De administrando imperio

Užasno teško tebi da pogodiš koji car je autor "Konstantinove knjige" na temi "DAI". Ali to je već prilično očajan potez.

Ne, nego ti ne znaš o čemu se radi, po običaju, nego upadaš i pričaš napamet.

Do sada bi trebalo vrlo dobro da znaš da svako pitanje takvog tipa koje postavljam, formulisano sa specifičnim ciljem da se inspiriše i natera na razmišljanje.

A sad bi, ako si za neko samostalno razmišljanje sposoban i ako te išta na ovoj temi uopšte interesuje probao i porazmisliti koji je to car. ;)

P. S. Postoji nešto izuzetno nenormalno u tome što si reagovao tako na moje pitanje koji car, a u isto vreme prećutao komentar da je pominjanje DAI na temi DAI spam teme.
 
Ma covek ne zna gde se nalazi od silnog spamovanja, dal je poso ili doso.
Donedavno nije ni znao da je Konstantin priredio taktiku dok mu ja nisam taj spis pokazao.
Konstantin je u svojoj taktici ponovio dosta stvari koj je napisao njegov otac Lav, i pazi sad pametuje meni koji sam mu obznanio citavu stvar i pita me koji je car (Lav ili Konstantin). 😁

To delo nije napisao Konstantin. Postojale su ranije neke raije teze koje se dovode u vezu sa Porfirogenitom. One su se oslanjale na to što u predlošku sa kog je prepisan (Laur. Plut. 75.6) stoji da su dotični medicinski spisi (npr. Hipijatrika) posvećeni car Konstatinu I stoga se pretpostavljalo da je Sylloge Tacticorum nastala negde sredinom X stoleća i to iz istog razloga, za njega (ne da je napisao, već da je naručilac). Ni terminološka analiza ne pruža argumente za kasniju dataciju.

Ono o čemu se u naučnim krugovima raspravlja jeste da li je delo nastalo početkom X at. ili negde bliže sredini. Svakako se smatra delom koje je proizvod Paleološke renesanse, ali ne povezuje ključno specifično sa carem Konstantinom.

Zato sam postavio to pitanje.
 
To delo nije napisao Konstantin. Postojale su ranije neke raije teze koje se dovode u vezu sa Porfirogenitom. One su se oslanjale na to što u predlošku sa kog je prepisan (Laur. Plut. 75.6) stoji da su dotični medicinski spisi (npr. Hipijatrika) posvećeni car Konstatinu I stoga se pretpostavljalo da je Sylloge Tacticorum nastala negde sredinom X stoleća i to iz istog razloga, za njega (ne da je napisao, već da je naručilac). Ni terminološka analiza ne pruža argumente za kasniju dataciju.

Ono o čemu se u naučnim krugovima raspravlja jeste da li je delo nastalo početkom X at. ili negde bliže sredini. Svakako se smatra delom koje je proizvod Paleološke renesanse, ali ne povezuje ključno specifično sa carem Konstantinom.

Zato sam postavio to pitanje.
Ako si pročitao šta piše u kategoriji iznad u slici koju si postavio, pa i rečima kako je naslovljen spis, video bi da je to kompilacija vojnih taktikona. Jedna od njih je i kompilacija koju je priredio car Konstantin VII Porfirogenit tj. njegov primerak vizantijskog vojničkog priručnika.
 
LT (Taktikon Lava).

ST je drugo delo.
Proucio sam tematiku detaljno, ti vidim nabadas ponesto metodom ofrlje

Postoji nesumljivo Porfirogenitovo delo u kome se on bavi etnosima i nacinima borbe protiv njih.
Sacuvan je rukopis u Firenci, parcijalno, tamo se pominju samo Persijanci i Ugari. Stampao ga je Lami.
Zato je bitno doci do Bongarsovog spisa u Bernu, mozda je sacuvan u celosti.
Mozda tamo mozemo doci do informacija koje je Porfic sacuvao u vezi dalmatinskih etnosa.

