De administrando imperio

Na fol 68v rkp grec 3064 možemo pronaći i katalog koji beleži rukopise koje je Đirolamo Fondulo (oko 1480/1490 - oko 1540) kupio za francusku krunu 1539. godine, odnosno upravo DAI pod rednim br. 25:

Kostica.png


Κωνσταντίνου βασιλέως πρὸς υἱὸν Ῥωμανόν

biljeska.png

Ovo je dokaz o Fondulovoj kupovini 1538/9. godine (Moravčik greškom navodi 1529. godinu, tu jeste pogrešio) pre nego što je primerak F DAI završio u Francuskoj, u Fontenblu.
 
Poslednja izmena:
I šta je bio sadržaj spisa tada 1538g.

Ima li dje Hrrvata i njihove ratne flotile?

Imaš celi F digitalizovan, isto kao i P na galici. Pa postavljao sam već delove na prethodnoj stranici, a i ranije: https://gallica.bnf.fr/ark:/12148/btv1b10724306d/

Digitie.JPEG
Digitie2.JPEG


F je uglavnom vrlo veran prepis primerka V (odnosno Eparhovog prepisa), samo bez teksta sa margina.

Ne postoje nikakve ozbiljnije razlike između nijednog od 4 prepisa DAI (ni P niti V ni F ni M). Sva četiri primerka su sadržajno vrlo verna i ne upućuju na neke indicije da je bilo nekakvih bitnijih promena. A kako i bi, kada je sve to jedna te ista recenzija, deo jedne rukopisne tradicije (sva 3 preostala primerka DAI prepisana su na osnovu P, kojim svima prethodi, uključujući i famoznom izgubljenom Levenklavovom prepisu s kraja XVI st.).
 
Poslednja izmena:
Locirao si oko 27 lokacija i oko 56 osoba koje su bile u kontaktu sa tajnim spisom prr nego što ga je Meurs otkrio 1611g.

Čuj, tajan pre nego što ga je Van Meurs otkrio, ahhahahah... :lol: Apsolutno niko nikada nije tvrdio da je Van Meurs DAI „otkrio“ 1611. godine, niti da je bio pre 1611. godine „tajan“.

Ja bih te sada pitao da postaviš neki dokaz da je neko to ikada tvrdio. Ali znam da tako nešto ne postoji, pa zato ne pitam.

P. S. Naravno, ako želiš da opovrgneš da si ti to upravo izmislio, slobodno me demantuj. :ceka:

Da li si bar parcijalno svestan koliko je to sve debilno?

Za ovo debilno, slažem se u celosti. :ok:

Gomila stvari koje smo čuli od Jovana I. Deretića i potom njegovih sledbenika o ovome, vezano za Van Meursa i dr. stvari, listom su uglavnom dosta debilne. Uključujući, nažalost, i pola ove teme. Jer diskutujemo o uglavnom vrlo jednostavnim i nespornim stvarima, koje je izuzetno lako pronaći. A ponašamo se ovde kao da je ovo nekakva nuklearna fizika ili molekularna biologija, kao da je nešto toliko nedokučivo da se polomi mozak da se uopšte uđe u najosnovnije stvari. A skoro sve je, zapravo, poprilično prosto i jasno.
 
Poslednja izmena:
Locirao si oko 27 lokacija i oko 56 osoba koje su bile u kontaktu sa tajnim spisom prr nego što ga je Meurs otkrio 1611g.
Da li si bar parcijalno svestan koliko je to sve debilno?

Hajde, budi iskren. Gde si ti to čuo, tačno? Video si na nekom Deretićevom klipu na YouTube, zar ne?

Da li razumeš zbog čega Deretić nikako ne može biti meritoran za ovu temu? Čovek je čak pobrkao dve različite ličnosti samo zbog toga što se isto zovu, pa i ovog Van Meursa ni manje ni više no prekrstio i proglasio za tamo nekakvog „jezuitu“.

