Добро дошли
Buduća legenda
- Poruka
- 27.854
Da li tajna nemačka dokumenta potvrđuju krivicu Nemačke za raspad Jugoslavije
Jugoslavija
Da li je Nemačka kriva za izbijanje najgorih ratova u Evropi do danas od 1945. godine? Snosi li nemačka politika odgovornost za raspad jedne države, za višegodišnje krvoproliće s brojnim pokoljima, za više od 120.000 mrtvih i stotine hiljada proteranih i izbeglica? Kada bi oni koji optužuju bili u pravu, to bi značilo da je Savezna Republika Nemačka agresivna razbojnička država koja bezobzirno započinje ratove, prenosi DW.
Među onima koji zastupaju takve optužbe su i umovi kao što je američki lingvista Noam Čomski. On tvrdi da je politika Bona 1991. bila „recept za građanski rat“ u Jugoslaviji. Godinama on neuvijeno insinuira da su Helmut Kol i njegov ministar spoljnih poslova Hans-Ditrih Genšer, kao neku vrstu nastavka Hitlerove osvajačke politike, oživeli savez koji je Nemačka imala od 1941. do 1945. sa zločinačkom i ubilačkom hrvatskom ustaškom državom. Nemačka je navodno želela rat na Balkanu kako bi na ruševinama multietničke socijalističke države povratila prevlast u jugoistočnoj Evropi.
Nije svaka apsurdna tvrdnja vredna raskrinkavanja, ali Čomski u tom uverenju nije sam. Knjige, članci i navodno naučni prilozi o "nemačkom razaranju Jugoslavije" čine teško preglednu zbirku prebacivanja krivice sa stotinama tekstova. Nije iznenađujuće to da su bivši akteri, poput francuskog predsednika Fransoa Miterana ili britanskog premijera Džona Mejdžora, kasnije u memoarima ili intervjuima pothranjivali različite varijante te legende.
Jugoslavija nema budućnost
Podrazumeva se da arhiv nemačkog Ministarstva spoljnih poslova ne može biti jedini ključ za razumevanje nemačke uloge u raspadu Jugoslavije. Ostavština Helmuta Kola, arhive političkih fondacija, Ke Dorse, Forin ofis ili Ministarstvo spoljnih poslova Srbije mogli bi da pruže dodatne informacije. To recimo sugeriše jedan izveštaj Volfganga Išingera od 14. maja 1991.Međutim, kao što se i očekivalo, nakon procene više od 2.500 stranica dosijea, u arhivi nemačkog Ministarstva spoljnih poslova nema nikakvih naznaka u prilog tvrdnji da je Nemačka 1991. sprovodila sistematsku politiku uništavanja Jugoslavije, nastavljajući time neku raniju nemačku velikodržavnu politiku. Činjenice govore drugačije: u Bonu je 1991, tek nakon višemesečnog oklevanja, prevladalo uverenje da Jugoslavija nema budućnosti – isto kao ni Sovjetski Savez, koji se već raspadao.
https://nova.rs/vesti/politika/da-l...rdjuju-krivicu-nemacke-za-raspad-jugoslavije/
*******************************************
Тачно је да у почетној фази рушења мЈугославије, Немачка није била активна. Некакао је била по страни чак су Геншер и Кол одбили састанак са Туђманом. Међутим, перјанице подршке Хрватима и Словенцима били су: пре свега Лондон, потом Митеран (Француска), Враницки (Аустрија), Ф.Косига и Ђ.Андреоти (Италија), ......
Немачка је у међувремену предлагала модел ,,Јужног Тирола'' за Југославију а направила заокрет тек када је 12 држава Европске заједнице 17.12.1991. одлучило да 15. јануара.1992. признају Хрватску и Словенију.
Интересантно да је Немачка ,,пожурила'' и то признање објавила још 23. децембра 14991.