Da li su kajkavci Hrvati ili zaseban narod?

Paradajz nije srbijanski nego univerzalni izraz
IMas ga u hercegovaca,engleza...
Upravo potvrđuješ ono što govorim njemu @Ovi jedan od juče, a to je da su se adrijatizmi brzo gubili u Zagori nakon WW2. Zašto su Plavanjci za 10-ak godina prestali govoriti pomidora (što su koristili 250+ godina u kontinuitetu) i uzeli srbijanski izraz paradajz ja nemerem razumiti....
Nazivi za hranu su cesti i nisu neki teski romanizam jer bostana,patata,pomidora...imas i danas
 
Paradajz nije srbijanski nego univerzalni izraz
IMas ga u hercegovaca,engleza..
Dobro, ali u moje selo i okolna je doša iz Srbije. Naši ljudi koji su živili u Srbiji su donosili od tamo neke druge izraze kad bi se povremeno vraćali u svoja sela (uglavnom ljeti), a njihovi srodnici i komšije koji su ostali u zavičaju su prihvatili neke od tih izraza. To se događalo 1960-ih, 1970-ih i 1980-ih.
 
Dobro, ali u moje selo i okolna je doša iz Srbije. Naši ljudi koji su živili u Srbiji su donosili od tamo neke druge izraze kad bi se povremeno vraćali u svoja sela (uglavnom ljeti), a njihovi srodnici i komšije koji su ostali u zavičaju su prihvatili neke od tih izraza. To se događalo 1960-ih, 1970-ih i 1980-ih.
Ljudi se opismenili, pokupili knjizevni jezik, a i urbanizacija je imala ulogu. Sve starije je kao primitivno, a ovo moderno superiorno.
 
Kako na videu od pola sata da ih bude, kad sam ih ja skupljao 12 godina?
Kakve veze ima šta si ih ti skuplja 12 godina(ili šta su tebi većinom nepoznanica) kad pričamo o ljudima koji su te izraze koristili u svakodnevnom govoru? Kako se u 5 minuti TV priloga sa ST peškarije može čut 15 talijanizama, a u po ure iz tvog sela jedan ipo talijanizam? Jel ti to možda nešto govori?


Da se razumjemo, nisu moja baba i prababa svaki dan koristile mnoge od tih izraza nego im ponekad izlete i onda ja uzmem olovku i zapišem na papir. Mnogi od tih izraza se odnose na stvari, pojave i fenomene koji ne postoje danas i novije doba i zato mi je trebalo vremena da ih prikupim.

Znači nisu pričale onako nego su poznavale izraze iz priobalja koje su onda ponekad koristile u svom govoru(neke češće neke rijeđe jel) šta je bitna razlika od onog kako si ti predstavia. I onda me uvjeravaš kako su Srbi iz Dalmacije onako pričali dok ti ja od početka trubim kako oni talijanizmi nemaju veze s vama i 90% tih izraza niste koristili(pa ni znali za njih).



Evo ti lokalizama iz benkovačkog kraja sa sajta benkovačkih Srba, 98% istih je korišćeno od strane nepismenih/polupismenih stanovnika Plavna rođenih prije WW2
Opet on :roll: Srbi nisu koristili talijanizme u svom govoru.


https://www.benkovac.rs/vocabulary_letter.php?letter=M
Razočara si me ki Vlaj i Dalmatinac! :) Ozbiljno neznanje si pokaza o Zagori i lingvističkim nasleđu iste.

Pogleda sam zasad samo pod slovo Š i u tom rječniku šta si ga priložia nedostaju ove riči koje su koristile tvoja baba i prababa: šifunjer, škrinja, špioda, škakljati, švikati, škoditi, šeprtlja i špinat od ajmo reć "bitnijih" riči jer nedostaju još neke, al neću sitnićarit.