Da li ti razumeš da je ta cela priča o nekakvom nazovi-supertajnom spisu koji se misteriozno, tobože, „pojavljuje“ 1611. godine jedna čista glupost? Fantazmagorija izmišljena kako bi se priča našminkala i lakše prodala ljudima. Pošto suštinski gotovo nijedna činjenica ne ide u korist, onda se u nedostatku argumenata mora neka (kako i sam dobro izuzetno dobro kažeš i primećuješ, debilna) pričica izmisliti da bi se sve upakovalo u konspirološku oblandu i tako neukom i neupućenom uhu zvučalo uverljivije. I tako je i nastala da blesava pričica, kao iz scenearija nekog holivudskog filma da je ispala. :lol:

Kada je neko čuje, a zapravo ne zna ništa šta su ni najosnovnije činjenice, može se desiti i da poveruje u taj (totalno isfabrikovani) narativ. Zato se on i forsira toliko tj. bukvalno nameće ljudima. Jednostavno, kad bi rekli istinu, niko normalan ne bi verovao u to....i to je ovde cela suština. Pravi se čovek od slame i konstantno lažno predstavlja (kao, nekakav) nazovi-„stav“ nauke, jer je mnogo lakše napadati i kritikovati čistu izmišljotinu (unapred i ciljano skovanom da bude debilna) nego ono što kaže sama istoriografija... :kafa:
 
Poslednja izmena:
Na fol 68v rkp grec 3064 možemo pronaći i katalog koji beleži rukopise koje je Đirolamo Fondulo (oko 1480/1490 - oko 1540) kupio za francusku krunu 1539. godine, odnosno upravo DAI pod rednim br. 25:

Pogledajte prilog 1807583

Κωνσταντίνου βασιλέως πρὸς υἱὸν Ῥωμανόν


Ovo je dokaz o Fondulovoj kupovini 1538/9. godine (Moravčik greškom navodi 1529. godinu, tu jeste pogrešio) pre nego što je primerak F DAI završio u Francuskoj, u Fontenblu.

Pismo kralja Fransoe I 18. septembra o Fondulovoj nabavci DAI. Histoire du Collége de France, str. 153, 154:

À mon cousin le duc de Ferrare.

Mon cousin,
Puisqu’il a plu à Dieu que bonne, sûre et loyale trêve ait été faite, conclue et arrêtée pour dix ans entre l’Empereur, mon bon frère, et moi, nos royaumes, pays, terres, seigneuries et sujets — de laquelle dépend une bonne, certaine et prochaine paix — j’ai avisé, pour employer une partie du temps en honnête et vertueuse récréation, et aussi pour le bien, profit et doctrine qui en peut parvenir à moi et à mesdits sujets, d’assembler et recouvrer une bonne et grande quantité de livres, tant grecs que latins, des meilleurs et plus singuliers auteurs qui se pourront trouver, pour mettre et colloquer en une belle et somptueuse librairie que je fais faire en mon royaume ; et pareillement quelques singulières antiquailles, s’il s’en peut trouver.
Et pour cet effet, j’ai donné charge à maître Hiérosme Fondulo, mon aumônier et secrétaire de ma chambre, d’aller présentement en Italie pour faire recherche desdits livres et antiquailles, et iceux me recouvrer et acheter, comme personnage duquel j’ai entière fiance, et que je sais avoir bonne et certaine connaissance desdits livres, pour le savoir et l’industrie qu’il a ès dites lettres grecques et latines.
Vous priant, mon cousin, très affectueusement, que votre bon plaisir soit de lui donner et faire donner, par tous les lieux et endroits de votre obéissance, pour l’exécution de cette présente charge, tout l’aide, port et faveur dont il aura besoin et dont il vous fera de par moi requête ; et vous me ferez plaisir très grand et très agréable en ce faisant.
Priant Dieu, mon cousin, qu’il vous ait en sa sainte garde.
Éscript à Saint-Germain-en-Laye, le dix-huitième jour de septembre 1538.
François
(contresigné: Bochetel)


