Da li su kriminalci zrtve ?

uvek se spominje "ista kuća" isti roditelji a razčičita deca isl
ono što se gubi iz vida je da uslovi nikada nisu isti

prvorođeno dete i drugorođeno, nebo i zemlja

opet primer sa blizancima koji su bili razdvojeni i odrasli u totalno različite ljude

naravno da je sredina kalup
ti da si rasla u avganistanu sada ne bi smela ni da pišeš nigde i verovatno bi već bila u krevetu, veoma trudna i veoma drugačija

.. :whistling:!!!
 
А по чему је то другачије од нашег васпитања где је "нормално" да у рату убијамо друге људе? :neutral:

Не ради се ту о неком васпитању него о усмеравању већ постојећег карактера човека који је такав какав је код већине људи. Пун мржње и крвлочности. Само му попусти узде закона и цивилизација би нестала у анархији .

.. с'тим се слажем у целини целости: свако људско биће је способно да убије...
 
Није битно како би се конкретно испољио нечији карактер већ да би то испољење било једнако ма у којим околностима.

Ето тај Хитлер у џунгли не би могао убијати људе у гасним коморама али би зато вероватно убијао мраве у мравињаку или секао гуштерима репове. Испољио би свој карактер а није битно да ли би улог у тој игри били "ораси или круне".

Или Тесла, био би сељак али паметан сељак.

Ђоковић не би играо тенис али би испољио свој каркатер такав какав је

Дакле, нису важне околности већ карактер који еј непромењив!

Хоћеш још?

ti svoje zaključke zasnivaš na "verovatno"

mlaka voda ozi
drž se ti bekona i kanta..tu te niko ne razume
ovde si jasan, ali ovo nije tvoj teren

uvek se spominje "ista kuća" isti roditelji a razčičita deca isl
ono što se gubi iz vida je da uslovi nikada nisu isti

prvorođeno dete i drugorođeno, nebo i zemlja

opet primer sa blizancima koji su bili razdvojeni i odrasli u totalno različite ljude

naravno da je sredina kalup
ti da si rasla u avganistanu sada ne bi smela ni da pišeš nigde i verovatno bi već bila u krevetu, veoma trudna i veoma drugačija
Pa na žalost tek samo treći vidi da ste obojica dobro pisali! ! !
(tužilac ganja jedno,branilac drugo,a sudija mora istinu!)
Naime:Urođeni karakter naravno postoji i od njega sva nadogradnja teče.Dete se formira u ličnost-osvešćuje ,u četvrtoj-petoj godini i na tu svest se nadograđuje superego i ego.Karakter je taj
koji je izrastao iz Ida...Ozi-to možeš da shvatiš i kao predstavu,ali tako ide...Ide i ne samo tvojom voljom već i time što zoveš volja postojanja ili stvar po sebi (što je meni inače proizvoljno-takođe
samo modalna ideja-kao što znaš...)... Superego značajno nadilazi id iako se usklađuje i formira se i prilagođuje ego .Dok je u ravnoteži-no problem,lad iskoči-sledi reagovanje sociosredine,zatvor,giljotina,već kojim se zakonom država štiti od rasula (entropije :mrgreen:)...
Ranjeniče,sasvim si u pravu,ali tvrdoglavo bi od čelične traverze da praviš fosnu! Od bebeta Hiće neće biti Mozart,već samo ušljivi kaplar koji se istiće fiksacionom
ljubavlju za strojevi korak...Na visokoj vojnoj čkoli (generalskoj)se u vojnoj psihologiji takvi uče prepoznavati i njima se principijelno ne dižu činovi-samo dobiju odlikovanja...:mrgreen:
Šta da kažem...Čovek je zver-predator,a to prečesto potiskuje,a kad mu u nekom slomu poiskače kao Fredi Kruger-držte gaće ! ! !:hahaha: Hebiga...Država se zaštitila zakonima i nije
kriva što se ljudi kolju kad se ne volju...Kerac (tvoja reč:hahaha:),a podržava hijerarhiju i sistem izrabljivanja koji izluđuje i robove,ali od straha da će im robovi (u kakvoj buni ili
revoluciji)sve oteti te namešta svojim satelitima obrasce superega...Long story...:cool:
 
