Da li treba trpeti?

Vidim da ova tema ne ide bas. Kad god bi trebalo da se prica o trpljenu i sl. obicno se cuti. Da li je ljude blam da priznaju da trpe ovo ili ono. Ja sam licno imala iskustvo sa "trpljenjem" u vidu nasilja u porodici. Znate ono "balkanski mačo men". Pritom ne radi i ne zaradjuje, ja radim, izdrzavam i njega i gomilu dece, koju vodam sa sobom kao kengur, u obdaniste iz obdanista i sve u tom smislu. I nema to veze sto on ne zaradjuje, pa dobro desava se, ali da mi taj isti glumi "gazdu" i maltretira me kao da sam "lutka na žici", pa to vec ne ide. I tako posto sam ja iskusila do tada meni potpuno nepoznato (dreka, pretnje, grozne stvari itd.), a to je pa trajalo neke tri godine, resim da nesto konacno uradim. Zašto tri godine? Pa zato što sam se izbezumila od straha da će ako reagujem biti još gore (a i bilo je). Ali doslo je do toga da je bi sve drugo bolje od stanja u kojem sam bila tada. I taj strah koji nicemu ne vodi, i razmisljanja kako cu i sta cu. Tzv. ustanove koje se bave tim i slicnim stvarima, ukoliko se bukvalno ne dovuces do njih plav i polupolomljen nece ti zaista pomoci, sve ce ostati na teoriji, "pa napisite ovo, idite tamo, idite vamo,..." a ti ne znas vise ni kako se zoves.
Ok da ne dužim pricu o mom slucaju ali na kraju sud mu je dodelio uslovnu kaznu od tri godine. I sada "balkanski mačo men" place po ceo dan, "sada shvata sta je uradio, koliko me je povredio, sve ce da uradi i vise, da bismo ziveli lepo, ubice se ako ga ostavim, ", itd. A meni se povraca.
Moja prica je smesna u odnosu na stvari koje su druge zene doživljavale. Ja nisam dobijala batine, ali ni taj psihički teroro nije ništa naivniji od fizikale. Ono sto je strasno to je da zene ne smeju da pricaju o tome. Mozda svojim najboljim prijateljicama, ali cak ni to. Kad sam pocela malo da sr "raspitujem" šokirala sam se procentom žena koje na ovaj ili onaj način trpe nasilje od strane muževal očeva itd.. Mnogo je visok. Ali o tome se ćuti. Tu i tamo sad se prica o "sigurnim kucama", i bla.bla ali konkretne pomoći ženi koja ima idiota u kući i decu koju mora da štiti nema. Ona ostaje sa svojim strahovima koje će prevazići ili ne pa će ga tužiti sudu ili ne, a i kada ga tuži mora da izdrži to vreme do suđenja sa sada već pomahnitalim idiotom (jer je shvatio da je tužen).
Da li ovo upšte nekoga zanima?!
 
ja sam trpela i jos trpim batine i vredjanja od strane muza samo sam dve god u braku aosecam se veoma lose ,kao da nemam vise snage da se borim tu su i njegovi roditelji i kao da je zbog njih sve i pocelo a inace i on nije bas normalan,a ja sam sama nemam kome bas da se obratim ili me je strah.....pitam se kako sam josuvek normalna stvarno zanimljivo....kazem roditeljima ali oni me ne vide nisu tu pa i ne znaju sta se desava misle da to nije tako strasno a ja svakim danom sve vise ludim,
 
ja sam trpela i jos trpim batine i vredjanja od strane muza samo sam dve god u braku aosecam se veoma lose ,kao da nemam vise snage da se borim tu su i njegovi roditelji i kao da je zbog njih sve i pocelo a inace i on nije bas normalan,a ja sam sama nemam kome bas da se obratim ili me je strah.....pitam se kako sam josuvek normalna stvarno zanimljivo....kazem roditeljima ali oni me ne vide nisu tu pa i ne znaju sta se desava misle da to nije tako strasno a ja svakim danom sve vise ludim,

Ne pišeš da li imaš dete, da li si zaposlena, mislim da je to veoma bitno u takvoj situaciji.
 
od te postavke da žene trpe ....a mooškarci vas trte...nikad nećete postati ravnopravni sagovornici...ko još kooknjavu uzima za ozbiljno...... ?.......odraslre ste osobe i preoozimate svu odgovornost za uloge koje ste u životu odabrale.....................ja mislim da samo stoka trpi...i to zavezana...a i oni nekad pobegnu.........
 