Da li tim problemom treba da se bavis ili da umaces keks u caj i smisljas taktiku kako da te studenti kandiduju za ministra prosvete?
 
Postoji nesumljivo Porfirogenitovo delo u kome se on bavi etnosima i nacinima borbe protiv njih.

Bukvalno niko ne pominje danas to kao Porfirogenito delo. Doslovno niko. Ne pominje se u Pinakesu, ne pominje se u Oksfordskom rečniku, nema čak ni u Vikipediji koju može doslovno svako da uređuje. https://en.wikipedia.org/wiki/Sylloge_Tacticorum

Tako da je vrelo neobičan tvoj komentar; ako misliš da je to napisao zaista Porfirogenit lično, glavom i bradom, iznesi neku elaboraciju.

Sacuvan je rukopis u Firenci, parcijalno, tamo se pominju samo Persijanci i Avari. Stampao ga je Lami.
Zato je bitno doci do Bongarsovog spisa u Bernu, mozda je sacuvan u celosti.
Mozda tamo mozemo doci do informacija koje je Porfic sacuvao u vezi dalmatinskih etnosa.

Rukopis je objavljen u Parizu 1938. godine. Priredio ga je francuski vizantolog Alfons Dain (1896-1964). Preveden je i na engleski jezik 2017. godine; pomenuti Hacelis ga je priredio. Imaš ceo na libgenu.

1000024993.jpg
1000024995.jpg
1000024991.jpg
 
Тема је отворена далеке 2010.године, неправилно је отворена, аутор код отварања теме није испоштовао правилник форума. Како је тема опосвећена рукопису ромејског цара, мишљења сам имајући у виду садржај објава које су на теми, да би умјесто наслова "De administrando imperio" прикладнији био наслов Константин VII Порфирогенит "Спис о народима", како је често прихваћен код српских византолога.
Сам Константин свом рукопису није дао наслов, уосталом у питању је био тајни документ који бјеше упутством насљеднику Роману и каснијим царевима, нека поглавља (од 53 колико има рукопис) посвећена су важним нацијама (народима) у саставу или окружењу царства, нека су посвећена тадашњим политичким твоирервинама а нека су сажеци преписа из ранијих рукопшиса, пшрије свега рукописа Теофана исповједника лкоји су према Константину цажни код владања будућег цара. Рукопису је наслов "De administrando imperio" дао извјесни холандски филолог Јан ван (или Јохан) Меурс који је 1611.године публиковао рукопис.

Слиједећа ствар на коју бих скренуо пажњу јесте када форумаши у објавама прилажу цитате из рукописа каснијих приређивача и публициста Константиновог рукописа из XVIII, XIX или XX вијека, пожељно би било да напишу својим ријелчима макар у хедној или двије реченице са којом сврхом прилажу цитат, на шта желе указати, ми не можемо знати шта је у чијој глави. Овако имамо објаве које су препуцавање ради препуцавања и које ничем не служе нити помажу сагледавању теме.
 
Да би дали ваљан осврт о неком историјском спису, пожељно је прочитати читав тај рукопис, по могућности и критичке осврте неких историчара који су изучавали рукопис. Код Константиновог рукописа имамо појаву да су најупорнији у "тумачењу" неких одломака они који су прочитали тек једно или два поглавља и то углавном хрватски превод тих поглавља, те на основу тих превода, а у правилу оио уврнутог разумијевања материје, износе "дубокоумне коначне закључке".

Било који историјски спис не смије се доживљавати "светим писмом", нити се било који спис, колико год био непоуздан извор, смије негирати или ниподаштавати. Када сам први пута прочитао комплетан Константинов рукопис, оно од корица до корица, примијетио сам (по мени), равнајући се према другим списима из тог или тих времена и неким прихваћеним сазнањима, деветнаест не малих грешака, аномалија или прилично необичних навода. Касније, поновним читањем и фокусирајући се на нека поглавља, примијетио сам још неколико, Они боље од мене упућени у материју, који знају и грчки и старогрчки (за разлику од мене који то чиним преко гугл преводиоца) су вјерујем уочили и више.
За неке грешке, аномалије, необичне па и несхватљиве наводе имам објашњења, за неке баш и не.

