ČUDA BOŽIJA SVUDA OKO NAS

To nisam vidio, drugarica iz razreda je to vidjela i objasnila mi je tako... Ikona je ostala da visi na zidu, od papira je.

Sad, priznajem, ja sam dodao to za ekser,... mora na necemu da visi, naravno...
Mozda se radi o tome da je ostalo parce rama zajedno sa papirnom ikonom... ili sta vec...

Stvarno ne znam...

Pokusao sam da dam neko logicno objasnjenje kako moze uopste da visi, ali nemojte mi vjerovati.
Aha!
Ondak ajmo dalje. Da li se staklo baš istopilo ili je jednostavno palo pa se razbilo?

Pa , nije lepo opisao dogadjaj, rekao je da je ram izgoreo, i staklo, a da je papir ostao na ekseru, sto je nemoguce, kao sto si rekao, ako se ram kaci na ekser a slika bude u ramu, tj ispod eksera,kako onda da se zakacila na ekseru, mora da postoji drugacija prica?:)

Rekao je da je ram izgoreo, staklo se otopilo, ekser (ovaj dodati) je bio "oštećen u požaru".
Svakako da postoji drugačija priča. Recimo da je neko nakon požara postavio tu ikonu na zid. Nije teško zameniti jednu papirnu reprodukciju drugom.

Pored toga, postoje normalni mehanizmi prepričavanja gde se istina izgubi kod prvih izveštača.
Recimo:
I) Sve u sobi crno, zavjese izgorile, a ikona ostala na zidu.:neutral:
II) Sve crno po sobi, žalos živa, nit zavjesa, nit garnišne. A ikona stoji na zidu. :super:
III) Sve po sobi izgorilo, bolan. I ikoni načeo plamen okvir, a nju sačuvalo staklo.:confused:
IV) Sve! Sve bolan izgorilo. Komadić drveta nije osta. I ikoni ram zapalilo, i staklo popucalo, a njoj ništa. :eek:
V) već citirani post. :mrgreen:
 
Aha!
Ondak ajmo dalje. Da li se staklo baš istopilo ili je jednostavno palo pa se razbilo?



Rekao je da je ram izgoreo, staklo se otopilo, ekser (ovaj dodati) je bio "oštećen u požaru".
Svakako da postoji drugačija priča. Recimo da je neko nakon požara postavio tu ikonu na zid. Nije teško zameniti jednu papirnu reprodukciju drugom.

Pored toga, postoje normalni mehanizmi prepričavanja gde se istina izgubi kod prvih izveštača.
Recimo:
I) Sve u sobi crno, zavjese izgorile, a ikona ostala na zidu.:neutral:
II) Sve crno po sobi, žalos živa, nit zavjesa, nit garnišne. A ikona stoji na zidu. :super:
III) Sve po sobi izgorilo, bolan. I ikoni načeo plamen okvir, a nju sačuvalo staklo.:confused:
IV) Sve! Sve bolan izgorilo. Komadić drveta nije osta. I ikoni ram zapalilo, i staklo popucalo, a njoj ništa. :eek:
V) već citirani post. :mrgreen:

Pa, da ako prica i pocne kako treba , ona se zavrsi :dash:
 
Nemojte mi samo onu Gospu iz Medjugorja, molim vas:)

E, nije ti fora, zaleteo sam se kao Sena na bankinu, a ti nemojte... uh... :sad2:
Mogu samo malo, malčice?

To nisam vidio, drugarica iz razreda je to vidjela i objasnila mi je tako... Ikona je ostala da visi na zidu, od papira je.

Sad, priznajem, ja sam dodao to za ekser,... mora na necemu da visi, naravno...
Mozda se radi o tome da je ostalo parce rama zajedno sa papirnom ikonom... ili sta vec...

Stvarno ne znam...

Pokusao sam da dam neko logicno objasnjenje kako moze uopste da visi, ali nemojte mi vjerovati.

