De administrando imperio

Ti sidiš na ušima jer ne može nas Vatikan izmislit bez podrške ostatka svita(bar onog kojem smo bili poznati i koji su nas spominjali). Kako ti nije jasno da se o Hrvatima piše u Ruskim(pravoslavniim) izvorima i Arpaskim(mislimanskim) izvorima i po tebi svi oni su se morali udružit kako bi izmislili Hrvate u 17. st. da bi napokostili Srboma iako ste vi tad pod Osamnlijama već 300god. Kako ti i Šmrki to sebi objašnjavate živo me zanima :)
Sediš na ušima.
Hrvate u DALMACIJI su izumeli jezuiti, ne da bi napakostili Srbima već Luteru i njegovom pokretu.
 
Sediš na ušima.
Hrvate u DALMACIJI su izumeli jezuiti, ne da bi napakostili Srbima već Luteru i njegovom pokretu.

Hrvate u Dalmaciji stvorili jezuiti da bi napakostili luteru.

Zemljo, otvori se. :dash:

Kole, meni je jako interesantno, neću negirati. Neću osporavati ni da sam zahvaljujući ničim drugim do tvojim (koliko god glupim) pitanjim naučio jako mnogo. Zahvaljujući tebi, sad na Forumu Krstarice imamo listom odgovore i razjašnjenja za praktično sva preostala pitanja koje istoriografski alternativci potežu. Skoro sml sve prošli, ogolili novoromantičare u celosti i dali odgovore na sve. Tvoj doprinos urušavanju naših pseudoistoričara je monumentalan i iz istorije potpuno neizbrisiv.

Ali, sa ovako besmislenim izvođenjima, stvarno ništa ne postižeš. Koju to grešku u mišljenju, taj logički korak u svojoj glavi preskočiš, pa ti ovakve gluposti padaju na pamet, jako me zanima.
 
Poslednja izmena:
Neću osporavati ni da sam zahvaljujući ničim drugim do tvojim (koliko god glupim) pitanjim naučio jako mnogo.
Iz glupih pitanja si mnogo naučio 🥱
Kakav li ti defekt nosiš, urodjen ili stečen, odgovor zna jedino Laza

BTW kladim se da čitaš korespodenciju Kazabona i van Meursa, te zato kliziš prema sledećem nervnom slomu.
Izvini ali ja ne mogu da obustavim istraživanje samo radi tvog zdravlja. Promeni kanal, šta ja da ti radim
 
Iz glupih pitanja si mnogo naučio 🥱
Kakav li ti defekt nosiš, urodjen ili stečen, odgovor zna jedino Laza

Pa kako ti nije jasno. Većina ljudi se zadovolji sa nekim objašnjenjima i samo tera dalje. Neka osnovna pitanja se uopšte ni ne postavljaju, jer se podrazumeva da se elementarne stvari znaju. Tako mi npr. nikada ni na kraj pameti ne bi palo nešto da pogledam, da potražim, da pročitam...da ti ne pitaš.

Ti o istoriji gotovo ništa ne znaš, jer skoro ništa nisi bi pročitao, a to i otvoreno priznaješ, da uopšte čak ni ne želiš da znaš...sam si napisao i to ne jednom da te ne zanimaju nikakve „moderne knjige” uopšte, tako da ti u suštini ni o ćemu ne znaš ni najosnovnije stvari.

Znaš kada malo dete postavlja 1001 pitanje. Zašto je nebo plavkasto? Zašto dišemo? Kako funkcioniše radio, zašto ovo, zašto ono. Zato je i um deteta do izvesne mere genijalan, jer ga nisu škola, sistem i društvo iskvarili, pa bi postavio pitanje ponekad i neko koje ne bi palo odraslima na pamet. Naravno, ako si roditelj, ume da bude izuzetno iscrpljavajuće, ali inspiriše te da porazmisliš i o nekim stvarima istražiš, shvatajući ds ni sam nemaš dobro razumevanje nečega. I tako, zaista, neverovatno mnogo može da se nauči iz toga. Nešto slično je i forumaš @suave baš svojevremeno ne tako davno bio napisao.