Но то није необично, изворни аутентични Константинов рукопис није сачуван, већ је данас спис доступан углавном преко најстаријег преписа извјесног Михаила Розаитиса са краја XI вијека.
Већ су се византолози, који одлично познају и грчки и староигрчки, бавили рукописом, дали су критичке осврте, предговоре спису. Урадак Жуле Моравчика у сарадњи са Џенкинсом издат 1949. и касније 1962.године се сматра једним од понајбољих обрада Константиновог рукописа. Често сам на овој и другим темама а и други форумаши, прилагао овај рад указујући на неке наводе и поглавља. Што ћу чинити и убудуће.

Сам спис, а то је мишљење оних који су узучавали, готово извјесно није писао један аутор, већ поред Константина нека поглавља или дијелове поглавља је писао још најмање један или могуће и више "анонимних сарадника". Ђула Моравчик је примијетио (овдје стр.19) могуће најмање шест различитих руку код писања аутентичног текста (и комплетан препис није учинио поменути Розаитис већ постоје два одломка која је по Моравчику преписао други аутор) и још пет других руку које су додале биљешке на маргинама у каснијим временима.

Сасвим изсвјесно код преписивсања списа, преписивач је учиниуо подоста преправки, неке ријечи у аутентичном спису су избрисане, измијењене, допуњене, исправљене или дописане. Такође опет према Моравчику, значи према византологу који је темељито изулчавао спис, многе преправке, измјене су учињене у XIV (ПС; на једном мјесту на маргини странице имамло коментар који указује да је написан 1361/2.године) и каснијим вијековима.
Моравчик полази oд аргументоване констатације да је спис, препис (под ознаком V) који се чува у ватиканској библиотеци који је учињен 1509.године вјеродостојно преписан Розаитисов спис, a како постоје неслагања, одступања у односу на онај који се чува у париској библиотеици (под ознаком P), то по њему доказује да су барем ове измјене, преправке урађене након 1509.године, односно између 1509. и 1611.године.

Слиједеће што је важно јесте да сам аутентични спис није био са сврхом подуке из историје, већч како написај са сврхом упутства будућем владару на шта се посебно ослонити и шта ваља знати да би ваљано владао. Такође, аутор односно аутори списа се ослањао на тада досупне изворе, сазнања о нелким народима била су оскудна, посебно оним удаљенијим од царства, није се превише знало и о историји тих народа, владала су и погрешна увјерења (рецимо увјерење не само Константина него и оца му Лава VI Мудрог и свих ромејских описаца Х вијека да су Мађари Турци, каснији ромејски аутори ће сјватити заблуду). И аутори списа и извори на које су сње ослањали били су у писанију тенденциозни, некад би право стање малчице прилагоидили свом схватању, склони и комотнијој обради код описа народа и догађаја.

Све наведено, потребно је имати на уму код сагледавања теме, ослањање на "тумачења" неких шарлатана, равноземљаша од којих нико није ни прочитао у цијелости спис већ само нека поглавља и који не знају ни грчки ни старогрчки, могу нас одвести само на погрешан колосјек.
 
Poslednja izmena:
Сам спис, а то је мишљење оних који су узучавали, готово извјесно није писао један аутор, већ поред Константина нека поглавља или дијелове поглавља је писао још најмање један или могуће и више "анонимних сарадника". Ђула Моравчик је примијетио (овдје стр.19) могуће најмање шест различитих руку код писања аутентичног текста (и комплетан препис није учинио поменути Розаитис већ постоје два одломка која је по Моравчику преписао други аутор) и још пет других руку које су додале биљешке на маргинама у каснијим временима.

Ostalih „najmanje 4“ ruku se odnosi na kasnije prepravke?
 
