Koristis sve samo logiku ne.
Apsolut je po definiciji sve i sad kad ti dodjes i kazes subjekat nije apslout sta ti ostaje? Tempere ili bojice?
Po kojoj definiciji apsolut jeste sve??? Po mojoj? NE. Po mojoj definiciji apsolut je sve-što-jeste. Dakle, kao i mnogi drugi koji skaču na prvu loptu i ti si se našao da kritikuješ ono što kažem a uzeo si samo dio onoga što sam rekao... može to tako ali nema osnovu, nema sveobuhvatnost, nisi shvatio suštinu.
Apsolut je dakle sve-što-jeste.
A šta je sad to sve-što-jeste? Apsolut? hahaha da, jeste, apsolut je.
Ali ako si, kao što nisi, neposredno iskusio apsolut ti trebao da znaš na šta se riječ apsolut odnosi. Sve-što-jeste samo po sebi govori da se radi o samom postojanju, nečemu što samo za sebe
jeste. To, što samo od sebe i za sebe jeste nije vidljivo razumom te tvojim intelektom ne možeš ni da ga zamisliš. Iako za razum to može da predstavlja 'ništa' (za tvoj razum) uistinu, to itekako
jeste, i jedino je što istinski postoji, jer ono se ne stvara, ne rađa, neuništivo je... ne prestaje da postoji i onda kad tvoj razum misli da ga nema. Sve ostalo, subjekti recimo, su izvedeni iz Svijesti, iz apsolutnog Duha (Znanja-o-Sebi-apsolutu) i postoje samo dok apsolut vrši radnju.
Sam po sebi i u sebi apsolut ne vrši nikakve radnje, u njemu nema kretanja, nema energije, ali sam postoji, dakle jeste, i održava svoje postojanje nepromjenjivim Principom otvorene knjige, LJUBAVLJU. Ljubav je osnovni i jedini Princip apsolutnog postojanja. Svi ostali Principi, su izvedeni i stvaraju se u Svijesti apsoluta a zarad kontinuirane projekcije njegovih iskustava izvedenih iz Svijesti kao neprsušivog izvora Ideja, mogućnosti. Stoga,
subjekat nije apsolut niti je apsolutan. Apsolut stvara subjekat (za sebe) stoga, subjekat je izvedena forma iz Svijesti apsoluta koja postoji jedino kada se pažnja apsoluta usmjeri od tog inicijalnog centra (inicijalnog JA) preko Uma ka objektu njegove subjektivne predstave. Um u ovoj sprezi predstavlja raz-UM jedinke.
Jedinka je dakle, ono što se formira u svjesnosti-postajućeg-stvorenja.
.
.
.
Ono što ti zbunjuješ za 'sve' što apsolut jeste, jeste i postojanje i postajanje kao to 'sve'. Ali jedno i drugo nisu apsolut. Ehm vidiš, tu si omašio samo za jedan konjski nokat. Naime, samo postOjanje jeste apsolut dok je postAjanje izvedeno iz Svijesti apsoluta (što ti, kako vidim, ne možeš ni da pojmiš da razlika između jednog i drugog uopšte i postoji). Dakle, postOjanje je apsolut i apsolutno je prisutno u svemu postAjućem. Kako bi drugačije ono postajuće imalo potvrdu postojanja (JA JESAM) u sebi??? Ali iako je apsolut prisutan u svemu postAjućem, sve postajuće nije apsolut. Stoga, subjekat postaje samo onda kada se inicijalno JA (sa pažnjom apsoluta centriranom u tom JA i poistovijećenim sa njim) a preko UMA (medijalnog JA) odnosi sa izabranim JA koje će mu služiti kao objekat njegove subjektivne predstave. Simultano, ono Ja koje je prvom subjektu objekat, takođe je subjekat (apsolutu) kojemu je ono prvo JA u isto vrijeme njegov objekat. Shvatio??? Vidjet' ću kad se javiš...