Naravno da su žrtve.
Poznato je da su, npr, zlostavljači i sami bili zlostavljani u detinjstvu, a kada se kopa malo dublje, otkrije se i da su njihovi zlostavljači bili zlostavljani.
Postoji jedan američki film, baziran na istinitom događaju, o petogodišnjoj devojčici i njenom mlađem bratu, koji su usvojeni i s kojima su usvojitelji imali silne probleme. Nije bila reč samo o nekoj relativno bezazlenoj devojčicinoj agresivnosti, nego o onome što bi se, simbolično, moglo nazvati "čistim Zlom": dete je, već u tom uzrastu, bilo vrlo vešt manipulator, patološki lagalo, mučilo i ubijalo životinje ... da bi sve kulminiralo pokušajem ubistva brata. Odvedena je u specijalnu kliniku za posmatranje i eventualnu "korekciju" ličnosti (?) mladih "naraštaja" psihopata kriminogenog ponašanja, gde je ustanovljeno da je, dok je bila kod bioloških roditelja, bila izložena raznim užasima. Brat, koji je takođe bio izložen istim grozotama, međutim, nije ispoljavao ništa što bi se moglo smatrati problematičnim - zato što je bio isuviše mali i što je period zlostavljanja mnogo kraće trajao.
To je bila klinika u eksperimentalnoj fazi, ali danas u SAD postoji nekolicina sličnih koja navodno kod dece-žrtava uspešno suzbija/leči traume koje uzrokuju dalju patologiju. Problem je u mentalnom sklopu roditelja ili staratelja: ima li on uvida (kapaciteta) da kod svog deteta primeti probleme i da li ga dete uopšte interesuje kao ljudsko biće (a s obzirom da su, u gro slučajeva, roditelji takve dece uzročnici njihovog ponašanja, tj poremećaja, nije za očekivanje da će reagovati već da će pospešiti dalji razvoj problema).
Poenta je: možemo li mi mrzeti takvo (petogodišnje) dete, osuđivati ga, ne razmišljajući o uzrocima njegovog ponašanja? Možemo li okriviti (petogodišnje) dete? Da li je petogodišnje dete odgovorno?
Ako na tih pet godina dodamo još pet, šest ... deset godina u istom životnom okruženju, pod istim uslovima, dobijamo pet, šest ... deset godina dodatne štetne izloženosti. Praktično, to znači da žrtva vremenom postaje sve veća žrtva. I pod konstantnim pritiskom žrtvi je sve teže da razluči šta je ispravno a šta nije, pa najlakši mehanizam odbrane postaje usvajanje određenog modela ponašanja, modela koji žrtvi "garantuje" da i nad žrtvom postoji - žrtva.
 
А по чему је то другачије од нашег васпитања где је "нормално" да у рату убијамо друге људе? :neutral:

Не ради се ту о неком васпитању него о усмеравању већ постојећег карактера човека који је такав какав је код већине људи. Пун мржње и крвлочности. Само му попусти узде закона и цивилизација би нестала у анархији .

e vidiš to "popuštanje uzdi" ili njihovo zatezanje, se zove vaspitanje
i nema veze sa genima

geni su samo "kalup" i od toga šta (vaspitanjem) staviš u taj kalup, od toga zavisi u šta će dete da izraste
 
Naime:Urođeni karakter naravno postoji i od njega sva nadogradnja teče.Dete se formira u ličnost-osvešćuje ,u četvrtoj-petoj godini i na tu svest se nadograđuje superego i ego.

a čime dokazuješ urođen karakter?
hoće li od iste majke i oca 12-toro dece u prvih 6 meseci života imati ista obeležja ponašanja ili različita?

i to 5-6 godina, nema toliko veze sa godinama koliko ima veze sa činjenicom kada dete nauči da priča (pojmovi, povezivanja, rečenice)

tako da se ta brojka danas uveliko smanjila (jer deca nauče da razgovetno pričaju čak i pre)

kada je dete naučilo da priča, njegov mozak (kompjuter) je spreman da mu se lakše instaliraju svi ostali programi
do tog perioda, dete već ima oformljen "operativni sistem", direkt usađen u podsvest.

od toga u kakvoj je sredini raslo do perioda kada propriča, i kako je ta sredina reagovala na njega (ritam hranjenja, toplo, hladno, udobno, neudobno, stresno, spokojno isl) zavisi kakav će taj operativni sistem da bude.
 
