједна цивилизације немож досегне божанско јербо бежи од њега.
а јеше преузеле и ватикан и елизабетин престо.
 
Poslednja izmena:
ође личиш на бзпж, губиш пацијенте а не капираш зашто...
ниједна цивилизације немож досегне божанско јербо бежи од њега.
а јеше преузеле и ватикан и елизабетин престо.
To što si popravio-pošalji mi na pp-ne vređa me ni jedna istina! Ako li je emotivna -I tad je!
A kamo li lepe sreće da su ješe na prestolima-napredak nauke Judaizam zagovara! E sad...cionizam
je druga priča...Drugi idijotizam da se jasnije izrazim.Smatrati glupe I neznalice grešnim I nevrednim,vrednim samo da služe?!
Te cioniste smatram rak ranom čovečanstva-neandertalikusima-dinosaurusima među nama!
Definitivno glupost I neznanje nisu greh! Zlo iz njih može nastati,ali to je borba ljudska za znanje!

- - - - - - - - - -

Aposlut ne samo da je sve nego je i ništa.

To je tacan odgovor.
Kad bi mogli naći prave reči I sintaksu-da!
 
Koristis sve samo logiku ne.
Apsolut je po definiciji sve i sad kad ti dodjes i kazes subjekat nije apslout sta ti ostaje? Tempere ili bojice?


Po kojoj definiciji apsolut jeste sve??? Po mojoj? NE. Po mojoj definiciji apsolut je sve-što-jeste. Dakle, kao i mnogi drugi koji skaču na prvu loptu i ti si se našao da kritikuješ ono što kažem a uzeo si samo dio onoga što sam rekao... može to tako ali nema osnovu, nema sveobuhvatnost, nisi shvatio suštinu.

Apsolut je dakle sve-što-jeste.

A šta je sad to sve-što-jeste? Apsolut? hahaha da, jeste, apsolut je.


Ali ako si, kao što nisi, neposredno iskusio apsolut ti trebao da znaš na šta se riječ apsolut odnosi. Sve-što-jeste samo po sebi govori da se radi o samom postojanju, nečemu što samo za sebe jeste. To, što samo od sebe i za sebe jeste nije vidljivo razumom te tvojim intelektom ne možeš ni da ga zamisliš. Iako za razum to može da predstavlja 'ništa' (za tvoj razum) uistinu, to itekako jeste, i jedino je što istinski postoji, jer ono se ne stvara, ne rađa, neuništivo je... ne prestaje da postoji i onda kad tvoj razum misli da ga nema. Sve ostalo, subjekti recimo, su izvedeni iz Svijesti, iz apsolutnog Duha (Znanja-o-Sebi-apsolutu) i postoje samo dok apsolut vrši radnju.

Sam po sebi i u sebi apsolut ne vrši nikakve radnje, u njemu nema kretanja, nema energije, ali sam postoji, dakle jeste, i održava svoje postojanje nepromjenjivim Principom otvorene knjige, LJUBAVLJU. Ljubav je osnovni i jedini Princip apsolutnog postojanja. Svi ostali Principi, su izvedeni i stvaraju se u Svijesti apsoluta a zarad kontinuirane projekcije njegovih iskustava izvedenih iz Svijesti kao neprsušivog izvora Ideja, mogućnosti. Stoga, subjekat nije apsolut niti je apsolutan. Apsolut stvara subjekat (za sebe) stoga, subjekat je izvedena forma iz Svijesti apsoluta koja postoji jedino kada se pažnja apsoluta usmjeri od tog inicijalnog centra (inicijalnog JA) preko Uma ka objektu njegove subjektivne predstave. Um u ovoj sprezi predstavlja raz-UM jedinke. Jedinka je dakle, ono što se formira u svjesnosti-postajućeg-stvorenja.

.
.
.