E, sada da li je tvoja drugarica u svojoj revnosnoj bogougodnosti dodala nešto, a o komšiji koji je bio pobožan da i ne govorimo... ;)

Znači ne znaš tačno, ali si to naveo kao čudo. Zanimljivo.
Pitam se koliko ima još takvih slučajeva.

Logika, kao i mnogi drugi pojmovi, su češto korišćeni termini, o kojima suviše veliki deo onih kojih ih koriste znaju dovoljno malo da bi takve pojmove trebalo da izbegavaju.

Ne znam da li si primetio ili ne, ali ne verujemo ti. ;)
Međutim, lep smo dijalog vodili, tako da sam ti, bar ja, zahvalan na tome. :)

Pa , nije lepo opisao dogadjaj, rekao je da je ram izgoreo, i staklo, a da je papir ostao na ekseru, sto je nemoguce, kao sto si rekao, ako se ram kaci na ekser a slika bude u ramu, tj ispod eksera,kako onda da se zakacila na ekseru, mora da postoji drugacija prica?:)

U tome je i poenta. Ako je čudo, onda nema razloga da se upotrebljava reč nemoguće.

Jos nesto... Njen otac je paroh, a dvojica vladika u Njemackoj i Kanadi su u rodu sa tim njenim ocem, kao i sa zenom tog covjeka kome je sprat izgorio, tj. tetkom moje drugarice iz razreda.

I recimo da, pošto je paroh nije imao drugih slika osim navedene ikone u navedenoj sobi.
I ta ikona nije izgorela.
:think:
Da li to znači da neka druga slika takođe ne bi izgorela? ;)
 
Pa ne bih se bas slozio sa tobom, jer neka cuda moze da ucini i demon , ali nikako nesto veliko, uglavnom su to neka prividjenja ili zastrasivanja, a nikako isceljenja.
Tako ni isusu nisu verovali da Duhom Svetim cini sve , zato im je lepo i rekao,
Cak i u bibliji nalazimo da i materiju prozima sila Bozija, pa su mnogi bili isceljeni , cak samo spustanjem znojavih ubrusa od apostola, a neki cak i od njegove sene, zato ne moj da te sotona obmane.

To nisam rekao ja,vec neko sa mnogo vecim autoritretom od nas dvojice i svakog na ovoj zemlji i svih nas zajedno.Vrlo mi je fascinantno koliko pricas o ikonama i cudima,a kojiko malo upucujes na prave Biblijske upute.Bog je malo na zemlolji prisutan i pitanje je koliko on ucestvuje u tim cudima.Poruka njegova o ikonoma,veoma je jasna.Klanjanje njima i molitva njima,prvi je korak ka gubljenju duse.Cak je i Isus malo cinio cuda,iako je to mogao na pretek.Upravo u tome je greska,najvece cudo-zagrobni zivot tek ce se desiti,a nase je da se pridrzavamo uputa Bozijih.Sa druge strane-ko se sluzi zavodjenjem i samoobmanom do samog Sotone,kome je cilj da ljudi direktno krse Biblijska nacela.Nisam ja taj koji te opovrgava,vec alfa i omega,prvi i poslednji,pocetak i kraj-Bog.A ti dobro procitaj svoje postove,uporedi to sa onim sto je savetovano-i zapitaj se u sta ti verujes i cemu (ili kome) se zapravo klanjas."Ko ima usi da cuje cuce,ko ima oci videce".
 
