Mislim da su ultimativno ipak prioriteti one stvari koje doprinose globalnom blagostanju. Zbog toga verujem da je dobro da se ljudi razumeju što bolje.
@BoyanV je pravilno primetio da sam ja ovakav nesavršen pre svega globalista i humanista, pa se tako trudim i da posmatram stvari. U tom kontekstu ne vidim kako izmišljanje novih reči doprinosi bilo čemu osim povećanju obima rečnika i otežavanju savladavanja jezika za ljude koji ga uče.
Da li se slažeš ako kažem da to isto važi za celu civilizaciju nevezano za jezik? Negovanje pismenosti je znak zrelosti, kulture i poštovanja svetske kulturne baštine. Međutim, to nikako nije nužno povezano sa izmišljanjem novih reči. Povezano je sa negovanjem kulture pismenosti.
Pismenom čoveku je suštinski svejedno da li je pisao svoj naučni rad na "računaru" ili na "kompjuteru".
Ovo je staro naše nerazumijevanje i ne vidim kako se može nadići.
Ukratko- iz moga očišta/vizure, tebi je svejedno ako je nešto lijepo ili nije, samo da je upotrebljivo.
To je kao da kažeš da je svejedno je li žena lijepa ili nije, i da ima moral i osobnost, i karakter- nego samo da ima p....
Prvo- postoji više razina učenja stranih jezika. Glavna je ova komunikacijska, tipa natucanja. Ovi južnoslavenski su mali po utjecaju, ali su sposobni za izražaj svega, ništa manje od tzv. velikih (mislim na europske). Ako neki stranac želi naučiti nešto od njih, dovoljna mu je osnovna građa. Kao da bi njemu bilo teško naučiti ono što mu treba za osnove, kad će, bude li u ovim sredinama, ionako više rabiti šrafciger nego odvijač. A o novim nazivima, ili profinjeno starinskim- pa s tim neće imati veze, ne radi se ni o kakvom opterećenju. Do toga ne će ni doći.
A oni koji su sladokusci jezika, npr. prevoditelji, a izvorni govornici francuskoga, japanskoga,.... oni će sa zadovoljstvom ući u te nijanse kakve su dalmatinski kroatizmi kod Dubrovčana ili slavenizmi u Njegoša.
No- mi ne oblikujemo jezike zbog stranaca, nego zbog nas samih, jer većom ljepotom i izražajnošću jezika sami možnosno/potencijalno, postajemo bolji, veći, umniji i razvijeniji.
Veliki ili mali- to su naši jezici zbog nas samih, i nije svejedno idemo li u kupovinu u trgovinu odjeveni kao pristojni ljudi ili kao drotari podrapanih gaća.
Svaki jezik ima svoj "genius", a tu se jezici razlikuju. Engleski je atipičan budući da je nastao silovanjem anglosaskoga od strane frankofonih Normana. Oko 60% engleskoga vokabulara je francusko i latinsko. Njemački, s druge strane, kao i većina slavenskih jezika, uglavnom gradi svoje nazive iz svoga, germanskoga fonda (a slavenski iz slavenskoga).
Ja volim engleski kad je i previše latiniziran, npr. u Samuela Johnsona i Miltona, a najdraži mi je kad je u ravnoteži teutonski i latinski dio, kao u Melvillea.
No genius engleskoga drugačiji je od onoga ovih jezika.
Npr., kao malu vježbu, pogledao sam paralelni prijevod dijelova Goetheova "Fausta"na hrvatski i engleski. Hrvatski je apsolutno superioran i postiže ono što engleski ne može svoj svoje zasebične povijesti. No hrvatski ne može, u nekim stvarima (to se odnosi i na srpski) ostvariti zvonkost i izražajnost engleskoga zbog većega broja šumnika (č, š,..).
No- svakomu njegovo.
Jednostavno ne razumijem zašto misliš da bi novokov pojmova otežavao komunikaciju, napose jer je ona na elementarnoj razini za 99,9%.
Problem s engleskim je taj što se zbog svoga ustroja teže uklapa u ove jezike, pa djeluje nakaradno. Mi jesmo usvojili npr. snob, boks, vikendica...iz engleskoga, i ne trebamo ih mijenjati. No u samom engleskom oni imaju drugačiju kulturnu politiku, a stalno guraju usvojenice- primjer Schadenfreude, gdje mi u h/s imamo svoju zluradost. U engleskom je iz kvantne preuzet njemački Zitterbewegung, a mi imamo svoje.
Konačno, iz ruskoga smo uzeli strog, svjež, uspjeh, pobjeda...i nije svijet propao. Ali ne vidim razloga na tvrdoglavom insistiranju na posve nepotrebnom i u biti snobovskom (anglizam usvojenica) ustrajavanju da posve odbacimo novotvorbu riječi. Kod nas Hrvata ona postoji, ali je malaksala zbog lijene kulturne politike.
Zašto ne bi bili protucjepitelji, a ne antivakseri? I Slovenci i Rusi imaju svoje riječi. Jesu li Rusi zbog toga mračnjaci? Ili uspornici, a ne ležeći policajci? Ili suosnik, a ne koaksijalni kabel? Ili raskružje, a ne rotor (koji može značiti svašta)?
Još je Rtetr Vitezović u 18. st. rekao nešto kao "čovik radije svoje haljine nosi, a što nema, to se vani prosi".
