kada je moja drugarica bila prvi razred....ucili su slova, i uciteljica je htela da ih malo animira, pa im je jedan dan rekla, da igraju igru- na slovo na slovo....i tako su decica izlazila redom ispred table, izgovarala slova, ostala su deca uspesno pogadjala predmete, sve dok Jelena (nije moja drugarica), nije dosla na red...
Jelena: na slovo, na slovo D
decica su se jako trudila, govorili su sve sto ima je palo napamet, ali bezuspesno...vreme je sve vise i vise odmicalo...svi postajali zbunjeniji...onda je morala i uciteljica da se umesa..
uciteljica: Jelena duso, znas, predmet mora da bude u ucionici, svima vidljiv..
Jelena: pa uciteljice, jeste u ucionici..
deca su i dalje pokusavala, i pokusavala, ali opet nista....kada je strpljennju, a skoro i casu, dosao kraj, uciteljieca je rekla da se predaju, da ne mogu da pogode, da predmet treba da se otkrije....a Jelena sva ponosna sto nisu upeli da je pobede izgovara:
DARIJATOOOR!
(RADIJATOR)