De administrando imperio

Ma Niče on se prevodima grčkih tekstova jedino i bavio, prevede pa odštampa. To je uradio sa Manasijem, Glikom, Halkokondilom, Porfirogenitovim novelama itd......Jedino nije preveo Porfirogenitov tajni recept, iz samo Slavenu poznatog razloga :)

A gde?

Haberemus et Laonici Chalcocandelae Atheniensis historiam Turcograecam, cum supplemento ad nostra usque tempora, tam Graece quam de novo Latine versam.​

Piše da je pripremao prevod Halkokondilovog spisa. Piše i da se spremao da objavi i grčki tekst Glikinog.

Ne spominje se u Markvardovoj osveti izričito to za Porfirogenitov Spis.

Dakle, samo ti nagađaš da je pripremio prevod?

BTW prevod je postojao i mnogo ranije, još u Veneciji početkom veka ali njemu je bio dostupan grčki tekst, takozvani Egnatijev kodeks.

Je li to nastalo između baskijskog i berberskog, što reče Nick. :mrgreen:

Šta bi Levenklavu da onda prevodi, ako je već imao, tobože? Da nije bio pijan dok je to radio?
 
Poslednja izmena:
Polako Niče, još uvek nije priznao da je Lenklav priredio prevod na latinski. Kada to bude skucao, tek onda ima smisla pričati dalje.
Trenutno se brani stavom da je spis i dalje na grčkom i da to niko nije znao da pročita :D

Sve samo gluposti ovde pišeš, listom. Da ne kažem i potpune laži, zato što iznosiš tvrdnje koje si ti prvi i poslednji izneo, pa onda i sam sa sobom još polemišeš. Ne zna se ko je ovde luđi, da li ti što te gluposti pišeš, ili Nick koji ni sam ne zna iz kog razloga ti uopšte lupa palac na ove tvoje besmislene objave. :D

Dakle, na ovoj temi smo već apsolvirali jedan celi niz ljudi koji je koristio ovaj ili onaj podatak iz DAI pre njegovog objavljivanja, listom. Celi niz. Kakva ti je to pamet da na osnovu toga možeš da zaključiš da...niko nije znao da pročita to što je sam pročitao?

Ne primećuješ koliko ti to zvuči ludo (doslovno)?
 
Bilo je vise latinskih prevoda, Tuberon i Ranjina su imali različite prevode pred sobom. Delo je bilo popularno, Mlecani su mu poklanjali ogromnu pažnju jer je tamo Konstantin otkrio najstarije podatke o Veneciji, dotada njima nepoznate.
Kao papagaj si ponavljao nebrojano puta da je Eparh prodao grcki rukopis Germanima 😊. Tako da je Lenklav morao da ga prevede, i to je bio taj njegov trud o kome se govori. Adam je upotrebio glagol edidit tj priprema za stampu prevedenog rukopisa.

Dokazi su jaki, metodoloski izvedeni uz primenu stroge kritike. Ne postoji nikakva sumnja u to da je Evropom kružilo nekoliko latinskih prevoda.
 
Bilo je vise latinskih prevoda, Tuberon i Ranjina su imali različite prevode pred sobom. Delo je bilo popularno, Mlecani su mu poklanjali ogromnu pažnju jer je tamo Konstantin otkrio najstarije podatke o Veneciji, dotada njima nepoznate.

Delo jeeedva citirano i pominjano pre 1611. godine. Toliko popularno. :hahaha: Mlečani poklanjali ogromnu pažnju spisa kojeg su niti preveli, niti izdali. :lol:

Kao papagaj si ponavljao nebrojano puta da je Eparh prodao grcki rukopis Germanima 😊. Tako da je Lenklav morao da ga prevede, i to je bio taj njegov trud o kome se govori. Adam je upotrebio glagol edidit tj priprema za stampu prevedenog rukopisa.

Ajde barem izguglaj malo ko je bio Hans Levenklau. :lol:

https://www.gallerease.com/en/artists/joannes-leunclavius__bff7d51a77f8

Za tvoju informaciju, već smo pominjali da je čovek studirao u Hajdelbergu, 1562. godine.
 
Године 1622. трупе Католичке лиге под командом Јохана Тсерклеса Тилија освојиле су Хајделберг и библиотека је као ратни плен пренета у Ватикан, где је постала део Ватиканске библиотеке (Codices Palatini).

