Da li ce Hristos doci vidljivo ili nevidljivo?

Otkriću ti tajnu.
1844. su se između ostalog dogodile sljedeće stvari: James K. Polk je postao 11. predsjednik SADa, izumrle su velike njorke, rodio se budući kralj Petar I Karađorđević, donijet je Srpski građanski zakonik, osnovana je VMA u Beogradu.

1844. se nisu desile sljedeće stvari: nije počeo nikakav istražni sud, nije se dogodilo ništa značajno za hrišćansku vjeru i definitivno se nije ispunilo nikakvo biblijsko proročanstvo.
Cisto onako bez argumenta?
Sta ti znas o tom prorocanstvu 1844 Pocetak nebeskog suda nad mrtvima u 5 pecatu.
Nista.
Nula.
A kako mozs onda da negiras ne argumentovano?
Pa bez kulture kad je covek moze.

Vidimo sud nad mrtvima do petog pecata jos nije poceo.

Otkrivenje 6,9I kad otvori peti pečat, vidjeh pod oltarom duše pobijenijeh za riječ Božiju i za svjedočanstvo koje imahu.
Otkrivenje 6,10I povikaše glasom velikijem govoreći: dokle, gospodaru sveti i istiniti! ne sudiš i ne kaješ krvi naše na onima što žive na zemlji?
Otkrivenje 6,11I dane biše svakome od njih haljine bijele, i rečeno im bi da počinu još malo vremena, dokle se navrše i drugari njihovi i braća njihova, koji valja da budu pobijeni kao i on

4 pecara su prosla i Tek u 5 pecatu je njima sudjeno i dobili su bele haljine koje su Hristova pravda.
Potvrda da ce u Bozje carstvo.
Otkrivenje 3,4Ali imaš malo imena i u Sardu, koji ne opoganiše svojijeh haljina, i hodiće sa mnom u bijelima, jer su dostojni.

Ovi mrtvaci ne ozivljuju oni su dobili samo sud i jos cekaju.
Moraju jos da cekaju do Hristovog drugog dolaska.
Sud traje dalje nad drugim mrtvacima.

Otkrivenje 6,11I dane biše svakome od njih haljine bijele, i rečeno im bi da počinu još malo vremena, dokle se navrše i drugari njihovi i braća njihova, koji imaju da budu pobijeni kao i oni

Kada je poceo ovaj sud Maki i kako?
Ne znas.
Veze o ovome
Ni cuo nisi...
 
Daj tekst da ce samo 144000.

Biblija kaze da ce svi verni zivi i svi koji vaskrsnu iz dvih vekova zajedno otici na nebo ne samo 144000.
Posle 1000 gid se vracaju.
1. Solunjanima 4,15Jer vam ovo kazujemo riječju Gospodnjom da mi koji živimo i ostanemo za dolazak Gospodnji, nećemo preteći onijeh koji su pomrli.
1. Solunjanima 4,16Jer će sam Gospod sa zapoviješću, sa glasom arhanđelovijem, i s trubom Božijom sići s neba; i mrtvi u Hristu vaskrsnuće najprije;
1. Solunjanima 4,17A potom mi živi koji smo ostali, zajedno s njima bićemo uzeti u oblake na susret Gospodu na nebo, i tako ćemo zauvek biti s Gospodom.
Malo stado 144.000 koji idu na nebo...ostali ili veliko stado ostaju na zemlji gde nas je Bog I stvorio da živimo.
Zemlja neće biti pusta ni jednog trenutka.

''Imam i druge ovce, koje nisu iz ovog tora, i njih mi valja dovesti''...
 
Pa nije ali srazmerno mučan jeste. Što znači, odreci se sebe i neće ti biti med i mleko.
Kada bi mogao da to uradiš, samo tako, to ne bi bio problem.
Sam taj proces jeste muka. A ono što je najveći trik u tome je
da se čovek najviše plaši onoga što mu se već dešava. Što
znači da se sebe već odrekao, odavno. Nesvesno. Pa je taj
proces odricanja od sebe, zapravo vraćanje sebi. Sve vidimo
kao u ogledalu, obrnuto.
Jedan je način onaj što ti najviše voliš, Muđijevski. Gde ćeš
polako da uočavaš šta sve nisi ti, a drugi je taj hrišćanski gde
se sa punim poverenjem pustiš u Božije ruke. I blago onome
ko to može.
 
Jedan je način onaj što ti najviše voliš, Muđijevski. Gde ćeš
polako da uočavaš šta sve nisi ti, a drugi je taj hrišćanski gde
se sa punim poverenjem pustiš u Božije ruke. I blago onome
ko to može.
E baš ta dva sam želeo da stavim u kontrast.

Sa jedne strane stav da je sve ovako kako je jer nismo sve osvestili, ne znamo, ko smo pa otuda sva kontradikcija i patnja. Ali čim to osvestiš, možeš samo o sreći i u sreći da budeš.

Na drugoj strani je velika teškoća da odbaciš sebe da bi sledila viši princip, a to ti kad uspeš, relativno veliku patnju donosi.

Veoma različita gledišta.
 
