Neko rece - "...brak je ona institucija u koju svi koji su napolje, hoce unutra a svi koji su unutra, bi napolje..."
Nije tacna definicija, bar sto se mene tice, ali precesto odslikava ono sto se desava u brakovima. Cini mi se sve cesce...
Znam ljude koji su u brak usli iz inata
Znam ljude koji su se ozenili "jer je valjda vreme"
Znam ljude koji su se bukvalno u pijanstvu uzeli
Znam ljude koji su u brak usli pogresno shvatajuci zivot
Svakakve brakove znam.
"Miona", veoma mali broj brakova je savrsen. Cak i onaj brak za koji svi misle da je savrsen, cak i ljudi koji ga direktno zive i osecaju ga kao savrsenog, cak i do pod starost, ponekad nije savrsen. Prosto zato sto ljudi nisu savrseni.
Moras pronaci nacina da ponovo i ponovo pogledas u sebe, oko sebe. Pa zatim opet. Nije to gubljenje vremena, to je gradjenje temelja na kojem ces zasnivati svoj dalji zivot. Ne odlucuj na precac. Ne mislim da treba po svaku cenu da spasavas brak (znas ono - radi deteta), ali moras se sagledati, pre svega sebe. Ne govorim to zbog tvog muza, govorim zbog vas oba-troje...
Tesko je tu pomoci nekim savetom, ali moguc pravac i ideja za razmisljanje mogu biti i zivotna iskustva drugih ljudi. Po tebi ispravna ili ne, tek mozda bi trebala da razmislis i kako su drugi u zivotu prolazili. Ne da bi ih kopirala, vec nesto novo saznala, o cemu jos mozda nisi ni razmisljala.
Znas ono na plazi, krenes u vodu, neko izlazi, ti na dva metra od vode, ipak pitas "kakva je voda"... A resila si da udjes, saznaces za koji sekund, ipak pitas. Zasto bi nas zivot gledali drugacije. Pitaj, uci, slusaj, razmisljaj...
Evo ti jedan od primera, a znam da ih samo na ovom forumu, ljudi imaju desetak i vise, zapravo svako od nas:
Kao student zabavljao sam se jos od gimnazije sa jednom plavookom. Voleo sam je kao sto moze samo neko potpuno zatreskan, godinama. Nije prosao ni jedan dan a da nisam jedva cekao da je vidim i da budem sa njom. Ona je osecala isto. Godinama za 4 godine studija.. Mislio sam da sam na nebu..
Otisla.
Svet se srusio, dan vise nije svitao. Zeleo sam je nazad, toliko jako, da mislim da bi ta zelja mogla rakete da lansira na Mars, kad bih mogao da je materijalizujem. Mesecima sam zamisljao kako bi bilo da smo ponovo zajedno... Ludeo sam.
Nekako se desilo, ponovo smo se nasli nakon godinu dana. Znam da je imala momka, znam da je spavala sa njim, znam da je njemu saptala, mozda isto kao i meni na jastuku.. Ali vratila se ONA!
"Miona", nije proslo mnogo vremena, poceo sam da je zamisljam kako je bila sa drugim. Video sam je u mislima sa drugim. Cinilo mi se i da grli drugacije.. Sve sam manje paznje posvecivao njoj, sve vise svojim sumnnjama, svom mucenju time.. Dani su prolazili i pocele su prve trzavice, ona zbog jedne stvari, ja zbog mojih dilema.. Prva svadja. Oci joj bas i nisu tako plave... A i nije bas TAKO prelepa, jednom je cak i podrignula u mom prisustvu - cuj to! Moja plavooka sa pijedestala...!
Prvi izostanci sa sastanaka. Prvih nekoliko dana bez nje. Prva ljutnja na nju, na sebe. Osecao sam se prevaren, sam od sebe. Nije to - to!
Na kraju sam shvatio - pa ja sam je zeleo natrag samo zbog onoga sto je u secanju. Ne stvarno. Samo da pokusam da vratim snove. A to je nemoguce. Saznao sam tada, da sam pogresio, da smo pogresili.
Shvatio sam da sam jos samo voleo secanje, ono nekada. SADA je odavno pocelo, NEKADA vise ne postoji...
Nemoj pogresiti "miona", ne kazem da treba da po svaku cenu ostanes sa sadasnjim muzem. Ne mislim da ces odluciti nepravilno, ali ni pravilno, ne znam da ti kazem. Ono sto hocu da kazem, ma sta ucinila, nemoj to raditi zbog NEKADA. Uradi to zbog SADA i UBUDUCE. Samo, razmisli dobro sta hoces, a jos vise sta NECES...
Zaboravi "bivseg". Neka bude bivsi. Neka bude stvarno tvoj onakakav kakav je bio. Samo shvati - NIJE vise tvoj, nikada nece ni biti. Mozda bude samo surogat onog tvoga, neke stvari jednom razbijene, ne mogu se zakrpiti. Krcag ces razlupati, zalepiti, ali pukotine ostaju, sa opasnom tendencijom da se sire... Veruj mi kad bi se vratila bivsem, desilo bi se da mu zameris neko ime, neki pogled, neki izraz iz njegovih bivsih, nakon tebe vremena. To su te pukotine...
U svakom slucaju veliku ces odluku morati doneti pa zato gledaj u sebe, oko sebe i pokusaj da osetis sebe. I nasjvaznije, kad jednom odlucis, ne osvrci se vise.... ma kakva odluka bila, inace ces zastati na svom putu kroz zivot, zaglibices se... Ziveces PRE a ne UBUDUCE..
Iz nekih licnih razloga, tvoja muka je mene posebno pogodila, pa sam valjda zbog toga pisao vise nego sto je na jednom forumu korektno... Izvinjavam se svima, ali imam strahovitu zelju da pomognem "mioni", znam kako joj je iz iskustva nekadasnjeg.
"Miona", svu ti srecu zelim, bud pametna, hrabra i nepokolebljiva, kad jednom odlucis.... Sretno