U ovoj državi je sve nenormalno, i nikada ništa ni neće biti kako treba. U toj administraciji toliko gluposti, toliko potrebnih potvrda, toliko cimanja...I toliko nelogičnosti..
Opština u kojoj živim subvencionira prevoz učenika srednjih škola. Prošle godine, prvi put podnosim zahtev, i treba kod matičara da uz dva svedoka napravim izjavu o zajedničkom domaćinstvu. Nađem ja svedoke, i počnem da diktiram sa kim živim. Ja, muž, jedno dete, drugo dete, svekar...kaže ona "Stanite. Porodicu čine roditelji i deca. Ne babe i dede, tetke i stričevi, roditelji, i deca." Ja kažem ok, ali mi ne živimo sami nas četvoro. Živimo svi u istom dvorištu, doduše u dve kuće, ali brate, živimo zajedno. Ne, ne, samo vas četvoro. Ja kažem da ne bude posle da sam ja htela nešto da muvam, pa da mi dete bude odbijeno (jer je prvi uslov za subvencije uspeh u školi, a ne imovinsko stanje), kada je 100% kandidat za subvencije. I odem lepo u katastar, izvadm potvrdu da nas četvoro ne posedujemo ništa, pa odem u upravu prihoda gde mi jedna teta lupi pečat i potpiše da su nam mesečni prihoidi 0,00 dinara po članu domaćinstva.

Jer, iako je poljoprivredno gazdinstvo na mom mužu, zemlja je na svekru (Sremac dok diše, ne piše

), i čim nemamo zemlju, nemamo ni prihode, i ne dužimo se porezom. Dakle, po njima, dalo bi se zaključiti da nas četvoro živimo od vazduha.
Zemljo Srbijo.