stewe-n.s,;9477633]
To nisam rekao ja,vec neko sa mnogo vecim autoritretom od nas dvojice i svakog na ovoj zemlji i svih nas zajedno.Vrlo mi je fascinantno koliko pricas o ikonama i cudima,a kojiko malo upucujes na prave Biblijske upute
Pa pisem i pricam, mada pravom verniku nisu ni potrebna cuda da bi verovao.
.Bog je malo na zemlolji prisutan i pitanje je koliko on ucestvuje u tim cudima.Poruka njegova o ikonoma,veoma je jasna.Klanjanje njima i molitva njima,prvi je korak ka gubljenju duse.Cak je i Isus malo cinio cuda,iako je to mogao na pretek.Upravo u tome je greska,najvece cudo-zagrobni zivot tek ce se desiti,a nase je da se pridrzavamo uputa Bozijih.Sa druge strane-ko se sluzi zavodjenjem i samoobmanom do samog Sotone,kome je cilj da ljudi direktno krse Biblijska nacela
.
Bog je svuda prisutan i sve ispunjava, tako da Duhom svetim prozima sve pa i ikone koje se ne ticu nekih bogova, nego njegovih svetitelja koje je on proslavio i za vremenjihovog zivota a i posle njihove smrti, tako da Bog cini cuda preko svojih izabranih.
Sto se isusa tice, gresis, jer i sam apostol govori da sve sto je Isus govorio ili cinio ne moze se smestiti u knjigama, ali da je ovo samo zapisano radi nas.A sto se tice bibliskih nacela , mi ih ne krsimo nego ispunjavamo.
Nisam ja taj koji te opovrgava,vec alfa i omega,prvi i poslednji,pocetak i kraj-Bog.A ti dobro procitaj svoje postove,uporedi to sa onim sto je savetovano-i zapitaj se u sta ti verujes i cemu (ili kome) se zapravo klanjas."Ko ima usi da cuje cuce,ko ima oci videce"
Niko nikoga ne opovrgava, samo postujemo ono sto pise u bibliji i sto je sacuvano u svetim predanjima.
A sto se tice klanjanja, morao bi da procitas o ikonama sta su one , sta se postuje itd.
Pozdrav.
 
Ne moras pisati meni da bi ubedio sebe u svoju ispravnost.U Bibliji se ikone,klanjanje ikonama i simboli ne pominju.Toga nema ni u deset zapovesti.Duh sveti je u nama.

Upotrebu i postovanje svetih ikona potvrdjuje Sveto pismo. Sam je Bog zapovedio Mojsiju da nacini kovceg zaveta, koji je bio vidljiva slika prisutnosti nevidljivog Boga, presto Njegov, i da nacini dva zlatna heruvima na kovcegu i da izveze takodje dva heruvima na zavesi koja je delila svetinju od svetinje nad svetinjama. I Solomon kada je podigao hram, postavio je dva heruvima na kovceg zaveta i mnoge na zavesama i zidovima.


U Novom zavetu jos jasnije je potvrdjeno postovanje ikona. U hriscanstvu od pocetka ikone su u postovanju i u upotrebi. Ovo potvrdjuju mnogi spomenici iz prvih vekova hriscanstva. Po predanju, koje je priznao Sedmi vaseljenski sabor, sam Spasitelj je poslao svoj nerukotvoreni lik edeskom caru Avgaru. Ikone se nalaze na zidovima u katakombama, pecinama, mucenickim grobnicama i drugim mestima gde su se skupljali hriscani na molitvu. O upotrebi i postovanju ikona svedoce mnogi sveti oci i ucitelji crkve.

Zar ovde Bog protireci svojim zapovestima, pa daje izraelcima da prave od onoga sto je na nebu?
Ne gresi u sudovima, jer sve sto se tice slave bozije nije greh,a kada bi se recimo klanjali necemu drugom, kao sto je zevs, sverog, buda, itd onda bi pogresili,
 
Upotrebu i postovanje svetih ikona potvrdjuje Sveto pismo. Sam je Bog zapovedio Mojsiju da nacini kovceg zaveta, koji je bio vidljiva slika prisutnosti nevidljivog Boga, presto Njegov, i da nacini dva zlatna heruvima na kovcegu i da izveze takodje dva heruvima na zavesi koja je delila svetinju od svetinje nad svetinjama. I Solomon kada je podigao hram, postavio je dva heruvima na kovceg zaveta i mnoge na zavesama i zidovima.