https://archive.org/details/histoireducoll00lefruoft/page/154/mode/2up

Mome rođaku, vojvodi Ferare.
Moj rođače,
Pošto je Bogu bilo po volji da bude sklopljeno, zaključeno i potvrđeno dobro, sigurno i verno primirje na deset godina između Cara, moga dobroga brata, i mene — naših kraljevstava, zemalja, gospodstava i podanika — od kojega zavisi izvestan i blizak mir, rešio sam da deo ovog vremena upotrebim za čestitu i vrlinsku razonodu, a takođe i za korist, napredak i pouku koje iz toga mogu proizaći meni i mojim podanicima: da sakupim i nabavim veliku količinu knjiga, i grčkih i latinskih, najboljih i najređih autora koji se mogu naći, i da ih smestim u lepu i raskošnu biblioteku koju gradim u svom kraljevstvu; kao i neke izuzetne starine, ako se mogu naći.
U tu svrhu poverio sam zadatak gospodinu Đirolamu Fondulu, mom dvorskom svešteniku i sekretaru, da odmah otputuje u Italiju, da traži te knjige i starine i da ih za mene pribavi i kupi, kao čoveku u koga imam potpuno poverenje i za koga znam da dobro poznaje te knjige, zbog svog znanja i umeća u grčkim i latinskim naukama.
Zato Vas, moj rođače, vrlo usrdno molim da bude vaša dobra volja da mu date, i da mu bude dato u svim mestima i krajevima pod Vašom vlašću, sve pomoći, podrške i povoljnosti koje će mu biti potrebne i koje će on od Vas tražiti u moje ime; i time ćete mi učiniti vrlo veliku i vrlo ugodnu uslugu.
Moleći Boga, moj rođače, da Vas čuva u svojoj svetoj zaštiti.
Fransoa
Bošetel


franc.jpg
 
Skidam kapu Koletu. Ovaj ga isprskao ko budalu a Kole i dalje uporno nastavlja svojim konstrukcijama, oslovno ništa ne kuži i ne odustaje :lol:

Pa ja se baš ne bih složio sa tobom, jer se meni čini zapravo posve suprotno.

Da li si bar parcijalno svestan koliko je to sve debilno?

Ovo je jako bitan iskorak napred. Ja ga čak nisam ni navodio uopšte da razmišlja u tom smeru; dakle, on je došao do ovog vrli važnog zaključka bukvalno potpuno samostalno. Kad nešto ne prihvata ili je malo ljut, uvek lupi reakciju, a sada to nije učinio, što je još jedan ukazatelj da zaista počinje da kapira (i da zaista razmišlja trenutno) o čemu se tu sve radi. Stoga, ne treba ga kuditi, već pohvaliti, jer je napravio jedan vrlo važan korak.

Postaju mu stvari očigledno dosta jasnije, jer je i sam uvideo da u celom tom narativu koji je bio počeo od J. I. D. nešto...pa prilično ozbiljno ne štima. :ok:

Jako mu malo fali da i skapira i sve ostalo. Bukvalno je tu, pred vratima.
 
Ta teza potiče iz jednog rada Tibora Živkovića iz 2006. godine; dakle, pre nego što je temljnije krenuo da se bavi DAI. Postoji dobar razlog zašto je hipotezu napustio kasnije; stoji na prilično labavim nogama.

