Da li znate gde su vam cerke?

Osim "iskrenih razgovora" da li inace znate gde su vam maloletna zenska deca posle 22 sata?
Moji su punoletni, pa mogu sad relaksirano o svemu. :lol:

Nekada je bilo lepih tema na dip-u, pa se i o ovome pisalo. Za svakog odgovornog roditelja, taj period kad se deca pustaju polako iz ruku, je uzasno stresan. Koliko i da si siguran u svoje dete, ne mozes biti siguran u sve drugarice, drugare, mesta gde se izlazi.
Meni je jedno leto, kad je moja cerka napunila 16, starija cerka od moje sestre 17, a mladja 15, ostalo u secanju kao da nisam spavala ni minute, tako sam bila napregnuta. Celo leto su bile sve tri zajedno kod mene i pod mojom kontrolom. I dobra su deca oduvek, odnos krajnje otvoren, ne dozvoljavam da mi gaze na autoritet, na suze i smisljene cake ne padam, znaju one sve. Ono sto se dogovorimo, ocekujem da ispostuju. Jednu situaciju prepricavamo cesto - na rucku, ponudi ih moj muz pivom i one sve tri kategorcno odbiju. OK , kazem ja, ako ne pijete kod kuce, da se niste usudile da pijete alkohol kad izadjete. I prodje neka nedelja, a moja cerka pita - mama, mozemo li po limenku piva, svi drugi piju? Kazem ja - kupicu svakoj po flasu, litar i po, tako slatke, doterane, lepe, kad nadignete flasu bicete glavne zenske na zurkanju, moze. Naravno da su se ozbiljno uvredile. :lol: I da, uvek sam znala gde su, ako promene lokaciju, one se jave. U malom mestu i nemaju puno prostora da slazu, svi se znaju.
Kako je koja postajala punoletna, tako je plakala svaki put kad kazem - ti mozes da se vratis kad hoces, sama o sebi odlucujes, a maloletne tad i tad. I uopste im se nije dopadalo kad i da sam ih podsetila da su same za sebe odgovorne; svaki put kazem - ne zaboravite licne karte, za punoletne necu da se cimam.
Sve u svemu, ne bih drugacije sa njima i da sve trebam nanovo, u dobre ljude su izrasle. :heart:
 
Moji su punoletni, pa mogu sad relaksirano o svemu. :lol:

Nekada je bilo lepih tema na dip-u, pa se i o ovome pisalo. Za svakog odgovornog roditelja, taj period kad se deca pustaju polako iz ruku, je uzasno stresan. Koliko i da si siguran u svoje dete, ne mozes biti siguran u sve drugarice, drugare, mesta gde se izlazi.
Meni je jedno leto, kad je moja cerka napunila 16, starija cerka od moje sestre 17, a mladja 15, ostalo u secanju kao da nisam spavala ni minute, tako sam bila napregnuta. Celo leto su bile sve tri zajedno kod mene i pod mojom kontrolom. I dobra su deca oduvek, odnos krajnje otvoren, ne dozvoljavam da mi gaze na autoritet, na suze i smisljene cake ne padam, znaju one sve. Ono sto se dogovorimo, ocekujem da ispostuju. Jednu situaciju prepricavamo cesto - na rucku, ponudi ih moj muz pivom i one sve tri kategorcno odbiju. OK , kazem ja, ako ne pijete kod kuce, da se niste usudile da pijete alkohol kad izadjete. I prodje neka nedelja, a moja cerka pita - mama, mozemo li po limenku piva, svi drugi piju? Kazem ja - kupicu svakoj po flasu, litar i po, tako slatke, doterane, lepe, kad nadignete flasu bicete glavne zenske na zurkanju, moze. Naravno da su se ozbiljno uvredile. :lol: I da, uvek sam znala gde su, ako promene lokaciju, one se jave. U malom mestu i nemaju puno prostora da slazu, svi se znaju.
Kako je koja postajala punoletna, tako je plakala svaki put kad kazem - ti mozes da se vratis kad hoces, sama o sebi odlucujes, a maloletne tad i tad. I uopste im se nije dopadalo kad i da sam ih podsetila da su same za sebe odgovorne; svaki put kazem - ne zaboravite licne karte, za punoletne necu da se cimam.
Sve u svemu, ne bih drugacije sa njima i da sve trebam nanovo, u dobre ljude su izrasle. :heart:

:heart:
Nemam rep :zag:
 
Kada ides gradom ili jos gore u selo ili iz sela i vidis devojcice u coporima ili same u jedan nocu, pitas se imaju li kuci nekoga ili je dotle doslo da nikog nista ne pitaju?