Дакле до пре обог тренутка све је било могуће а да се тамо свакако налазио добољан број образованих људи да тако нешто преведе и доста грчких дела је баш тамо преведена.
 
Године 1622. трупе Католичке лиге под командом Јохана Тсерклеса Тилија освојиле су Хајделберг и библиотека је као ратни плен пренета у Ватикан, где је постала део Ватиканске библиотеке (Codices Palatini).

Дакле до пре обог тренутка све је било могуће а да се тамо свакако налазио добољан број образованих људи да тако нешто преведе и доста грчких дела је баш тамо преведена.

Tako je. :ok: Pa upravo i jeste, dok je bibliotekar bio Jan Gruter. Holandski klasičar Jovan van Meurs je dotično izvršio, a izdanje je i izašlo u Lajdenu, 1611. godine.

To je i prvo izdanje DAI.
 
Tako je. :ok: Pa upravo i jeste, dok je bibliotekar bio Jan Gruter. Holandski klasičar Jovan van Meurs je dotično izvršio, a izdanje je i izašlo u Lajdenu, 1611. godine.

To je i prvo izdanje DAI.
Неоспорно да јесте али и Ливенклау је студирао и радио у Хајлдербергу он је покренуо интересовање за оријенталне и византијске студије у њему.
Он има од значајнијих дела
Historiae Musulmanae Turcorum(1588) значајно дело о историји Османског царства.
Annales Sultanorum Othmanidarum (1596) збирка османских хроника, изашла постхумно!!!!
Био је главни човек за преношење византијских извора у Хајделбершку библиотеку.
Који су ипак потицали из Фиренце и Венеције.
Подршку за ове своје амбиције је добио од изборних кнежева СРЦ.
Тако да је вероватно заслужан за многа дела чак и Хонијата и друга која су касније " преведена".
 
Међутим пошто су 1595. рокнули Ливенклау и Бечу као што рекох до 1611. рукопис је могао бити адаптиран и цензурисан да изађе у некој варијанти у којој Меурса нису рокнули одмах иако освајају ту библиотеку 1622. јер су се Ватиканци вероватно испараноисали шта све тамо имају и поседују.
 
Неоспорно да јесте али и Ливенклау је студирао и радио у Хајлдербергу он је покренуо интересовање за оријенталне и византијске студије у њему.
Он има од значајнијих дела
Historiae Musulmanae Turcorum(1588) значајно дело о историји Османског царства.
Annales Sultanorum Othmanidarum (1596) збирка османских хроника, изашла постхумно!!!!
Био је главни човек за преношење византијских извора у Хајделбершку библиотеку.
Који су ипак потицали из Фиренце и Венеције.
Подршку за ове своје амбиције је добио од изборних кнежева СРЦ.
Тако да је вероватно заслужан за многа дела чак и Хонијата и друга која су касније " преведена".

Ne, nema indicija za tako nešto. Doprinos, da ali ne može se reći da je pokrenuo.

U sklopu poduhvata Ulriha Fugera kojim je 1567. godine Egnacijeva zbirka poklonjena Hajdelbergu (tj. Palestinskoj biblioteci), nisam primetio da se Levenklau pominje.

Honijat je bio preveden i objavljen pre, a ne kasnije. Već smo gomilu puta pomenuli (1557. godine).
 
Stvarno je čudno kako je neke stvari ovoliko potrebno objašnjavati.

Da bi se ovo o čemu govorimo suštinski razumelo, mora se upoznati transmisija grčke istoriografije i dr. spisa na Zapadu.

Navedimo primer sa Herodotovom Istorijom. Na Zapadu gotovo niko Herodota uopšte nije čitao (posebno nakon pada antike) iako je bio toliko poznat po imenu, pre nego što je to delo prevedeno krajem XV stoleća. Dakle, oko 2 hiljade godina, Herodotova Istorija nije bila prevedena na latinski jezik, sve dok nije to bilo urađeno tek tada, na samom početku rane moderne epohe, posle čitavog starog i srednjeg veka.

Neka se to prvo naglas kaže i slegne informacija, dok razgovaramo o ovim stvarima. Skoro dve hiljade godina. Ubedljivo jedan od najčuvenijih pisaca svih vremena, bez obzira na lošu reputaciju koju je nosio (veliki broj je, makar, čuo za njega).
 
