Da li je opravdano na verbalnu uvredu odgovoriti nasiljem?

Da li je opravdano na verbalnu uvredu odgovoriti nasiljem?


  • Ukupno glasova
    38
Dok nisam došla na ovaj forum nisam ni znala šta je uvreda :)
Nisam bila nikada toliko bijesna ni ljuta da poželim biti nasilna, doduše nisam ni neka "sila" tako da bih se vjerovatno kulturno povukla (čitaj uplašeno povukla).
Tesko za poverovati s obzirom da si posle karikature Sarli Ebdoa rekla da ce opet dobiti po pichci uz smesak.
 
Tada, pre Protokola o zaštiti učenika od nasilja( verbalnog jednako kao i fizičkog) , druge opcije nisu bile.
Manja bi šteta bila za tebe, čak i da si izvukao deblji kraj, nego što si trpeo godinu dana.
Bitno je da ne prenosiš tu neispoljenu agresiju u sadašnje vreme koliko je moguće.
Jer svaka potisnuta agresija ima svoje posledice na mentalno stanje a i često dolazi do takozvanog "pomeranja agresije" na ovde i sada.
 
Poslednja izmena:
Tada, pre Protokola o zaštiti učenika od nasilja( verbalnog jednako kao i fizičkog) , druge opcije nisu bile.
Manja bi šteta bila za tebe, čak i da si izvukao deblji kraj, nego što si trpeo godinu dana.
Bitno je da ne prenosiš tu neispoljenu agresiju u sadašnje vreme koliko je moguće.
Jer svaka potisnuta agresija ima svoje posledice na mentalno stanje a i često dolazi do takozvanog "pomeranja" na ovde i sada.
Sad uzvraćam uglavnom samo na provokacije. Inače, pozvao sam, tad u petom, tog verbalnog nasilnika na fizički okršaj posle škole, ali sam tad patio od astme, i dobio napad, pa sam morao da se povučem i otkažem, što me je, ispostavilo se kasnije, skupo koštalo. A nekog drugog nasilnika sam, isto tad u petom, kad me je zdravlje poslužilo, odrao od batina. To je bio tako dobar osećaj, katarza. Tako da, da, u nekim situacijama i jesam za fizički obračun.
 
Tada, pre Protokola o zaštiti učenika od nasilja( verbalnog jednako kao i fizičkog) , druge opcije nisu bile.
Manja bi šteta bila za tebe, čak i da si izvukao deblji kraj, nego što si trpeo godinu dana.
Bitno je da ne prenosiš tu neispoljenu agresiju u sadašnje vreme koliko je moguće.
Jer svaka potisnuta agresija ima svoje posledice na mentalno stanje a i često dolazi do takozvanog "pomeranja" na ovde i sada.
Mada i to što si napisala zavisi od situacije do situacije, i nije univerzalno. Desilo mi se da sam, u višim razredima osnovne, jednoj maloj bitangi opalio šamar, pa me grupa njih sačekala posle škole. Jedva se nekako izvukoh, imao sam sreće.
 
Došlo je neko brzopotezno vreme. Grozno.

Nekad se naljutiš na nekoga, ne pričaš sa njim dan, dva, tri, ceo život, a sad se naljutiš na nekoga i PAF, ubiješ ga. Prebiješ.
Pa mislim, stvarno... Jel ne vidite razliku ?
Zar treba reagovati ovako danas ( nasilje uzima maha )?
Kao, nema veze, ionako ću dobiti nanogicu, jaka stvar... Ccccc....
 
Сада више ништа није оправдано. У младости сам рецимо за псовање мајке мушкарце аутоматски ударао по зубима. Потпуно невербална комуникација са моје стране. Колико је то тада било ефикасно у случају мушкараца, код жена сам могао само да се удаљим пошто сам се рано уверио да је међусобна размена увреда унапред изгубљена битка за мене. Ја се изнервирам, а оне у томе "као риба у води". Али сам те жене убудуће избегавао, а мушкарци су избегавали мене или ми се после "шлихтали", од случаја до случаја.
 
Да се не лажемо, суштинска је процена. Због мог, стицајем околности (дечија надметања, улица, бокс, извиђачка обука у ЈНА, резерва полиције у рату и сл.) чак и претераног животног искуства код мене је аутоматизована.
Када год погледам мушкарца, не нужно опонента, аутоматски ми се у "малом мозгу" ствара тактика за могући физички обрачун. Чак и када их је више. То за мене није вољна радња, него делом урођена, а много више научена, али уграђена више у тело, него у мозак.
У секунди региструјем године, грађу тела, висину, дебљину тела и врата, дужину руку и друге битне физичке параметре, али и најгрубљу процену психолошког профила, да ли се прави важан пред друштвом, а одмах ће да побегне или је заиста опасан. Према томе за исти секунд иде и припрема за могући сукоб, која је заиста веоме различита, већ према различитим типовима опоненената.
Није ретко било ни да ми је процена "бежи" или се лагано уклони.
Једини изузетак је уколико је нека жена са мном, ту нема бежања, без обзира на све. Изашла је са мном и у истом стању таква мора да стигне кући, а мени шта Бог да. Тако сам васпитан. Опет, унапред их упозоравам да игноришу добацивања или друге провокације и да ни случајно не одговарају. Док су са мном, то није њихов проблем, него мој. У непријатној ситуацији, само их тихо подсетим да ни случајно не отварају уста, да прво стану иза мене, а онда лагано па све брже оду на сигурно.
Сада сам полуинвалид, али још увек имам даха за макар минут - два, а то је и више него довољно за необучене, ма како били млађи и јачи. Са утренираним више немам ни теоретске шансе, али и то се одмах процени.
Са свим овим камерама и мобилним телефонима, уз битно опадање мојих физичких способности, сада унапред избегавам било какав конфликт.
Ипак, имао сам их два-три у последње време, стварно без моје кривице и срећом, завршили су се вербално. Cohones не може да се одглуми.
 
Ma ok cohones, mada ima kažu taj stari bori se ili beži mehanizam, svakako, ako je žena majka dete tu se ne odstupa, mada ako si sam a naletiš na Majk Tajsona u njegovim najboljim danima, tu razmisliš dvaput, jer jbg viđao sam ljude sa izbijenim zubima, to se kaže pusti budalu, al opet pitanje je koliko poznajemo sebe, i kako bi stvarno reagovali. Eto po tvojoj logici ajmo odma da idemo da zgazimo šiptare ali nećemo jer uz amere su jači nije mudro kapiraš
 

Back
Top