U Novom zavetu jos jasnije je potvrdjeno postovanje ikona. U hriscanstvu od pocetka ikone su u postovanju i u upotrebi. Ovo potvrdjuju mnogi spomenici iz prvih vekova hriscanstva. Po predanju, koje je priznao Sedmi vaseljenski sabor, sam Spasitelj je poslao svoj nerukotvoreni lik edeskom caru Avgaru. Ikone se nalaze na zidovima u katakombama, pecinama, mucenickim grobnicama i drugim mestima gde su se skupljali hriscani na molitvu. O upotrebi i postovanju ikona svedoce mnogi sveti oci i ucitelji crkve.

Zar ovde Bog protireci svojim zapovestima, pa daje izraelcima da prave od onoga sto je na nebu?
Ne gresi u sudovima, jer sve sto se tice slave bozije nije greh,a kada bi se recimo klanjali necemu drugom, kao sto je zevs, sverog, buda, itd onda bi pogresili,

Ne komentarisem tekst, zanima me samo koji to ucitelji crkve "svedoce" o upotrebi i postovanju ikona... Znaci, zanimaju me imena tih "svedoka"?
 
Ne komentarisem tekst, zanima me samo koji to ucitelji crkve "svedoce" o upotrebi i postovanju ikona... Znaci, zanimaju me imena tih "svedoka"?

Zasto te zanimaju?, to su sveti oci starijeg i novijeg doba,
"Beseda o pravoj veri" Svetog Save iz 1221. godine

"Klanjamo se i postujemo i sa ljubavlju celivamo svecasnu
ikonu covecanskog ovaplocenja Boga Slova (Hrista), pomazanog
Bozanstvom i ostavseg nepromenjenog, tako da onaj koji je
pomazan verom smatra da na ikoni vidi samoga Boga, Koji se
javio u telu i sa ljudima poziveo. Klanjamo se i cast odajemo
i ikoni Presvete Bogorodice, i ikonama svecasnih Bozijih Svetitelja,
uzdizuci oci duse nase ka Prvoobraznom Liku i uznoseci um nas na neshvatljivo
i neizrecivo".
 
Upotrebu i postovanje svetih ikona potvrdjuje Sveto pismo. Sam je Bog zapovedio Mojsiju da nacini kovceg zaveta, koji je bio vidljiva slika prisutnosti nevidljivog Boga, presto Njegov, i da nacini dva zlatna heruvima na kovcegu i da izveze takodje dva heruvima na zavesi koja je delila svetinju od svetinje nad svetinjama. I Solomon kada je podigao hram, postavio je dva heruvima na kovceg zaveta i mnoge na zavesama i zidovima.


U Novom zavetu jos jasnije je potvrdjeno postovanje ikona. U hriscanstvu od pocetka ikone su u postovanju i u upotrebi. Ovo potvrdjuju mnogi spomenici iz prvih vekova hriscanstva. Po predanju, koje je priznao Sedmi vaseljenski sabor, sam Spasitelj je poslao svoj nerukotvoreni lik edeskom caru Avgaru. Ikone se nalaze na zidovima u katakombama, pecinama, mucenickim grobnicama i drugim mestima gde su se skupljali hriscani na molitvu. O upotrebi i postovanju ikona svedoce mnogi sveti oci i ucitelji crkve.

