De administrando imperio

Тако некако. :mrgreen:

Датована у доба њеног аутора, па сам ја то стање само пресликао на париски препис DAI и на његовог аутора.
:bravo:

Какав сам ја мени краљ.
Čak i kada datuju, pod uslovom da je to urađeno lege artis, to samo okvirno određuje starost pergamenta na kojem je pisano. Starog pergamenta ima, a možda se i od nekih ispisanih može prebrusiti da se dobije stari pergament za novi posao. Nisam stručnjak za to, samo naglas mislim.
 
Čak i kada datuju, pod uslovom da je to urađeno lege artis, to samo okvirno određuje starost pergamenta na kojem je pisano. Starog pergamenta ima, a možda se i od nekih ispisanih može prebrusiti da se dobije stari pergament za novi posao. Nisam stručnjak za to, samo naglas mislim.
Да, ако данас нешто хоћеш да фалсификујеш. Али пре 40-их нико не би то радио пошто радиокарбонско датирање није још увек ни постојало.
 
„Византијски цар Лав VI Мудри (886-912) није могао ни сањати да ће његов син-јединац, кога је добио у касним годинама и тек у четвртом (недозвољеном!) браку са Зојом Карбонопсином, бити толико неомиљен међу неким савременицима и, поготово, међу неким „учењацима” миленијум после свог упокојења. Поједини међу истакнутим Византинцима онога времена надали су се да ће болешљиви дечак преминути у раним годинама, али је он ипак поживео педесет четири године (умро 959. године). Међутим, и данас, после више од хиљаду година од његове смрти, Константин Порфирогенит је persona non grata у појединим интелектуалним срединама. Ту, пре свега, мислим на поједине српске и хрватске псеудоисторичаре којима никако не одговара податак из дела цара-писца да су се Срби и Хрвати доселили на Балканско полуострво у првој половини VII века. Јер, нема сумње, они би по сваку цену „хтели” да су оба народа – сваки за себе, наравно! – староседеоци на Балкану. Тако је, на пример, у једним загребачким новинама средином осамдесетих година прошлог XX века, за Константина Порфирогенита речено да је он цар-лажац!”

Радивој Радић, Срби пре Адама и после њега, Еволута, Београд 2015.
 
„Византијски цар Лав VI Мудри (886-912) није могао ни сањати да ће његов син-јединац, кога је добио у касним годинама и тек у четвртом (недозвољеном!) браку са Зојом Карбонопсином, бити толико неомиљен међу неким савременицима и, поготово, међу неким „учењацима” миленијум после свог упокојења. Поједини међу истакнутим Византинцима онога времена надали су се да ће болешљиви дечак преминути у раним годинама, али је он ипак поживео педесет четири године (умро 959. године). Међутим, и данас, после више од хиљаду година од његове смрти, Константин Порфирогенит је persona non grata у појединим интелектуалним срединама. Ту, пре свега, мислим на поједине српске и хрватске псеудоисторичаре којима никако не одговара податак из дела цара-писца да су се Срби и Хрвати доселили на Балканско полуострво у првој половини VII века. Јер, нема сумње, они би по сваку цену „хтели” да су оба народа – сваки за себе, наравно! – староседеоци на Балкану. Тако је, на пример, у једним загребачким новинама средином осамдесетих година прошлог XX века, за Константина Порфирогенита речено да је он цар-лажац!”

Радивој Радић, Срби пре Адама и после њега, Еволута, Београд 2015.
Професор Радић није обавештен - цар више није лажац, сад је невин, само су му у спис уденули неке речи које нису његове. :D
 
Čak i kada datuju, pod uslovom da je to urađeno lege artis, to samo okvirno određuje starost pergamenta na kojem je pisano. Starog pergamenta ima, a možda se i od nekih ispisanih može prebrusiti da se dobije stari pergament za novi posao. Nisam stručnjak za to, samo naglas mislim.

To se zove palimpsest i nije slučaj sa Cod Par Grec 2009.
 