E baš ta dva sam želeo da stavim u kontrast.

Sa jedne strane stav da je sve ovako kako je jer nismo sve osvestili, ne znamo, ko smo pa otuda sva kontradikcija i patnja. Ali čim to osvestiš, možeš samo o sreći i u sreći da budeš.

Na drugoj strani je velika teškoća da odbaciš sebe da bi sledila viši princip, a to ti kad uspeš, relativno veliku patnju donosi.

Veoma različita gledišta.
Ne znam što tu vidiš samo veliku patnju. Eto ja sam napravila jedan
eksperiment. Ne s namerom da eksperiment bude, već je tako ispalo.
Sinoć sam rekla ''Ja ovo ne znam kako da rešim. I da mi dođu ideje,
ne verujem da neću samo još veći kuršlus napraviti. Puštam sve u
Božije ruke.''
I danas sam iz dva različita izvora dobila dobila potpuno iste rečenice
koje su savet kako da rešim ono što nisam umela.
Nije to da baciš sebe negde u ćošak, već da ego prizna da nešto
ne ume. Da postoji nešto više i nemerljivo inteligentnije od njega.
Ko sad tu pati? Zapravo niko.
 
Ne već veruješ u oportunizam. Inače ne bi prodo veru za večeru da bi bio babin idolopoklonik. No, svaka vreća nađe sebi zakrpu...
Covek ciju su veru preci, roditelji, a mozda i on sam, napustili za 50 godina da bi bili komunisti i lagodnije ziveli, meni govori?
Kao sto rece pop Toma tada.
Prodali veru za veceru.
I jos uvek imate posledice toga.
Samo pricate o veri a praksa komunisticka
Samo ste zamenili imena heroja.

Jel umro pop Toma?
 
Covek ciju su veru preci, roditelji, a mozda i on sam, napustili za 50 godina da bi bili komunisti i lagodnije ziveli, meni govori?
Kao sto rece pop Toma tada.
Prodali veru za veceru.
I jos uvek imate posledice toga.
Samo pricate o veri a praksa komunisticka
Samo ste zamenili imena heroja.
Da, to ti o tvojima govoriš. Prodali veru za večeru i zato si ti sad šarengaća jer nikog nije bilo da te uputi kad je trrebalo. Važne im bile samo dojče marke...
 
Ne znam što tu vidiš samo veliku patnju. Eto ja sam napravila jedan
eksperiment. Ne s namerom da eksperiment bude, već je tako ispalo.
Sinoć sam rekla ''Ja ovo ne znam kako da rešim. I da mi dođu ideje,
ne verujem da neću samo još veći kuršlus napraviti. Puštam sve u
Božije ruke.''
I danas sam iz dva različita izvora dobila dobila potpuno iste rečenice
koje su savet kako da rešim ono što nisam umela.
Nije to da baciš sebe negde u ćošak, već da ego prizna da nešto
ne ume. Da postoji nešto više i nemerljivo inteligentnije od njega.
Ko sad tu pati? Zapravo niko.
Jeste, slažem se. Izgleda je potrebno osvestiti kakav je ego da bi hrišćanski način profunkcionisao.

Ali s druge strane postoji taj krst koji samo patnju simboliše i to od momenta predavanja pa sve do smrti. Toga nema kod Muđe. On je samo sreće prodavač.
 
Što bi se reklo da svako od nas uzme svoj krst. To znači da nije svačiji
krst isti.
naravno, ali sta je odgovor?
Ne bi se baš reklo da je Božji Sin imao milion neodgovorenih pitanja kao najtežu patnju.
ako smem da se umesam izmedju vas dvoje?

ja mislim da je predaja, mogao je da se spase i ppobegne, ili da umoli andjele od Boga da ga izbave, ali nije vec im se predao, zarobili su ga i posle raspeli

sustina je u borbi - mi ne trebamo da se borimo i da pobedjujemo, pogresno radimo, cak i na forumu, a kamoli u zivotu

dodju ljudi u srednje godine a da ni ne znaju koji je njihov krst, pa kako da ga uzmu onda? ogromna tema, neko ce se tu sigurno setiti parole "ovim pobedjuj", ali to nije ono sto ja mislim

znaci Hristos je mogao da umoli andjele i da ne bude uopste uhvacen i raspet... mogao ja prosto da ode dalje, ali nije, vec je uzeo svoj krst
 
Poslednja izmena:
Jeste, slažem se. Izgleda je potrebno osvestiti kakav je ego da bi hrišćanski način profunkcionisao.

