Dečiji biseri

Pita Nemanja mamu sta su to lopovi. Ona mu objasni da su to ljudi koji uzimaju stvari.
Kad su jednom bili u sopingu Nemanja cuo mamu kako je prijateljici rekla da ide do parfimerije da uzne nesto od sminke.
Usla ona u radnju.. razgleda.. odjednom je pita sin:
- Mama a jel cemo mi sad da krademo ?!
Na sta ih je prodavacica pogledala podignuvsi obrvu i vise ih ne ispustajuci iz vida.



Druga situacija. Mama objasnjavala Nemanji sta su to ******.. posto je cuo na TV-u.
- ****** su dva muskarca koji se vole
Na sta ce Nemanja:
- Mama, a tata i stric su ****** ?
 
:zcepanje:

1. "Šta je hrabrost?" - "Hrabrost je kad neko vikne BA, a ovaj se ne uplaši, nego ga pogleda samo onako."

2. "Ko je hrabar?" - "Jedan što je bio hrabar, pa sada ne mora da ide u školu jer je slomio nogu."

3. "Kako se postaje hrabar?" - "Kada ti neko kaže Je'l znaš ti ko sam ja, a ti ne znaš."
 
sinoc, se raspravljam sa cerkom moga brata, za par dana imace 5 godina

elem, napala me ko musica, i ja u jednom trenutku se brecnem, "bem ti tetku"
o ona me prekorno, "to se ne govori"
a ja da se izvadim, drustvo oko mene " od toga tetke rastu "
a mala meni iz prve " ti samo mislis na hranu "

:hahaha:
 
Срео сам данас моју екс комшиницу из времена док сам живео у родитељској кући, са све њене две кћери од 10 и 12 година и сетио се....
Догађај је био баш давно, тамо негде 83. ја сам дошао из армије, тек сам кренуо на факс, био је викенд и седели смо код мојих на тераси, млађа сестра(16), најмлађа сестра(14), ја и удварач моје млађе сестре(рецимо тако 17 или 18 година, ко ће ка знати).
Јели јабуке из једне од гајби коју је ћале купио преко синдиката, оглабали сваку јабуку до коске и огризине шорали у неку пластичну посуду, спирили скоро целу гајбу док је ,,момак" нервозно пушио цигару за цигаром, а ја и најмлађа сестра из чисте пакости нисмо мицали с места да би оставили голупчиће...
И тако...наишла је већ наречена моја мала комшиница са неких тада 5-6 година и сва збуњена прокоментарисала: Зашто он само пуши, а ви му не дате јабуке!!!
:rotf:
 
:D

305962_407133802692798_1973822326_n.jpg
 
Jedno djače prvače na pitanje šta ima novo u školi, odgovara:
- Imao sam... ono... kako beše... kontrAlni.
- Iz čega?
- Iz... iz... iz sveske u linije. ( Srpski jezik, naravno )
- I, kako je prošlo?
- Pa onako... dobio sam tri pčelice, ali mislim da su trutovi, mnogo su debele ( pečat tek umočen u mastilo, pa se jasno ocrtavaju konture pčelica, a i razmazalo se malo )

:zcepanje::zcepanje::zcepanje:
 
Lulnice, jeste slatko na slici, i mozhda dva tri puta kad sve zhivo umazhe, ali je malo i zhivaca u igri, kad prvo presvuchesh i umijesh dete koje je histerichno jer je srecno umazano, pa ochistish oko hranilice da pridjesh, pa hranilicu, pa malo dovratak gde se panichno drzhao dok si pokushala da ga uvuchesh u kupatilo, pa malo oko umivaonika, po pokupish sav prljav vesh koji si morala da skinesh sa njega, pa onda dreknesh NEEEEEE, jer je u medjuvremenu iskopao pola saksije i srecno se uvalajao u zemlju :lol::zcepanje:
 
Lulnice, jeste slatko na slici, i mozhda dva tri puta kad sve zhivo umazhe, ali je malo i zhivaca u igri, kad prvo presvuchesh i umijesh dete koje je histerichno jer je srecno umazano, pa ochistish oko hranilice da pridjesh, pa hranilicu, pa malo dovratak gde se panichno drzhao dok si pokushala da ga uvuchesh u kupatilo, pa malo oko umivaonika, po pokupish sav prljav vesh koji si morala da skinesh sa njega, pa onda dreknesh NEEEEEE, jer je u medjuvremenu iskopao pola saksije i srecno se uvalajao u zemlju :lol::zcepanje:

:zcepanje: Насмејала си ме!
 
Još se smejem malom blesanu, jednom malenom preslatkom dečačiću.
Sinoć, tj. više juče popodne, mi kod nekih drugova. Sedimo, klinci se igraju, razgovor teče, opuštena atmosfera. U jednom trenutku, naš domaćin se primakao svojoj ženi i poljubio je. A njihov sinčić, dve godine star, razrogačio oči, ovako :eek:, namrštio se, dotrčao i ugurao se izmedju njih. Razdvaja ih rukama i grdi - kod mene nema ljubovanja!
:lol::lol::lol:
LJubomorko maleni, a tako je bio sladak u tom trenutku. :heart:
 
Danas u vrtiću kod deda mraza:
DM: kako se zoveš
NG: Anđela
DM koliko imaš godina
NG: dve
DM hoćeš li mi otpevati neku pesmicu
NG:hoću
DM: ajde
NG: a kako ide ?
DM: (zbunjen) pa ne znam, kaži ti meni kako ide
NG: kaži meni kako ide
DM: dobro Anđela, ne moraš da pevaš, evo ti poklon
 
Ja: ćero, nemoj da skačeš sa te fotelje, visoko je, nezgodno je, razbićeš se kao dulek.
Ona: dobro mama, neću više nikada.

malo kasnije opet skače. ( nije problem što skače, kada bi skakala sa same fotelje, ali se penje na naslon, stvarno me je strah da će nezgodno da padne i ... )

Ja: nemoj više da sam te videla da skačeš odatle!!!

... i nastavljam da sredjujem veš u ormaru, a ona se iza mene igra.

malo kasnije

Ona: mama, hajde zažmuri.
Ja zažmurim, mahinalno, ne znajući šta hoće. Ona poče da se penje, sa namerom da skoči. Ja zabezeknuta
- pa šta radiš to? Jesam li rekla da neću da te vidim da se penješ tu i da skačeš?!
Ona: ali mama, ja sam ti lepo rekla da zažmuriš, tako nećeš da me vidiš da skačem :andjeo:

:lol:
 

Back
Top