Ma lako je nama da lajemo, mi ne trpimo, bar ne ja, zato mislim da je bitno ako ima posao, znači ne zavisi finansijski od skota po lakše može da ode, a ako nema dece, mislim onda je još lakše čak i bez posla. Žalosno je da o ovome uopšte treba da se i raspravlja, ali nisam ja započela temu i nisam ja tražila savet.
 
i to je tačno....mi ne trpimo...pa sad kao....pravimo se pametni.......al mi smo doneli odlooku da ne trpimo...strašno je...stvarno je strašno...kad žena pristane da je mooškarac tooče...to je pristajanje...on je tooče...a ona mu rađa decu.....pakao...i sad...većina tih žena ne misli uopšte o tome da promeni statoos...sranje je ići u sogoornu kooću...sranje je da svi znaju...kao mnogo je važno što će odjednom cela rodbina i komšilook da ispira usta sa njima.........droogo....šta će stvarno žena sa decom.....nezaposlena da radi...gde da ide....užas...onda mora stalno ženama da se prića da su ćoorke dok se ne dokaže sooprotno......da misle malo...pre nego što se udaju...jbala ih udaja... ( : prvo da se zaposle i da rade.... a posle mooškarci...i prodica...
 
Ma ko da je Velja, dobro kažeš, prvo posao i egzistencija pa posle sve ostalo. Al meni je nekako najstrašnije što ona kaže da joj roditelji ne veruju jer je ne vide. Pa šta treba da je vide modru od batina pa da se tek onda zamisle. Mislim kakvi su to roditelji, ili je i kod njih slična situacija, što je lako moguće, mislim da i njen otac bije majku, ima sredina gde je to kao dobar dan, sasvim normalno. A žive sa njegovim roditeljima i izgleda da i oni doprinose toj bračnoj idili. Ja imam dva sina, pa mislim kada bih tako nešto primetila daleko bilo, bila bih u stanju oči da im iskopam obojici. Strašno u svakom slučaju.
 
Baš tako dragice, ne nam da li je to ovde slučaj, ali poznajem neke nekada devojke a sada žene koje su mislile da će udajom pobeći iz problema - a na žalost napravile još veći..a onda ide začarani krug iz koga se jaaako teško izlazi
 
Sve zavisi koliki je prag tolerancije i trpljenja.Nekome je prava katastrofa ako je muz posle posla svratio na pice sa drustvom a nekome je i samar samo sitnica jer nije ostala modrica posle.Neke stvari se moraju i pretrpeti ne moze se pobjeci pred prvom teskocom.Koliko puta ste bili srecni jer na nesto niste odreagovali?A koliko ste se puta pokajali sto ste se "zaletjeli" sa nekim odlukama?Ja uglavnom brojim do deset ili stotinu a nekad i godinu :).
 
i to je tačno....mi ne trpimo...pa sad kao....pravimo se pametni.......al mi smo doneli odlooku da ne trpimo...strašno je...stvarno je strašno...kad žena pristane da je mooškarac tooče...to je pristajanje...on je tooče...a ona mu rađa decu.....pakao...i sad...većina tih žena ne misli uopšte o tome da promeni statoos...sranje je ići u sogoornu kooću...sranje je da svi znaju...kao mnogo je važno što će odjednom cela rodbina i komšilook da ispira usta sa njima.........droogo....šta će stvarno žena sa decom.....nezaposlena da radi...gde da ide....užas...onda mora stalno ženama da se prića da su ćoorke dok se ne dokaže sooprotno......da misle malo...pre nego što se udaju...jbala ih udaja... ( : prvo da se zaposle i da rade.... a posle mooškarci...i prodica...

Великим делом си у праву, али само ако гледаш из угла жене која је васпитавана као ти. А шта ћемо са оним женама, које су још увек у већини, које су расле и васпитаване по сасвим другом моралном кодексу и вредносном ситему: које никада од рођења (не од удаје!) нису имале прилику да се осете као способне, самосталне, као особе достојне нечијег поштовања и као особе које не треба да трпе било кога и било шта?
А таквих је и дан данас јааако много, нарочито на селу, нарочито међу слабије образованим, нарочито у патријархалним и скученим срединама....
 
Великим делом си у праву, али само ако гледаш из угла жене која је васпитавана као ти. А шта ћемо са оним женама, које су још увек у већини, које су расле и васпитаване по сасвим другом моралном кодексу и вредносном ситему: које никада од рођења (не од удаје!) нису имале прилику да се осете као способне, самосталне, као особе достојне нечијег поштовања и као особе које не треба да трпе било кога и било шта?
А таквих је и дан данас јааако много, нарочито на селу, нарочито међу слабије образованим, нарочито у патријархалним и скученим срединама....