Ali dobro je, vidi se da postoje neki elementi razumne svesti i dalje, zato što ipak napredujemo. Pre opšte dominacije društvenih mreža i interneta, kao i digitalizacije zahvaljujući kojoj je postao ogroman repertoar literature i istorijskih izvora dostupan široj javnosti, u našoj sredini su razne mistifikacije znale dominirati, u prvom redu zahvaljujući Jovanu I. Deretiću, iz prostog razloga što je bilo vrlo teško stvari proveriti. Tako da deluje da se zaista, puzećim korakom, ali odista, pomeramo od fiktivnih osnova koje je Deretić postavio našim novoromantičarima. Mislim, pre svega, na:
1) Svi su pre kasnog XIX st. tj. konkretno Berlinskog kongresa 1878. i Tajne konvencije 1881. godine, smatrali da su Južni Sloveni direktni etnički potomci autohtone paleobalkanske populacije, doseljavanje je tek tad izmišljeno kao deo austrougarske politike. Deluje da konačno odumire taj mit, iako ga pojedinci i dalje, prosto po navici, održavaju barem donekle u životu. Pojavila se potreba za novim idejama, pa ih razvijaju pojedinci
2) Po nešto novijoj ideji, vinovnik na kojeg treba baciti krivicu je Ivan Lučić koji je 1666. godine objavio O Kraljevstvu Dalmacije i Hrvatske. Kao sastavni deo kolonijalne politike Mletačke republike. No, pošto ni to zapravo ne stoji, približavamo se editio princeps DAI iz 1611. godine i:
3) pomeramo se još dublje u prošlost, u kraj XVI i početak XVII stoleća i među krivcima se traže učeni humanisti kao npr. Faust Vrančić i Dinko Zlatarić
4) poslednja opcija, vezuje se za veču dostupnost Prokopijevih istorija latinskom svetu od druge polovine XV stoleća, na osnovu čega če biti stvorena teza o seobi Slovena na Balkansko poluostrvo, a u kombinaciji as Ptolemejevim Srbima, biti dovedena u vezu sa močvarama Donbasa kao prapostojbinom, pre dolaska na Balkansko poluostrvo u VI ili VII stoleću

Dobro, jer ipak napredujemo. Odlazimo sve dublje u prošlost, sve ukorenjenije u izvorima, realnije, i pravimo otklon od Deretića. To sve pokazuje da nije sva nada izgubljena i da postoje, zaista, neki znaci inteligentnog života; mic po mic, nastupa priližavanje realnosti. Problem koji ostaje jeste što i dalje postoji neka čudnovata i neobjašnjena tendencija da se pokuša zadržati na samom kraju XV i poč. XVI st., odnosno da se napravi veza sa poduhvatom Johana Van Meursa (1611), zato što još uvek nije izvršen u potpunosti otklon od Deretića, koji je originalni kreator obe te bubice (i navodnog značaja s druge polovine XIX st., kao i da je DAI tobož' falsifikat) i to u ljude i ubacio. Kada se u potpunosti izvrši mentalna dederetićizacija i nastupi katarza, van učaurenosti u koje je on postavio svojim predrasudama i proizvoljnim projekcijama, otvoriće se vrata i mogućnosti za razumevanje svih ovih istorijskih procesa.
 
Poslednja izmena:
A, povici "teorija zavere" svakako su retoričko sredstvo ad hominem tipa i odslikava slabost ili odsustvo valjane kontraargumentacije.

Dva problema:
1) još uvek nisi naučio značenje ad hominem (ne, to nema nikakve veze sa reći da je neka izjava samo teorija zavere)
2) kontraargumenti se mogu iznositi samo ukoliko se prvo iznesu argumenti. Ako ih nema, onda nema ni šta da se pobija. Ti si vođen isključivo jednom mišlju: od pokojnih Deretića i Slobe Jarčevića si čuo da je DAI falsifikat. I ideš isključivo sa tom premisom: kako dokazati da je Deretić bio u pravu. Zbog čega i zalaziš u teren teorija zavere; zato što to nastupa kada nikakvih dokaza nema
 
Као на пример?