Tiborova tvrdnja da postoji nekakva suštinska razlika u izgradnji Dubrovnika u gl. 29, zapravo, uopšte nije utemeljena. Porfirogenit piše sledeće:
Ὅτι τὸ κάστρον τοῦ Ῥαουσίου οὐ καλεῖται Ῥαούσι τῇ Ῥωμαίων διαλέκτῳ, ἀλλ´ ἐπεὶ ἐπάνω τῶν κρημνῶν ἵσταται, λέγεται ῥωμαϊστὶ ‘ὁ κρημνὸς λαῦ’· ἐκλήθησαν δὲ ἐκ τούτου Λαυσαῖοι, ἤγουν ‘οἱ καθεζόμενοι εἰς τὸν κρημνόν’. Ἡ δὲ κοινὴ συνήθεια, ἡ πολλάκις μεταφθείρουσα τὰ ὀνόματα τῇ ἐναλλαγῇ τῶν γραμμάτων, μεταβαλοῦσα τὴν κλῆσιν Ῥαουσαίους τούτους ἐκάλεσεν. Οἱ δὲ αὐτοὶ Ῥαουσαῖοι τὸ παλαιὸν ἐκράτουν τὸ κάστρον τὸ ἐπιλεγόμενον Πίταυρα, καὶ ἐπειδή, ἡνίκα τὰ λοιπὰ ἐκρατήθησαν κάστρα παρὰ τῶν Σκλάβων τῶν ὄντων ἐν τῷ θέματι, ἐκρατήθη καὶ τὸ τοιοῦτον κάστρον, καὶ οἱ μὲν ἐσφάγησαν, οἱ δὲ ᾐχμαλωτίσθησαν, οἱ δὲ δυνηθέντες ἐκφυγεῖν καὶ διασωθῆναι εἰς τοὺς ὑποκρήμνους τόπους κατῴκησαν, ἐν ᾧ ἐστιν ἀρτίως τὸ κάστρον, οἰκοδομήσαντες αὐτὸ πρότερον μικρόν, καὶ πάλιν μετὰ ταῦτα μεῖζον, καὶ μετὰ τοῦτο πάλιν τὸ τεῖχος αὐτοῦ αὐξήσαντες μέχρι † δʹ ἔχειν † τὸ κάστρον διὰ τὸ πλατύνεσθαι αὐτοὺς κατ´ ὀλίγον καὶ πληθύνεσθαι. Ἐκ δὲ τῶν μετοικησάντων εἰς τὸ Ῥαούσιον εἰσὶν οὗτοι· Γρηγόριος, Ἀρσάφιος, Βικτωρῖνος, Βιτάλιος, Βαλεντῖνος, ὁ ἀρχιδιάκων, Βαλεντῖνος, ὁ πατὴρ τοῦ πρωτοσπαθαρίου Στεφάνου. Ἀφ´ οὗ δὲ ἀπὸ Σαλῶνα μετῴκησαν εἰς τὸ Ῥαούσιον, εἰσὶν ἔτη φʹ μέχρι τῆς σήμερον, ἥτις ἰνδικτιὼν ζʹ ἔτους ͵ϛυνζʹ. Ἐν δὲ τῷ αὐτῷ κάστρῳ κεῖται ὁ ἅγιος Παγκράτιος ἐν τῷ ναῷ τοῦ ἁγίου Στεφάνου, τῷ ὄντι μέσον τοῦ αὐτοῦ κάστρου.
Grad Ragusion se na rimskom jeziku ne zove Ragusa, već, zato što se nalazi na stenama, na rimskom jeziku naziva se „stena, lau“; otuda ih zovu „Lausaji“, tj. „oni koji imaju svoje sedište na steni“. Ali uobičajeni govor, koji često kvari imena menjajući im slova, izmenio je taj naziv i nazvao ih Rausai. Ti isti Rausai su nekada posedovali grad koji se zove Epidaur; i pošto su, kada su Sloveni iz te oblasti osvojili ostale gradove, osvojili i ovaj, neki bili pobijeni, a drugi odvedeni u zarobljeništvo, oni koji su uspeli da pobegnu i dođu na sigurno nastanili su se na gotovo strmom mestu gde se sada nalazi grad; sagradili su ga najpre mali, zatim ga proširili, a kasnije još više produžili njegove zidine dok grad nije dostigao 4 [?], usled postepenog širenja i porasta broja stanovnika. Među onima koji su se doselili u Raguzu bili su: Grgur, Arsafije, Viktorin, Vitalije, Valentin arhiđakon, i Valentin, otac Stefana protospatara. Od njihovog preseljenja iz Salone u Raguzu do danas prošlo je pet stotina godina, što odgovara sedmoj indikciji, godini 6457. U tom istom gradu počiva Sveti Pankracije, u Crkvi Svetog Stefana, koja se nalazi u sredini samog grada.


Na fol 77v u rkp grec 2009:

Pogledajte prilog 1803441

U najstarijem rukopisu, kao i oba njegova prepisa, potpuno nesumnjivo jasno stoji grčki broj četiri (označen deltom, δʹ). ἔχειν je od ἔχω i označava da Dubrovnik nešto „ima“. https://lsj.gr/wiki/ἔχω

Ne postoji nikakva suštinska razlika ovde u opisu proširivanja Dubrovnika. I kod Ranjine i o Orbina nalazimo istu tradiciju o 3 stadijuma izgradnje Dubrovnika. Samo je Mihailo Roizait vrlo očigledno napravio pisarsku grešku i slučajno izostavio najverovatnije jednu reč, ili čak samo možda skraćenicu neku oko br. 4.