- - - - - - - - - -

Nešto ti ne da da potpuno okreneš leđa jer je ipak bila tu i nikako ne zaslužuje isti tretman kao onaj ko nije bio iako taj možda nije ni svestan da ti je svojim odsustvom zapravo učinio uslugu.
Volim ja svoju mamu, ali svoje dete, normalno, više. I zato moram da čuvam i sebe. Ko to ne razume ili je lud ili bezobrazno sebičan.

Sta mislis ko je tu sebican?

- - - - - - - - - -

Ja pročitao,da li znate gde su vam obrve

- - - - - - - - - -

Reko daj da vidim ovog čuda,kad ono medjutim

Jesi li ih nasao? Da ne brinemo?
 
Ali kako to brzo prodje... i ono sto je mene iznenadilo, je to sto je meni bilo olaksanje kad su sve presle 18, a njima neka tuga svaki put kad pitaju kad da se vratimo - a ja kazem, kad hocete. Najmladja mi je dobila temperaturu od plakanja, kad sam joj prvi put to rekla, krenule na neki koncert - sad i ti mozes da ostanes koliko zelis. A ona meni - ja ipak hocu da mi kazes kad da se vratim. Ja ovnovski vaspitno - sad smo ravnopravne, ne igramo se vise tako. :lol: Ona je sela nasred dvorista i plakala i plakala (kazi mi kad...), sminka sva razmazana...druge dve cupkaju pored nje, tese je, ja ne popustam...okrutna tetka. :lol: A slabost je mom muzu, pita je on - evo, hoces ja da kazem kad da se vratis, a ona - neeee, uvek je ona odredjivala kad, hocu ona da mi kaze. :hahaha:

Kada ides gradom ili jos gore u selo ili iz sela i vidis devojcice u coporima ili same u jedan nocu, pitas se imaju li kuci nekoga ili je dotle doslo da nikog nista ne pitaju?
- - - - - - - - - -
Sta mislis ko je tu sebican?

Najgore je sto mnoga deca ne zele da saslusaju savet, zure da budu veliki, poneki roditelji ne odaberu pravi nacin da im postave granice, a ulica je nemilosrdna kad se na njoj nadju sama. :(
 
Ja sam lagala, ne gde sam i sa kim. Lagala sam da sam dobro kada nisam bila. I nisam pogrešila jer ne bih postigla ništa osim tupljenja "mora se pričati" a to se svodi na šuplje priče koje ne vode rešenju nego gunđanju i sažaljenju koje još više ubedače. Ovako ćutiš i gutaš što si sam sebi servirao.
Znate one žene iz filmova koje vide da je neko u nevolji ali ne skaču one same nego samo urlaju "pomozite, pomozite"... Zato ja neću biti takva mama nego Mama :)
 
ja sam imala samostalnost i odgovornost, zivela sam sama od svoje petnaeste godine. nisam pravila velika sr.anja, uvek odlican ucenik, redovan student... ali, roditelji su bili vrlo kruti, uopste nikakvo razumevanje za droge i alkohol nisu imali :malav:
 
sto starija to vise portir <3333
nego to je normalno, inace, djeca sa sela su obicno gluplja, i elementarno nepismena poput tebe i jos gore. kad su izbjeglice dosle u moju gimnaziju iz drugih gimnazija, nisu mogli imati dvojku ni iz likovnog, a tamo sve petice. znaci padali su iz 10, 13 predmeta...
 
ma da, niko nikad roditelje slagao nije, svi prepuni poverenja u idilicnim porodicama sa reklame za kredit u beloj kuhinji mazu margarin dobro jutro na hleb sa semenkama

eh sad..lagala sam roditelje, kako nisam, ali sa ove distance se i sama pitam zasto, kad nije bilo potrebe. hir, tinejdz bunt, sta li je..srecom pa zbog tih lazi nikada nisam trpela vece posledice po sebe.
tako da, kapiram da i moje dete mene slaze ili bar precuti dosta toga, i to mi je ok sve dok znam da je bezbedna i pametna. :D

doduse, ja sam, verovatno, previse liberalna u svojim stavovima, i koliko god da sam bila strog roditelj dok je bila manja/mladja, sad toga nema. znaju se pravila, ja ne kaznjavam, trudim se da ne zvocam i dajem do znanja da sam tu kad god joj zatrebam.