Ali s druge strane postoji taj krst koji samo patnju simboliše i to od momenta predavanja pa sve do smrti. Toga nema kod Muđe. On je samo sreće prodavač.
mmmm, da, ti si nam to bas plasticno objasnio, samo da pokusamo da ne budemno bas fatalisti, da predaja znaci patnju obavezno

mi se opiremo, borimo, necemo da naucimo, jer ne znamo kako i gde to znanje da uklopimo u ono koje vec imamo, zato bezimo od novih saznanja

ako hocete ti i jasna, ja bih da se nastavimo na ovu temu, covek se uci dok je ziv, ja isto do skora nisam imao pojma sta znaci da svako uzme svoj krst, tek sam sad poceo da shvatam, i ne bih bas da ostane da je to samo patnja do smrti, necemo mi svi da budemo bukvalno raspeti, sada je drugo vreme
 
naravno, ali sta je odgovor?

ako smem da se umesam izmedju vas dvoje?

ja mislim da je predaja, mogao je da se spase i ppobegne, ili da umoli andjele od Boga da ga izbave, ali nije vec im se predao, zarobili su ga i posle raspeli

sustina je u borbi - mi ne trebamo da se borimo i da pobedjujemo, pogresno radimo, cak i na forumu, a kamoli u zivotu

dodju ljudi u srednje godine a da ni ne znaju koji je njihov krst, pa kako da ga uzmu onda? ogromna tema, neko ce se tu sigurno setiti parole "ovim pobedjuj", ali to nije ono sto ja mislim

znaci Hristos je mogao da umoli andjele i da ne bude uopste uhvacen i raspet... mogao ja prosto da ode dalje, ali nije, vec je uzeo svoj krst
Koliko sam ja shvatila, on je uzeo krst celog čovečanstva. I tu nisam
lepo odgovorila Tomi kada je rekao da ne veruje da je Isus imao neke
svoje zavrzlame. Nije ih imao, nego je svesno na sebe uzeo teret svih.
Da bi mi mogli da uradimo potpuno suprotno. Čak i da ne znamo šta
je naš krst, samo sve njemu predamo.
I to je za ego bolno, poražavajuće. On ne voli da bude mali, nemoćan,
nesposoban.
 
mmmm, da, ti si nam to bas plasticno objasnio, samo da pokusamo da ne budemno bas fatalisti, da predaja znaci patnju obavezno

mi se opiremo, borimo, necemo da naucimo, jer ne znamo kako i gde to znanje da uklopimo u ono koje vec imamo, zato bezimo od novih saznanja

ako hocete ti i jasna, ja bih da se nastavimo na ovu temu, covek se uci dok je ziv, ja isto do skora nisam imao pojma sta znaci da svako uzme svoj krst, tek sam sad poceo da shvatam, i ne bih bas da ostane da je to samo patnja do smrti, necemo mi svi da budemo bukvalno raspeti, sada je drugo vreme
Mislim da smo doslovno raspeti, samo u duhovnom smislu. Kad čovek jednom
uoči viši smisao postojanja, onda mu svakodnevne ambicije postaju dosadne,
I niti je tamo, niti ovamo. U jedno se više ne uklapa, a do drugoga ne zna kako
da stigne.
Odluka da se sve pusti u Božije ruke ne treba da bude rečena jednom, pa da
posle nastaviš po naviknutom, nego treba da bude prisutna uvek, u svemu što
činiš. Setimo se nekad kada je teško, ali kada je ugodno ili neutralno, načisto se
pogubimo.
 
Jeste, slažem se. Izgleda je potrebno osvestiti kakav je ego da bi hrišćanski način profunkcionisao.

Ali s druge strane postoji taj krst koji samo patnju simboliše i to od momenta predavanja pa sve do smrti. Toga nema kod Muđe. On je samo sreće prodavač.
Do smrti čega? Nešto u nama treba da umre, da bi se nešto novo rodilo.
Ne doslovno da umre, već da se preda. Da se postavi na svoje mesto.
I onda, ne da patnje više nema, nego nema više ni smrti.

Patnja traje dok traje borba unutrašnja. Dok poverenje nije potpuno.
 
Do smrti čega? Nešto u nama treba da umre, da bi se nešto novo rodilo.
Ne doslovno da umre, već da se preda. Da se postavi na svoje mesto.
I onda, ne da patnje više nema, nego nema više ni smrti.

Patnja traje dok traje borba unutrašnja. Dok poverenje nije potpuno.
Do zemne smrti očito.

A obzirom ko je bio prvi krstonosac teško je zamisliti da Njemu nije sve bilo tačno na svom mestu. Pa ipak je teško propatio.
 
Koliko sam ja shvatila, on je uzeo krst celog čovečanstva. I tu nisam
lepo odgovorila Tomi kada je rekao da ne veruje da je Isus imao neke
svoje zavrzlame. Nije ih imao, nego je svesno na sebe uzeo teret svih.
Da bi mi mogli da uradimo potpuno suprotno. Čak i da ne znamo šta
je naš krst, samo sve njemu predamo.
I to je za ego bolno, poražavajuće. On ne voli da bude mali, nemoćan,
nesposoban.
Krivo si shvatila
 
Do smrti čega? Nešto u nama treba da umre, da bi se nešto novo rodilo.
Ne doslovno da umre, već da se preda. Da se postavi na svoje mesto.
I onda, ne da patnje više nema, nego nema više ni smrti.

Patnja traje dok traje borba unutrašnja. Dok poverenje nije potpuno.
tako veruju pravi hriscani, bar po meni, i mislim da si ovde najbliza hriscanstvu, koliko te ja citam na forumu

ostalo znas da ti kazem sve sto mi je bezveze, ne stedim te
 

Back
Top