Imali ne tako davno jedan kviz. Neka neko napiše kako se zove, ako se seti. Kviz je bio za odrasle i polagalo se gradivo, ako se dobro sećam, gradiva iz osnovne škole (ili tako nešto, možda čak samo do određenog razreda). I iznenađujuće su bili loši rezultati učesnika tj. nije bilo nimalo toliko baš lako koliko su ljudi mislili. :D Rezultati su bili zabrinjavajući, a među takmičarima se bio našao čak i po koji nastavnik, ako me dobro služi sećanje. Mala dečica ili, u ovom konkretnom slučaju, ti (a i bonton je, negde, baš na istom nivou) pravo je blago dragoceno, u tom smislu.

Zar nisi nikada čuo za onu staru, ne postoje glupa pitanja? Mislim, naravno da postoje. Ali su itekako poželjna i dragocena. Bez glupih pitanja, ne bismo imali ni toliko dobro i oštro razumevanje (jednostavnih ili ne) stvari. Tako da, glupa pitanja su, zapravo, pravo pravcato blago. :ok: Ti kada postaviš neko jako glupo pitanje, iznerviraš ne zbog pitanja (nije u glupom pitanju problem) već što nisi pre toga pokušao malo samostalne inicijative napraviti i pokušati da pružiš i sam odgovor na to pitanje (tako i dečica polako sazreva, uči da može možda i sana da pruži odgovore, umesto da su joj servirani stalno kao na tacni, bez imalo uloženog truda).
 
Poslednja izmena:
Tako je. Samo tebe je sistem do te mere iskvario da ne samo da nakaradno shvataš istoriju već tu nakaradu od istorije braniš kao kerber do poslednje kapi krvi.
Bio sam ubedjen da to radiš samo iz interesa, ali ludačka strast koja te vodi govori da je nešto drugo u pitanju

Samo zbog toga što kažem da stvari moraju biti logične i da ne možemo napamet izmišljati šta god poželimo?

Evo, ako imaš neki fundamentalan problem sa logikom, otvori na potforumu Filozofija temu Logika i iznesi to svoje neko novo viđenje, koje uspešno pobija sva naša saznanja logike. Eto, baš ću rado pročitati tu tvoju temu, pa da vidimo na čemu ti zasnivaš, tačno svoj metodološki pristup istoriji (koji su to principi).
 
Ako si se dovoljno izludeo možemo da idemo dalje

Elem, činjenica je da bibliotekar kraljevske bublioteke u Parizu u kojoj je navodno pohranjen spis DAI, imenom Isak Kazabon, održava tesne i prisne odnose sa holandskim antireformistom van Meursom Johanesom. Razmenjuju spise, razmenjuju knjige, ali iz nekog neobjašnjivog razloga Kazabon ne otkriva svom omiljenom učenjaku kakvo blago čuva u svojoj riznici.

Da li si se nekada zapitao zašto?
 
Ako si se dovoljno izludeo možemo da idemo dalje

Elem, činjenica je da bibliotekar kraljevske bublioteke u Parizu u kojoj je navodno pohranjen spis DAI, imenom Isak Kazabon, održava tesne i prisne odnose sa holandskim antireformistom van Meursom Johanesom. Razmenjuju spise, razmenjuju knjige, ali iz nekog neobjašnjivog razloga Kazabon ne otkriva svom omiljenom učenjaku kakvo blago čuva u svojoj riznici.

Da li si se nekada zapitao zašto?

De Tu, taj koji se i osigurao da Biblioteka kraljice Katarine dospe u kraljevsku biblioteku, bio je bibliotekar Kraljevske biblioteke. Kazobon je od 1604. godine radio za njega; nije on bio na poziciji kraljevskog bibliotekara.

Van Meurs nije bio nikakav antireformista.
 
De Tu, taj koji se i osigurao da Biblioteka kraljice Katarine dospe u kraljevsku biblioteku, bio je bibliotekar Kraljevske biblioteke. Kazobon je od 1604. godine radio za njega; nije on bio na poziciji kraljevskog bibliotekara.

Van Meurs nije bio nikakav antireformista.
Ali ipak je 1609g obznanio kakvo blago se čuva u toj biblioteci o kojoj nije imao pojma i iz koje je slao rukopise van Meursu?
 
Sediš na ušima.
Hrvate u DALMACIJI su izumeli jezuiti, ne da bi napakostili Srbima već Luteru i njegovom pokretu.