Osim riči koje je koritia ženski dio tvoje familije u rječniku nedostaje i dosta riči koje se i danas koriste(neke više meke manje) i neodvojive su od Dalmacije i govora njenih (starijih) stanovnika:

šumprešavat (peglat), štruca (kila kruva), ščap (štap), šentada (klupa) škuribanda (tamno misto), škuro (oblačno vrime, obojana roba tj odijeća), štorija (priča), švora (časna sestra), škerac (trzaj, pokret), štrukat (iscidit - limun, naranča ili čir), škapulat se (spasiti se, izvući se), štacija (položaj, misto), šufigat (dinstat), štuf (loše volje), šigureca (pribadača), škart (nekavalitetno), škivat (pobić, izbjeć) škovacera (lopatica za smeće), škvadra (ekipa, družina), šoneta (osmrtinca), špurtil (oni trozubac za lovit ribu), štađun (godišnje doba), štopat (zaustavit), šuferini (šibice), šušur (buka)...

https://www.scribd.com/doc/184278917/Dalmatinski-rijecnik-pdf


PS jel ima koji rječnik iz 1910. jer on bi bia mjrodavniji nego taj šta je jučer tiskan i ko zna šta je sve tamo ubačeno šta nema veze s vama(da ne govorim da je Benkovac bliže moru pa i Zadru nego Kninu pa uzmi i to u obzir).
 
Upravo potvrđuješ ono što govorim njemu @Ovi jedan od juče, a to je da su se adrijatizmi brzo gubili u Zagori nakon WW2. Zašto su Plavanjci za 10-ak godina prestali govoriti pomidora (što su koristili 250+ godina u kontinuitetu) i uzeli srbijanski izraz paradajz ja nemerem razumiti....
Čoviče božji nisu "izbacili" samo tu rič(pomidora) nego još par iljada riči koje boduli i dan danas koriste u svom govoru. Jedno je tvoja mater ili njene generacije koje su mogle usvojit nove izraze jer su išli u školu i posli na fakultet pa ih je i to oblikovalo, al generacija tvoje ili moje babe NEĆE usvojit potpuno novi vokabular pa taman da žive još 500 godina.
 
Poslednja izmena:
@Škutor Kićo @Ovi jedan
U mom kraju se za strica govorilo i stric i ćić, a postojala je i treća verzija - strikan. Za ćaćinog brata sa kojim je neko u dobrim odnosima bi reka stric ili ćić (ovo druge je veće intimiziranje), a za ćaćinog brata sa kojim nisu baš u dobrim odnosima ljudi bi rekli strikan.

Eto i strikana ste uspili krivo protumačit jer to je naziv odmilja za strica, a ti me oćeš uvjerit kako ste talijanizme usvojili :D

PS Strikan i netjak valjda si gleda Velo misto ;)
 
Osim riči koje je koritia ženski dio tvoje familije u rječniku nedostaje i dosta riči koje se i danas koriste(neke više meke manje) i neodvojive su od Dalmacije i
šumprešavat (peglat), štruca (kila kruva), ščap (štap), šentada (klupa) škuribanda (tamno misto), škuro (oblačno vrime, obojana roba tj odijeća), štorija (priča), švora (časna sestra), škerac (trzaj, pokret), štrukat (iscidit - limun, naranča ili čir), škapulat se (spasiti se, izvući se), štacija (položaj, misto), šufigat (dinstat), štuf (loše volje), šigureca (pribadača), škart (nekavalitetno), škivat (pobić, izbjeć) škovacera (lopatica za smeće), škvadra (ekipa, družina), šoneta (osmrtinca), špurtil (oni trozubac za lovit ribu), štađun (godišnje doba), štopat (zaustavit), šuferini (šibice), šušur (buka)...
Od toga što si ispisao sa Š moji preci su govorili samo šuverini, škuro i šušur. Dakle ne šuferini, nego šuverini sa V.
Eto vidiš da smo koristili puno manje adrijatizama nego primorci i Boduli, ali ti nam osporavaš i to malo što smo imali.

