De administrando imperio

Да ли има још нека реч да се објасни да се пише још 10 страна или је то то?

Ima:

Дакле неки људи су имали приступ делу али га нису штампали.

Godinama ovde kompiliramo podatke koje su ljudi koristili iz DAI. Celi popis ima do sada sastavljen.

Čemu konstatacija neki ljudi su imali pristup delu, ako je elementarna i dobro poznata činjenica?

Не знам да ли је изговор или није многа су дела нестала кроз историју у пожарима може посебна тема о томе.
На 1941. је коментарисао Тибор Живковић који је то назвао огромном штетом и недостатком домаћих извора сем из друге руке.
Сад не знам да ли се он на то вадио или није стварно не знам.

Jedino što je važno jeste da ti prestaneš sa „e, ima negde neki prevodi ili prepisi, ali, br'te, izgorelo pa ne mogu da dokažem postojanje; jbg, požari“.
 
Ima:



Godinama ovde kompiliramo podatke koje su ljudi koristili iz DAI. Celi popis ima do sada sastavljen.

Čemu konstatacija neki ljudi su imali pristup delu, ako je elementarna i dobro poznata činjenica?



Jedino što je važno jeste da ti prestaneš sa „e, ima negde neki prevodi ili prepisi, ali, br'te, izgorelo pa ne mogu da dokažem postojanje; jbg, požari“.
За податке о делима насталим у римским пожарима па и Александрији? О чему причамо.
Чему па баш томе да су сви они за који си тврдио да нису могли имати приступ Порфирогениту пре 1611. заправо су имали.
То нису тако добро познате чињенице прекјуче смо их открили уз помоћ @Kole11 претпостављам сад да ћеш га као мене кроз 2 године питати да ли зна за то?
 
Чему па баш томе да су сви они за који си тврдио да нису могли имати приступ Порфирогениту пре 1611. заправо су имали.
То нису тако добро познате чињенице прекјуче смо их открили уз помоћ @Kole11 претпостављам сад да ћеш га као мене кроз 2 године питати да ли зна за то?

Šta to pišeš, zaboga? Šta piše ovde?

Ovde:

Ono što za sada znamo o upotrebi DAI pre Van Meursovog izdanja 1611. godine jeste sledeće:
1) Godine 1516. Mlečanin Đovani Batista Ćipeli zvani Enjacio (1478-1553) imao je letimični uvid u deo sadržaja primerka koji će Van Meurs iskoristiti kasnije za štampu. Ostavlja kratku opasku da DAI sadrži dosta informacija o Veneciji u svom delu „O carevima“ (De caesaribus).
2) Čuveni učeni dubrovački spisatelj Ludovik Crijević Tuberon (1458-1527) čita gl. broj 29. Iznad pomenuti prepis, nastao na Krfu, najverovatnije se tada nalazio u Veneciji, u posedu Enjacijeve biblioteke. Tuberon je imao jednog bliskog prijatelja u Veneciji, sa kojim se često dopisivao. Kada se interesovao za sakupljanje izvora, najverovatnije preko tog svog prijatelja, i samog rodom dubrovačkog vlastelina, uspeo doći do toga da u tom rukopisu, koji po Enjaciju sadrži dosta o Mlečanima, prirodno ima nešto od značaja i za Dubrovnik. Napravljen je neki ispis ili sažetak dela 29. gl. DAI, koji Tuberon koristi prilikom pisanja Komentara o mojem vremenu.
3) Nakon Tuberona, nastaje nekoliko ispisa par rečenica, koje se tiču legende o nastanku Dubrovnika. Onoga što je, dakle, bilo od posebnog interesovanja za Dubrovčane. To znači da je neko — najveroatnije Tuberon baš, zato što je citat iz DAI upravo iz 29. glave, koju je Tuberon čitao — uradio da se napravi ispis tog delića. Taj ispis je očigledno mnogo puta prepisivan, zato što sredinom XVI stoleća dolazi do Anala Nikole Ranjine, koji uključe i latinski i italijanski prevod, što nam ukazuje da je taj delić iz DAI dosta puta umnožavan i prevođen
4) Posle Ranjine, Mavro Orbini sam donosi taj delić, koji je Dubrovčanima bio od ranije poznat, u Kraljevstvu Slovena (1601). Orbini koristi naziv tog dela koji je prilično evidentno izvedenica iz Enjaciovog komentara iz 1516. godine, tako da je jasno da je poreklo ispisa koji je kružio u dubrovačkim krugovima, koji su nastali na osnovu rukopisa koji će prirediti Van Meurs.
5) Čezare Baronio (1538-1607) godine 1602. za X tom svojih Crkvenih anala (Annales ecclesiastici) nabavlja preko svog saradnika, Petra Morina Pariškog (1531-1608) ispis jednog delića iz 12. gl. DAI i uključe ga u Analima. Ovaj ispis nije istog porekla kao i raniji i dolazi od jednog od dva pariska rukopisa DAI (najverovatnije iz onog najstarijeg, iz XI stoleća, koji je francuska kruna konfiskovala 1599. godine prilikom aukcije radi namirivanja dugova pokojne kraljice Katarine).
6) Godine 1605. u svom spisu Jakov Lukarević isti taj podatak koji je u dubrovačkim krugovima cirkulisao (najverovatnije od Tuberonovog vremena) donosi i u svom delu.
Ovo je 6 primera koje smo do sada identifikovali. Nije isključeno, naravno, da postoji možda još poneki, samo do sada nije bila skrenuta pažnja na njega. Ovo nam sve pokazuje da se radi o obrisima, parcijalnim uvidima koji su nastali kada su se neki istraživači posebno interesovali za neko pitanje.