Na pokatoličavanju pravoslavnih Moralaka u Dalmaciji nisu radili samo isusovci, već i svi drugi redovi i svećenici katoličke crkve koji su postojali u Hrvatskoj. Protestantizam nije bio tolika prijetnja za Vatikan, relativno lako su ga ugušili. Pokatoličavanje je jednostavno bilo standardna praksa Kongregacije za propagande vjere. Od pokatoličenih Morlaka Hrvati će nastati tek u 20. stoljeću, nevezano za protestantizam, zajedničkim djelovanjem Beča i Katoličke crkve, a djelomično i spontanim socijalnim procesima.
 
Ali ipak je 1609g obznanio kakvo blago se čuva u toj biblioteci o kojoj nije imao pojma i iz koje je slao rukopise van Meursu?

Pričao je o pokušajima da dobije finansije od kralja za priređivanje tog dela, koji su se završili bezuspešno.

Šta znači "blago u biblioteci o kojoj nije imao pojma"? Kakva je to "biblioteka o kojoj nije imao pojma"...o čemu ti pričaš?
 
Poslednja izmena:
Na pokatoličavanju pravoslavnih Moralaka u Dalmaciji nisu radili samo isusovci, već i svi drugi redovi i svećenici katoličke crkve koji su postojali u Hrvatskoj. Protestantizam nije bio tolika prijetnja za Vatikan, relativno lako su ga ugušili. Pokatoličavanje je jednostavno bilo standardna praksa Kongregacije za propagande vjere. Od pokatoličenih Morlaka Hrvati će nastati tek u 20. stoljeću, nevezano za protestantizam, zajedničkim djelovanjem Beča i Katoličke crkve, a djelomično i spontanim socijalnim procesima.
O drugoj stvari govorim, hrvatska kraljevina u Dalmaciji se po prvi put spominje sredinom 16v kada je izvesni jezuitski prvak i veliki kritičar Luterov, u sklopu verske borbe za Dalmaciju, "pronašao" u fijoci Zvonimirovu zavjernicu rimskom papi.
Tog trenutka zapravo počinje priča o Hrvatima
 
Poslednja izmena:
Na pokatoličavanju pravoslavnih Moralaka u Dalmaciji nisu radili samo isusovci, već i svi drugi redovi i svećenici katoličke crkve koji su postojali u Hrvatskoj. Protestantizam nije bio tolika prijetnja za Vatikan, relativno lako su ga ugušili. Pokatoličavanje je jednostavno bilo standardna praksa Kongregacije za propagande vjere. Od pokatoličenih Morlaka Hrvati će nastati tek u 20. stoljeću, nevezano za protestantizam, zajedničkim djelovanjem Beča i Katoličke crkve, a djelomično i spontanim socijalnim procesima.
Je li? Tek u 20. stoljeću? A kako onda objašnjavaš da su ti isti Morlaci iz Dalmatinske zagore, Bosne i Hercegovine odnosno njihove vođe Toma Babić, Filip Grabovac, Ivan Filipović Grčić, Petar Knežević, Ivan Tomko Mrnavić, Lovro Šitović, Nikola Lašvanin, Ivan Ančić, Augustin Vlastelinović još u 17. stoljeću i 18. stoljeću pisali knjige u kojima su svoj narod i jezik nazivali hrvatskim imenom?
 
Na pokatoličavanju pravoslavnih Moralaka u Dalmaciji nisu radili samo isusovci, već i svi drugi redovi i svećenici katoličke crkve koji su postojali u Hrvatskoj. Protestantizam nije bio tolika prijetnja za Vatikan, relativno lako su ga ugušili. Pokatoličavanje je jednostavno bilo standardna praksa Kongregacije za propagande vjere. Od pokatoličenih Morlaka Hrvati će nastati tek u 20. stoljeću, nevezano za protestantizam, zajedničkim djelovanjem Beča i Katoličke crkve, a djelomično i spontanim socijalnim procesima.
Kako objašnjavaš da su turski putopisci i povjesničari koji su u 16. stoljeću i 17. stoljeću bili na Balkanu Gelibolulu Mustafa Aali i Evlija Čelebija pisali da u Bukovici, Ravnim kotarima, Dalmatinskoj zagori, Bosni, Hercegovini, Crnoj Gori žive Hrvati?
 