Stvarno je čudno kako je neke stvari ovoliko potrebno objašnjavati.

Da bi se ovo o čemu govorimo suštinski razumelo, mora se upoznati transmisija grčke istoriografije i dr. spisa na Zapadu.

Navedimo primer sa Herodotovom Istorijom. Na Zapadu gotovo niko Herodota uopšte nije čitao (posebno nakon pada antike) iako je bio toliko poznat po imenu, pre nego što je to delo prevedeno krajem XV stoleća. Dakle, oko 2 hiljade godina, Herodotova Istorija nije bila prevedena na latinski jezik, sve dok nije to bilo urađeno tek tada, na samom početku rane moderne epohe, posle čitavog starog i srednjeg veka.

Neka se to prvo naglas kaže i slegne informacija, dok razgovaramo o ovim stvarima. Skoro dve hiljade godina. Ubedljivo jedan od najčuvenijih pisaca svih vremena, bez obzira na lošu reputaciju koju je nosio (veliki broj je, makar, čuo za njega).
То смо већ извртели на теми Мавра Орбина. Иако су та дела као и вероватно Платон Аристотел и остали били познати и превођени у античком Риму али од 476. па нешто касније вероватно од готских ратова или касније то знање се полако изгубило на западу вероватно ни на истоку није било нешто значајно можда од 8. века негде почиње и од Македонаца.
 
То смо већ извртели на теми Мавра Орбина. Иако су та дела као и вероватно Платон Аристотел и остали били познати и превођени у античком Риму

:cross:

Ma kakvi. Ne, upravo sasvim suprotno. Nije prevođen, a sasvim sigurno ni preterano poznat.

Tek XV i XVI stoleće, vekovi su otkrivanja i upoznavanja Herodota. Ne nanovo, nego suštinski, praktično prvi put u istoriji (u vreme antike u latinskom svetu su isključivo vrlo izolovani pojedinci — koji su znali grčki jezik i bili specifično zainteresovani — konsultovali neke od Herodotovih knjiga, iz ovog ili onog razloga) što se tiče rimokatoličkog sveta.

од 476. па нешто касније вероватно од готских ратова или касније то знање се полако изгубило на западу вероватно ни на истоку није било нешто значајно можда од 8. века негде почиње и од Македонаца.

Ne može se izgubiti nešto što nikada uopšte nije ni postojalo.
 
Poslednja izmena:
:cross:

Ma kakvi. Ne, upravo sasvim suprotno. Nije prevođen, a sasvim sigurno ni preterano poznat.

Tek XV i XVI stoleće, vekovi su otkrivanja i upoznavanja Herodota. Ne nanovo, nego suštinski, praktično prvi put u istoriji (u vreme antike u latinskom svetu su isključivo vrlo izolovani pojedinci — koji su znali grčki jezik i bili specifično zainteresovani — konsultovali neke od Herodotovih knjiga, iz ovog ili onog razloga) što se tiče rimokatoličkog sveta.



Ne može se izgubiti nešto što nikada uopšte nije ni postojalo.

Како не?

Цицерон , Сенека и то?
 
Како не?

Цицерон , Сенека и то?

Prevoda (Istorija kao spisa) nije bilo ali neki ljudi, koji su poznavali grčki, kao što napisah — vrlo, vrlo izolovani, pojedini — imali su izvesni uvid u pojedine sažetke Herodotovog spisa, ili kompliacije izvoda, kakvi su tada postojali za takve slučajeve.

Ugledni pojedinci kao npr. ta dvojica koje si spomenuo, istina, jesu iznosili svoje neke stavove o Herodotu, pa i posedovali pojedine informacije koje je Herodot pominjao, ali to ne znači da su ikada zapravo imali uvid u Herodotov spis i oni sami.

Štaviše, herodotolozi danas upravo to i smatraju. Da Kikeron zapravo nikada nije imao uvid u Herodotovu Istoriju, već samo u jednu od takvih kompilacija, što je u skladu sa papirusnim otkrićima. Str. 1051 već više puta pominjane Herodotove enciklopedije:

Ciceron1.png


Takva dela su se prenosila kroz zbirke odabranih citata (za neku temu važna) ili kolekcije fraza (vrlo ograničeni izbor). Ljudi u rimskom svetu koji su poznavali grčki jezik, koristili su takve zbirke, a ne prepise i to sasvim sigurno ne prevode Herodotovog spisa.