Deretić je razvio priču (a Jarčević razradio) da su došli nekakvi hrvatski fratri ili neki jezuiti koji su odlučili da u rukopis interpoliraju glave 29-36, razdvajajući jedinstvenu gotosrbsku državu na nekolicinu, između ostalog i Hrvatsku, kao i da su se Srbi doselili sa severno slovenskih prostora u Iraklijevo vreme, tokom ranog VII stoleća. Došli ti fratri i pročešljali Italiju i Francusku, bili i na dvoru francuskih kraljeva Anrija IV (1589-1610) ili Luja XIII (1610-1643) i poizmenili sve rukopise DAI tako da bude neprimetno, a onfs poslali jedan od rukopisa protestantima u sred eskalacije sukoba koji će dovesti do 30-godišnjeg rata da ih prevare i da se zadesi da oni prvi javnosti obelodane falsifikat i reprodukuju ga (i to se potrudili preko špijuna i tajnih agenata baš da dođe kod ljudi koji su progonjeni i stavljani na Index librorum prohibitorum) i tako ostvarili taj projekat, za čim nikakve stvarne potrebe nije bilo i koji nikakvog smisla nije tada imao.

Mora sve da se kaže, ovako, sve sažeto i naglas, čisto da se vidi koliko to zvuči strašno glupo i neverovatno da ima nekoga ko bi mogao pasti na to (a i zapita kakva pamet to može i smisliti).
 
Међутим, и данас, после више од хиљаду година од његове смрти, Константин Порфирогенит је persona non grata у појединим интелектуалним срединама. Ту, пре свега, мислим на поједине српске и хрватске псеудоисторичаре којима никако не одговара податак из дела цара-писца да су се Срби и Хрвати доселили на Балканско полуострво у првој половини VII века. Јер, нема сумње, они би по сваку цену „хтели” да су оба народа – сваки за себе, наравно! – староседеоци на Балкану. Тако је, на пример, у једним загребачким новинама средином осамдесетих година прошлог XX века, за Константина Порфирогенита речено да је он цар-лажац!”

Ovde ima jedna vrlo interesantna stvar i baš je jedan slikoviti primer dosledne upotrebe duplih aršina od strane naših paraistoričara. Vrlo se konzistentno može videti jedna stvar; insistira se da je podvala vezana za seobu Srba samo. Svi izostavljaju Hrvate po tom pitanju; to i forumaš @Mrkalj redovno čini. Deretić je ponavljao da je seoba Hrvata istorijska činjenica, kao i Radovan Damjanović, a i Goran Šarić tvrdi da je vrlo moguće da se jedna mala skupina pod imenom Hrvata doselila.

To je vrlo interesantno, jer to znači da oni usvajaju da je DAI po tom pitanju autentičan dokument, te da je Porfirogenit zaista zapisao sredinom X stoleća tradiciju o migraciji Hrvata na Balkansko poluostrvo. I u toj situaciji nijedan od argumenata koji se inače koristi u slučaju Srba, ne pominje se vezano za Hrvate. To što je DAI prvi, najstariji izvor koji spominje migraciju Hrvata, udaljen više od tri veka od događaja koji opisuje nije bitno, niti to što je vekovima taj dokument bio nepoznat, itd...ništa od toga se ne pominje, niti ijedan srpski autohtonista dovodi u pitanje narativ o seobi Hrvata tokom ranog VII stoleća tj. ugrubo u vreme vlasti romejskog cara Iraklija (610-641).

U isto vreme se opširno koristi Kraljevstvo Slovena (1601) Mavra Orbinija kao vrlo pouzdani izvor za opis više od hiljadu godina starije prošlosti, ali i u korist teze o etnolingvističkom kontinuitetu na slovenskom jugu iz antičkog u srednjovekovno razdoblje. A pritom, Orbini piše:
1) Nigde ni o kakvoj seobi Hrvata. U sklopu rasprave o legendi o eponimnom praocu Čeha, Čehu, kaže da je on Hrvat i da su Hrvati vladali Valerijom u vreme tog pokreta na sever, čime će biti osnovana češka kultura
2) Za Bosance kaže da su nastali od drevnog tračkog plemena Besa i da je reka nazvana Bosna po narodu, a ne obrnuto
3) Srbe smešta u kontekst talasa migracija Slovena početkom VII stoleća (o kojem takođe Orbini piše o u pitanje ne dovodi) i kaže da su došli ovamo iz ukrajinskih močvara