Na pokatoličavanju pravoslavnih Moralaka u Dalmaciji nisu radili samo isusovci, već i svi drugi redovi i svećenici katoličke crkve koji su postojali u Hrvatskoj. Protestantizam nije bio tolika prijetnja za Vatikan, relativno lako su ga ugušili. Pokatoličavanje je jednostavno bilo standardna praksa Kongregacije za propagande vjere. Od pokatoličenih Morlaka Hrvati će nastati tek u 20. stoljeću, nevezano za protestantizam, zajedničkim djelovanjem Beča i Katoličke crkve, a djelomično i spontanim socijalnim procesima.
Katolike u Dalmatinskoj zagori, zapadnoj Hercegovini, istočnoj Hercegovini, Crnoj Gori spominju u 16. stoljeću i 17. stoljeću turski begovi, turske kadije, razni fratri, biskupi, misionari kao na primjer: Alija sin Mehmedov kadija mostarski, Mehmed sin Fethullaha mulla, Siromah Ahmed kadija u varoši Mostaru, Malkoč-beg Dugalić, Markantun de Dominis, Tadija Milinić, Dominik Andrijašević, Grga Andrijašević, Benedikt Medvjedović, Giuseppe Maria Bonaldi, Pietro Julijo Mancineli, Marino Bizzi, Vincenzo Maria Coronelli, Bernandin Romano, Vincenzo Bucchia itd. Neki od njih su čak tvrdili da katolici u tim krajevima prelaze na pravoslavlje.
 
Je li? Tek u 20. stoljeću? A kako onda objašnjavaš da su ti isti Morlaci iz Dalmatinske zagore, Bosne i Hercegovine odnosno njihove vođe Toma Babić, Filip Grabovac, Ivan Filipović Grčić, Petar Knežević, Ivan Tomko Mrnavić, Lovro Šitović, Nikola Lašvanin, Ivan Ančić, Augustin Vlastelinović još u 17. stoljeću i 18. stoljeću pisali knjige u kojima su svoj narod i jezik nazivali hrvatskim imenom?

Vode se objašnjuje:

Hrvatski vilajet i geneza hrvatskog imena u zapadnoj Hercegovini i Dalmaciji


Pitanje etničkog i kulturnog identiteta u dalmatinsko-hercegovačkom prostoru jedno je od najosetljivijih u jugoistočnoj evropskoj istoriografiji. Rasprave o srpskom i hrvatskom prisustvu u Dalmaciji i Hercegovini neretko su opterećene ideološkim interpretacijama, dok primarni izvori i administrativne prakse velikih sila (Vizantije, Ugarske, Mletačke republike, Osmanskog carstva) otkrivaju složen proces identitetskih transformacija. Posebno važnu ulogu u tom procesu imalo je formiranje tzv. „Hrvatskog vilajeta“ u osmanskom periodu, što je značajno uticalo na širenje hrvatskog imena u oblastima gde ono dotad nije bilo prisutno.



Paganija i srpski supstrat​

Vizantijski car Konstantin VII Porfirogenit u delu De administrando imperio (sredina 10. veka) jasno identifikuje Paganiju (Pagania) kao oblast naseljenu Srbima (Konstantin Porfirogenit u De Administrando Imperio (Moravcsik, ed.; Jenkins, prevod) izričito piše da su stanovnici Pagani/Narentani „descended from the unbaptized Serbs“ (tj. potomci nekrštenih Srba).“) [1] Teritorije koje će vekovima kasnije ući u sastav Hrvatskog vilajeta – uključujući Sinj, Makarsku, Čitluk, Čapljinu, Ljubuški i Metković – u to vreme ulazile su u širi srpski etnički okvir. Hronološka analiza pokazuje da se hrvatsko ime u ovom regionu ne pojavljuje u srednjovekovnim izvorima, te da ne postoji osnov za tvrdnju o njegovoj ranijoj etničkoj prisutnosti.[2]

Osmanska administrativna podela​

Nakon osmanskog osvajanja Dalmacije i zapadne Hercegovine u 15. i 16. veku, prostor je uključen u Kliški sandžak, deo Bosanskog ejaleta. U okviru te administrativne celine pominje se vilayet-i Hirvat („Hrvatski vilajet“), koji je obuhvatao prostor između Zrmanje i Cetine, kao i delove između Une i Velebita[3]. Ova oznaka nije imala etničku, već čisto teritorijalno-administrativnu prirodu. Osmanska praksa imenovanja vilajeta često je polazila od istorijskih ili geografsko-političkih odrednica, a ne od aktuelnog etničkog sastava.

