@Q. in perpetuum hibernum Evo jedne male mentalne egzibicije. Dalmilova Hronika je iz prve polovine 14. veka, tacnie zavrsena je 1326. godine. U prvom tomu "Istorije srpskog naroda" kazu da je negde nakon 1318 "u znak osvete kralj Milutin je uzeo titulu hrvatskog kralja". Sta ako je mozda ova izmenjena titulacija odjeknula i malo dalje od Balkana ili sta ako je MIlutin mozda u nekom trenutku zavladao i malo vecom teritorijom Subica no sto se to danas misli? Mozda je tako Hrvatska postala, "zemlja" u "srpskom narodu"?
Vrlo interesantna ideja, ali ja bih pre rekao da to ima veze sa ovim, da povučem i inspiraciju od tebe:
https://forum.krstarica.com/threads/1300-godina-vek-pisanja-nove-povesti.930645/
To, zlatno doba Šubića, vreme je stvaranja narativa Popa Dukljanina. Narativa koji je politički spojio Hrvate i Srbe, stvaranjem jedne nove tradicije o prošlosti. Kako govorimo o rimokatoličkoj sredini, izvesniji je takav uticaj. Posebno ako imamo na umu onog izgubljenog barskog arhiepiskopa, Rudgera, kojeg je Tibor Živković identifikovao, a za kojega je imao i teoriju da je glavom i bradom Pop Dukljanin. Koji je bio
češki cistercit. Ali sviđa mi se u kom smeru razmišljaš, jerbo Milutinovo dodavanje Hrvata pripada istom vremenu, a verovatno i identičnom kontekstu tj. barem neke veze najverovantije ima. Na odličnoj ideji, svakako svaka čast!
Celo to kraljevstvo Ostroilovih potomaka, koje nastaje upravo u to vreme, prostire se u najstarijem periodu od zapadnih krajeva Hrvatske do najistočnijih krajeva Srbije. Osim toga, hronika Skilice i njegovih nastavljača bila je poznata Dukljaninu. A to znači da je upravo tu mogla biti pročitana sintagma
Hrvati, koje još i Srbima nazivaju. Ta sintagma, koja će se javljati jedno vreme u vizantijskim izvorima tog razdoblja kroz prepise (Zonara, Kedrin) rekao bih da je imala presudnog uticaja na autora najstarije hronike na češkom jeziku.
Ono gde je Srebrena najverovatnije pogrešila jeste što je nužno to poistovetila sa bukvalno čitavim slovenskim narodom. Dakle i sa Bugarima. Međutim, naracija se piše iz ugle Čeha. Ono što ih zanima. Srbi se doseljuju pored mora; Jonskog mora, koje je pored Grka. To je zapadni Balkan; to je kraljevstvo Ostroilovih potomaka, Senudslava, Silimira i Bladina. I to se spaja (možda uz narativ poreklom iz romejskih hronika o
Hrvatima koje i Srbima nazivaju) sa dobro poznatom tradicijom o poreklu eponimnih junaka severnih Slovena (Čehom, Lehom i Rusom) iz Hrvatske, odakle kreću da se dotične slovenske grane raspršavaju.