Тема је отворена далеке 2010.године, неправилно је отворена, аутор код отварања теме није испоштовао правилник форума. Како је тема опосвећена рукопису ромејског цара, мишљења сам имајући у виду садржај објава које су на теми, да би умјесто наслова "De administrando imperio" прикладнији био наслов Константин VII Порфирогенит "Спис о народима", како је често прихваћен код српских византолога.
Tema se zvala "De administrando imperio; KP7 zbirna tema" i 2010. nisu postojala današnja pravila. Slaven-Persida-Hibernum-Pompalov-Dinstanović joj je promenio ime, čini mi se, krajem 2024., dakle, 14 godina po otvaranju, kao što je to učinio sa velikim brojem tema koje su mu bitne politički.

Mislim da ovu temu treba zalepiti sa zbirnom temom o DAI. http://forum.krstarica.com/showthread.php/406826-De-administrando-imperio-KP7-zbirna-tema/page17


Biće nešto interesantno za čitanje:
Tibor Živković: Nova tumačenja vesti o južnoslovenskim gentes u De administrando imperio vizantijskog cara Konstantina VII Porfirogenita (944–959), 2013


Najznačajnije narativno vrelo o Južnim Slovenima nastalo je ispod pera Konstantina VII Porfirogenita (944–959), romejskog vasilevsa i pisca, u nauci najčešće navođeno kao De administrando imperio, skraćeno DAI.1 Značaj dela shvaćen je vrlo rano, pa je tako Iohannes Lucius (1604–1679), još davne 1666. godine, u Amsterdamu, prvi izvršio analizu carevih vesti o Srbima i Hrvatima.2 Lučićevo delo postalo je temelj, na kojem su generacije naučnika, počev od 19. veka, stekle uporišta za dalja istraživanja DAI.3 Stariji proučavaoci DAI nisu iskoračili, do sredine 19. veka, izvan Lučićevog, inače veoma čvrstog, istraživačkog traga. Zapravo, pionirski rad na polju slovenske istoriografije pripao je jezikoslovcima – Jozefu Dobrovskom (1753–1829),4 Jerneju Kopitaru (1780–1844),5 Josipu Pavlu Šafariku (1795–1861),6 Francu Miklošiću (1813–1891)7 i Vatroslavu Jagiću (1838–1923)8 – a sve prema onim standardima izučavanja prošlosti koje je utemeljio veliki Leopold Ranke – pre svega empirizma.9 Prva dublja istraživanja DAI otpočela su pojavom nove generacije...


O kvalitetu Lučićevih komentara koji se tiču vesti Konstantina Porfirogenita možda najbolje svedoči njegova britka opaska o Porfirogentovom objašnjenju za značenje imena Hrvat: dictio Slava Hruati nomen proprium nationis est, nihil aliud significans; Kuntić-Makvić (prir.) 1986, 294.48-49. Lučićev zaključak, pošto je suočio sve izvore (DAI, Skilicu, Kedrena i Tomu Arhiđakona) koji govore o pokrštenju Hrvata, da se to pokrštavanje odigralo u vreme Iraklija Mlađeg – Ideo si Heracliis Iunioris tempore secutum poneretur Croatorum baptismum (Kuntić-Makvić (prir.) 1986, 304.241-242) – tek danas zadobija uporište u nauci. Pod Heracliis Iunioris Lučić misli na Konstansa II (641–668), teže na Konstantina III (Heraclius Novus Constantinus), jer bi ostao u hronološkoj ravni do 641. godine, kada je Konstantin III preminuo, pa nije mogao da bude uključen u proces pokrštavanja Slovena – odnosno, smrti cara Iraklija (11. februar 641). Kako su se vladarska imena u dinastiji Iraklida ponavljala, javio se tehnički problem obeležavanja novca. Najstariji sin cara Iraklija zvao se takođe Iraklije, iz braka sa Evdokijom (Heraclius Novus Constantinus), dok je iz drugog braka sa nećakom Martinom imao takođe sina Konstantina Iraklija (Konstantin III, vladao samo četiri meseca 641); najzad, Konstans II imao je trojicu sinova, među kojim je bio još jedan Iraklije. Stoga, dok su sinovi Konstansa II bili savladari sa svojim ocem, na novcu Iraklije je skraćivan kao HERA CONST, a Konstantin IV kao CONS; cf. Grierson 1968, 100-101; Alexander 1977, 231; Sarris 2011, 258; Živković 2012a, 59. Za Teofanove vesti o carevima Irakliju Konstantinu (641) i Konstansu II (641–668), videti, Niebuhr (ed.) 1829, 463.17- 19, 464.6-7: Constantinus iunior, qui et Heraclius Heraclii filius consul renunciatus est; za Konstansa II: Constantinus genitor meus avo nimirum…meo Heraclio; Niebuhr (ed.)
1829, 523.21.
 