Ovo je, inače, odgovor upućen doslovno tebi.

Možeš li ti da objasniš, kako ti zamišljaš, tačno da je ovih 6 (iz spiska koji vrlo moguće i nije ni konačan) podataka dospelo, ako....niko nije ništa čitao?!?

Oво иде теже него с Вучићем и он некад невољно призна али ти никад.

A šta to treba da se prizna, tačno?

Pa ja ovde celi niz godina postavljam da je čista laž da se nekako naprasno odjednom i iz nebuha, nikad viđeno ranije, pojavio Porfirogenitov spis 1611. godine, kako tvrde novoromantičari danas masovno. Već godinama ukazujem na celi popis primera, čak sam analizirao i ko je i kada i u kakvom kontestu najverovatnije koristio i u Carigradu spis i ostavio zapise na marginama na najstarijem rukopisu. Potom sam pratio rukopis do Krfa, njegove prepise i beležio ko je, kako, kada i gde koristio, što sve debunkira nedvosmisleno zaveru o Van Meursu.

I sad šta, trebalo bi ovde da priznam...nešto što godinama tvrdim i što sam se iz petnih žila trudio i tebi da objasnim (a što si ti dočekivao sa vređanjem i pljuvačinom, da te podsetim, još jednom).
 
Poslednja izmena:
Evo, još jednom, ako treba ponoviti, da ne bude u citatu i da ne traže ovde neki stalno izgovore za provokacije i svađe:

1) Godine 1516. Mlečanin Đovani Batista Ćipeli zvani Enjacio (1478-1553) imao je letimični uvid u deo sadržaja primerka koji će Van Meurs iskoristiti kasnije za štampu. Ostavlja kratku opasku da DAI sadrži dosta informacija o Veneciji u svom delu „O carevima“ (De caesaribus).
2) Čuveni učeni dubrovački spisatelj Ludovik Crijević Tuberon (1458-1527) čita gl. broj 29. Iznad pomenuti prepis, nastao na Krfu, najverovatnije se tada nalazio u Veneciji, u posedu Enjacijeve biblioteke. Tuberon je imao jednog bliskog prijatelja u Veneciji, sa kojim se često dopisivao. Kada se interesovao za sakupljanje izvora, najverovatnije preko tog svog prijatelja, i samog rodom dubrovačkog vlastelina, uspeo doći do toga da u tom rukopisu, koji po Enjaciju sadrži dosta o Mlečanima, prirodno ima nešto od značaja i za Dubrovnik. Napravljen je neki ispis ili sažetak dela 29. gl. DAI, koji Tuberon koristi prilikom pisanja Komentara o mojem vremenu.
3) Nakon Tuberona, nastaje nekoliko ispisa par rečenica, koje se tiču legende o nastanku Dubrovnika. Onoga što je, dakle, bilo od posebnog interesovanja za Dubrovčane. To znači da je neko — najveroatnije Tuberon baš, zato što je citat iz DAI upravo iz 29. glave, koju je Tuberon čitao — uradio da se napravi ispis tog delića. Taj ispis je očigledno mnogo puta prepisivan, zato što sredinom XVI stoleća dolazi do Anala Nikole Ranjine, koji uključe i latinski i italijanski prevod, što nam ukazuje da je taj delić iz DAI dosta puta umnožavan i prevođen
4) Posle Ranjine, Mavro Orbini sam donosi taj delić, koji je Dubrovčanima bio od ranije poznat, u Kraljevstvu Slovena (1601). Orbini koristi naziv tog dela koji je prilično evidentno izvedenica iz Enjaciovog komentara iz 1516. godine, tako da je jasno da je poreklo ispisa koji je kružio u dubrovačkim krugovima, koji su nastali na osnovu rukopisa koji će prirediti Van Meurs.
5) Čezare Baronio (1538-1607) godine 1602. za X tom svojih Crkvenih anala (Annales ecclesiastici) nabavlja preko svog saradnika, Petra Morina Pariškog (1531-1608) ispis jednog delića iz 12. gl. DAI i uključe ga u Analima. Ovaj ispis nije istog porekla kao i raniji i dolazi od jednog od dva pariska rukopisa DAI (najverovatnije iz onog najstarijeg, iz XI stoleća, koji je francuska kruna konfiskovala 1599. godine prilikom aukcije radi namirivanja dugova pokojne kraljice Katarine).
6) Godine 1605. u svom spisu Jakov Lukarević isti taj podatak koji je u dubrovačkim krugovima cirkulisao (najverovatnije od Tuberonovog vremena) donosi i u svom delu.
Ovo je 6 primera koje smo do sada identifikovali. Nije isključeno, naravno, da postoji možda još poneki, samo do sada nije bila skrenuta pažnja na njega. Ovo nam sve pokazuje da se radi o obrisima, parcijalnim uvidima koji su nastali kada su se neki istraživači posebno interesovali za neko pitanje.

Šta još treba napisati da bi se nekima, konačno, ovo usadilo u glavu? Je li treba nacrtati, možda?
 
@NickFreakyrgios

Jedan od spisa, pored Porfirogenita, koji Lenklav nije stigao da izda bila je grcka redakcija Konstantina Manasija.

Pazi sad, Johan Mers stampa i grcki kodeks Manasija i to je uzeo iz biblioteke Lenklava, godine 1616, dakle imao je pristup njegovoj zaostavstini

1740325023061.png


Namece se pitanje zasto od Lenklava ne uze Porfirogenitove spise?
Ne samo da nije uzeo vec je na sav glas trubio da je rec tajnom i neistrazenom spisu koga je ON licno pronasao u biblioteci 1607g :mrgreen:
 
Evo, još jednom, ako treba ponoviti, da ne bude u citatu i da ne traže ovde neki stalno izgovore za provokacije i svađe:

1) Godine 1516. Mlečanin Đovani Batista Ćipeli zvani Enjacio (1478-1553) imao je letimični uvid u deo sadržaja primerka koji će Van Meurs iskoristiti kasnije za štampu. Ostavlja kratku opasku da DAI sadrži dosta informacija o Veneciji u svom delu „O carevima“ (De caesaribus).
2) Čuveni učeni dubrovački spisatelj Ludovik Crijević Tuberon (1458-1527) čita gl. broj 29. Iznad pomenuti prepis, nastao na Krfu, najverovatnije se tada nalazio u Veneciji, u posedu Enjacijeve biblioteke. Tuberon je imao jednog bliskog prijatelja u Veneciji, sa kojim se često dopisivao. Kada se interesovao za sakupljanje izvora, najverovatnije preko tog svog prijatelja, i samog rodom dubrovačkog vlastelina, uspeo doći do toga da u tom rukopisu, koji po Enjaciju sadrži dosta o Mlečanima, prirodno ima nešto od značaja i za Dubrovnik. Napravljen je neki ispis ili sažetak dela 29. gl. DAI, koji Tuberon koristi prilikom pisanja Komentara o mojem vremenu.
3) Nakon Tuberona, nastaje nekoliko ispisa par rečenica, koje se tiču legende o nastanku Dubrovnika. Onoga što je, dakle, bilo od posebnog interesovanja za Dubrovčane. To znači da je neko — najveroatnije Tuberon baš, zato što je citat iz DAI upravo iz 29. glave, koju je Tuberon čitao — uradio da se napravi ispis tog delića. Taj ispis je očigledno mnogo puta prepisivan, zato što sredinom XVI stoleća dolazi do Anala Nikole Ranjine, koji uključe i latinski i italijanski prevod, što nam ukazuje da je taj delić iz DAI dosta puta umnožavan i prevođen
4) Posle Ranjine, Mavro Orbini sam donosi taj delić, koji je Dubrovčanima bio od ranije poznat, u Kraljevstvu Slovena (1601). Orbini koristi naziv tog dela koji je prilično evidentno izvedenica iz Enjaciovog komentara iz 1516. godine, tako da je jasno da je poreklo ispisa koji je kružio u dubrovačkim krugovima, koji su nastali na osnovu rukopisa koji će prirediti Van Meurs.
5) Čezare Baronio (1538-1607) godine 1602. za X tom svojih Crkvenih anala (Annales ecclesiastici) nabavlja preko svog saradnika, Petra Morina Pariškog (1531-1608) ispis jednog delića iz 12. gl. DAI i uključe ga u Analima. Ovaj ispis nije istog porekla kao i raniji i dolazi od jednog od dva pariska rukopisa DAI (najverovatnije iz onog najstarijeg, iz XI stoleća, koji je francuska kruna konfiskovala 1599. godine prilikom aukcije radi namirivanja dugova pokojne kraljice Katarine).
6) Godine 1605. u svom spisu Jakov Lukarević isti taj podatak koji je u dubrovačkim krugovima cirkulisao (najverovatnije od Tuberonovog vremena) donosi i u svom delu.
Ovo je 6 primera koje smo do sada identifikovali. Nije isključeno, naravno, da postoji možda još poneki, samo do sada nije bila skrenuta pažnja na njega. Ovo nam sve pokazuje da se radi o obrisima, parcijalnim uvidima koji su nastali kada su se neki istraživači posebno interesovali za neko pitanje.

Šta još treba napisati da bi se nekima, konačno, ovo usadilo u glavu? Je li treba nacrtati, možda?
Не треба ништа апсокутно ти имаш режигију која верује да је само то и поједини исечак био доступан моја религија не верује у то већ да су неки људи имали шири увид.
То не мораш инсче понављати то знамо и са других тема.
 
@NickFreakyrgios

Jedan od spisa, pored Porfirogenita, koji Lenklav nije stigao da izda bila je grcka redakcija Konstantina Manasija.

Pazi sad, Johan Mers stampa i grcki kodeks Manasija i to je uzeo iz biblioteke Lenklava, godine 1616, dakle imao je pristup njegovoj zaostavstini

Pogledajte prilog 1688731

Namece se pitanje zasto od Lenklava ne uze Porfirogenitove spise?
Ne samo da nije uzeo vec je na sav glas trubio da je rec tajnom i neistrazenom spisu koga je ON licno pronasao u biblioteci 1607g :mrgreen:
У суштини у зо време се намеће ко има монопол нсд штампом а не ко може да чита или преведе.
Слична ствар се десила и са нашим језиком и реформом.
Ја не мислим да је у тим вишим круговима био непознат разлог зашто је чуван је због драгоцених политичких вредности како се управља царством.
 
Не треба ништа апсокутно ти имаш режигију која верује да је само то и поједини исечак био доступан моја религија не верује у то већ да су неки људи имали шири увид.
То не мораш инсче понављати то знамо и са других тема.