Pa sad, kako se uzme. Pre par godina, momci pravili žurku, kapija otključana, svetla na sve strane, mi matorci u prizemlju igrali karte, u pola dva noću u kuću upada komšinica, desetak kuća dalje žive, sva krvava i izudarana i sa njom dete. Užasno smo se istraumirali, pozvali policiju, oni došli, priveli i muža, malo ispitivali i otišli. Ona sa detetom spavala kod nas, ujutro smo je odvezli kod majke u susedno mesto. Ja sam je molila da ga tuži, ostavi, ne znam šta sve ne. Samo je ćutala. Posle par dana vidim je ispred kuće, okrenula glavu kao da me ne poznaje. A žena lekar, pedijatar, muž ne znam čime se bavi.
Posle sam počela da volontiram u centru za socijalna pitanja, uh kakvih priča ima.
 
Pa sad, kako se uzme. Pre par godina, momci pravili žurku, kapija otključana, svetla na sve strane, mi matorci u prizemlju igrali karte, u pola dva noću u kuću upada komšinica, desetak kuća dalje žive, sva krvava i izudarana i sa njom dete. Užasno smo se istraumirali, pozvali policiju, oni došli, priveli i muža, malo ispitivali i otišli. Ona sa detetom spavala kod nas, ujutro smo je odvezli kod majke u susedno mesto. Ja sam je molila da ga tuži, ostavi, ne znam šta sve ne. Samo je ćutala. Posle par dana vidim je ispred kuće, okrenula glavu kao da me ne poznaje. A žena lekar, pedijatar, muž ne znam čime se bavi.
Posle sam počela da volontiram u centru za socijalna pitanja, uh kakvih priča ima.

Na zalost ima puuuno takvih tuznih prica...
 
Pa sad, kako se uzme. Pre par godina, momci pravili žurku, kapija otključana, svetla na sve strane, mi matorci u prizemlju igrali karte, u pola dva noću u kuću upada komšinica, desetak kuća dalje žive, sva krvava i izudarana i sa njom dete. Užasno smo se istraumirali, pozvali policiju, oni došli, priveli i muža, malo ispitivali i otišli. Ona sa detetom spavala kod nas, ujutro smo je odvezli kod majke u susedno mesto. Ja sam je molila da ga tuži, ostavi, ne znam šta sve ne. Samo je ćutala. Posle par dana vidim je ispred kuće, okrenula glavu kao da me ne poznaje. A žena lekar, pedijatar, muž ne znam čime se bavi.
Posle sam počela da volontiram u centru za socijalna pitanja, uh kakvih priča ima.


Не кажем да нема таквих примера, у свим слојевима друштва, само кажем да још увек јако много жена одраста са васпитањем усађеном свешћу да ТРЕБА да трпе, да нису једнако вредне као други, да морају да ћуте и подносе...и да чак и НЕ ЗНАЈУ да имају право да другачији живот.

Ова жена коју си навела као пример, свесно је одабрала да буде жртва, јер, претпостављам да као педијатар има довољно информација и сазнања о својим правима и могућностима, има свој хлеб...а зашто трпи - ко зна шта се крије иза свега...:-(
 
mozda nisam bas kompetentna da ti dajem savete...ali...nemoj nista trpiti u zivotu...******* 21 vek...zene..feminizam...samostalnost....pocni da razmisljas drugacije....niko te u zivotu nece cjeniti i postovati ako samu sebe ne postujes...radila ne radila on te mora postovati i cjeniti ko licnost...nemoj vise razmisljati da trebas trpeti..nego pocni da razmisljas koliko samu sebe postujes da bi to dozvolila...ne mislm da ga trebas napustii nego menjaj svoje razmisljanje...sa srecom
 
Не кажем да нема таквих примера, у свим слојевима друштва, само кажем да још увек јако много жена одраста са васпитањем усађеном свешћу да ТРЕБА да трпе, да нису једнако вредне као други, да морају да ћуте и подносе...и да чак и НЕ ЗНАЈУ да имају право да другачији живот.