Širenje hrvatskog imena​

Kroz institucionalni okvir Osmanskog carstva, hrvatsko ime počinje da se širi među stanovništvom pomenutih oblasti. U početku, ono je označavalo teritorijalnu pripadnost stanovnika vilayet-i Hirvat, da bi se postepeno transformisalo u samopercepciju i etničku oznaku. Populacija ovog regiona bila je izrazito heterogena: srpsko pravoslavno i vlaško stanovništvo, lokalni i doseljeni muslimani, kao i katolički element, kako starosedelački tako i migracioni [4]. U takvom kontekstu, „Hrvat“ je isprva značio „stanovnik Hrvatskog vilajeta“, a tek naknadno se preobrazio u etnonim.


Kulturni i književni primeri​

Ovakva administrativno uslovljena identifikacija objašnjava poreklo i kulturnu samopercepciju pojedinih ličnosti iz ovog prostora. Tako se roditelji Petra Zoranića, autora Planina (prvog romana pisanog na hrvatskom jeziku), vezuju za područje obuhvaćeno Hrvatskim vilajetom.[5] Isto važi i za franjevce poput fra Filipa Grabovca ili fra Andrije Kačića Miošića, čija je „hrvatska“ pripadnost više posledica osmanske nomenklature nego kontinuiteta sa srednjovekovnim Hrvatima severne Dalmacije ili Panonije.



Zaključak​

Proces poistovećivanja stanovnika zapadne Hercegovine i Dalmacije sa hrvatskim imenom ne može se razumeti bez uloge Osmanskog carstva i njegovih administrativnih podela. „Hrvatski vilajet“ bio je ključni faktor u širenju imena koje je u početku imalo isključivo upravni karakter, a koje je tokom vremena poprimilo etničku dimenziju. Tako se najveći deo srpskog stanovništva Paganije i zapadne Hercegovine, pod osmanskom vlašću, postepeno integrisao u hrvatski identitetski okvir, što je ostavilo duboke posledice u kasnijim etničkim i političkim konstelacijama regiona.






  1. Constantine Porphyrogenitus. De administrando imperio. Edited by Gy. Moravcsik, translated by R. J. H. Jenkins. Washington D.C.: Dumbarton Oaks, 1967.
  2. Ćirković, Sima. Istorija srednjovekovne bosanske države. Beograd: Srpska književna zadruga, 1964.
  3. Klaić, Nada. Povijest Hrvata u ranom srednjem vijeku. Zagreb: Školska knjiga, 1975.
  4. Šabanović, Hazim. Bosanski pašaluk: Postanak i upravna podjela. Sarajevo: Svjetlost, 1959.
  5. Šanjek, Franjo. „Petar Zoranić i njegovo djelo u kontekstu dalmatinske renesanse“. Radovi Zavoda za hrvatsku povijest 26 (1993): 45–61.


1732751015074.png


Sinjski Srbi iz Paganije pohrvaćeni za vreme Vilajeta Hrvati. Sve ti najgori ustaški krajevi su Srbi iz Paganije. Najtvrdoglaviji i najzajebaniji deo Srba.
 
Ja se izvinjavam što ću se vulgarno izraziti, ali mislim da je ovde primereno (svi znate da ja ne uzimam u usta takve izraze, ili gotovo ikada).

Ali.

****** VAS U DUPE više Hrvati da vas ******
To kaži Zvonimiru Božiću. On konstantno provocira i pravi ovdje svađu i mržnju. Mi jednostavno moramo odgovoriti i braniti se. Vidiš da nas stalno proziva. Zato je i otvorio profil tu samo da može Hrvate napadati i negirati.
 
To kaži Zvonimiru Božiću. On konstantno provocira i pravi ovdje svađu i mržnju. Mi jednostavno moramo odgovoriti i braniti se. Vidiš da nas stalno proziva. Zato je i otvorio profil tu samo da može Hrvate napadati i negirati.
Ma pusti ga, Prtenjača, nije njemu lako. Dobio je od gazda zadatak da širi bratstvo i jedinstvo, ali mu se izjalovilo pa je malo popizdija. A i umislio je da je šef od foruma.
 

Back
Top