U tome je i problem. Za tebe, kako i sam otvoreno priznaj, ovo nije istorijsko pitanje, već religijsko. Neko je nešto u 21. veku lupio na Forumu Krstarice i onda ti to usvajao kao sistem verovanja, a ne nešto što iziskuje dokazivanje. A bilo kakvo pitanje za dokazivanjem ili predočavanjem ikakvih argumenata, neprijateljski dočekuješ, zato što doživljavaš kao napad dogme. A dogma ukoju zastupaš se ne sme preispitivati, već isključivo prihvatati.

Mene to uopšte ne interesuje, a niti treba da takve stvari uopšte ovde budu i ikakav konstitutivni element ikakve diskusije. Mene zanimaju samo činjenice. Činjenice, činjenice i činjenice; dokazi, dokazi i samo dokazi.
 
Не треба ништа апсокутно ти имаш режигију која верује да је само то и поједини исечак био доступан моја религија не верује у то већ да су неки људи имали шири увид.

U stvarnosti, pričamo ovde zapravo o stvarima koje su prilično opšte mesto. Mnogi drugi vizantijski spisi su imali slično iskustvo kao i DAI.

Primera radi, Hronografija Mihaila Psela. Uglavnom nepoznat izvor pre XVII stoleća, i za Hronografiju postoje neki slični Bledi obrisi koji su dolazili od ljudi kroz čije ruke su je prolazio jedini rukopis koji je to delo sačuvao, Par grec 1712.

Zamisli sad da se pojavi neka verska organizacija i kaže „e, a mi mislimo, iako dokaza nemamo, da je ipak malo negde još poneko koristio Psela“. XD XD Zar ti nije očigledno koliko je sama izjava kao takva poprilično besmislena, jer suštinski ne donosi bukvalno ništa novo u diskusiji o Pselu. Stvarno ne kapiram čemu insistiranje na toj tvojoj „religiji“.
 
Jedan od spisa, pored Porfirogenita, koji Lenklav nije stigao da izda bila je grcka redakcija Konstantina Manasija.

Ček', ček', šta ono reče?

Bukvalno svi nedovrseni Leunkavljevi spisi su posthumno stampani u njegovu cast.
Osim Porfirogenita.

Kako se gubiš, iz jednog ekstrema u drugi.

Bukvalno svi.

Minut kasnije.

Zapravo, bukvalno ne.

:hahaha:
 
U tome je i problem. Za tebe, kako i sam otvoreno priznaj, ovo nije istorijsko pitanje, već religijsko. Neko je nešto u 21. veku lupio na Forumu Krstarice i onda ti to usvajao kao sistem verovanja, a ne nešto što iziskuje dokazivanje. A bilo kakvo pitanje za dokazivanjem ili predočavanjem ikakvih argumenata, neprijateljski dočekuješ, zato što doživljavaš kao napad dogme. A dogma ukoju zastupaš se ne sme preispitivati, već isključivo prihvatati.

Mene to uopšte ne interesuje, a niti treba da takve stvari uopšte ovde budu i ikakav konstitutivni element ikakve diskusije. Mene zanimaju samo činjenice. Činjenice, činjenice i činjenice; dokazi, dokazi i samo dokazi.
Постоји оправдан терен за шпекулацију и за мишљење.
Код мене то више није религијско питање већ сам се нашалио с тобом ти имаш проблем са својим " научним интергритетом " да пишеш и прихвсташ логичне ствари.Ја не немам каријеру не издржавају ме фондови који тебе издржавају зато не морам да будем ДАИ Лама као ти.
Да знам све о путањи толет папира корз Европу у 16. веку а не знам ништа о другом светском рату.
Ја тај проблем немам јер за мене наука није религија нити интересна група којој припадам и не морам правити дебила од себе.
 
Latinski prevod originala se nalazio u kolekciji vatikanskog kardinala Nikole Ridolfija, umro1550g.
Grčki original je u to vreme bio u Veneciji.
Pristup ovom latinskom prevodu su imali Ranjina, Orbini i Lukarić, dakle svi Dubrovčani. Po prirodi stvari (istorija Dubrovnika) spis ih je zanimao.
Gnusna je laž da latinski prevod nije postojao u to vreme.
Ranjima koji svoje delo piše na italijanskom (oko 1550g) citira istoriju Dubrovnika iz Porfirogenita na latinskom

1740327594004.png
I zaista frapantno otkriće glasi da je tada u 16.veku postojalo izdanje štampano od strane Johana Lenklava (umro 1593), germanskog vizantologa koji je priredio razne grčke autore, Gliku, Konstantina Manasija, Halkokondila, zatim Porfirogenitove novele itd......