njeno najvece sranje do sada je pijanstvo u 16. godini i to na zurci koja je trajala do 23h. pritom je njen otac isao da ih pokupi sa te zurke, znaci u roku od dva sata se uljoljala od dve votke i crnog vina. drugarica joj u panici, otac je jedva dovezao kuci, ja sisla pred njih, ona spava kao odojce :evil:.
smestimo je nekako u krevet, ispitam ja ove ostale da nije nesto drugo uzela osim pica, to mi je bila glavna briga.
nije? ok onda.
celu noc sam presedela na fotelji pored njenog kreveta, prateci kako dise i da li je dobro.
u neko zlo doba se ona budi, vidim da pojma nema ni gde je ni otkud tu, samo sam joj rekla kod kuce si , sve je ok, mama je tu.
pocela je da place iz odmah :)))
te veceri, zapravo naredne, trebala je da ide na neki koncert i bila je u strahu da je necu pustiti. niti sam je kaznila, niti sam zvocala, skuvala sam joj corbu od paradajza i ponasala se sasvim normalno. isla je na koncert, a sutradan smo porazgovarale o tome sta se desilo. ono sto sam joj tada utuvila u glavu je da me boli uvo sto se napila nego da sam smrtno zabirbnuta sta je moglo da joj se desi, da prodje da je pokupi ko hoce, da sedne u kola sa nekim, da dozivi neprijatnost koja ce joj zagorcati zivot..znaci, moze sve, ali mudro, pazeci na sebe.
od tada, ja vise takvih situacija sa njom nemam. znam kad popije, ali znam i da ona zna kako treba.

a brate, udavih.
 
eh sad..lagala sam roditelje, kako nisam, ali sa ove distance se i sama pitam zasto, kad nije bilo potrebe. hir, tinejdz bunt, sta li je..srecom pa zbog tih lazi nikada nisam trpela vece posledice po sebe.
tako da, kapiram da i moje dete mene slaze ili bar precuti dosta toga, i to mi je ok sve dok znam da je bezbedna i pametna. :D

doduse, ja sam, verovatno, previse liberalna u svojim stavovima, i koliko god da sam bila strog roditelj dok je bila manja/mladja, sad toga nema. znaju se pravila, ja ne kaznjavam, trudim se da ne zvocam i dajem do znanja da sam tu kad god joj zatrebam.

njeno najvece sranje do sada je pijanstvo u 16. godini i to na zurci koja je trajala do 23h. pritom je njen otac isao da ih pokupi sa te zurke, znaci u roku od dva sata se uljoljala od dve votke i crnog vina. drugarica joj u panici, otac je jedva dovezao kuci, ja sisla pred njih, ona spava kao odojce :evil:.
smestimo je nekako u krevet, ispitam ja ove ostale da nije nesto drugo uzela osim pica, to mi je bila glavna briga.
nije? ok onda.
celu noc sam presedela na fotelji pored njenog kreveta, prateci kako dise i da li je dobro.
u neko zlo doba se ona budi, vidim da pojma nema ni gde je ni otkud tu, samo sam joj rekla kod kuce si , sve je ok, mama je tu.
pocela je da place iz odmah :)))
te veceri, zapravo naredne, trebala je da ide na neki koncert i bila je u strahu da je necu pustiti. niti sam je kaznila, niti sam zvocala, skuvala sam joj corbu od paradajza i ponasala se sasvim normalno. isla je na koncert, a sutradan smo porazgovarale o tome sta se desilo. ono sto sam joj tada utuvila u glavu je da me boli uvo sto se napila nego da sam smrtno zabirbnuta sta je moglo da joj se desi, da prodje da je pokupi ko hoce, da sedne u kola sa nekim, da dozivi neprijatnost koja ce joj zagorcati zivot..znaci, moze sve, ali mudro, pazeci na sebe.
od tada, ja vise takvih situacija sa njom nemam. znam kad popije, ali znam i da ona zna kako treba.