Ranjina je ovo pročitao kao da je zid proširen dok nije dostigao 4 stadija, pretpostavljajući da stadij nedostaje. Orbini za razliku od Ranjine na ovom mestu piše pola milje, što je tačno ekvivalent 4 stadija, Van Meurs ovo čita da su 4. put proširili dubrovačke zidine, a Moravčik, zbunjen i ne znajući šta da radi sa ovim delom ovde jer je tekst očigledno iskvaren (što i sam Tibor priznaje) govori o nekakvom „sadašnjem vremenu“ što je čista njegova proizvoljna konstrukcija ovog dela. Svi su različito tumačili, zato što je očigledno originalni pisar napravio grešku, jer je progutao nešto.

Ispis koji su koristili Dubrovčani je najverovatnije nastao za potrebe Ludovika Crijevića Tuberona, iz Enjacijeve biblioteke u Veneciji (sa primerka V) i tako posle Tuberonove smrti došao do Ranjine i Orbina. Tuberon je oko 2 decenije proveo kao monah na manastiru Sv. Andrije, svega desetak kilometara od Dubrovnika, tako da je njegova zaostavština mogla biti vrlo lako dostupna (kao što i jeste bila) Dubrovčanima. Tuberon je imao u Veneciji jednog bliskog prijatelja (Mario Nikolin Bunić, dubrovački vlastelin koji je živeo u Mletačkoj) sa kojim se dopisivao i preko kojeg je mogao nabaviti izvode iz gl. 29 DAI. I, na kraju krajeva, i naziv dela koje mu Orbini dodeljuje vrlo jasno upućuje na Enjacija.

Pogledajte prilog 1803466

Iznad je Orbini, a ispod Enjacijev zapis o DAI iz 1516. godine (29, 30. str. De Caesaribus). Sličnost je neporeciva.

Nema dokaza da je kružila nekakva kasnija, dopunjena i proširena verzija DAI, a koja bi bila dostupna učenim Dubrovčanima. Neverovatno je da su se ovog nešto ranijeg rada uhvatili naši pseudoistoričari, pa ga još čak neki i netačno predstavljaju kao neki, tobože, novi stav Tibora, „pred smrt“ i slično, a radi se zapravo o nečemu od čega je vrlo vidno i sam odustao i o raspravi koji ima dosta slabosti. Neverovatno je da su se neki uhvatili toga, a da nisu uopšte ni proverili validnost argumentacije, već su brže-bolje pojurili, pa čak se i pogrešno pozivaju na Tibora.
Bravo genije, samo si zaboravucnuo da je taj Enjacio poznavao grčki jezik, čak i štampao knjige na grčkom. Takođe bio je istoričar, zanimao se za poreklo evropskih naroda. I opet za njega su Srbi antički Mezi i nijedno slovo iz Meursovog DAI nije upotrebio.

Dje nesta britka kritička misao? :think:
 
Bravo genije, samo si zaboravucnuo da je taj Enjacio poznavao grčki jezik, čak i štampao knjige na grčkom. Takođe bio je istoričar, zanimao se za poreklo evropskih naroda. I opet za njega su Srbi antički Mezi i nijedno slovo iz Meursovog DAI nije upotrebio.

Da li je Enjacio koristio koji god podatak iz DAI, ma koje vrste?

Ako je odgovor negativan, šta ti iz toga zaključuješ, imajući na umu i (naravno) njegov komentar da se u DAI nalazi mnogo dragocenih podataka za Veneciju?

Šta ti to govori, tačno? Hajde, porazmisli, pa reci šta logički proizlazi iz toga. :ceka:
 
Da li je Enjacio koristio koji god podatak iz DAI, ma koje vrste?

Ako je odgovor negativan, šta ti iz toga zaključuješ, imajući na umu i (naravno) njegov komentar da se u DAI nalazi mnogo dragocenih podataka za Veneciju?

Šta ti to govori, tačno? Hajde, porazmisli, pa reci šta logički proizlazi iz toga. :ceka:
Naravno da je koristio, epizodu sa ratovima protiv Franaka, tamo je izneo detalje iz Konstantina.
Ne čudi me nimalo da ni sa tom činjenicom nisi upoznat
 
Sazeto je preneo dogadjaje iz 28 poglavlja koji su se ticali prevlasti Franaka nad Venecijom u epohi careva Nicifora, Stavrakija i Mihajla I.
Jedino ako mu Eparh sve to nije usmeno ispricao :lol:
Naravno da je koristio, epizodu sa ratovima protiv Franaka, tamo je izneo detalje iz Konstantina.
Postavi to, pa da vidimo o čemu se tu radi.
:ok:
Možda je čitao samo to poglavlje, ostalo nije stigao da prelista
Pa postavi da vidimo o čemu se radi.

