Da li je nasuprot ljubavi mržnja, ili ravnodušnost ?

Odsustvo emocija već treba da napravi mali alarm... Lično to nikad nisam imala. Odsustvo emocija- čak i zvuči rogobatno, MI ZA TO NISMO STVORENI. Mi nemamo to odsustvo emocija. Ljudi prirodno žive na emocijama, sa njima, kakvim-takvim. Šta god moj dragi FMD u svojoj lepoj književnosti tvrdio, to se odnosi samo na lepu književnost, a mi smo sazdani od emocija, i mi ih ispoljavamo. Zdravo je biti ljut, veseo, tužan, zbunjen... Zdravo je emocije doživeti i pokazati. Ravnodušnost vodi u tu popularnu depresiju, a ona nije to što želimo.
Depresija je tuga, ne ravnodusnost.Tuga koja ne prolazi,bez utehe, veoma teska bolest. Ravnodusnost je apatija.
 
Razvodi braka su stvar dogovora dve osobe koje ne žele više da žive zajedno, a razlozi su brojni. Svakako nije ravnodušnost, ali može biti. To su osobe koje se bore za sebe, žele da nađu sebe i nakon razlaza. Ravnodušnost je bolest, a toj bolesti niko svojevoljno ne teži.
@Milan od Gruze , depresija je gubitak želje za stvarima koje su nam nekad, a ne tako davno pričinjavale zadovoljstvo. Ne tuga. Vi ne smete depresiju da definišete kao tugu jer će svako ko je malo tužan odavde misliti da je depresivan. Odatle je i krenulo sve.
Depresija se nikako ne izjednačava samo sa tom tugom. Ona stvarima koje volimo da radimo oduzima čar. Ljudima koje volimo da sretnemo oduzima taj kvalitet.
Mi, u depresiji gledamo u draga lica i osećamo nešto, ali to nešto nema pravu vrednost.
Ipak, kao depresivni znate da ćete popuniti karton i zabraniti sebi mnoge stvari koje normalni ljudi obavljaju.
 
Razvodi braka su stvar dogovora dve osobe koje ne žele više da žive zajedno, a razlozi su brojni. Svakako nije ravnodušnost, ali može biti. To su osobe koje se bore za sebe, žele da nađu sebe i nakon razlaza. Ravnodušnost je bolest, a toj bolesti niko svojevoljno ne teži.
@Milan od Gruze , depresija je gubitak želje za stvarima koje su nam nekad, a ne tako davno pričinjavale zadovoljstvo. Ne tuga. Vi ne smete depresiju da definišete kao tugu jer će svako ko je malo tužan odavde misliti da je depresivan. Odatle je i krenulo sve.
Depresija se nikako ne izjednačava samo sa tom tugom. Ona stvarima koje volimo da radimo oduzima čar. Ljudima koje volimo da sretnemo oduzima taj kvalitet.
Mi, u depresiji gledamo u draga lica i osećamo nešto, ali to nešto nema pravu vrednost.

Depresija se javlja zbog monotonije,svaki dan je isti kao prethodni,sto moze se racunati kao dosada,ali konstantna monotonija dovodi do svega loseg.
Veoma je opasno stanje coveka kad mu je stalno dosadno.
 
Razvodi braka su stvar dogovora dve osobe koje ne žele više da žive zajedno, a razlozi su brojni. Svakako nije ravnodušnost, ali može biti. To su osobe koje se bore za sebe, žele da nađu sebe i nakon razlaza. Ravnodušnost je bolest, a toj bolesti niko svojevoljno ne teži.
@Milan od Gruze , depresija je gubitak želje za stvarima koje su nam nekad, a ne tako davno pričinjavale zadovoljstvo. Ne tuga. Vi ne smete depresiju da definišete kao tugu jer će svako ko je malo tužan odavde misliti da je depresivan. Odatle je i krenulo sve.
Depresija se nikako ne izjednačava samo sa tom tugom. Ona stvarima koje volimo da radimo oduzima čar. Ljudima koje volimo da sretnemo oduzima taj kvalitet.
Mi, u depresiji gledamo u draga lica i osećamo nešto, ali to nešto nema pravu vrednost.
Ljudi previse upotrebljavaju tu tesku rec - depresija.
Privremena tuga svakako nije depresija.
Depresija je teska bolest i jeste teska, neprolazna tuga,koja oduzima car svemu .
Apatija ume da postane bolest, ako postane ucestala.No, za razliku od depresije , dusa ne pati od tuge.Njen problem je sto postaje ravnodusna prema onome prema cemu ne bi trebala da bude.
 
Najgore od svega je što depresiju svi drugačije definišu i niko tačno ne zna o čemu je reč. Hajde da prvo naučimo da to nije biti odjednom tužan.Hajde da potražimo reč DEPRESIJA na Google i konačno o tome nešto naučimo. Nije to jednostavno biti tužan. Pročitajmo malo više o tome i razmislimo da li ćemo ikad više ''depresivno'' upotrebiti za opis neke sprdnje.
 