a brate, udavih.

ja se ne pitam zasto sam ih lagala, moja mama je bila strasno kruta, ni za sta nije imala razumevanja. pola mog detinjstva je provela po bolnicama i operacijama puna straha za mene i sta i kako ce biti, valjda otud i takav odnos, odnosno nedostatak normalnog, koji smo uspostavile tek kad sam ja dobila dete.
posto sam zivela sama u srednjoj skoli i u drugoj drzavi, sama sam odredjivala i sa kim i gde izlazim i dokle. o tome nisu imali pojma, ali ja sam znala granice. posle kad sam upislaa faks i imala prvog ozbiljnog decka, u pocetku sam lagala da spavam kod drugarice. znam da mi nije svaki put verovala, ali kao da joj je bilo lakse tako.
sa svojim starijim detetom imam potpuno drugaciji odnos, ili mozda samo verujem da imam :lol:
puno pricamo, pricamo o svemu, dajem bezbroj primera kako moze da naj.ebe u svakom smislu ako laze i ako nemamo odnos pun poverenja.
on jos nije poceo ozbiljno da izlazi, pripremam se za to.
i cekam to neizbezno prvo pijanstvo :lol:
 
ja se ne pitam zasto sam ih lagala, moja mama je bila strasno kruta, ni za sta nije imala razumevanja. pola mog detinjstva je provela po bolnicama i operacijama puna straha za mene i sta i kako ce biti, valjda otud i takav odnos, odnosno nedostatak normalnog, koji smo uspostavile tek kad sam ja dobila dete.
posto sam zivela sama u srednjoj skoli i u drugoj drzavi, sama sam odredjivala i sa kim i gde izlazim i dokle. o tome nisu imali pojma, ali ja sam znala granice. posle kad sam upislaa faks i imala prvog ozbiljnog decka, u pocetku sam lagala da spavam kod drugarice. znam da mi nije svaki put verovala, ali kao da joj je bilo lakse tako.
sa svojim starijim detetom imam potpuno drugaciji odnos, ili mozda samo verujem da imam :lol:
puno pricamo, pricamo o svemu, dajem bezbroj primera kako moze da naj.ebe u svakom smislu ako laze i ako nemamo odnos pun poverenja.
on jos nije poceo ozbiljno da izlazi, pripremam se za to.
i cekam to neizbezno prvo pijanstvo :lol:


ovo boldovano me strasno zanima od kada sam roditelj.
u smislu da li je ipak veci deo zasluga za normalno ponasanje na samom detetu tj da li je karakter deteta presudan, a ne vaspitanje.
ti si mogla kako si htela, s obzirom da si bila sama, a ipak nisi.
slicno mislim i za svoju cerku pa nisam bas sigurna da je do mene, nego do nje.
zapetljah, al razumeces. :)
 
ja se ne pitam zasto sam ih lagala, moja mama je bila strasno kruta, ni za sta nije imala razumevanja. pola mog detinjstva je provela po bolnicama i operacijama puna straha za mene i sta i kako ce biti, valjda otud i takav odnos, odnosno nedostatak normalnog, koji smo uspostavile tek kad sam ja dobila dete.
posto sam zivela sama u srednjoj skoli i u drugoj drzavi, sama sam odredjivala i sa kim i gde izlazim i dokle. o tome nisu imali pojma, ali ja sam znala granice. posle kad sam upislaa faks i imala prvog ozbiljnog decka, u pocetku sam lagala da spavam kod drugarice. znam da mi nije svaki put verovala, ali kao da joj je bilo lakse tako.
sa svojim starijim detetom imam potpuno drugaciji odnos, ili mozda samo verujem da imam :lol:
puno pricamo, pricamo o svemu, dajem bezbroj primera kako moze da naj.ebe u svakom smislu ako laze i ako nemamo odnos pun poverenja.
on jos nije poceo ozbiljno da izlazi, pripremam se za to.
i cekam to neizbezno prvo pijanstvo :lol:

ok da majka priča, ali je drugačije kad otac priča, drugačiji efekat na dete...muško je muško...neke stvari samo otac može da objasni
da li tvoj mm uzima učešće u savetovanju ili je sve ostavljeno tebi ?
 

Back
Top