Tema se zvala "De administrando imperio; KP7 zbirna tema" i 2010. nisu postojala današnja pravila. Slaven-Persida-Hibernum-Pompalov-Dinstanović joj je promenio ime, čini mi se, krajem 2024., dakle, 14 godina po otvaranju, kao što je to učinio sa velikim brojem tema koje su mu bitne politički.

Loše ti se čini, mada je otprilike svima već dobro poznato da se u tvojoj glavi sve uvek vrti oko mene u da bukvalno svaka temu mora da usmeriš u diskusiju o meni. :roll:
 
Pa Orbini ne zna ni za glavu 13. Dakle, i ona mora da je isto tako umetnuta?

I još kažeš, zapravo ona balkanska Moravija, po tezi Imre Bobe. Pa to tek ni po koju cenu Orbin ne bi nikada ni na kraj pameti propustio, da je ikada video.
Zašto “po teži” Imte Bobe? Otkriven je i pečatni prsten episkopa južne Moravije, a postojala je i vizantijska tema Moravija, sa središtem u Magrumu, na samom ušću Velike Morave u Dunav.
 
Zašto “po teži” Imte Bobe? Otkriven je i pečatni prsten episkopa južne Moravije, a postojala je i vizantijska tema Moravija, sa središtem u Magrumu, na samom ušću Velike Morave u Dunav.
Свјатоплук јесте освојио Коцељеву панонску кнежевину и дошао у сукоб са Методијем под изговором словенског паганства и он јесте био рекс Словена међутим одмах после Методијеве смрти слижбу преузимају франачки мисионари који су дозвољавали бигамију и мало лепше услове хришћанског живота за неког раскалашног краља.
Треба додати да је мисија Солунске браће била верификована и од Рима и од Цариграда.
Сам Василије Македонац умире годину дана након Методија.
Дакле извори Дукљанина који догађаје из Сирмијума преноси у Дувањ Поље користи контекст догађаја али даје лажне податке.
Порфирогенит мења контекст ових догађаја али даје праве податке о територијама крштене Хрватске и Србије.
Међутим контекст овог другог крштења како помиње да су Словени отпали од вере и дошли да моле Василија Македонца да их поново покрсти и то се временски поклапа са мисијом Солунске браће.
Под покровитељством Цариграда касније и римског папе да би уништили франачки утицај у Далмацуји и обновили панонску дијацезу.
У том смислу наша археологија је пронашла наше цркве из 8. 9. века већина нас и ја смо ово тумачили да Срби нису били стварно покрштени до 9. века.
Међутим у 9. веку су били поново покрштени са литургијом на црквенословенском која се задржала код нас ,Бугара и Руса можда још негде.
Јер Черноризац Храбри заговорник Методија објашњава да смо имали 2 нивоа словенске писмености ону на грчком и латинском и последњу на словенском која постаје равноправна са грчком и латинском службом.

То се поклапа са Василијевим разарањем Паганије која није хтела да се покрсти и приступи овој мисији.

Тако кад испратиш Порфирогенита све се поклапа.
 