Ono što ti zbunjuješ za 'sve' što apsolut jeste, jeste i postojanje i postajanje kao to 'sve'. Ali jedno i drugo nisu apsolut. Ehm vidiš, tu si omašio samo za jedan konjski nokat. Naime, samo postOjanje jeste apsolut dok je postAjanje izvedeno iz Svijesti apsoluta (što ti, kako vidim, ne možeš ni da pojmiš da razlika između jednog i drugog uopšte i postoji). Dakle, postOjanje je apsolut i apsolutno je prisutno u svemu postAjućem. Kako bi drugačije ono postajuće imalo potvrdu postojanja (JA JESAM) u sebi??? Ali iako je apsolut prisutan u svemu postAjućem, sve postajuće nije apsolut. Stoga, subjekat postaje samo onda kada se inicijalno JA (sa pažnjom apsoluta centriranom u tom JA i poistovijećenim sa njim) a preko UMA (medijalnog JA) odnosi sa izabranim JA koje će mu služiti kao objekat njegove subjektivne predstave. Simultano, ono Ja koje je prvom subjektu objekat, takođe je subjekat (apsolutu) kojemu je ono prvo JA u isto vrijeme njegov objekat. Shvatio??? Vidjet' ću kad se javiš...
 
Ti koji jesi šta znači to da nešto jeste?Objasni mi taj pojam.

Sve-što-jeste ili sve-(ono)-što-jeste... znači sve ono što postoji kao nestvorivo i neuništivo. Ono je apsolut.

Zašto je ono apsolut?

Zato što se svaki njegov kvalitet sadrži u svakom njegovom kvalitetu, nedjeljiv je, iako svoju pažnju simultano održava na cjelini ili na jednom kvalitetu kao sadržiocu cjeline. Dakle, svaki kvalitet apsoluta je sadržilac svih kvaliteta u sebi kao i ono što je sadržano u svim drugim kvalitetima. Stoga, svaki kvalitet je apsolutan kao što je i sama cjelina svih kvaliteta apsolutna te je stoga sve to ISTO apsolutno JEDNO koje se može nazvati apsolut.

Iz apsoluta, dakle iz onoga svega-što-jeste, stvara se refleksija samog Sebe-apsoluta. Ta refleksija je postojerća samo onda kada apsolut usmjerava svoju pažnju na Sebe. Tada se iz njega u njemu javlja Duh apsluta ili Svijest (Znanje-o-Sebi-apsolutu). No iako je i to Znanje-o-Sebi apsolutno kao i sam apsolut, ono može da nestane iz pažnje apsoluta usmjeravanjem njegove pažnje u bilo koji individualni kvalitet i s tim odvajajući druge kvalitet od Sebe. Tada se umjewto Duha apsoluta prema apsolut uzdiže individualni Duh ili duh stvorenja... SVJESNOST. To je začetak postajućeg sebe. Postajuća jedinka nastaje iz tog iz Svijesti odvojenog Znanja-o-Sebi (JA). Jedino se Znanja-o-Sebi mogu klonirati... dok apsolut pri tom ostaje nestvoriv, nedjeljiv, nepromjenjiv i neuništiv. Apsolut ili istinsko Biće-KOJE-JESMO, je onaj ili ono koji-e doživljava manifestaciju individualizacije projekcije kloniranih Znanja-o-Sebi. Ta projektovana Znanja nisu apsolutna. Ona imaju svoje trajanje. Traju onoliko koliko je pažnja apsoluta prisutna u njima. Ali iako ona imaju vijek trajanja njihov Izvor ga nema.
 
JA KOJI JESAM:

Zato što se svaki njegov kvalitet sadrži u svakom njegovom kvalitetu, nedjeljiv je, iako svoju pažnju simultano održava na cjelini ili na jednom kvalitetu kao sadržiocu cjeline. Dakle, svaki kvalitet apsoluta je sadržilac svih kvaliteta u sebi kao i ono što je sadržano u svim drugim kvalitetima. Stoga, svaki kvalitet je apsolutan kao što je i sama cjelina svih kvaliteta apsolutna te je stoga sve to ISTO apsolutno JEDNO koje se može nazvati apsolut.