Zar ovde Bog protireci svojim zapovestima, pa daje izraelcima da prave od onoga sto je na nebu?
Ne gresi u sudovima, jer sve sto se tice slave bozije nije greh,a kada bi se recimo klanjali necemu drugom, kao sto je zevs, sverog, buda, itd onda bi pogresili,


Ti si opsednut ikonama i "njihovim cudima".Na odlicnom si putu da potpuno zaboravis na sustinu-zivot po Bogu i njegovim uputstvima i delima njegovog sina,a Satani je to i cilj.Ne treba da mene ubedjujes u cudesa ikona,jer ja sam potpuno siguran da Bog s tim nema nikakve veze.A moj ti je savet da pazljivo procitas Bibliju i analiziras da li se pominje savet o idolatriji ili ti Bog porucuje da ga trazis u srcu.Jedino cudo bice nagrada (ko je bude zasluzio) nakon smrti-vecni zivot.I cudesna ce biti bitka kad ce se desiti konacna pobeda nad zlom.
 
Ti si opsednut ikonama i "njihovim cudima".Na odlicnom si putu da potpuno zaboravis na sustinu-zivot po Bogu i njegovim uputstvima i delima njegovog sina,a Satani je to i cilj.Ne treba da mene ubedjujes u cudesa ikona,jer ja sam potpuno siguran da Bog s tim nema nikakve veze.A moj ti je savet da pazljivo procitas Bibliju i analiziras da li se pominje savet o idolatriji ili ti Bog porucuje da ga trazis u srcu.Jedino cudo bice nagrada (ko je bude zasluzio) nakon smrti-vecni zivot.I cudesna ce biti bitka kad ce se desiti konacna pobeda nad zlom.

pa mozda i jesam necim opsednut , ali nisam ikonama, one su za mene prozor za drugi svet.
Sustina zivota je vera, zadobijanje vecih darova Duha Svetoga , i ljubav,
Ja te ne ubedjujem, samo sam ti lepo naveo primere iz biblije.
I ako sam ga nekada nasao u srcu , zasto bih se hvalio?
Drugo nista se od carstva Bozijeg ne zasluzuje , jer smo spaseni za badava, ali ako mislis da ces samo svojim delima isto zasluziti, grdno se varas.
A bitka je sa silama i poglavarstvima tame, a ne sa krvlju i mesom.
Pozdrav.
 
u hrišćanskoj tradiciji se često koristio natron (mešavina sode, sode bikarbone i soli) kojom se zaustavlja raspadanje tkiva.
Не знам шта је за тебе "хришћанска традиција" али немој Православне да убацујеш у ту причу. То што се римокатолици балзамују и стављају нитроне или шта већ нас не занима....