Ljudi na zapadu uglavnom su bili ograničeni na citiranje pojedinih frazica koje su ponavljali, najčešće kao floskule, a neretko i pogrešno (korupcija prepričavanja kroz vekove, ili jednostavno, pogrešna atribucija Herodotu), kao i nekakvu stereotipnu sliku o Herodotu. To nije slika koju su sticali tako što bi čitali Herodotov spis, već stereotip koji bi jedni od drugih preuzimali i prepričavali kao tuđe iskustvo. Po padu antike, nije bilo čak ni toga nečeg.

Herodot se što se tiče zapada suštinski otkriva — da, praktično prvi put, tek u XV stoleću. On je do tada (do XV stoleća) suštinski nepoznat autor za zapadnu Evropu. I tek tada (oko 2 milenijuma nakon što je spis nastao) se rađa ideja da se Herodot prevede na latinski jezik.
 
Добро постојале су римске адаптације стојика и неке расправе Платона оно што им је било интресантно
Као што је Виргилова "Енеја" добрим делом инспирисана од Хомера и грчких митова само римска адатација.
Јер Римљани нису могли имати благе везе о Троји.
 
Добро постојале су римске адаптације стојика и неке расправе Платона оно што им је било интресантно
Као што је Виргилова "Енеја" добрим делом инспирисана од Хомера и грчких митова само римска адатација.
Јер Римљани нису могли имати благе везе о Троји.

I niko (N.I.K.O.) nije seo: e, ae sad da prevedem (ili da platim nekoga da to uradi) ovih 9 knjiga Herodotovih Istorija na latinski jezik. Sve do XV stoleća.

Čisto da razumemo, dok govorimo o epohi otkrića starih grčkih spisa i od doslovno stotina zauzimamo stav e, nemoguće da 1583. godine niko nije preveo, dakle, mora da je 1582. preveo.

Danas je 2025. godina. Niko nikada najduži vizantijski istoriografski spis ikada napisan nije objavio. I ne, niko je još uvek nije preveo na engleski, nemački, ruski ili ma koji drugi današnji jezik. Kako bi bilo interesantno da se isto tako sad pojavi neko 2325. godine i da krene da priča „ma dajte, šta pričate tu gluposti; mora da je neko preveo 2014. godine“.
 
Poslednja izmena:
Niko najduži ikada napisani vizantijski istoriografski spis nikada nije preveo ni na latinski jezik.

Čuva se u francuskoj nacionalnoj biblioteci u Parizu od pre 1662. godine (ne znam tačno kad je stigao u Pariz, negde u XVII stoleću...ali, tada je zabeležen svakako). To će biti sad već preko 460 godina.

Dakle, oko 460 čekamo da neko to prevede i objavi.
 
I niko (N.I.K.O.) nije seo: e, ae sad da prevedem (ili da platim nekoga da to uradi) ovih 9 knjiga Herodotovih Istorija na latinski jezik. Sve do XV stoleća.

Čisto da razumemo, dok govorimo o epohi otkrića starih grčkih spisa i od doslovno stotina zauzimamo stav e, nemoguće da 1583. godine niko nije preveo, dakle, mora da je 1582. preveo.

Danas je 2025. godina. Niko nikada najduži vizantijski istoriografski spis ikada napisan nije objavio. I ne, niko je još uvek nije preveo na engleski, nemački, ruski ili ma koji drugi današnji jezik. Kako bi bilo interesantno da se isto tako sad pojavi neko 2325. godine i da krene da priča „ma dajte, šta pričate tu gluposti; mora da je neko preveo 2014. godine“.
Њима није Херодот више био тако значајан да би га превели на тај начин.Нити Хомер.
Наиме епоха Алесандријске библиотеке и утицај Аристотела је довео до критичког погледа људи на свет и сва дела претходно. У овој епохи дела су се максимално преписивала , освежавала и адаптирала. Постојао је један грчки престиж од којих су сви народи позајмљивали митове али било је позајмица и самих Грка од других народа. Ту почиње критицизам испитивање извора и све што је обележило данашње време ту почиње ера модерног човека
Аристотел је критички посматрао све па и Платона самог.
Римљанима је Туктид био важнији од Херодота
Римљани већ наступају са рациналном критичком свешћу улазе у антику као организована политичка елита са неком НАТО идеологијом.
Ово позајмљивање у антици се наставило до неког 3. века и престаје полако наступом хришћанства као званичне религије. Ови сви аутори губе своју позицију у друштву и елитама и падају у заборав до неке грчке ренесансе која почиње од Македонаца негде и трајаће до пада ромејског царства 1453.
Није ни чудно што су прозвани Македонцима јер су спровели врсту античке револуције у средњем веку по узору на македонско царство.
 