Najgore od svega je što depresiju svi drugačije definišu i niko tačno ne zna o čemu je reč. Hajde da prvo naučimo da to nije biti odjednom tužan.Hajde da potražimo reč DEPRESIJA na Google i konačno o tome nešto naučimo.

Naravno da svi drugacije definisu depresiju,ali takodje i svi je drukcije osecaju.
Ali ipak ne bih rekao da je Fjodor autoritet sto se tice ljubavi,jer kad pogledamo njegove citate mozemo i videti da gresi...
''Zaljubiti se ne znači voleti. Čovek se može zaljubiti i mrzeći'' Mislim ipak da je lepo Tolstoj objasnio ljubav,mrznju...
 
Najgore od svega je što depresiju svi drugačije definišu i niko tačno ne zna o čemu je reč. Hajde da prvo naučimo da to nije biti odjednom tužan.Hajde da potražimo reč DEPRESIJA na Google i konačno o tome nešto naučimo. Nije to jednostavno biti tužan. Pročitajmo malo više o tome i razmislimo da li ćemo ikad više ''depresivno'' upotrebiti za opis neke sprdnje.
Bolje da o tome procitas u nekom strucnom stivu.

Postoje varijacije .
 
U kontekstu lepe književnosti je to vrh smislenosti; Očekivati da se ta kniževnost poklapa sa životom je romantično, hajmo reći-suludo.
Ne, Dostojevski je tu upotrebio poredjenje s klatnom koje se krece od tacke ljubavi do tacke mrznje i obratno.
vremenom se zaustavlja i na kraju staje ,na sredini, na ravnodusnosti.
To se desava kada su emocije nestabilne.
 
Pa, oni nikog nisu obavezali da prema tome što su napisali svi da se vodimo, to je tad bilo najbolje što su mogli da smisle, i to je dovoljno dobro i sad, izvolite smislite bolje. Svima nam treba da ih pamtimo, po njihovim delima... Idemo da razvijemo nešto bolje, njima u zahvalnost, bolje verzije nas, zašto ne! Verovali su u nas!
Njegova misija je ta, sto je umeo verno da prikaze ljudska unutrasnja zbivanja.LJudske sudbine takodje, veoma autenticno.
 
Pa, oni nikog nisu obavezali da prema tome što su napisali svi da se vodimo, to je tad bilo najbolje što su mogli da smisle, i to je dovoljno dobro i sad, izvolite smislite bolje. Svima nam treba da ih pamtimo, po njihovim delima... Idemo da razvijemo nešto bolje, njima u zahvalnost, bolje verzije nas, zašto ne! Verovali su u nas!

Ali dosta je njih imalo mane...Cak su negde presli granicu.

Tolstoj: ''vječna ljubav je nemoguća, isto kao što ni svijeća ne može vječito da gori'',
Vuk: ''do groba: lele! a od groba: ko će k mene'' (kada sahrani muža) ''
A sad svi znamo sta su pisali Njegos i Jesenjin.
Cak je i Patrijarh Pavle veoma lose pisao o zenama.
 
Evo šta o tome kaže Dostojevski:

''Kada žena postane ravnodušna, znaćete da ste je izgubili. Nema tu ni besa, ni mržnje, a kamoli ljubavi. Kada nastupi ravnodušnost, nema nazad, nema pokajanja. Suprotno od ljubavi nije mržnja, već ravnodušnost.'' - Fjodor Mihailovič Dostojevski.

Sada se izjasnite i vi, svi, jer gledajući ono što i kako pišete imam osećaj da ste od njega pametniji, a i iskusniji … ;) Važi ?
Uopste se ne radi o Dostojevskom, ovo je prirodni zakon opstanka....normalan covek ne mrzi onoga koga je voleo, moze samo da ga vise ne voli....ali je i to samo racionalni privid, jer se ljubav ne gubi, vec povlaci pred razocarenjem.
Kod sebicnih ljudi se javlja mrznja, ali ne kao odgovor na ljubav, koja nije ni postojala, vec na ulozenu energiju ili na ljubomoru....
Covek nije samo ono sto je vidljivo, vec mnogo vise i od emocija....
Za one koji ne znaju, zena najcesce i voli i mrzi istovremeno, a ravnodusna je samo prividno kada je razocarana i to jeste suprotnost i ljubavi i mrznji....
 
Ne poznajem osecaj ravnodusnosti. Ako sam prethodno voleo, logicno je da cu i posle razlaza isto voleti. Poznato je da uz najvisi oblik partnerske ljubavi dolazi onaj prijateljski oblik ljubavi. A to znaci da se nakon razlaza volimo kao prijatelji. S tim ako to suprotna strana dozivljava isto kao i ja.

Tako da nikako ne mogu da razumem ljude koji posle razlaza emotivne veze osecaju ravnodusnost. Steta za njihovo emotivno zdravlje, cim nisu bili u stanju da vole onoliko koliko bi oni zeleli da ih ta ista druga strana voli. Ako su tezili tome, naravno, ili nisi ni bili sposobni za ljubav.
 

Back
Top