U srednjegrčkom jeziku iz 10. veka, reč ἁλαγεία zapravo nije dokumentovana kao vojni termin. Na osnovu dostupnih izvora, nema jasnih potvrda da je ovaj izraz korišćen u tom obliku ili značenju u vizantijskoj vojsci. Postoji mogućnost da su kasniji tumači ili srednjovekovni istoričari koristili ovaj termin retroaktivno, pokušavajući da objasne vojne jedinice koje su bile aktivne na Balkanu.
Što se tiče grčkog jezika, u tom periodu su se uglavnom koristili drugi termini za različite jedinice vojske, poput τάγμα (tagma) za jedinice regularne vojske ili τοῦρμα (tourma) za vojne odrede. Takođe su postojali i drugi izrazi vezani za konjicu, ali alagija se pojavljuje više kao reč koja je ušla u upotrebu kroz uticaj arapskog i turskog jezika, kasnije prisutna u vojnim strukturama na Balkanu, pre svega u srednjovekovnoj Srbiji i tokom osmanske ere.
U literaturi vezanoj za vizantijsku vojsku 10-12. veka, nema upotrebe termina ἁλαγεία u vojnim tekstovima tog perioda. Većina vojnih izvora iz tih vekova, poput Taktika cara Lava VI (10. vek) i drugih vojnih priručnika poput Sylloge Tacticorum, koristi termine koji opisuju različite vojne jedinice, taktičke formacije i organizacije, ali termin ἁλαγεία se ne pominje direktno u kontekstu koji bi mogao jasno potvrditi njegovo postojanje kao vojne jedinice u srednjegrčkom jeziku.
Pored toga, postoje radovi koji proučavaju vizantijsku vojnu organizaciju u regionima kao što je Podunavlje, ali ni oni ne daju uvid u upotrebu reči ἁλαγεία tokom 10-12. veka. Istraživanje vojnih reformi i jedinica iz tog perioda sugeriše da je vizantijska vojska imala bogat vokabular za opisivanje svojih jedinica, ali ovaj specifični termin izgleda nije bio među korišćenim.
Ukoliko je tačna pretpostavka da u DAI Konstantina Porfirogenita stoji reč alagija, to bi moglo ukazivati na anahronizam, odnosno falsifikat.