Niko, ali apsolutno niko ne smatra da su lužički Srbi isto što i balkanski Srbi.
Tragovi PH908 itekako postoje na češko nemačkom prostoru, imaju čak i poklapanja sa balkanskim Srbima, to što ti nemaš pojma, to je tvoj problem.
(However, most scholars like Borivoje Drobnjaković (1890–1961), Andreas Stratos (1905–1981), Sima Ćirković (1929–2009), and Relja Novaković (1911–2003) located them to the West in the area between the Elbe and Saale rivers, roughly between Bohemia and East Germany (Polabia))


Govorimo o mogućem mjestu odakle dolaze Srbi, međutim tamo ne postoje I2a grane koje bi dokazivale migraciju prema Balkanu dok za južnu Poljsku znamo da je izvor naših I2a grana odnosno u tom prostoru se upravo nalaze ili se pretpostavlja da su živjeli Bijeli Hrvati.

Tu hrvatsku razvlače i nikako da se dogovore gde da je smeste. Ustaljeno mišljenje je da su teritorije koje pominješ suviše istočno, Srbi i Hrvati su migrirali iz centralne Evrope ( nemačka,češka,slovačka).
Za Srbe ne znam odakle su migrirali, naveo sam podatak o području Lužica ali za Hrvate se većinom pretpostavlja do dolaze sa područja gornje Visle odnosno južne Poljske. I to genetika i pokazuje samo što tu genetiku imaju i Slovenci, Bosanci, Srbi itd.

Obzirom da izbegavaš, ili ne razumeš da je raznovrsnost jako bitna, i da je ona drastično veća kod Srba.
Raznovrsnost ništa ne govori jer je takva raznovrsnost morala biti i u njihovoj pradomovini što znamo da nije. Vrlo vjeojatno se radi o umjetnoj raznovrsnosti jer znamo da se Srbi testiraju od Hrvatske do Makedonije sada je samo pitanje da li su svi ti ljudi oduvijek bili Srbi. Mi to ne znamo.

Možeš ti da vadiš iz konteksta i Živkovića i ostale, ali vlaške ijekavske grupe su staležne, radi se o Srbima, pokazala i genetika.
Vlasi izvorno nisu stalež niti su izvorno Srbi i to govori Sima Ćirković.

Uostalom niz autora tvrdi da su hrvati samo drugo ime.za Srbe, planinski Srbi, a Hrvatska zemlja Srba.
Razni autori i razne teorije. Nama to ništa ne znači bez većine koja čini historiografiju.

Obzirom da vi Hrvati nemate nikakvo kritičko mišljenje i da se pozivate na svakavse izvore, evo ja se pozivam na Dalimilovu hroniku, gde praktično kaže da su Hrvati samo srpsko pleme, brđani.
Hrvati su prema DAI naselili pola Balkana i nisu označeni kao Srbi pa je i to legitiman izvor.

Nestor, koliko me sećanje služi, kaže da su Srbi iz podunavlja migrirali na Vislu, i u južnu Poljsku.


To su takođe istorijski izvori, taman u rangu tvojih, oko kojih formiraš svoje teze.
Pokušaj to dokazati genetikom. Mislim da za sada ne postoji jedna I2a grana koja bi to dokazala.

Teze koje koristiš su zastarele, niko više ne traži Hrvate tamo, već je jasna veza čakavskih Hrvata sa češko-slovačkim prostorima.
Ako o tome govori Tibor Živković pa onda nije zastarjelo. A što se tiče čakavaca oni u vremenu doseljenja na Balkan ne postoje tako da nam to ništa ne znači.
 
