dan za secanje

kada sam postavila pitanje o LEPOM danu za secanje, nisam mislila na rdjanje datuma, vec na komentar zasto bas taj dan.
rekla bih da je tema uglavnom promasena.
mozda je vreme za lock.
 
Slu?ajni prolaznik:
23.06.2001.Ro?enje mog deteta. Trenutak kad prvi put ugledaš svoje dete ne može se opisati. Oni koji imaju klince znaju o ?emu pri?am.

kad sam se prvi put poljbio sa devojkom mislio sam da je to taj dan...
pa je onda doslo i prvo pravo seksualno iskustvo, pa sam opet pomislio.
prodje vreme, zaboravi se. dosao fakultet pa kad sam polozio prvi ispit opet sam pomislio "to je to"
i tako redom sve dok ne dobijes dete.
da skratim. 13. 03. 2003. u 9.15 zacuo se plac. skoro citav dan nisam mogao da ih vidim. kada bi postojala mera za srecu i kad bi se izrazavala brojevima i skalom, mislim da sam tog dana ja debelo zagazio u crveno.

tuzni dani (nazalost izbor je toliki da...)? 19.08.2002 poginuo brat. a da ne pricam o poslednje cetri godine pod okupacijom.
 
posmatrac:
Slu?ajni prolaznik:
23.06.2001.Ro?enje mog deteta. Trenutak kad prvi put ugledaš svoje dete ne može se opisati. Oni koji imaju klince znaju o ?emu pri?am.

kad sam se prvi put poljbio sa devojkom mislio sam da je to taj dan...
pa je onda doslo i prvo pravo seksualno iskustvo, pa sam opet pomislio.
prodje vreme, zaboravi se. dosao fakultet pa kad sam polozio prvi ispit opet sam pomislio "to je to"
i tako redom sve dok ne dobijes dete.
da skratim. 13. 03. 2003. u 9.15 zacuo se plac. skoro citav dan nisam mogao da ih vidim. kada bi postojala mera za srecu i kad bi se izrazavala brojevima i skalom, mislim da sam tog dana ja debelo zagazio u crveno.

tuzni dani (nazalost izbor je toliki da...)? 19.08.2002 poginuo brat. a da ne pricam o poslednje cetri godine pod okupacijom.

znam neki slican osjecaj nije isti ali slican jeste i to u ogromnoj kolicini covjek sa kojim sam zajedno odrastao sa kojim sam bio i dan i noc koji mi je mijenjao brata me je ostavio i otisao na "onaj" svijet.
 
:lol Datum koji cu pamtiti celog zivota je 9.avgust 2003. kad sam upoznala najpazljivijeg i najromanticnijeg decka u zivotu koga, nazalost, verovatno vise nikad necu sresti. :cry: rasplakacu se ako nastavim, pa me sad izvinite
 
cisto da obnovimo......

5.09.1986-dan za secanje ali ja ga se ne secam......


Negde krajem avgusta 2000-te, toplo i sparno veche, trava, kontejner koji je polu prevrnut, pogled na okolinu-i on....i poljubac....prvi......to su bila vremena.

13.04.TEKUCE bila na vrhu Ajfela....indiferentan osecaj :shock:

1.05.DOSLA JE NA SVETU NADA, da bi potom nestala..i tako round and round......... :(
 
najtuzniji :cry: ....

01.17.1997 - sa svojih nepunih 11 godina, ostavljam beogradske ulice, drustvo i skolske dane u secanjima...odlazim sa porodicom za kanadu..


*VeSeLi DaNi*

JuLi-SepT -> 1999 - vracam se za beograd (raspust :D )
Maj - Sept - 2000 - OPET ja u begishhuu i kv
5ti Juni 2000, tacno u 11:53 uvece - prvi poljubac...aah kao da je juce bilo...
Leto - 2001-2002-2003 ~ BEOGRAD ~ KRALJEVO ~ PETROVAC


ima jos dosta prelepih + znacajnih = nezaboravnih dana ali ^^^^ definitivno ostaje u srcu do kraja zivota

:arrow: jos 21 dan i picim nazad za bggggeee :wink: :wink: :wink:
 
Lepi dani...pa ima ih mnooogo, ali da izdvojim svezije..recimo 12.06.2003 upoznavanje moje druge polovine, 08.08.2003 prvi poljubac koji je uvek i najlepsi.
Najgori dani ubedljivo 10.10.2002 i 15.01.2004...ne ponovilo se.
 
Mislila sam da sam u zivotu vise puta okusila ukus srece...
Onda sam jednog avgusta rodila sina, i shvatila da je ta sreca jednostavno nemerljiva!
Znala sam tudja iskustva (kao sto vi sada citate o mom), pripremala sam se na to tokom meseci trudnoce... Ali kada sam ugledala svoju bebu, i nesto kasnije zagledala joj se u oci (ko kaze da tek rodjeni "ne vide", "tek registruju svetlost" ?) osetila sam nesto sto se ne moze opisati, ni najveci knjizevnici i pesnici to ne bi umeli, pa necu pokusati ni ja...Samo da znate, vi, koji jos ne znate, sta vas to prelepo ceka!
 
avgust 1993.
nepodnošljiva vrućina, on dolazi sa svojim društvom po mene i odlazimo na neku vikendcu pored Dunava.
bila sam ubedljivo najmlađa od svih prisutnih i užasno zaljubljena u njega.

dan je protekao uz spremanje paprikaša, kupanje u reci, pesmu uz gitaru... uživancija.
sve vreme sam izigravila da sam cool, plašeći se da će svi iz njegovog društva provaliti koliko mi prija njegovo prisustvo. zbijam šale na njegov račun, svi se smeju, on samo gleda...

oko 23h on mi kaže da bismo mogli da krenemo... samo nas dvoje. i ja pristajem. idemo kolima nekim poljskim putem, mrkli mrak, oko nas polja kukuruza (od 10 metara, što deluje malo sablasno), put osvetljavaju samo farovi njegovih kola. odjednom počinje da grmi i seva na radiju puštaju "dok dobuje kiša u ritmu tam tama kroz noć, ja ljubavi našoj ne vidim kraj da će doć...", on u momentu gasi kola, okreće se prema meni i počinje da me ljubi. lupa mi srce, gubim se totalno, osećam isto to i kod njega...
nastavljamo vožnju bez i jedne jedine reči. momenat u kome bi bilo koja bila suvišna.
 

Back
Top