.. мис'им да грешиш, исправним одгојем и васпитањем добићеш и исправну особу, која ће у неким зрелим годинама носити моралне особине својих родитеља...

e vidiš to "popuštanje uzdi" ili njihovo zatezanje, se zove vaspitanje
i nema veze sa genima

geni su samo "kalup" i od toga šta (vaspitanjem) staviš u taj kalup, od toga zavisi u šta će dete da izraste


Васптање служи томе да обузда и у друштевно прихватљиве норме затвори нечији карактер. Али, васпитање не мења тај карактер. Моралне особине остају исте. То је слично звери зарбољеној у ланце. Ланци су психолошли механизми, или условљни рефлекси који се усађују васпитањем. Оне држе особу у границама друштевно дозвољног понашања али јој не мењају карактер. Човек који је васпитан неће скакати на улици за сваким мотивом који га привлачи јер га окови васпитања спречавају у томе. Али, иако неће скакати рецимо на сваку жену или ствар која му се допадне не значи да допадање не постоји и да је оно васпитањем измењено.Само је спречено да се испољи.


Дакле, васпитање једино може свирати на већ постојећем инструменту тако што ће неке појачати а неке његвое жице блокирати како се не би испољиле у појави тј. пустиле свој звук , али не може мењати тај инструмент нити уклонити те жице које остају такве какве су .
 
Tvoje pitanje je besmisleno jer sve što sijedi poslije ove pretpostavke jeste apsurd.

Ne postoji postojanje koje ne postoji, kao što ne postoji ličnost koja nema 'Ja' koje čini izbor i donosi odluke.

Nisi me razumeo, mislio sam da je OVAJ svet takav, nisam mislio da izmisljamo neke druge hipoteticke.
Odnosno 'Ja' je proizvod elektricne oluje u mozgu , iluzija. Ne utice na nista.
 
Imamo dva pristupa teološki i svetovni.

Teološki-hrišćanski - institucija greha, institucija pokajanja,
zločinac se ne odbacuje.

Svetovni, "civilni", u društvu se radi o zločinu, ukidanju prava i izolaciji.

Bez obzira na XXI vek ovim se društvo malo bavi i malo je napredovalo.
Okolnosti nas čine ovakvima ili onakvima, svi smo mi potencija kao ljudi u celini,
kao i po nečemu i u nečemu. Iskonsko u nama je još uvek živo,
kod nekog duboko zakopano, kod nekog tek ispod površine.
Kad i kako će to izbiti u prvi plan, niko ne zna.

Žrtva po sebi je priča za sebe, u krajnjem slučaju čovek samim rođenjem postaje
žrtva sveta u koji dolazi. Nije ovaj svet baš dobro mesta u kom se čovek rodi,
ima tu još mnogo čega da se "popravi".

Kriminalac, odmetnik od sveta i društva jeste žrtva, pre svega, samog sebe,
svojih slabosti, svoje (ne)kontrole, nemoći da se odupre "određenim" uticajima sredine,
da se uklopi u pravila itd. , u čemu mu nesebično, najčešće, pomogne okolina!
 