Poslednja izmena:
Loše ti se čini, mada je otprilike svima već dobro poznato da se u tvojoj glavi sve uvek vrti oko mene u da bukvalno svaka temu mora da usmeriš u diskusiju o meni. :roll:
Zanimljivo je kako ti, kad god ti ponestane argumenata, automatski preusmeravaš diskusiju na mene lično i pokušavaš da mi pripišeš motive koje nisi u stanju da dokažeš. To što koristiš fraze poput "svima je već poznato" ne čini tvoju tvrdnju ni tačnom ni relevantnom - to je čista retorička manipulacija, ne argument.

Ako smatraš da imam opsesiju tobom, to je tvoje pravo, ali takve konstrukcije više govore o tvojoj potrebi da budeš centar pažnje nego o sadržaju onoga što ja pišem. Predlažem da se, umesto psiholoških dijagnoza po forumima, držimo teme - ako ti je to uopšte cilj.
 
Zanimljivo je kako ti, kad god ti ponestane argumenata, automatski preusmeravaš diskusiju na mene lično i pokušavaš da mi pripišeš motive koje nisi u stanju da dokažeš. To što koristiš fraze poput "svima je već poznato" ne čini tvoju tvrdnju ni tačnom ni relevantnom - to je čista retorička manipulacija, ne argument.

Ako smatraš da imam opsesiju tobom, to je tvoje pravo, ali takve konstrukcije više govore o tvojoj potrebi da budeš centar pažnje nego o sadržaju onoga što ja pišem. Predlažem da se, umesto psiholoških dijagnoza po forumima, držimo teme - ako ti je to uopšte cilj.

Pa ja se i jesam držao teme.

Demantovao sam tvoje tvrdnje o naslovu
 
Kako bih mogao navesti ko je i kada predložio promenu naslova ove teme, ako nemam pojma?
Zašto onda u "demantiju" nisi rekao da ne znaš ko je to učinio, kada je to učinio i da ti nisi bio taj?

Podsećam te na njegov sadržaj:
Loše ti se čini, mada je otprilike svima već dobro poznato da se u tvojoj glavi sve uvek vrti oko mene u da bukvalno svaka temu mora da usmeriš u diskusiju o meni.
:roll:
Ovo samo ti možeš da nazoveš demantijem.
 
Zašto onda u "demantiju" nisi rekao da ne znaš ko je to učinio, kada je to učinio i da ti nisi bio taj?

Mislim da svaka osoba sa 5 razreda osnovne kole i IQ preko 80 tj. elementarno pismena može da razume da je to značilo bukvalno to.

JA mislim da samo osoba sa IQ ispod 80 može da na taj način razume tvoj odgovor na ovih 5 tvrdnji:
1. Tema se zvala "De administrando imperio; KP7 zbirna tema" i
2. 2010. nisu postojala današnja pravila.
3. Slaven-Persida-Hibernum-Pompalov-Dinstanović joj je promenio ime,
4. čini mi se, krajem 2024., dakle, 14 godina po otvaranju,
5. kao što je to učinio sa velikim brojem tema koje su mu bitne politički.

Loše ti se čini, mada je otprilike svima već dobro poznato da se u tvojoj glavi sve uvek vrti oko mene u da bukvalno svaka temu mora da usmeriš u diskusiju o meni.
:roll:

:kafa:
 
Druga je tema ovde.

U biblioteci u Bernu je cuvan 1632g (mozda se i dalje nalazi tamo) primerak tzv DAI pod imenom "Konstantinova knjiga o različitim narodima.....", koij je tamo dospeo iz kolekcije francuskog istoricara Žaka Bongarsa (1554 – 1612)

Niti sam igde procitao da postoji primerak DAI u Bernu, niti sam igde procitao da je Bongars posedovao DAI.

Zato pitam Slavena za misljenje, samo cudi me da ga ne interesuje tema :think:

Pa šta zaćuta posle toliko epohalne najave?

:ceka:
 

Back
Top