I onda se „srbski autohtonisti“ kuju u nebesa kad je u pitanju Orbini i pričaju kako je DAI bio potreban...radi seobe Srba, koju Orbini ne dovodi u pitanje. Bukvalno, ludilo. :dash:
 
Ali dobro je, vidi se da postoje neki elementi razumne svesti i dalje, zato što ipak napredujemo. Pre opšte dominacije društvenih mreža i interneta, kao i digitalizacije zahvaljujući kojoj je postao ogroman repertoar literature i istorijskih izvora dostupan široj javnosti, u našoj sredini su razne mistifikacije znale dominirati, u prvom redu zahvaljujući Jovanu I. Deretiću, iz prostog razloga što je bilo vrlo teško stvari proveriti. Tako da deluje da se zaista, puzećim korakom, ali odista, pomeramo od fiktivnih osnova koje je Deretić postavio našim novoromantičarima. Mislim, pre svega, na:
1) Svi su pre kasnog XIX st. tj. konkretno Berlinskog kongresa 1878. i Tajne konvencije 1881. godine, smatrali da su Južni Sloveni direktni etnički potomci autohtone paleobalkanske populacije, doseljavanje je tek tad izmišljeno kao deo austrougarske politike. Deluje da konačno odumire taj mit, iako ga pojedinci i dalje, prosto po navici, održavaju barem donekle u životu. Pojavila se potreba za novim idejama, pa ih razvijaju pojedinci
2) Po nešto novijoj ideji, vinovnik na kojeg treba baciti krivicu je Ivan Lučić koji je 1666. godine objavio O Kraljevstvu Dalmacije i Hrvatske. Kao sastavni deo kolonijalne politike Mletačke republike. No, pošto ni to zapravo ne stoji, približavamo se editio princeps DAI iz 1611. godine i:
3) pomeramo se još dublje u prošlost, u kraj XVI i početak XVII stoleća i među krivcima se traže učeni humanisti kao npr. Faust Vrančić i Dinko Zlatarić
4) poslednja opcija, vezuje se za veču dostupnost Prokopijevih istorija latinskom svetu od druge polovine XV stoleća, na osnovu čega če biti stvorena teza o seobi Slovena na Balkansko poluostrvo, a u kombinaciji as Ptolemejevim Srbima, biti dovedena u vezu sa močvarama Donbasa kao prapostojbinom, pre dolaska na Balkansko poluostrvo u VI ili VII stoleću

Dobro, jer ipak napredujemo. Odlazimo sve dublje u prošlost, sve ukorenjenije u izvorima, realnije, i pravimo otklon od Deretića. To sve pokazuje da nije sva nada izgubljena i da postoje, zaista, neki znaci inteligentnog života; mic po mic, nastupa priližavanje realnosti. Problem koji ostaje jeste što i dalje postoji neka čudnovata i neobjašnjena tendencija da se pokuša zadržati na samom kraju XV i poč. XVI st., odnosno da se napravi veza sa poduhvatom Johana Van Meursa (1611), zato što još uvek nije izvršen u potpunosti otklon od Deretića, koji je originalni kreator obe te bubice (i navodnog značaja s druge polovine XIX st., kao i da je DAI tobož' falsifikat) i to u ljude i ubacio. Kada se u potpunosti izvrši mentalna dederetićizacija i nastupi katarza, van učaurenosti u koje je on postavio svojim predrasudama i proizvoljnim projekcijama, otvoriće se vrata i mogućnosti za razumevanje svih ovih istorijskih procesa.
Neverovatno je koliko se trošiš na pogrešne stvari. Poenta je da nešto u istoriji ne štima jer u našem jeziku nema reči iz nekog "predslovenskog supstrata", za šta si i sam priznao da te čudi. Prema tome, zašto bismo verovali jedinom izvoru koji kaže da smo se doselili? Pa čak kaže da smo se doselili na potpuno od Avara počišćen Balkan, što je genetika nedvosmisleno (kako god gledali na rezlutate, nisu moguća drugačija tumačenja) opovrgnula.