Poslednja izmena:
mnogim roditeljima je prihvatljivije da razmišljaju kako dete ima "karakter" još za rođenja, jer na taj način skidaju odgovornost, krivicu ili grižu savesti za ono što su kasnije svojim vaspitavanjem napravili od svog deteta.

stoga je neukom mozgu uvek draže da blebeće o genima ili karakterima i kaže "na dedu je", "povuko je na ujaka".."povuko je na njene.." nego da prihvati odgovornost.
 
mnogim roditeljima je prihvatljivije da razmišljaju kako dete ima "karakter" još za rođenja, jer na taj način skidaju odgovornost, krivicu ili grižu savesti za ono što su kasnije svojim vaspitavanjem napravili od svog deteta.

stoga je neukom mozgu uvek draže da blebeće o genima ili karakterima i kaže "na dedu je", "povuko je na ujaka".."povuko je na njene.." nego da prihvati odgovornost.

Zapravo verujem da je karakter urodjen, tj. genetski predisponiran. Mislim da na bazicne karakteristike, kao sto bi mozda bilo to da li je neko introvert ili ektrovert, presudno ne uticu spoljni cinioci. Medjutim, ne verujem da je iko predodredjen da postane na primer zlocinac. Svaki karakter se moze u zavisnosti od uslova sredine oblikovati na pozitivan ili negativan nacin. Smesni su mi oni dokumentarci u kojima se razmatra pitanje poput sta bi bilo kad bi bilo, da se recimo Hitler nije rodio. Hitlera su uslovile okolnosti u kojima se kao licnost razvijalo, a na vlast ga je doveo odredjeni sled istorijskih desavanja. S druge strane, postoji takozvani efekat leptira, kada minimalno drugaciji pocetni uslovi proizvode bitno drugacije ishode, pa licni pecat politickih figura na istorijski tok ne treba zanemariti. Sve je medjusobno uslovljeno i ne bi takvo bilo da sve drugo nije onakvo kakvo je.

Neciji karakter i ponasanje uslovljeno je slozenom strukturom mnostva faktora, od kojih su neki genetski, a drugi proizvod sredine. Granit, mermer, glina su razliciti materijali, ali od svakog se mogu napraviti divni artefakti. Iako ne mogu uvek pronaci identicnu primenu, razliciti materijala mogu imati korisnu upotrebu. Figurativno receno, dvoje ljudi mogu da budu sazdani od razlicitih supstanci, ali to ne znaci da je njihovo oblikovanje unapred uslovljeno. Ukoliko postoji zdrav drustveni ambijent, manje-vise svaciji karakter moze pronaci nekakvu pozitivnu ulogu.

Svi smo na kraju proizvod drustva, i kao sastavni delovi sacinjavamo njegovu celinu, medjusobno uticuci na ponasanje onih drugih. Ne moze se necija licnost posmatrati izolovano od drustvenog konteksta. Zato se trudim da cak i kad ne postoji potencijal da nastane trajni odnos, bilo koja moja komunikacija ostvari pozitivan efekat, jer znam da covek iz iskustva svakog novog kontakta izadje drugaciji, sto potom utice na njegove odnose s drugima, i na kraju se posredno opet vraca meni.
 
ja bih ceo topik drugačije postavio, al aj sad..
jer reč "kriminalac" nije baš precizna

u jednom društvu razne stvari mogu biti inkriminisane, u nekom drugom iste te stvari nisu itd.

šta nekoga čini kriminalcem? Ako npr ceo život kraducka po jednu bonžitu iz pekabete?
da li je to kažnjivo? jeste. Da li on postupa suprotno zakonu? Postupa
Ako ga niko nikada ne uhvati? da li je kriminalac? - nije.

To naravno ne umanjuje njegovu sklonost ka krađi

Ima međutim ljudi koji su celog života ubijali druge ljude, a da nikada nisu ni gonjeni ni osuđivani.
Ima siledžija, trovača, kanibala, prevaranata itd itd..

ono što je bliže, je možda pojam "zločinac"

Postavlja se pitanje šta to njih čini takvima, da drugim ljudima namerno nanose bol, patnju, štetu.
Neki gen? Neće biti.
Gen može da utiče na NAČIN kako će i kada neko da to uradi, ali ne i na pitanje ZAŠTO će to da uradi.

slične diskusije se vode i oko horoskopskih znakova
uvek postoji struja ljudi koji preferira "sudbinske" momente, po sistemu "to je tako, zadato, nepromenjivo" i kraj.