Iz apsoluta, dakle iz onoga svega-što-jeste, stvara se refleksija samog Sebe-apsoluta. Ta refleksija je postojerća samo onda kada apsolut usmjerava svoju pažnju na Sebe. Tada se iz njega u njemu javlja Duh apsluta ili Svijest (Znanje-o-Sebi-apsolutu). No iako je i to Znanje-o-Sebi apsolutno kao i sam apsolut, ono može da nestane iz pažnje apsoluta usmjeravanjem njegove pažnje u bilo koji individualni kvalitet i s tim odvajajući druge kvalitet od Sebe. Tada se umjewto Duha apsoluta prema apsolut uzdiže individualni Duh ili duh stvorenja... SVJESNOST. To je začetak postajućeg sebe. Postajuća jedinka nastaje iz tog iz Svijesti odvojenog Znanja-o-Sebi (JA). Jedino se Znanja-o-Sebi mogu klonirati... dok apsolut pri tom ostaje nestvoriv, nedjeljiv, nepromjenjiv i neuništiv. Apsolut ili istinsko Biće-KOJE-JESMO, je onaj ili ono koji-e doživljava manifestaciju individualizacije projekcije kloniranih Znanja-o-Sebi. Ta projektovana Znanja nisu apsolutna. Ona imaju svoje trajanje. Traju onoliko koliko je pažnja apsoluta prisutna u njima. Ali iako ona imaju vijek trajanja njihov Izvor ga nema.

UŽASNO POPOVSKO LUPETANJE!

Čovek te pitao da mu objasniš "šta znači pojam da nešto jeste"? I šta si mu ti objasnio - NIŠTA: Dao si mu samo reči koje lepo i učeno zvuče, a ništa ne znače, jer slušalac i dalje pojma nema "ŠTA je to što postoji i što jeste", KAKO ono postoji i ZAŠTO postoji.?

A da si mu lepo, kratko i jasno rekao da je to što apsolutno postoji i što jeste, SVEST, zato jer je nestvoriva i neuništiva i da su sedam fizičkih i psihičkih sposobnosti svesti njena suština i njeni osnovni kvaliteti i da su ti kvaliteti sadržani u svakoj, pa i najmanjoj njenoj čestici, to bi već bio nekakav racionalan odgovor koji može iskustveno i da se proveri i razume. Bez toga tvoje objašnjenje je isto što i TANDARA-MANDARA.
 
AKHILEUS:

Aposlut ne samo da je sve nego je i ništa.

Ovo što si rekao ne znači ništa, sve dok se to ne objasni da može iskustveno, ako treba i naučno, da se proveri i razume. To objašnjenje, najkraće, bi trebalo da izgleda, recimo, ovako.

Apsolut je ono što postoji samo po sebi, kao svoj i uzrok i posledica, od uvek i zauvek, sve uz pomoć svojih sedam fizičkih i psihičkih sposobnosti. To je ono što se podrazumeva pod rečju i pojmamom "SVEST": Kao takva, Svest nikada nije NIŠTA. Ona je uvek NEŠTO. Stvar je samo u tome što ona nije materijalna, pa u vreme kada ne koristi niti i jednu od svojih fizičkih i psihičkih sposobnosti (u vreme kada se ne napreže, ne kreće, ne opaža, ne oseća, ne pamti, ne misli i ništa ne razumeva) tada se ona ne manifestuje u stvarnosti ni na jedan mogući način pa u to vreme samo izgleda kao da je sve praznina (kvantni vakuum) i NIŠTA. A kad počne da koristi svojih sedam fizičkih i psihičkih sposobnosti (kad počne da se napreže, kreće, opaža, oseća, pamti, misli i razumeva) Svest tada počinje objektivno da se manifestuje i kao energija i materija i materijalna forma i život i svemir i tada ona izgleda kao da je NEŠTO.
 
OZIMAN

Овде си у праву. Али тешко ће то Љуба појмити. Логика се односи на форму, на облик мишљења а не на садржину. Рецимо, ако је A = В а С = А , онда следи закључак да је С = В.

Штета што Љуба није ово способан схватити него ће и даље махати логиком када год изнесе нешто што се тиче садржине уместо форме мишљења.