Lingvista Miloš Okuka je u svom radu 'Srpski dijalekti' naveo da je govor bukovačkih Srba prožet sa dosta romantizma. Misliš da je Okuka to izmislio ili da se najio bunika pa su mu se priviđali romanizmi? Ne bih rekao.
 
Od toga što si ispisao sa Š moji preci su govorili samo šuverini, škuro i šušur. Dakle ne šuferini, nego šuverini sa V.
Eto vidiš da smo koristili puno manje adrijatizama nego primorci i Boduli, ali ti nam osporavaš i to malo što smo imali.
Upravo suprotno jer cilo vrime govorim da ste koristili poneke riči jer je bilo neminovno da neki talijanizmi zalutaju u zaleđe i da se kroz stoljeća udomaće kod vaših ljudi. Al generalno gledajući to nije bia govor Srba iz Dalmacije(pa ni Hrvata iz Dalm. Zagore šta također govorim cilo vrime) već iskljuvčivo Hrvata s obale i otoka.

Lingvista Miloš Okuka je u svom radu 'Srpski dijalekti' naveo da je govor bukovačkih Srba prožet sa dosta romantizma. Misliš da je Okuka to izmislio ili da se najio bunika pa su mu se priviđali romanizmi? Ne bih rekao.

Poprilično sam siguran da su ti romanizmi bili učestaliji na potezu Obrovac-Benkovac nego u Kninskoj krajini :)

Obrovac je skoro na moru, a Benkovac je 20km od mora. Sinj ili Imotski ne samo šta su dalje od obale već su tu i nek prirodne barijere(planine) šta je dodatno razdvajalo obalu i Zagoru pa tako i njihovo stanovništvo. A ljudi koji su živili u Ravnim kotarima nisu imali taj problem i njihov kontakt sa Zadrom i obalom je bia kudikamo učestaliji i jednostavniji šta radi blizine šta radi prohodnosti terena.
 
Poprilično sam siguran da su ti romanizmi bili učestaliji na potezu Obrovac-Benkovac nego u Kninskoj krajini :)
U Bukovici se koristilo malo više romanizma nego u Kninskoj Krajini, minorna razlika. Trenutno mi padaju na pamet 2 primjera:
Bukovica ---------- Kninska Krajina
Fažola ------------------ Gra
Milun -------------------- Dinja

Obrovac je skoro na moru, a Benkovac je 20km od mora. Sinj ili Imotski ne samo šta su dalje od obale već su tu i nek prirodne barijere(planine) šta je dodatno razdvajalo obalu i Zagoru pa tako i njihovo stanovništvo. A ljudi koji su živili u Ravnim kotarima nisu imali taj problem i njihov kontakt sa Zadrom i obalom je bia kudikamo učestaliji i jednostavniji šta radi blizine šta radi prohodnosti terena.
Sinj jeste odsječen od mora planinama, ali recimo Knin/Plavno nisu iako su zračne linije dalje od mora nego Sinj. Od Plavna/Knina do Šibenika nema nikakvih ozbiljnih uzvišenja, nego poneko brdo i ravnica. Rjeka Radljevac izvire u Plavnu, zatim se uliva u Butižnicu, a Butižnica u Krku koja ide do Skradina (Šibenik je naravno blizu). Kninska Krajina je vjekovima prirodno gravitirala Šibeniku. Naši su išli u Šibenik i prodavali lokalcima drva, sir, vunu, ovce itd, a Šibenčani su u Knin donosili so, ribu, maslinovo ulje itd. Iz te komunikacije sa Šibenikom/Šibenčanima je sigurno doša određeni broj romanizama/adrijatizama u Kninsku Krajinu.
 
