Da li je snaga volje dovoljna?

Rado bih pročitala, verovatno koji su okidači za emicionalno prejedanje i koja praznina se popunjava hranom-lupam
Pa samo pitaš i sačekaš odgovor.
Za samo pitaš, prvo treba da dođeš do tog momenta da doživiš nešto
kao problem. Kao ona čuvena izjava ''ja sam alkoholičar''. Dokle god to
drugi pričaju i njima je to problem, ništa od toga.
Za samo sačekaš odgovor potrebna je unutrašnja tišina. Za zapadnog
čoveka su obavezne neke vežbe smirivanja uma, jer inače od buke
ništa neće čuti. I vera. Makar samo poverenje. Sinhroniciteti umeju
i da se ponove par puta, ako odbiješ da ih prihvatiš kao odgovor,
ali ako ne veruješ u to, za tebe se samo ništa neće desiti.

Ne znam gde je tu mesto za volju i snagu. To je samo rešenost.
 
Nastavak teksta
Autor Mihailo Ilić (izabrani deo)


"Osnovna ideja egzistencijalista koji su se najviše i bavili pitanjem odgovornosti jeste da je čovek odgovoran za izbore koje pravi u kojima nešto zapravo zavisi od njega. Postoji dosta nepromenjivih činjenica – naše godine, mesto gde smo rođeni, visina, određene karakteristike i predispozicije. A isto tako i uslovi našeg odrastanja, osobine naših roditelja, materijalno stanje naših roditelja, što direktno utiče na naše mogućnosti za školovanje i izbor karijere. Ja sam mogao da imam privilegiju da pohađam fakultet i da izaberem da se bavim onim čime se bavim, sa te strane nisam bio ograničen.

S druge strane, koliko god da sam želeo, da sam se trudio, da sam posvetio energije i vremena tome, činjenica je da nisam mogao da postanem profesionalni košarkaš koji igra u NBA. Nisam mogao da „samo uradim to”. Postoje tvrda ograničenja oko kojih ne možemo. To naravno samo po sebi ne mora biti loše, ali negiranje postojanja takvih ograničenja je ono što je loše."...
 
Pa nedostatak volje (bezvoljnost) jedan od prvih znakova depresije.
Kriterijum zapravo za postavljanje dg.
Ali slažem se da se vratimo više na volju kao sredstvo postizanja čega god
Meni je malo teže da se prebacim na neke termine koji su u suštini pogrešno
shvaćeni. Običan čovek nema volju. Ima samo želju. Volja dolazi tek iz
najvišeg stanja svesti iz neuslovljene ljubavi. Voljom u ovom slučaju
zovemo želju i rešenost da tu želju ostvarimo?

Kako ti definišeš volju?
 
Meni je malo teže da se prebacim na neke termine koji su u suštini pogrešno
shvaćeni. Običan čovek nema volju. Ima samo želju.
Ovo prvi put čujem, moram priznati.
Volja dolazi tek iz
najvišeg stanja svesti iz neuslovljene ljubavi.
Odakle je ovo?
Voljom u ovom slučaju
zovemo želju i rešenost da tu želju ostvarimo?
Zapetlja me ti sad. 🙂
Kako ti definišeš volju?
Ne znam zašto bih ja definisala volju, to je jedan termin koji postoji od kad postoji i interes za proučavanje psihologije ponašanja ljudi.
 
Nastavak teksta
Autor Mihailo Ilić (izabrani deo)


"Osnovna ideja egzistencijalista koji su se najviše i bavili pitanjem odgovornosti jeste da je čovek odgovoran za izbore koje pravi u kojima nešto zapravo zavisi od njega. Postoji dosta nepromenjivih činjenica – naše godine, mesto gde smo rođeni, visina, određene karakteristike i predispozicije. A isto tako i uslovi našeg odrastanja, osobine naših roditelja, materijalno stanje naših roditelja, što direktno utiče na naše mogućnosti za školovanje i izbor karijere. Ja sam mogao da imam privilegiju da pohađam fakultet i da izaberem da se bavim onim čime se bavim, sa te strane nisam bio ograničen.

S druge strane, koliko god da sam želeo, da sam se trudio, da sam posvetio energije i vremena tome, činjenica je da nisam mogao da postanem profesionalni košarkaš koji igra u NBA. Nisam mogao da „samo uradim to”. Postoje tvrda ograničenja oko kojih ne možemo. To naravno samo po sebi ne mora biti loše, ali negiranje postojanja takvih ograničenja je ono što je loše."...
Ni ja ne mogu da postanem balerina, al gle čuda, uopšte što i ne želim.
Čoveku iz suštine njegove i ne dolaze ideje da uradi nešto za šta nije
sposoban. Samo ego može da kreira neke nerealne želje.
 
Ovo prvi put čujem, moram priznati.

Odakle je ovo?

Zapetlja me ti sad. 🙂

Ne znam zašto bih ja definisala volju, to je jedan termin koji postoji od kad postoji i interes za proučavanje psihologije ponašanja ljudi.
Neprecizno sam se izrazila. Koju definiciju koristiš? Ili, kako
ti razumeš šta je volja?
Ma ja sam se zapetljala i da bih nastavila treba mi da shvatim šta
ljudi podrazumevaju pod voljom. A već sam objasnila zašto to za
mene nije volja. Nebitno odakle je.. da ne komplikujemo..
 
Ni ja ne mogu da postanem balerina, al gle čuda, uopšte što i ne želim.
I meni je to palo na pamet. Slažem se.
Čoveku iz suštine njegove i ne dolaze ideje da uradi nešto za šta nije
sposoban.
I ja to mislim.
Samo ego može da kreira neke nerealne želje.
Da.
Slažem se.
E, a pazi sad - mnogi upravo govore "Ako možeš da zamisliš - možeš i da ostvariš" e to ja ne volim da čujem ni da čitam.
To mi je bajka.
 
Možda @Jasna hoćeš da kažeš da ne smatraš VOLJU neophodnom.
To mogu donekle da razumem.
Mislim toliko toga radimo bezvoljno ali ipak odradimo.
Je li to?
Vođeni smo željama. Iz želje dobijemo snagu da nešto uradimo. Bezvoljno
je kada se više plašimo posledice ako ne uradimo, nego što imamo želju
da nešto uradimo. Što je opet želja da se ne desi neželjeno.

Što ja ne idem da spavam i pustim normalne ljude da razgovaraju..
 
Neprecizno sam se izrazila. Koju definiciju koristiš? Ili, kako
ti razumeš šta je volja?
Pa volja je recimo spremnost za neku akciju, rešenost na neku akciju uz sve samopouzdanje (samoprocenu) da ćeš tu akciju sprovesti do kraja
Otprilike tako nešto.
Ili čisto volja k a o spremnost, svesna spremnost da nešto poduzmem
 

Back
Top