Prema tome, koliko god DAI kao izvor bio autentičan, on je dokazano istorijski netačan.
 

Ovde ima jedna vrlo interesantna stvar i baš je jedan slikoviti primer dosledne upotrebe duplih aršina od strane naših paraistoričara. Vrlo se konzistentno može videti jedna stvar; insistira se da je podvala vezana za seobu Srba samo. Svi izostavljaju Hrvate po tom pitanju; to i forumaš @Mrkalj redovno čini. Deretić je ponavljao da je seoba Hrvata istorijska činjenica, kao i Radovan Damjanović, a i Goran Šarić tvrdi da je vrlo moguće da se jedna mala skupina pod imenom Hrvata doselila.

To je vrlo interesantno, jer to znači da oni usvajaju da je DAI po tom pitanju autentičan dokument, te da je Porfirogenit zaista zapisao sredinom X stoleća tradiciju o migraciji Hrvata na Balkansko poluostrvo. I u toj situaciji nijedan od argumenata koji se inače koristi u slučaju Srba, ne pominje se vezano za Hrvate. To što je DAI prvi, najstariji izvor koji spominje migraciju Hrvata, udaljen više od tri veka od događaja koji opisuje nije bitno, niti to što je vekovima taj dokument bio nepoznat, itd...ništa od toga se ne pominje, niti ijedan srpski autohtonista dovodi u pitanje narativ o seobi Hrvata tokom ranog VII stoleća tj. ugrubo u vreme vlasti romejskog cara Iraklija (610-641).

U isto vreme se opširno koristi Kraljevstvo Slovena (1601) Mavra Orbinija kao vrlo pouzdani izvor za opis više od hiljadu godina starije prošlosti, ali i u korist teze o etnolingvističkom kontinuitetu na slovenskom jugu iz antičkog u srednjovekovno razdoblje. A pritom, Orbini piše:
1) Nigde ni o kakvoj seobi Hrvata. U sklopu rasprave o legendi o eponimnom praocu Čeha, Čehu, kaže da je on Hrvat i da su Hrvati vladali Valerijom u vreme tog pokreta na sever, čime će biti osnovana češka kultura
2) Za Bosance kaže da su nastali od drevnog tračkog plemena Besa i da je reka nazvana Bosna po narodu, a ne obrnuto
3) Srbe smešta u kontekst talasa migracija Slovena početkom VII stoleća (o kojem takođe Orbini piše o u pitanje ne dovodi) i kaže da su došli ovamo iz ukrajinskih močvara

I onda se „srbski autohtonisti“ kuju u nebesa kad je u pitanju Orbini i pričaju kako je DAI bio potreban...radi seobe Srba, koju Orbini ne dovodi u pitanje. Bukvalno, ludilo. :dash:
Odavde se lepo vide dve stvari, (izuzetno je paradigmatičan ovaj tvoj tekst):

1) da tebe u suštini uopšte ne zanima suština i istina u vezi sa istorijskim događajima, već te isključivo interesuje obračun sa neistomišljenicima i tvoja unutrašnja potreba da budeš u pravu;

2) velika slabost da se to i postigne (15 godina, borba neprestana) odslikana u redovnoj potrebi za kvalifikacijama i vređanjem.
 
Neverovatno je koliko se trošiš na pogrešne stvari. Poenta je da nešto u istoriji ne štima jer u našem jeziku nema reči iz nekog "predslovenskog supstrata", za šta si i sam priznao da te čudi. Prema tome, zašto bismo verovali jedinom izvoru koji kaže da smo se doselili? Pa čak kaže da smo se doselili na potpuno od Avara počišćen Balkan, što je genetika nedvosmisleno (kako god gledali na rezlutate, nisu moguća drugačija tumačenja) opovrgnula.