Poslednja izmena:
@Ovi jedan
Hrvatima iz Rume, Golubinaca, Hrtkovaca, Slankamena itd. niko od Srba ne osporava da su oni Sremci regionalno/zavičajno. Ali zato mnogi Hrvati osporavaju Srbima iz Benkovca, Skradina, Drniša, Karina, Vrlike, Knina itd. da su oni Dalmatinci i pored toga što su se oni odnosno njihovi preci vjekovima rađali i umirali u pomenutim mjestima koja pripadaju Dalmaciji (nisu u Gruziji). Ima i nekih dalmatinskih Srba koji su od 1990-ih počeli govoriti da nisu Dalmatinci nego Bukovčani, Kninjani, Kotarani ili najčešće Krajišnici, iako su do tada sebe smatrali Dalmatincima. Taki su manjini i ja ne spadam među njih, niti iko iz moje porodice i od bliže rodbine.
 
@Ovi jedan
Hrvatima iz Rume, Golubinaca, Hrtkovaca, Slankamena itd. niko od Srba ne osporava da su oni Sremci regionalno/zavičajno. Ali zato mnogi Hrvati osporavaju Srbima iz Benkovca, Skradina, Drniša, Karina, Vrlike, Knina itd. da su oni Dalmatinci i pored toga što su se oni odnosno njihovi preci vjekovima rađali i umirali u pomenutim mjestima koja pripadaju Dalmaciji (nisu u Gruziji). Ima i nekih dalmatinskih Srba koji su od 1990-ih počeli govoriti da nisu Dalmatinci nego Bukovčani, Kninjani, Kotarani ili najčešće Krajišnici, iako su do tada sebe smatrali Dalmatincima. Taki su manjini i ja ne spadam među njih, niti iko iz moje porodice i od bliže rodbine.
Zato sto je zagora izvorno bila hercegovina do 1717. Pa mi i imocani smo bili isto cak je i polje isto dk 1717. Granicu je odredia top
Dalmatinstvo se osporava dubrovcanima iz slicnih razloga
 
Ma koji niksic. Tamo di se prica ijekavica,za mene nije ni dalmacija ni hercegovina. Dubrovnik,boka,popovo polje...al problem sta je malešno
Gluposti. U Trebinju, Nevesinju i Bileći se priča ijekavica i svako živi (osim tebe) to smatra Hercegovinom. Trebinjci, Nevesinjci i Bilećani su ponosni Hercegovci. Onaj ko im kaže da su Bosanci može se loše provesti.
 
Poslednja izmena:
@Ovi jedan
Hrvatima iz Rume, Golubinaca, Hrtkovaca, Slankamena itd. niko od Srba ne osporava da su oni Sremci regionalno/zavičajno. Ali zato mnogi Hrvati osporavaju Srbima iz Benkovca, Skradina, Drniša, Karina, Vrlike, Knina itd. da su oni Dalmatinci i pored toga što su se oni odnosno njihovi preci vjekovima rađali i umirali u pomenutim mjestima koja pripadaju Dalmaciji (nisu u Gruziji). Ima i nekih dalmatinskih Srba koji su od 1990-ih počeli govoriti da nisu Dalmatinci nego Bukovčani, Kninjani, Kotarani ili najčešće Krajišnici, iako su do tada sebe smatrali Dalmatincima. Taki su manjini i ja ne spadam među njih, niti iko iz moje porodice i od bliže rodbine.

"Tuđi čovik nikad neće znati" :P


Iako pravno gledajući(ili bolje reć geografski) stoji to šta govoriš jedini razlog zašto vam "uskračujemo" pravo da se nazivate Dalmatincima leži ponajprije u tome šta vam ne želimo pružit to zadovoljstvo pa i taj status nakon svega šta je bilo 90ih. Tebi sam u više navrata napisa kako si (bivši) Dalmatinac, a to isto mislim i za tvoju mater i pogotovo za babu, prababu pa (pra)didove koji su tamo rođeni i tamo pokopani.

Tako da ću pojednicima s vaše strane bez ikakvog ustručavanja priznat da su Dalmatinci(i to od glave do pete), al ne zato šta su tamo rodili, živili i umrli već zato šta su je osjećali i prihvatili. Znam da nisam u pravu, al meni Dalmacija nije samo geografski pojam već i mentalni sklop i način života.