Kakvi Franci, koje poglavlje, šta, gde, kakvi ratovi,...

Pretpostavljam da ćutiš zato što si skontao da si se zeznuo? :) Hajde da vidimo. Str. 26v i 27r II toma Enjaciove knjige o carevima:

Egni1.png
Egni2.png



Nikifor

Iskreno me zamara, a i stid me je, što se zadržavam na takvim čudovištima, a ne na carevima dostojnim pomena — no, osim što red događaja to zahteva, i takvi ljudi imaju neku korist: jer njihova propast odvraća od najgoreg, a najbolje podstiče na vrlinu i čast. Jer niko nije došao na presto s većim ugledom među ljudima, dok je svakog prepuštao ili ženskoj slabosti ili najpokvarenijim savetnicima; niko nije vladao s više veštine ili surovosti, a da uskoro nije dočekao zasluženu kaznu za svoja zla. Pošto su Bugari, koje je nešto ranije bio pobedio, noću iznenada napali njegov logor, bio je sa čitavom vojskom posečen do poslednjeg čoveka. Njegov sin Stavrakije, blaže naravi, uspeo je da umakne do Adrianopolja. Tamo je, sa savezničkom mletačkom flotom, krenuo protiv Gala i zauzeo Populoniju više lukavstvom nego silom, pa je opljačkao.

Stavrakije

U Adrianopolju, gde je utekao posle očeve smrti, prijatelji su ga pozdravili kao cara; ali, ubrzo ga je zbacio Mihailo Kuropalat, zvani Rangabe, koji mu je bio zet jer je oženio njegovu sestru Prokopiju. Stavrakije je bio zatvoren u manastir, pošto je s ocem vladao devet godina.

Mihailo Kuropalat, zvani Rangabe

Mihailo, koji je nasledio presto, bio je bolji u veštinama mira i pobožniji od dvojice prethodnih careva. Ali, iako dobar u civilnom životu, bio je potpuno nesposoban za vojne poslove. Toliko ih se gnušao da se, posle jednog jedinog poraza od Bugara, kada mu je vojska bila posečena, toliko uplašio da se, čim je čuo da je Lav bio proglašen carem, povukao u manastir, lako prepuštajući vlast posle dve godine vladavine. U to vreme Karlo, kralj Franaka, sklopio je savez s njim, prema kojem su Mlečani mogli da žive po svojim zakonima i zadrže slobodu koju su dotad uživali u celoj Italiji.


Ti tvrdiš da se ovde nalaze neki podaci koje je Enjacio crpeo iz 28. gl. DAI? Je li tako?

I, koji su to delovi? Možeš li ih obeležiti? Čemu ti to smatraš da je ovde bio izvor DAI?

:ceka:
 

I, šta tu ima?

Ersterino.png
Zweiterino.png


O Pipinu, kralju Franaka, ocu Karla Velikog

U kralju Pipinu zasijale su mnoge plemenite i izvanredne osobine duha, koje je njegov sin, veliki Karlo, kasnije još više uzdigao. Ali jedno u Pipinu — da sada prećutim njegova druga slavna dela — nikada ne bih mogao da prećutim: najuzvišeniji i istinski kraljevski primer velikodušnosti, naime to što je dvaput pošao u Italiju protiv Langobarda, sledеći podsticaj vrhovnih pontifa. A kada je njihovu moć slomio i oslabio, slobodno je poklonio rimskim papama sav onaj deo italijanskog tla koji im je bio oduzeo. Iako su carevi iz Carigrada ponudili Pipinu ogromnu količinu zlata ako bi im vratio one teritorije za koje su tvrdili da su njihovo pravo, on ih je ipak dao papama. Egzarhat Ravene bio je, uistinu, najvažniji i najkorisniji od tih poseda; osim njega, sve ono što danas nazivamo imenom Romanjola, zajedno s nemalim delom Toskane.​

--------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

Je li to odavde nešto ti tvrdiš da ima nečeg što, navodno, izvorno potiče iz 28. gl. DAI?
 
Poslednja izmena:

Back
Top