Ono što međutim ne mogu da odgovore je kako je npr 300 ljudi, sa potpuno različitim horoskopskim znakom (i naravno genima) u stanju da počini masovno zlodelo (spali celo selo npr)

Šta je njih spojilo? Zajednički geni? Isti horoskop?
Ne bi sre reklo..
 
ja bih ceo topik drugačije postavio, al aj sad..
jer reč "kriminalac" nije baš precizna

u jednom društvu razne stvari mogu biti inkriminisane, u nekom drugom iste te stvari nisu itd.

šta nekoga čini kriminalcem? Ako npr ceo život kraducka po jednu bonžitu iz pekabete?
da li je to kažnjivo? jeste. Da li on postupa suprotno zakonu? Postupa
Ako ga niko nikada ne uhvati? da li je kriminalac? - nije.

To naravno ne umanjuje njegovu sklonost ka krađi

Ima međutim ljudi koji su celog života ubijali druge ljude, a da nikada nisu ni gonjeni ni osuđivani.
Ima siledžija, trovača, kanibala, prevaranata itd itd..

ono što je bliže, je možda pojam "zločinac"

Postavlja se pitanje šta to njih čini takvima, da drugim ljudima namerno nanose bol, patnju, štetu.
Neki gen? Neće biti.
Gen može da utiče na NAČIN kako će i kada neko da to uradi, ali ne i na pitanje ZAŠTO će to da uradi.

slične diskusije se vode i oko horoskopskih znakova
uvek postoji struja ljudi koji preferira "sudbinske" momente, po sistemu "to je tako, zadato, nepromenjivo" i kraj.

Ono što međutim ne mogu da odgovore je kako je npr 300 ljudi, sa potpuno različitim horoskopskim znakom (i naravno genima) u stanju da počini masovno zlodelo (spali celo selo npr)

Šta je njih spojilo? Zajednički geni? Isti horoskop?
Ne bi sre reklo..

Da, to je jos jedan zanimljiv apsekt ove price. Kakav je odredjeni karakter ili ponasanje zapravo je uslovljeno tumacenjem na osnovu vazecih drustvenih, kulturoloskih normi, koje su promenljive. U nekim kulturama recimo kanibailizam se smatra normalnom pojavom. Nekad se isto ponasanje od strane odredjene kulture, u razlicitim okolnostima, drugacije vrednuje. Tako da i moje prethodno izlaganje u smislu da postoji pozitivno, odnosno negativno usmeravanje odredjenog karaktera, mozda nije najsrecnije sroceno, jer takvi atributi ne postoje a priori. Verovatno da su izrazi "konstruktivno / destruktivno" bolji, ali pitanje je koliko su i oni apsolutno primenljivi.
 
a čime dokazuješ urođen karakter?
hoće li od iste majke i oca 12-toro dece u prvih 6 meseci života imati ista obeležja ponašanja ili različita?

i to 5-6 godina, nema toliko veze sa godinama koliko ima veze sa činjenicom kada dete nauči da priča (pojmovi, povezivanja, rečenice)

tako da se ta brojka danas uveliko smanjila (jer deca nauče da razgovetno pričaju čak i pre)

kada je dete naučilo da priča, njegov mozak (kompjuter) je spreman da mu se lakše instaliraju svi ostali programi
do tog perioda, dete već ima oformljen "operativni sistem", direkt usađen u podsvest.

od toga u kakvoj je sredini raslo do perioda kada propriča, i kako je ta sredina reagovala na njega (ritam hranjenja, toplo, hladno, udobno, neudobno, stresno, spokojno isl) zavisi kakav će taj operativni sistem da bude.
Pa i nisam dorekao,rekao sam :duga priča...
Radi se o tome da izgradnja superega ne kreće da se grana o d ničega već od PRIMARNOG KARAKTERA koji se formira do pete godine...
Sve ostalo si sasvim (manje više par posto :hahaha:) u pravu jer to grananje u detaljne obrasce za svaku situaciju i čini superego ...
Sve matrice i obrasci ponašanja se stiču,ali na dotadašnjoj osnovi...Nadograđuju se...Ipak,ovo ne ide tako s oštrim granicama-često se vaga,
dešavaju se neodlučnosti,dok se ne seti koji slučaj za koji slučaj da se primeni...:( Čovek u osnovi veoma malo misli u običnom životu-najviše
svojih algoritamskih dejstava čini poluautomatski...Mislima ,doduše prati razvoj događanja,ali to je najčešće sve...:mrgreen:
 