Још један филм о чудима у Православљу
 
Часни појас Пресвете Богородице



Највећа драгоценост Свете Горе која се чува у манастиру Ватопед. Појас Богородице је данас подељен у три дела и представља једину драгоценост до данас сачувану из Богородичиног земаљског живота. Према предању, појас је од камиље длаке начинила сама Богородица. После њеног упокојења, током њеног вазнесења, појас је предат апостолу Томи. У првим вековима хришћанства појас је чуван у Јерусалиму а током четвртог века у Кападокији. У истом веку М.Теодосије је повратио појас у Јерусалим одакле га је његов син Аркадије пренео у Константинопољ. Тамо је у почетку био у храму Халкопратион (бакарни храм) да би касније доспео у цркву Влахернон од стране цара Леонта. У току владавине Леондија Софуа (886-912) пренет је у палату где исцељује болесну жену владареву по имену Зои. Зои је у знак захвалности Пресветој Богородици златним концем извезла цео појас који је тако добио свој данашњи изглед.
У дванаестом веку у годинама Мануила Првог Комнина (1143-1180) званично је установљен празник (слава) Светог појаса (31 август) док је раније слављен заједно са Покровом (1 јули). Свети појас је био у Константинопољу до 12 века када је у поразу Исаковом од бугарског цара Асама (1185) украден и пренесен у Бугарску. Касније је доспео у руке Срба, кнез Лазар српски (1342-1389) га је поклонио манастиру Ватопед заједно са великим комадом Часног Крста. Од тада се чува у олтару Саборног храма овог манастира.
У годинама турске владавине, манастирско братство је кренуло на путовања по Криту, Македонији, Тракији, у Константинопољ и Малу Азију да би посветили и подржали грчки народ и спасили га од зараза које су харале. Носећи са собом Свети појас дешавала су се многа чудеса и исцелења. Од мноштва се издвајају следећа:
Братија манастира Ватопед гостовала су у кући једног свештеника у Аину. Жена свештеникова кришом је том приликом узела један део појаса. Када су се оци укрцали на брод иако је море било мирно нису могли да исплове. Чудећи се овоме, попадија је осетила да је то због њеног сагрешења и вратила је оцима део Светог појаса. Пошто је то учинила, брод је могао да исплови. После овог догађаја је направљена друга кутија у којој се чува део који је попадија желела да узме за себе.
За време револуције 1821, после молбе Крићана, оци су пренели на Крит појас као помоћ народу. Међутим када док су се свештеници спремали за повратак ухапсили су их Турци и повели на погубљење. Свети појас је тада откупљен од стране енглеског конзула Доменика Сантонија. Са крита је свети појас премештен у Санторини у нову конзулову кућу. Вест се пронела по острву а епископ је обавестио братство Ватопеда. Конзул је тражио велику суму новца а народ је иако напаћен успео да сакупи тражени новац и тако је појас враћен у Ватопед. Међутим оно што се десило у Аиноу са женом свештеника поновило се и конзуловој жени. Она је тајно од мужа одсекла један део Светог појаса што је учинило да је конзул ускоро изненада умро а мајка и сестра су јој тешко оболели. Због тога је она 1839 године молила манастир да пошаљу представника и преузму део Светог појаса који је остао код ње.
1864 године је Свети појас пренесен у Константинопољ због колере која је косила становништво. Када се брод приближио луци колера је престала а већ оболели су оздравили. Ово чудо је изазвало знатижељу султана па је пожелео да и сам целива Свети појас.
У периоду док је Свети појас био у Константинопољу један грчки становник из Галата затражио је да се пренесе у његову кућу јер му је син био тешко болестан. Када је појас стигао у његову кућу болесник је већ умро. Свештеници се нису препустили очају. Затражили су да виде мртваца а када су на њега ставили свети појас он је оживео.
1894 је Свети појас позван у место Мадито у Малој Азији због најезде скакаваца који су уништили шуме и пољане. Када је брод на коме је био Свети појас стигао у луку небо је прекрио облак скакаваца који су почели да падају у море па је брод једва усидрен. Становништво је гледајући ово чудо одушевљено појало "Господе помилуј".
До наших дана Свети појас чини чуда, посебно код нероткиња. Њима се даје део освештане траке на Светом појасу и оне уз помоћ вере и молитве добијају милост од господа и пород.
 
...
1864 године је Свети појас пренесен у Константинопољ због колере која је косила становништво. Када се брод приближио луци колера је престала а већ оболели су оздравили.
...
:evil:
Da bi se ustanovilo da je kolera prestala, potrebno je ustanoviti vreme u kojem nije bilo ni jednog novog slučaja zaraze. Ovo vreme meri se danima, a ne trenucima pristizanja broda u luku.
Takođe, ukoliko bolesnik savlada koleru, postoji period oporavka (koji se uglavnom sastoji u rehidrataiji organizma), ali njegova objektivna slika se ne razlikuje od slike onih koji su i dalje bolesni. I ovde se radi o danima. :confused:
У периоду док је Свети појас био у Константинопољу један грчки становник из Галата затражио је да се пренесе у његову кућу јер му је син био тешко болестан. Када је појас стигао у његову кућу болесник је већ умро. Свештеници се нису препустили очају. Затражили су да виде мртваца а када су на њега ставили свети појас он је оживео.
Reče mi jedan čoek da je jednom neđe bilo nešto kod nekoga. Ne zna se kod kog, a ne zna se ni kad. Al sigurno je bilo, jer da nije bilo ne bi se ni pričalo. :mrgreen:
 

Back
Top