Brkaš stvari. To je potpuno irelevantno. Štaviše, aktuelna diskusija se uopšte ne bavi čak ni srednjim vekom, a kamoli antičkim temama. Tako da je pitanje da li ima malo, ništa ili mnogo predslovenskog jezičkog supstrata u leksici južnoslovenskih jezika, bitno je za ovu temu koliko lanjski sneg. Jednako kao i da li treba verovati šta piše u DAI bilo u potpunosti, malo ili nimalo.

Prema tome, koliko god DAI kao izvor bio autentičan, on je dokazano istorijski netačan.

To je potpuno nebitno. Čak i da se npr. dokaže da je DAI i to baš falsifikat iz XII ili XV stoleća, opet bi bilo sve krajnje irelevantno i ne bi promenilo ništa povodom ovoga što sam napisao.
 
Poslednja izmena:
Brkaš stvari. To je potpuno irelevantno. Štaviše, aktuelna diskusija se uopšte ne bavi čak ni srednjim vekom, a kamoli antičkim temama. Takoda je da li ima malo, ništa ili mnogo predslovenskog jezičkog supstrata u leksici južnoslovenskih jezika, bitno je za ovu temu koliko lanjski sneg. Jednako kao i da li treba verovati šta piše u DAI bilo u potpunosti, malo ili nimalo.
Brkaš stvari. To je potpuno irelevantno. On što sam ja napisao je suština.
 
Brkaš stvari. To je potpuno irelevantno. On što sam ja napisao je suština.

???

Tvrdiš da je to što si ti napisao (vezano za predslovenski supstrat u južnoslovenskim jezicima) suština diskusije o biografiji Van Meursa, Grutera i drugih ličnost ranog modernog razdoblja koje pominjasmo, kao i okolnostima štampanja DAI u Holandiji 1611. godine i stava tadašnje istoriografije, početkom XVII i krajem XVI stoleća, o poreklu Slovena?
 
Poslednja izmena:
1670028215514.png

Kad je u pitanju ova prva tvoja rečenica, mislim da se gubiš.

Kad je druga u pitanju, (ot)kad je nekom u istorijskoj nauci bilo bitno ono što si ti napisao!?! Većina tvog teksta na forumu je čisto gubljenje vremena.
 
Tvrdiš da je to što si ti napisao (vezano za predslovenski supstrat u južnoslovenskim jezicima) suština diskusije o biografiji Van Meursa, Grutera i drugih ličnost ranog modernog razdoblja koje pominjasmo, kao i okolnostima štampanja DAI u Holandiji 1611. godine i stava tadašnje istoriografije, početkom XVII i krajem XVI stoleća, o poreklu Slovena?
Mislim da si jedini na svetu koji misli da to tvrdim.
 
Mislim da si jedini na svetu koji misli da to tvrdim.

Onda ipak nisam pogrešio da si ti pobrkao stvari. Niko ovde ne priča o zbivanjima iz ranog VII stoleća, o seobi Slovena na Balkansko poluostravi, o leksičkom nasleđu paleobalkanske populacije u južnoslovenskim jezicima, niti o bilo čime sličnom. Štaviše, ne znam koliko stranica unazad doslovno niko uopšte ni reč nije spomenuo ni izbliza o ičem sličnom.

Ono što je trenutna diskusija i što je suština o kojoj sam pisao, jeste tema razvoja i uticaja predmoderne istoriografije po pitanju porekla Srba i Slovena, bliske vremenu Van Meursovog izdanja DAI s početka XVII stoleća, odnosno neke ideje koje ste i ti i Kole11 i drugi, vezano za ovo razdoblje, bili izbacili.

E sadam s obzirom da, kako kažeš nije to što tvrdiš, onda ne znam zašto potpuno iz nebuha ubacuješ van svakog konteksta neke stvari sa strane i proglašavaš ih tobož' nekakvom „suštinom“ (suštinom...čega, tačno?), a koja da bude stvar još gora nema veze ni sa tvojim ranijim objavama na temi, jer si u rečenoj diskusiji i sam učestvovao. Kako nazvati to sem kao — pokušaj spinovanja? :roll:
 
Када сагледавамо неки историјски рукопис, ту често несвјесно упадамо у замку и прилазимо тим списима као "светом писму", садржају којег се треба слијепо држати и не доводећи неке наводе под сумњу. И обрнуто што раде предани негатори историје, грозничаво траже неодрживе наводе у садржају или аномалије и на основу тих негирају читаво дјело по матрици "ма све су то они ватикански лупежи измислили". И једно и друго је погрешан приступ.