znači grupa od 300 ljudi koji čine zločin istovremeno imaju zajednički gen za zločin.

alal ti logika..

Ma tvoj problem je taj što ti samo i isključivo smatraš vaspitanje i sredinu odgovornim za razvoj kriminaliteta, i zbog takve isključivost teško je uopšte i razgovarati s tobom.
Mislim sve je rečeno kad ti smatraš da bih ja bila vrhunska pevačica da me otac terao svaki dan 8 sati da pevam...mislim, stvarno...
uopšte se ne radi o jednom genu nego čitavom sklopu....nekog tiranija napravi tiraninom, drugog napravi dobrim kao lebac zbog svega pretrpljenog...i upravo to leži u genetskom sklopu, tj. manja ili veća dominantnost pojedinih gena..labilni su podložniji da prerastu u tiranina..
 
Ma tvoj problem je taj što ti samo i isključivo smatraš vaspitanje i sredinu odgovornim za razvoj kriminaliteta, i zbog takve isključivost teško je uopšte i razgovarati s tobom.
Mislim sve je rečeno kad ti smatraš da bih ja bila vrhunska pevačica da me otac terao svaki dan 8 sati da pevam...mislim, stvarno...
uopšte se ne radi o jednom genu nego čitavom sklopu....nekog tiranija napravi tiraninom, drugog napravi dobrim kao lebac zbog svega pretrpljenog...i upravo to leži u genetskom sklopu, tj. manja ili veća dominantnost pojedinih gena..labilni su podložniji da prerastu u tiranina..

tvoja loggika pada na primeru od 300 ljudi

a ja nisam isključiv, ja samo Znam.
 
tvoja loggika pada na primeru od 300 ljudi

a ja nisam isključiv, ja samo Znam.

O bože, koji je to Ego, kad možeš reći kako ti ZNAŠ..:D To se nisu usudjivali reći ni najveći umovi čovečanstva, svesni koliko su zapravo mali..:D

Tvoja logika pada na dva blizanca koji su zlostavljani u detinjstvu u istoj kući, od istog čoveka, u isto vreme, pod istim uslovima...Jedan je postao zlostavljač, drugi je postao divan porodični čovek, koji u životu nije digao ruku na svoju decu i ženu.
 
O bože, koji je to Ego, kad možeš reći kako ti ZNAŠ..:D To se nisu usudjivali reći ni najveći umovi čovečanstva, svesni koliko su zapravo mali..:D

Tvoja logika pada na dva blizanca koji su zlostavljani u detinjstvu u istoj kući, od istog čoveka, u isto vreme, pod istim uslovima...Jedan je postao zlostavljač, drugi je postao divan porodični čovek, koji u životu nije digao ruku na svoju decu i ženu.

i to blizanci koji imaju iste gene?

mon dieu..

a Znati nešto na ovu temu nije nikakv egoizam, već obrazovanje

postoje stvari koje su odavno notorno poznate, ali eto, o neke ljude se neka znanja nisu ni očešala..
 
A znaš i da svaki čovek ima svojim neurotramsmiterima (sastav-osnova) lični "potpis"...
I opet tvrdiš isto...Pa dobro...

Ne zna on to...kao što ne zna ni da je svaki od blizanaca, čak i jednojajčanih individua za sebe, a sam je rekao da su ljudima 90% isti geni...dakle odlučuju nijanse..

a Znati nešto na ovu temu nije nikakv egoizam, već obrazovanje

..

Selektivno ti nešto to "obrazovanje"..
 

Back
Top