Da li ste ikada plakali zbog filma?

E ovako...početak on je običan dečko, ali pravi probleme roditeljima, prosipa mamin parfem i još gore uplaši se i povuče u bazen brata, njih dvojica se dave, i roditelji izvlače brata dok on ostaje na dnu i sve to vidi. Tada odlučuju da je opasno da ga zadrže i mama ga vodi u šumu. A kraj kad su došli helikopterom do plave vile dolazi ledeno doba koje traje hiljadama godina, on sve vreme moli plavu vilu da ga pretvori u pravog dečaka. Na kraju dolaze vanzemaljci i izvlače ga, a pošto je ljudska rasa izumrla, on im je neobično dragocen. Mogu da čitaju njegove misli, tako da su rekonstruisali stan u kome je živeo. Njegova želja je da mu vrate majku u život, ali oni ne mogu da je vrate za stalno, još nemaju tu tehnologiju. Ipak, on ih moli da je vrate makar na jedan dan, iako na da će ona posle tog dana zaspati i umreti. Oni je vraćaju, i on provodi jedan savršen dan sa majkom (ona ne zna otkud je tu, misli da se jednostavno probudila), prave tortu, igraju se...Na kraju dana ona mu kaže da ga voli, i oni spavaju, a meda ih gleda :sad: to je to :D
 
PassionChrist.jpg


Skoro ceo film.
 
@tarabica
hihihih zar se toliko toga izdesavalo otkad je upao u reku? :shock: a ja mislila da je ono sto sam ja odgledala komplikovano :D pocela da prepricavam majci kakav sam film gledala i skroz se zapetljala. ja gledala do 3 i 15 am i zaspala. nista zato, uzimam ga ja ovih dana u zapcu pa cu odgledati. ;)
 
Neverovatno koliko je ljudi plakalo na Stradanju Isusovom!! Bio sam u bioskopu, i od 100 plakalo je 90 sigurni, i to ne pomalo , nego u kontinuitetu. Meni je film malo tezak za stomak,ali ne i za plakanje.

Plakao sam malo uz Poslednjeg samuraja, scena kada ostanu Vatanabe i Kruz sami pred mitraljezom i posle. Plakao sam podosta uz ``playing by the heart`` (nekoliko lekcija o ljubavi) kada sam gledao prvi put. Mada u osnovi izbegavam takve filmove
 
ja zaplakala prvi put kad sam u bioskopu gledala film...bio je titanik secam se....sada, svaki put placem uz scenu iz Vatrenih ulica, kada na kraju filma Ide pesma sa koncerta...kao, prodje mladost, dodje starost, nista ti ne preostane i crknes...to je jedini film...
 
I ja sam plakala kad sam gledala ''Veštačku inteligenciju''. Drago mi je da čujem da nisam jedina. :)
Najviše sam plakala zbog filma ''Život je lep'' onog Italijana... Belinija (?)... Šta sve glavni lik čini da njegovo dete dobije utisak da je rat igra, da su oni u logoru da bi se igrali...
Evo, i sad se ježim...
Sećam se domaće serije koju sam pomno pratila i zbog koje sam mnogo plakala - ''Gore-dole''...
 
tarabica:
Veštačka inteligencija - film nije nešto poznat i popularan, ali ja uvek budem :sad: kad ga gledam. Ceo film je tužan i depresivan, ne može da se izdvoji jedna scena. Bio je skoro na Pinku.
Da, stvarno potresan film...uvek se rasplacem kad ga gledam...
Ne znam zasto, ali sam plakala dok sam gledala Troju...ona scena kada Prijam dolazi kod Ahila, da mu trazi sina Hektora...pa ceo taj dijalog mi je bio :cry: , mnogo tuzno...
A i dok sam gledala nas film Klopka...stvarno depresivan film...ceo film su mi oci bile pune suza...
...ima ih jos, nego ne mogu da se setim sad...
 
muvalo:
Ja stalno placem kad gledam filmove... ali ne zato sto je prica tuzna nego od srece i lepote... kad je dobar film. A one scene koje bi trebalo da budu srceparajuce me nerviraju i postajem agresivna - najbolji primer bi bili "Ljubavna prica", "Sjaj u travi" ili "Prohujalo sa vihorom"

Kad mi pomenu "Love story" dodje mi da porazbijam sve oko sebe. Uzasan i precenjen film!
 
Eternal:
Zelena milja. Ceo film,ali ceo sam otplakala i to ono,zesce. A gledala sam ga tri puta dosad, i svaki put je to bilo suza dok ne dehidriram. E tu je i Titanik,secam se da je RTS prikazivao za vreme bombardovanja,pa sam ja onu scenu kad camac trazi prezivele,pa vide onu smrznutu zenu sa detetom u vodi, sanjala i proplaka zbog tog deteta.. I ono kad su ljudi padali sa broda. Nisu mogli da me ubede da su to lutke,a ne pravi ljudi. I naravno, ono kad Dzek umire. Joooj majko mila,kad se setim...

Plakati na film "Green mile" je glupost, ali plakati kad u filmu cuvar zgazi misa je jos veca glupost. Ja sam tu glupost "napravila". Inace, film mi je bio totalno SR*nje!
 
DeMeNtOr:
Jedino sam plakao kad sam gledao zelenu milju - scena kad crnac ide prema smrti......
Drugi film na koji sam plakao je Gladiator kad on na kraju umire....
Plakao sam kad sam gledao Date Movie - ipak je to jedan i po sat mog zivota.....

Slazem se - "Date movie" jeste za plakanje. Izgubila sam sat ipo zivota i 250 dinara. A lepo sam mogla da kupim "Milku" od 300g i gustiram je onih sat ipo vremena...
 
ForeverAngel:
Gledala sam zadnje Zelenu milju... :-( Tuzni su mi jos: Titanik, Ples u tami (sa Bjork), Spasitelj, Prohujalo s vihorom, Raspucin, Stradanje Isusovo (scena kada mali Isus pada,a majka pritrcava da ga podigne), Bambi, Snupi, vrati se kuci, Bilo jednom u Americi, Ptice koje nikad ne polete :cry:

"Soopy, come home" sam ponovo gledala pre neke dve godine i posla mi je suzica. Bilo me je sramota od same sebe!
 
Almeida:
Na skoro svim partizanskim filmovima...Armagedon, ona scena pri kraju kad se Brece Willis oprasta od Liv Tayler me malo potresla...

Da film nisam gledala sa deckom, na tu scenu bi se rasplakala jer OBOZAVAM Brus Vilisa, a i scena je odradjena na neki morate-da-se-rasplacete-i-ako-se-ne-rasplacete-smatracemo-vas-bezdusnim nacin.
Ipak, da sam se rasplakala, zbog toga bi me zezao do smrti!
 

Back
Top