Писмо Фридриха Силбургијуса Карлу Фрајхеру фон Зеротину садржи важне податке о овом вредном преводу (Ксенофонт) и другим делима ученог Леонклавија
Хајдерберг, септембар 1594г

Leunclavio nostro perquam iucundum fuerit a laboriosa arumnosaque statione sibi divinitus assignata, ad beatam quietem transire; verumtamen quoniam studia sua maxima ex parte ad reipublicae posteritatisque utilitatem converterat , prius eum quae a se inchoata , assecta et propemodum perfecta erant , ad finem perducere cupivisse , naturae ac rationi consentaneum est. In primus hoc satagebat, ut cuum longinquis diuturnisque profectionibus bonam orientalis imperii partem peragrasset , ea quae de rebus Turcicis partim e graecorum , partim e nostratium , partim etiam ex ipsorummet Turcorum scriptis magno labore accuratoque studio ultra superiores editiones congesserat , quam exactissime ad posteritatem sua opera transmitterentur . Praeter Leonicum Chalcocandylem, et Praetorem Graeciae, transscripserat etiam Constantini Imperatoris ad Romanum filium de suma totius imperii, de sociorum omnium foederibus, de hostium viribus, rationibus et consiliis copiosissimos luculentissimosque commentarios, graece latineque illos editurus .

Нашем Леунклавију је било изузетно пријатно да пређе са мукотрпног и жарког места које му је Богом додељено на благословени починак; Међутим, пошто је своје студије највећим делом усмерио у корист републике и потомства, у складу је са природом и разумом да је прво требало да пожели да доведе до краја радове које је започео, којима је тежио и које је скоро завршио. Њега је то првенствено занимало, тако да, док је на дугим и далеким путовањима прешао добар део источног царства, ствари о турским пословима које је сакупио великим трудом и помним проучавањем мимо претходних издања, делом из списа Грка, делом из нашег народа, а делом чак и са самих Турака, пренешене на постер, буду тачне у његовим делима. Поред Леоника Халкокандила и грчког претора, он је такође преписао најобимније и најлуцидније коментаре цара Константина свом римском сину о збиру читавог царства, о савезима свих савезника и о снагама, стратегијама и плановима непријатеља, и намеравао је да их објави и на грчком и латинском језику.
 
Dakle prevod je postojao i bio spreman za štampu 1593g u trenutku smrti Levenklavljeve.
Sve je bilo spremno medjutim nista se nije desilo po tom pitanju.
Bukvalno svi nedovrseni Leunkavljevi spisi su posthumno stampani u njegovu cast.
Osim Porfirogenita.
Njega je odstampao jezuita Mers nekih dvadesetak godina kasnije niti jednom recju ne pomenuvsi vec gotov prevod Levenklava.
 
Писмо Фридриха Силбургијуса Карлу Фрајхеру фон Зеротину садржи важне податке о овом вредном преводу (Ксенофонт) и другим делима ученог Леонклавија
Хајдерберг, септембар 1594г

Leunclavio nostro perquam iucundum fuerit a laboriosa arumnosaque statione sibi divinitus assignata, ad beatam quietem transire; verumtamen quoniam studia sua maxima ex parte ad reipublicae posteritatisque utilitatem converterat , prius eum quae a se inchoata , assecta et propemodum perfecta erant , ad finem perducere cupivisse , naturae ac rationi consentaneum est. In primus hoc satagebat, ut cuum longinquis diuturnisque profectionibus bonam orientalis imperii partem peragrasset , ea quae de rebus Turcicis partim e graecorum , partim e nostratium , partim etiam ex ipsorummet Turcorum scriptis magno labore accuratoque studio ultra superiores editiones congesserat , quam exactissime ad posteritatem sua opera transmitterentur . Praeter Leonicum Chalcocandylem, et Praetorem Graeciae, transscripserat etiam Constantini Imperatoris ad Romanum filium de suma totius imperii, de sociorum omnium foederibus, de hostium viribus, rationibus et consiliis copiosissimos luculentissimosque commentarios, graece latineque illos editurus .

Нашем Леунклавију је било изузетно пријатно да пређе са мукотрпног и жарког места које му је Богом додељено на благословени починак; Међутим, пошто је своје студије највећим делом усмерио у корист републике и потомства, у складу је са природом и разумом да је прво требало да пожели да доведе до краја радове које је започео, којима је тежио и које је скоро завршио. Њега је то првенствено занимало, тако да, док је на дугим и далеким путовањима прешао добар део источног царства, ствари о турским пословима које је сакупио великим трудом и помним проучавањем мимо претходних издања, делом из списа Грка, делом из нашег народа, а делом чак и са самих Турака, пренешене на постер, буду тачне у његовим делима. Поред Леоника Халкокандила и грчког претора, он је такође преписао најобимније и најлуцидније коментаре цара Константина свом римском сину о збиру читавог царства, о савезима свих савезника и о снагама, стратегијама и плановима непријатеља, и намеравао је да их објави и на грчком и латинском језику.