Ова жена коју си навела као пример, свесно је одабрала да буде жртва, јер, претпостављам да као педијатар има довољно информација и сазнања о својим правима и могућностима, има свој хлеб...а зашто трпи - ко зна шта се крије иза свега...:-(

Otkako volontiram, evo skoro pet godina, stvatno sam se svega nagledala. Ne mogu se pomiriti s,tim da je tako kako je, ali ima nešto što me posebno revoltira. Naime u mnogim takvim porodicama deca su već prilično odrasla, a ni jednom, ama baš ni jednom se nije desilo da stanu u odbranu majke.
Ja sam rasla u sličnoj porodici, ovo govorim samo zato što me niko od vas ne poznaje, drugačije bi mi bilo užasno teško. Otac je tukao majku, na sreću, brzo su se razveli, koliko brzo, pa proveli su zajedno oko 10.g. ali nas troje smo u takvim situacijama uvek pokušavali da zaštitimo majku po cenu batina, jer se ne retko okretao i prema nama. Ali, moja majka sa četiri osnovne ni jednom nije dozvolila da to prođe glatko, prvo se branila, zvala policiju, bilo je grozno, mučno, jedva ga se otarasila, ali je ipak uspela. Nikada se više nije udala mada je bila svega 40g. kada su se razveli. Ali moja poenta je u tome da nas je stalno učila da ne smemo dozvoliti nikome da nas maltretira, ni po koju cenu.
Bog joj dao mira, gde god da je.
 
...hm...mislim da ste mi vi zenske dale jednu finu ideju.....napraviti free online prirucnik- zbir tekstova na nasem jeziku, koji bi pomogao zeni da "bolje razume muski svet"....morace naslov da bude ovako kompatibilan :) za slucaj da vam on prelista to i napravi jos vecu dramu....a vi biste trebale citati izmedju redova :)...ako mi date dovoljno podrske napravicu vam to :)
Sustina je da situacija u kojoj se nalaze zrtve zlostavljanja uglavnom imaju slicne motive (kriminalisticka taktika - popularan predmet u visoj skoli mup)...tako da ne bi bilo tesko pokazati zeni pravu situaciju /u "njegovoj" glavi/ i ukazati joj na bitnije stvari kojima se neki od vladajucih elemenata neutralisu...nazalost, nekad se klin klinom izbija....ali ko zna...idemo zene glasajte, ako skupite 20 glasova pravim vam skriptu, ako ne..ne, na vama je :)...i ne brinite, ne trazim medijsku tisinu za glasanje ;-p
 
Хтела сам само да кажем да је и то рад, и то какав рад, и да се он прерачуна колико би плаћао куварицу, собарицу, дадиљу, праљу....и све остало...

I da li bi mogao da bude toliko "vredan", da radi po ceo dan, kada bi morao da sam vodi brigu o kući i detetu?
Moje je mišljenje, da prebacivanje partneru da manje zarađuje ili nepoštovanje partnera zbog toga što vodi kuću (ne kaže se ne radi, radi, i te kako!) nije pravi razlog lošeg ponašanja prema njemu, već se takva situacija koristi za zadovoljenje drugih, nepoštenih potreba onoga koji prebacuje, a to je, možda želja za potčinjavanjem, ili dominacijom ili već nešto tako slično. Prosto je ne voli! Ili ne ceni sam sebe, pa leči svoje komplekse preko njenih živaca.
On odlično zna da ona ne može, i kada bi se razvela od njega, dobiti starateljstvo nad detetom kad je nezaposlena (i još ako nema stan), a čvrsto sam ubeđena da bi sabotirao svaki njen pokušaj da se zaposli! Tako bi izgubio argumente da je nipodaštava.
Viđala sam slične slučajeve, kada cela njegova porodica "kuka" što ona "ne radi", a kada nađe posao, nema ko da joj pričuva dete (ide u vrtić, ali kada je bolesno, mora ostati kod kuće), pa ona lepo izgubi posao zbog odlaženja na bolovanje, a oni nastave da je maltretiraju, jer to njima i odgovara.:thumbdown:
 
Не кажем да нема таквих примера, у свим слојевима друштва, само кажем да још увек јако много жена одраста са васпитањем усађеном свешћу да ТРЕБА да трпе, да нису једнако вредне као други, да морају да ћуте и подносе...и да чак и НЕ ЗНАЈУ да имају право да другачији живот.

Ова жена коју си навела као пример, свесно је одабрала да буде жртва, јер, претпостављам да као педијатар има довољно информација и сазнања о својим правима и могућностима, има свој хлеб...а зашто трпи - ко зна шта се крије иза свега...:-(

Krije se, pored onoga što ne znamo, i strah od promene, strah od samoće, i vaspitanjem stečen nedostatak samopoštovanja. To što ima fakultet, ne znači da je iz emancipovane porodice ( možda nisu imali sina, pa su je pustili da studira "da im ćerka bude doktorka") i moguće je da su je vaspitali da je muž "bog i batina" u kući. Inače, čak i da je nešto loše uradila prema mužu, to mora ili da se ispravi, ili da se rastanu (što je ne "istera", ako mu ne valja). Ili je prosto ucenio nečim... Oni često prete da će ubiti i nju i decu, i slično, a neki i ostvare pretnju, možda se toga boji? :(
 

Back
Top