Некако је то може бит и највише својствено када имамо различит доживљај Константиновог рукописа којем је тема посвећена. Такође, када изучавамо или сагледавамо древне списе ваља знати да су ти аутори оставили изванредно вриједна сазнања о свом времену или процесима који су се дешавали уназад неколико генерација, али њигова сазнања о даљњој прошлости, неколико стотина година уназад или о далеким народима о којима имају извјештаје из друге руке и од могуће једног или два извора су у правилу била оскудна, често им нису били доступни и познати ранији рукописи за које ми данас знамо, зато имамо не ријетко неслагања. Недостатак сазнања надомјестили би неким својим по њима логичним закључцима или тумачењима, некад би пустили машти на вољу, а бјеше присутна и тежња поједностављивању приказа минулих времена или код описа народа о којима су мало знали. Но ту тежњу имамо и данас, па и код неких историчара који се доживљавају ауторитетима.

И у Константиновом рукопису имамо подоста нетачности па и аномалија, навода који су неусклађени и у супротности са другим списима, наравно да има. Након што сам "прешао" читав Константинов рукопис, у овој објави сам пренио неке по мени грубе нетачности или аномалије које се морају поменути. Оних мањих нетачности као рецимо у поглављу 35 када пише да је Доклеја добила своје име од града у тој земљи који је основао цар Диоклецијан и које су ипак посљедица тежње поједностављивању и прилагођавању историје тадашњем "жељенијем" поимању има кудикамо више, могли би их детектовати у бројним поглављима.

Што никако не значи да на основу тих нетачности имамо право одбацити читав рукопис или читава поглавља гдје се нетачности налазе. Слиједећи ту логику могли би одбацити 95+% историјских рукописа, укључујући и оне из ближе прошлости. Што и јесте један од циљева глобалних моћника и силоватеља историје (негирање комплетне историје и писање нове коју ће они написати и преко које ће, тако написане гдје ће под плаштом тзв критичке историпографије наметати проказаним народима осјећај стида, инфериорности и мање вриједности, трасирати пртину будућим политичким процесима) јер како нас је подучио један мудри писац "ко контролише прошлост, контролише и будућност".
 
Onda ipak nisam pogrešio da si ti pobrkao stvari. Niko ovde ne priča o zbivanjima iz ranog VII stoleća, o seobi Slovena na Balkansko poluostravi, o leksičkom nasleđu paleobalkanske populacije u južnoslovenskim jezicima, niti o bilo čime sličnom. Štaviše, ne znam koliko stranica unazad doslovno niko uopšte ni reč nije spomenuo ni izbliza o ičem sličnom.

Ono što je trenutna diskusija i što je suština o kojoj sam pisao, jeste tema razvoja i uticaja predmoderne istoriografije po pitanju porekla Srba i Slovena, bliske vremenu Van Meursovog izdanja DAI s početka XVII stoleća, odnosno neke ideje koje ste i ti i Kole11 i drugi, vezano za ovo razdoblje, bili izbacili.

E sadam s obzirom da, kako kažeš nije to što tvrdiš, onda ne znam zašto potpuno iz nebuha ubacuješ van svakog konteksta neke stvari sa strane i proglašavaš ih tobož' nekakvom „suštinom“ (suštinom...čega, tačno?), a koja da bude stvar još gora nema veze ni sa tvojim ranijim objavama na temi, jer si u rečenoj diskusiji i sam učestvovao. Kako nazvati to sem kao — pokušaj spinovanja? :roll:
Pogrešio si.
 
Korisniče Q. Ne uspevam da dokučim kako možeš noću da spavaš kad nakon što se 5 dana praviš lud i izbegavaš odgovor na pitanje vrdanjem i retoričkim smicalicama, na kraju tražiš da se pitanje na koje izbegavaš da daš odgovor obriše.