Naime Adam Melior je pišući biografiju Johana Lenklava 1615g otkrio ovu neverovatnu informaciju.

1740327617011.png


U prevodu:

and he published the most lucid commentaries of the Emperor Constantine to his Roman son, on the sum of the whole Empire, on the alliances of the allies, and on the forces, strategies, and plans of the enemies.

Suština broj 1.
 
Постоји оправдан терен за шпекулацију и за мишљење.
Код мене то више није религијско питање већ сам се нашалио с тобом ти имаш проблем са својим " научним интергритетом " да пишеш и прихвсташ логичне ствари.Ја не немам каријеру не издржавају ме фондови који тебе издржавају зато не морам да будем ДАИ Лама као ти.
Да знам све о путањи толет папира корз Европу у 16. веку а не знам ништа о другом светском рату.
Ја тај проблем немам јер за мене наука није религија нити интересна група којој припадам и не морам правити дебила од себе.

Za spekulaciju, ne, nikako ne bi trebalo da postoji.

Mišljenje, pak, nešto je sasvim drugo.

S obzirom da ja apsolutno nigde nisam naveo da je popis od 6 navedenih tačaka po ikakvim kriterijumima „definitivan“ ili „nepromenjiv“, postavlja se pitanje sa čim se ti to, zapravo, uopšte i ne slažeš.

Ovo je 6 primera koje smo do sada identifikovali. Nije isključeno, naravno, da postoji možda još poneki, samo do sada nije bila skrenuta pažnja na njega. Ovo nam sve pokazuje da se radi o obrisima, parcijalnim uvidima koji su nastali kada su se neki istraživači posebno interesovali za neko pitanje.

Hoćeš li opet da se, kao nešto, iščuđavaš ako npr. Kole11, ja ili neko sasvim treći doda još nešto za nekoliko meseci i da tada opet pišeš kako bi ja trebalo da „priznam“ nešto čije postojanje nikada i ničim nisam negirao, i čijom pojavom ni na koji način neću / ne bih bio iznenađen? :lol:
 
U prvoj rečenici, istoriji se pristupa religijski, uz sistem verovanja:

моја религија не верује у то већ да су неки људи имали шири увид.

Odmah sledeća objava:

Ја тај проблем немам јер за мене наука није религија

Pa šta li je, kog đavola; je li religija ili ne. 😆
 
Suština broj 1.
Чак и да ту није преведен цео што нема никаквог смисла да су преводили само о Дубровнику јер то нема логике за Венецију.
Период од 1594. званично а за то се мотало знати и пре тога јер је имао све време подршку изборних кнежева СРЦ та дозвола је била формалност да само он заради на преводу и ништа више.
То је јако дуг период да да за то зна читав Хајделберг Аурсбург и тамо где су знали Фиренца Венеција и тд. Мислим да су Венецијанци то увелико користили у своје политичке и пропагандне сврхе.
 
Чак и да ту није преведен цео што нема никаквог смисла да ду преводили само о Дубровнику јер то немс логике за Венецију.
Период од 1594. званично а за то се мотало знати и пре тога јер је имао све време подршку изборних кнежева СРЦ та дозвола је била формалност да само он заради на преводу и ништа више.
То је јако дуг период да да за то зна читав Хајделберг Аурсбург и тамо где су знали Фиренца Венеција и тд. Мислим да су Венецијанци то увелико користили у своје политичке и пропагандне сврхе.

A zašto se hvatati 1594. godine, kao da je ona ključna?

Prepisi se prave od početka XVI stoleća, odnosno od 1509. godine. Godine 1539. je prvi završio u pariskoj biblioteci. Celo XVI stoleće vek je nastanaka prepisa i tumaranja kopija DAI; besmisleno je ograničiti se na 1594. godinu.
 
Брате није ти ово "причаоница" немој да се глупираш молим те.