Ti tu svoju mačju i mišju logiku, u stilu: «kad kiša pada, trava će da raste», koju i mačke i miševi znaju i po njoj žive, možeš slobodno da okačiš mačkama i miševima o rep, jer pomoću nje nikad niko, tokom cele istorije filozofije, nauke i teologije, nije mogao da dođe ni do jedne fundamentalne istine u vezi postojanja sveta. Kada Ljubo govori o logici on na takvu logiku ne misli, niti se njome koristi. On govori o jednoj višoj, univerzalnoj, do sada u filozofiji, nauci i teologiji nepoznatoj i nekorištenoj logici, tj. LOGICI SVESTI, odnosno, LOGICI NAGONA SAMOODRŽANJA. To je logika o neraskidivoj uzročno-posledičnoj vezi između fizičkih i psihičkih procesa, po kojoj sve u svemiru postoji i po kojoj se sve dešava. I po kojoj, se naravno sve i razume i objašnjava. To je logika po kojoj se svi fizički procesi u pirodi objašnjavaju pomoću njima pratećim psihičkim procesima koji deluju u nutrini fzičkih. I to je logika pomoću koje se i svi psihički procesi objašnjavaju pomoću njima pratećim fizičkim procesima. Jer ove dve vrste procesa su jedni od drugih nedeljivi i jedni bez drugih nisu mogući. Pomoću znanja ove logike mi automatski znamo odgovor na sva pitanja ŠTA, KAKO i ZAŠTO ovoga sveta. A pomoću te mačije i mišje logike «kiša pada, trava raste», koja je do sada bila korištena u filozofiji, nauci i teologiji, nije se uspelo doći do odgovora niti i na jedno pitanje u vezi postojanja, materije, života i sveta.
 
Tako je Ljubo... ali samo u tvojoj glavi. Ja već ranije rekoh: Ako nemaš dovoljno informacija u svom razumu logika ne može da ih svori, logika se koristi onim što imaš.

Tako Ljubomire, ti ne možeš da razlučiš apsolut od Svijesti jer nisi neposredno iskusio apsolut. A ono što ti nazivaš Sviješću jeste Svjesnost univerzuma, koji je stanje u kojemu apsolut iz Svijesti projektuje Znanja-o-Sebi i od njih stvara postajuću realnost koja, kako postaje tako neminovno i nestaje.

Pri postajanju apsolut koristi radnje koje ti navodiš i zahvaljući njima održava Svjesnost-o-postajućem-sebi. Jednom kada radnje stanu, dakle kad apsolut premjesti svoju pažnju i interesovanje sa njih ba sebe koji ih vrši, Svjesnost nestaje a na njeno mjesto u apsolutu se pojavljuje Svijest (Znanje-o-Sebi-apsolutu).

Svijest i Svjesnost su dva duha apsoluta. Jedan je odraz apsolutnog postojanja a drugi odraz stanja projekcije Znanja iz onog prvog. Taj duh stanja je uvijek izveden iz duha postojanja, nikad obrnuto. Apsolut pri tom ostaje nepromjenjiv, nepokretan. On je pokretač i svjedok kreacije stanja koje sam pruzrokuje željom za manifestacijom mogućosti koje su mu znane ali nerealizovane u Svijesti.
 
Tako je Ljubo... ali samo u tvojoj glavi. Ja već ranije rekoh: Ako nemaš dovoljno informacija u svom razumu logika ne može da ih svori, logika se koristi onim što imaš.

Tako Ljubomire, ti ne možeš da razlučiš apsolut od Svijesti jer nisi neposredno iskusio apsolut. A ono što ti nazivaš Sviješću jeste Svjesnost univerzuma, koji je stanje u kojemu apsolut iz Svijesti projektuje Znanja-o-Sebi i od njih stvara postajuću realnost koja, kako postaje tako neminovno i nestaje.

Pri postajanju apsolut koristi radnje koje ti navodiš i zahvaljući njima održava Svjesnost-o-postajućem-sebi. Jednom kada radnje stanu, dakle kad apsolut premjesti svoju pažnju i interesovanje sa njih ba sebe koji ih vrši, Svjesnost nestaje a na njeno mjesto u apsolutu se pojavljuje Svijest (Znanje-o-Sebi-apsolutu).