Kao što rekoh, to je baš ono, veliki blam.
 
Korisniče Q. Ne uspevam da dokučim kako možeš noću da spavaš kad nakon što se 5 dana praviš lud i izbegavaš odgovor na pitanje vrdanjem i retoričkim smicalicama, na kraju tražiš da se pitanje na koje izbegavaš da daš odgovor obriše.

Kao što rekoh, to je baš ono, veliki blam.

Zapravo, ti meni nikada nisi nikada nisi odgovorio na pitanje koji tačno treba stiskati, iznova i iznova CTRL-C i CTRL-V, da se cenzus može smatrati ispunjenim. Koliko, tačno, treba o jednoj te istoj stvari govoriti, da se ispunjava taj uslov? Je li 20, 50 ili 100 puta? Kol'ko, otprilike, ako ne može već tačno?

Kako nije jasno da jer pre svega, to strašno dosadno? Ne razumem ni najmanje kako može čak ni Koletu ili tebi biti interesantno.
 
Ovde ima jedna vrlo interesantna stvar i baš je jedan slikoviti primer dosledne upotrebe duplih aršina od strane naših paraistoričara. Vrlo se konzistentno može videti jedna stvar; insistira se da je podvala vezana za seobu Srba samo. Svi izostavljaju Hrvate po tom pitanju; to i forumaš @Mrkalj redovno čini. Deretić je ponavljao da je seoba Hrvata istorijska činjenica, kao i Radovan Damjanović, a i Goran Šarić tvrdi da je vrlo moguće da se jedna mala skupina pod imenom Hrvata doselila.

To je vrlo interesantno, jer to znači da oni usvajaju da je DAI po tom pitanju autentičan dokument, te da je Porfirogenit zaista zapisao sredinom X stoleća tradiciju o migraciji Hrvata na Balkansko poluostrvo. I u toj situaciji nijedan od argumenata koji se inače koristi u slučaju Srba, ne pominje se vezano za Hrvate. To što je DAI prvi, najstariji izvor koji spominje migraciju Hrvata, udaljen više od tri veka od događaja koji opisuje nije bitno, niti to što je vekovima taj dokument bio nepoznat, itd...ništa od toga se ne pominje, niti ijedan srpski autohtonista dovodi u pitanje narativ o seobi Hrvata tokom ranog VII stoleća tj. ugrubo u vreme vlasti romejskog cara Iraklija (610-641).

U isto vreme se opširno koristi Kraljevstvo Slovena (1601) Mavra Orbinija kao vrlo pouzdani izvor za opis više od hiljadu godina starije prošlosti, ali i u korist teze o etnolingvističkom kontinuitetu na slovenskom jugu iz antičkog u srednjovekovno razdoblje. A pritom, Orbini piše:
1) Nigde ni o kakvoj seobi Hrvata. U sklopu rasprave o legendi o eponimnom praocu Čeha, Čehu, kaže da je on Hrvat i da su Hrvati vladali Valerijom u vreme tog pokreta na sever, čime će biti osnovana češka kultura
2) Za Bosance kaže da su nastali od drevnog tračkog plemena Besa i da je reka nazvana Bosna po narodu, a ne obrnuto
3) Srbe smešta u kontekst talasa migracija Slovena početkom VII stoleća (o kojem takođe Orbini piše o u pitanje ne dovodi) i kaže da su došli ovamo iz ukrajinskih močvara

I onda se „srbski autohtonisti“ kuju u nebesa kad je u pitanju Orbini i pričaju kako je DAI bio potreban...radi seobe Srba, koju Orbini ne dovodi u pitanje. Bukvalno, ludilo. :dash:
Има и таквих вероватно, али има и оних који Хрвате сматрају делом српског народа па одбацују наравно и њихово досељење на Балкан као што негирају и досељење самих Срба, дакле досељење генерално и ДАИ у комплету.

Оно што је још контрадикторније, када доказују које су то српске земље у раном средњем веку а које хрватске и где би биле границе те Србије позивају се углавном управо на Константина, јер неки други детаљнији извори о томе нам и нису познати.
 

Back
Top