Ne znam ko se ovde glupira, da li ja ili neko ko piše da su stari Rimljani posedovali Gutenbergovu štampariju i izdavali knjige, ali avaj, taj izum pre otkrića pao u zaborav zbog silnih požara, ili ko piše o tome da je za njega istorija čas religija, a čas nije.

Ja se konstantno trudim da pišem o samoj temi, a neko drugi da je odvuče u drugom smeru (ili da se svađa i/ili provocira).
 
A zašto se hvatati 1594. godine, kao da je ona ključna?

Prepisi se prave od početka XVI stoleća, odnosno od 1509. godine. Godine 1539. je prvi završio u pariskoj biblioteci. Celo XVI stoleće vek je nastanaka prepisa i tumaranja kopija DAI; besmisleno je ograničiti se na 1594. godinu.
Наравно али овде имамо озбиљан повод да је постојао на латинском пре 17. века читљив свима. За разлику од примерка који тврдиш да је превод приче само о Дубровнику у Венецији који ништа друго нису превели сем приче о Дубровнику.
 
Наравно али овде имамо озбиљан повод да је постојао на латинском пре 17. века читљив свима. За разлику од примерка који тврдиш да је превод приче само о Дубровнику у Венецији који ништа друго нису превели сем приче о Дубровнику.

Ovako piše u citiranom predgovoru, vezano za Levenklavov rad na prevođenju Halkokondilovog spisa:

Latine.png


Izričito se pominje da je radio na svom latinskom prevodu Halkokondilove Istorije.

Ne pominje se u slučaju Porfirogenitovog Spisa prevod na latinski. Tako da ne deluje da je po pitanju DAI tu išta poodmaklo.

Takođe, ako si možda želeo da postaviš pitanje da li je Levenklavov potencijalni prevod možda mogao biti izvor Nikoli Ranjini (ili možda Tuberonu) to ne može biti slučaj, zato što su i Ranjina i Tuberon pisali ranije. Tako da se podaci koje nalazimo kod njih nikako ne mogu iskoristiti kao dokaz o postojanju ili upotrebi Levenklavljevog hipotetičkog prevoda.
 
Suština broj 1.
Postojale su 3 faze u sirenju spisa

Faza br 1. Prva polovina 16v, spis je kružio Dalmacijom, Venecijom i Italijom. Originalna verzija (skraćena), u grckoj i latinsko verziji

Faza br 2. Druga polovina 16v, samo grcka verzija dospeva u germanske zemlje. Levenklav ga prevodi i sprema za štampu ali smrt ga u tome sprecava 1593g

Faza br 3. Johanes Mers brise faze 1 i 2, množi ih nulom. Ushiceno pronalazi u Hajdelbergu nepoznati spis 1607g i štampa ga 1611g.

Pametnom dosta
 
Postojale su 3 faze u sirenju spisa

Faza br 1. Prva polovina 16v, spis je kružio Dalmacijom, Venecijom i Italijom. Originalna verzija (skraćena), u grckoj i latinsko verziji

Faza br 2. Druga polovina 16v, samo grcka verzija dospeva u germanske zemlje. Levenklav ga prevodi i sprema za štampu ali smrt ga u tome sprecava 1593g

Faza br 3. Johanes Mers brise faze 1 i 2, množi ih nulom. Ushiceno pronalazi u Hajdelbergu nepoznati spis 1607g i štampa ga 1611g.

Pametnom dosta
Трагове латинске редакције видимо код Вилијама Тирског и код Анонима.
 
Postojale su 3 faze u sirenju spisa

Faza br 1. Prva polovina 16v, spis je kružio Dalmacijom, Venecijom i Italijom. Originalna verzija (skraćena), u grckoj i latinsko verziji

Zaboravio si na Francusku.

Prva kopija je stigla u Pariz 1539. godine, a druga (najstariji poznati) 1562. godine (u kraljevsku biblioteku pohranjena 1599. godine). Neku od te dve je Kazobon hteo objaviti 1609. godine.

I sam Mavar Orbin se — makar pogrešno — poziva na jednog francuskog spisatelja (na Arnoa Pontačkog), dok govori o tome.
 

Back
Top