''...Struktura izgradnje ženskog identiteta i svesti o sebi je takva da onemogućuje
razdvajanje žene od njene funkcije majke. Upravo odsustvo simbolizma u relaciji
između majke i ćerke, u kulturi koja počiva na paradigmatskim simboličkim slikama
materinstva kao odnosa majke i muškog deteta, služi za reprodukovanje
patrijarhalnog socijalnog poretka.
... u kulturnom i društvenom identitetu majke, kao i u
razumevanju sebe kao majke, nije reč o ženskoj prirodi, već o poziciji koji žene
imaju u postojećem simboličkom poretku. Patrijarhalni simbolički poredak
materinstvo faktički povezuje sa predispozicijama ka nemogućnosti i blokiranju
pune individualizacije. Postoji nekoliko osnovnih društvenih posledica ove situacije:
naglašeno rivalstvo između žena na osnovu materinstva usled nemogućnosti
uspostavljanja artikulisane relacije i zajedništva, naglašeno prisustvo
neposredovanih, „nemedijatornih“ iskustava u ženskom iskustvu (implozija,
eksplozija, nekontrolisana emocionalnost, iracionalnost...), kulturno samoubistvo –
ubistvo uma, zanemarivanje sopstvenih osećanja i inteligencije, postojanje poriva za
koje ne postoje simboli ili društveni prostori za realizaciju, blokiranost.
Celokupna patrijarhalna kultura je izgrađena tako da bude maskulino
samoutemeljujuća i da kao takva opravda sebe....potrebna je izgradnja
teorije koja će uvažavati razliku i prepoznati oba pola, a ne samo jedan. ......''