Podebljao sam ti najbitniju reč, koja deluje da ti je promakla. :D

Ovim si samo potvrdio ono što sam ja pisao (umro je).

Dakle prevod je postojao i bio spreman za štampu 1593g u trenutku smrti Levenklavljeve.
Sve je bilo spremno medjutim nista se nije desilo po tom pitanju.
Bukvalno svi nedovrseni Leunkavljevi spisi su posthumno stampani u njegovu cast.
Osim Porfirogenita.
Njega je odstampao jezuita Mers nekih dvadesetak godina kasnije niti jednom recju ne pomenuvsi vec gotov prevod Levenklava.

Bukvalno svi? Ahahhhaa :hahaha:

Znači, i Halkokondil je štampan?

Zapravo...ništa od toga nije bilo objavljeno posthumno? Ni Laskaris, ni grčki tekst Glike,...ništa?

E l tako? :ceka:
 
Poslednja izmena:
Њима није Херодот више био тако значајан да би га превели на тај начин.Нити Хомер.
Наиме епоха Алесандријске библиотеке и утицај Аристотела је довео до критичког погледа људи на свет и сва дела претходно. У овој епохи дела су се максимално преписивала , освежавала и адаптирала. Постојао је један грчки престиж од којих су сви народи позајмљивали митове али било је позајмица и самих Грка од других народа. Ту почиње критицизам испитивање извора и све што је обележило данашње време ту почиње ера модерног човека
Аристотел је критички посматрао све па и Платона самог.
Римљанима је Туктид био важнији од Херодота
Римљани већ наступају са рациналном критичком свешћу улазе у антику као организована политичка елита са неком НАТО идеологијом.
Ово позајмљивање у антици се наставило до неког 3. века и престаје полако наступом хришћанства као званичне религије. Ови сви аутори губе своју позицију у друштву и елитама и падају у заборав до неке грчке ренесансе која почиње од Македонаца негде и трајаће до пада ромејског царства 1453.
Није ни чудно што су прозвани Македонцима јер су спровели врсту античке револуције у средњем веку по узору на македонско царство.

Odgovor se ne bi ništa preterano promenio. I Tukididovo delo je prevedeno tek u XV stoleću.

Bilo je početkom XV st. par ideja; Roberto di Rosi je oko 1406. godine nameravao da prevede Tukidida, kasnije je Leonardo Bruni pozajmio jedan rukopis Tukididovog spisa sa namerom da to uradi, ali nažalost nikada nije.

Na kraju je isti čovek koji je preveo Herodota (odnosno najveći deo) preveo i Tukidida, Lorenco Vala. Međutim, pošto mu je papa dao da prevede prvo Tukidida, to je dovršio i to do kraja (od leta 1484. do 1452. godine prevodio je Tukididovu istoriju).

Bez obzira na to što je Tukidid imao značajno veći ugled od Herodota (ne kod Rimljana specifično, već uopšteno, u antičkom svetu) ništa to suštinski ne menja, tako da ne znam zašto si to naveo posebno. I Tukidid se suštinski „otkriva“ tek od XV stoleća.

Nisam Herodota izdvojio iz nekog razloga, već samo zbog toga što te podatke imam u glavi, zbog teme o Herodotu na kojoj smo ih opsežno prelazili.
 
Ne postoji jedinstveni stav hrvatske istoriografije, a ovo se svakako ne može nazvati nečim što je mainstream.

Popularno je isključivo zato što se sviđa Nevenu Budaku koji, tako, pominje.


Невен Будак је изјавио:

,,досељавање Хрвата у седмом стољећу...то хрватски повјесничари сад већ доста времена не тумаче на тај начин. Говоримо, уствари, с једне стране о досељавању Хрвата крајем осмог, почетком деветог стољећа или говоримо о томе да су Хрвати настали на овим подручјима. Дакле ово од стољећа седмог доста дуго у историографији не вриједи "

Он дакле говори о хрватској историографији, а не о личном ставу.
 

Back
Top