Svijest i Svjesnost su dva duha apsoluta. Jedan je odraz apsolutnog postojanja a drugi odraz stanja projekcije Znanja iz onog prvog. Taj duh stanja je uvijek izveden iz duha postojanja, nikad obrnuto. Apsolut pri tom ostaje nepromjenjiv, nepokretan. On je pokretač i svjedok kreacije stanja koje sam pruzrokuje željom za manifestacijom mogućosti koje su mu znane ali nerealizovane u Svijesti.
:hahaha: Ma boli te... Ali ovo je superica:"Svijest I svjesnost su dva duha apsoluta":rotf: Bokte mazo sado mazo filozofija!
Ali nemoj da se igraš! Neko će te tužiti za odštetu jer morao operisati bruh!:mrgreen:
Dobro,ok-smeh je lekovit I hvala ti ...:hvala:

- - - - - - - - - -

Evo I nagradno pitanje:
Kad mislim-postojim,
a kad filozofiram- ? ? ?
:sad2:
 
:hahaha: Ma boli te... Ali ovo je superica:"Svijest I svjesnost su dva duha apsoluta":rotf: Bokte mazo sado mazo filozofija!
Ali nemoj da se igraš! Neko će te tužiti za odštetu jer morao operisati bruh!:mrgreen:
Dobro,ok-smeh je lekovit I hvala ti ...:hvala:

- - - - - - - - - -

Evo I nagradno pitanje:
Kad mislim-postojim,
a kad filozofiram- ? ? ?
:sad2:

Ko pita, Som ili ribar?


Šta je nagrada ako si Som koji pita?
Somovina?
 
Tako je Ljubo... ali samo u tvojoj glavi. Ja već ranije rekoh: Ako nemaš dovoljno informacija u svom razumu logika ne može da ih svori, logika se koristi onim što imaš.

Tako Ljubomire, ti ne možeš da razlučiš apsolut od Svijesti jer nisi neposredno iskusio apsolut. A ono što ti nazivaš Sviješću jeste Svjesnost univerzuma, koji je stanje u kojemu apsolut iz Svijesti projektuje Znanja-o-Sebi i od njih stvara postajuću realnost koja, kako postaje tako neminovno i nestaje.

Pri postajanju apsolut koristi radnje koje ti navodiš i zahvaljući njima održava Svjesnost-o-postajućem-sebi. Jednom kada radnje stanu, dakle kad apsolut premjesti svoju pažnju i interesovanje sa njih ba sebe koji ih vrši, Svjesnost nestaje a na njeno mjesto u apsolutu se pojavljuje Svijest (Znanje-o-Sebi-apsolutu).

Svijest i Svjesnost su dva duha apsoluta. Jedan je odraz apsolutnog postojanja a drugi odraz stanja projekcije Znanja iz onog prvog. Taj duh stanja je uvijek izveden iz duha postojanja, nikad obrnuto. Apsolut pri tom ostaje nepromjenjiv, nepokretan. On je pokretač i svjedok kreacije stanja koje sam pruzrokuje željom za manifestacijom mogućosti koje su mu znane ali nerealizovane u Svijesti.

A sto ti nisi sad u apsolutu kad ti je tamo superiska? Jel ti on super zato sto ti daje ideje sta da pises ovde ili ti je super po sebi, ne po nama?
Samo mi nemoj reci da vec jesi tamo, odnosno na dva mesta istovremeno.
Ovde imas svesnost, tamo svest.
Zavoleo si iluziju?
cetkice ili palete?
 
Ljudski um može da misli na neku sveobuhvatnost-takve pretenzije u Univerzumu samo subjektocentrični (neću taj stari izraz "egocentrični" ili
"guzocentrični" Kopernikanskog obrta:mrgreen:) subjekti mogu imati kao Šopijevu predstavu...:hahaha:
Individualnost je veoma česta,a skupnost sve ređa "zahvaljujući" entropiji koji to rastura...A apsolut pretpostavlja jedinstvo-Parmenidovo Jedno...
Jedan šipak može...
I Hegel se tu zaleteo ...:mrgreen:
(Njegova Fenomenologija duha je noumenalna veština zamišljenog ringišpila!;))
 

Back
Top