Tako da pojedinačno svaki Srbin iz Dalmacije može bit i je Dalmatinac, al grupno vas tako izbjegavamo nazivat šta iz principa šta iz dišpeta(inata) šta radi toga da vam ne pružimo to sitno zadovoljstvo. A ti ka bivši stanovnika te regije mora bi znat da smo mi odoli poprilično svojeglavi, teški i inatljivi pa ne znam čemu čuđenje šta vam udaramo kontru i ne damo gušta :D
 
I još nešto. Nakon šta već desteljećima slušamo od vas kako nismo Hrvati i kako smo pokatoličeni Srbi dozvolite i vi nama sad da vas ne smatramo Dalmatincima.

Nego jesi vidia kako zaboli i zasmeta kad ti neko obzvrijeđuje korijene i porijeklo, a vi to nama radite na dnevnoj bazi(pa i ti si na 5-6 strani teme o sjevernoj Dalmaciji napisa kako su tamo živili Srbi i navodno neki Hrvati ili nešto u tom stilu). To je tebi i tbojoima najnormalnije napisat, a uvridiš se ako tebe ili tvoje dom neko ne smatra Dalmatincima već samo Srbima iz Dalmacije. Si vidi kako je to ;)
 
"Tuđi čovik nikad neće znati" :P


Iako pravno gledajući(ili bolje reć geografski) stoji to šta govoriš jedini razlog zašto vam "uskračujemo" pravo da se nazivate Dalmatincima leži ponajprije u tome šta vam ne želimo pružit to zadovoljstvo pa i taj status nakon svega šta je bilo 90ih. Tebi sam u više navrata napisa kako si (bivši) Dalmatinac, a to isto mislim i za tvoju mater i pogotovo za babu, prababu pa (pra)didove koji su tamo rođeni i tamo pokopani.

Tako da ću pojednicima s vaše strane bez ikakvog ustručavanja priznat da su Dalmatinci(i to od glave do pete), al ne zato šta su tamo rodili, živili i umrli već zato šta su je osjećali i prihvatili. Znam da nisam u pravu, al meni Dalmacija nije samo geografski pojam već i mentalni sklop i način života.

Tako da pojedinačno svaki Srbin iz Dalmacije može bit i je Dalmatinac, al grupno vas tako izbjegavamo nazivat šta iz principa šta iz dišpeta(inata) šta radi toga da vam ne pružimo to sitno zadovoljstvo. A ti ka bivši stanovnika te regije mora bi znat da smo mi odoli poprilično svojeglavi, teški i inatljivi pa ne znam čemu čuđenje šta vam udaramo kontru i ne damo gušta :D
O ratu 1990-ih i tadašnjim događajima imamo različito mišljenje, ali ne bih sad o tome.

Evo zašto sam ja Dalmatinac:
- Rođen sam u Dalmaciji
- Svi moji preci sa obe strane su se rađali, živili i umirali u Dalmaciji 330+ godina u nazad (nisam sin nekih Bosanaca ili Srbijanaca koji se slučajno rodio tamo), a neki su bome i branili Dalmaciju od Turaka krajem 17-og i početkom 18-og vjeka
- Volim vino i skoro svaku dan ga pijem, osim toga pravim vino svake jeseni kao što su to radili i moji preci
- Od rakije priznam samo lozu
- Volim smokve, slane srdele, masline i pancetu, a pršut i janjeće pečenje obožavam
- Dalmatinske izraze kao što su škale, lancun, šuvit, kapula, špina, ćika itd. koristim čitav život
- Volim sunce i toplinu, a ne volim ladnoću pogotovo kad je sa kišom
- Volim plivati i prilično sam dobar plivač, kad god odem na more plivam dalje nego iko na otvorenom moru
- Volim kamen
- Impulsivan sam, ali s godinama se učim preuba kontrolisati
itd. itd.
 

Back
Top