ČUDA BOŽIJA SVUDA OKO NAS

У фебруару 1942. године, за време бомбардовања манастира Острога, једна граната из брдског топа немачког удари у камени зид изнад Горњег манастира, разби врата на црквици Часног Крста, али, за чудо, том приликом не експлодира. Граната се од пада разбила на двоје, упаљач је пао на једну, а барутно пуњење на Другу страну црквеног каменог пода. Стручним испитивањем доцније утврђено је да је граната била сасвим исправна и као таква требала је да експлодира. Очигледно је свима да Светитељ то није допустио, јер би тиме била нанета велика штета светој цркви и његовој испосници. Ова граната се и данас чува цела у Горњем манастиру.
 
Један занатлија из околине Никшића беше се тешко разболео. Лекари на прегледу установише да је парализа у пуном стадијуму. Од тога није било лека. Човек се био сав склупчао. Родбина га саветоваше да пође у Острог Светом Василију, али је он то одмах одбио, јер беше атеиста, неверник. После извесног времена, јави му се Свети Василије у сну и позва га да дође к њему у Острог па ће га он исцелити. Пошто дуго поразмисли, овај човек најзад одлучи, и пристаде да га понесу у манастир. Дошавши у манастир он се исповеди и ону ноћ преноћи под кивотом Светитељевим, где су му читали молитве. После краћег времена сасвим је оздравио, и из захвалности према Светом Василију своме најстаријем сину дао је име Василије.
 
У фебруару 1942. године, за време бомбардовања манастира Острога, једна граната из брдског топа немачког удари у камени зид изнад Горњег манастира, разби врата на црквици Часног Крста, али, за чудо, том приликом не експлодира. Граната се од пада разбила на двоје, упаљач је пао на једну, а барутно пуњење на Другу страну црквеног каменог пода. Стручним испитивањем доцније утврђено је да је граната била сасвим исправна и као таква требала је да експлодира. Очигледно је свима да Светитељ то није допустио, јер би тиме била нанета велика штета светој цркви и његовој испосници. Ова граната се и данас чува цела у Горњем манастиру.
Kako cela, pa zar se nije razbila na dvoje?
 
Sirijsko čudo. Čovek vaskrsao iz mrtvih posle ubistva i seče ruku, nogu i glave




…Ovu neobičnu priču, koja se desila u naše dane u Siriji, slučajno sam čuo od Aleksandra Loginova, koji se već petu godinu podvizava kao poslušnik u grčkom manastiru Filotej na Svetoj Gori. U taj manastir je došao pravoslavni lekar, Grk po nacionalnosti, patologoanatom, koji je jedno vreme radio u medicinskoj komisiji pri OON...


Komisija se prema rečima tog lekara bavila istraživanjem jedinstvenog slučaja – u bukvalnom smislu vaskrsenja čoveka iz mrtvih. Posle toga kako su ga ubili i odsekli ruke, noge i glavu, taj čovek je bio ponovo zašiven na osnovu nekih, čoveku još nepoznatih tehnologija. Prvobitnu obdukciju postradalog su u Damasku sprovodili lokalni lekari, a zatim su im se priključili i vojni lekari iz SAD-a. Američka strana je na kraju izvela zaključak da je to što se desilo posledica “mešanja NLO-a”, i zataškala je slucaj. “A naši su se prekrstili i rekli:”I slava Bogu!” – rekao je Aleksandar…

Priča je sledeća. Taj čovek, o kome se govori, - neki Š.D., je bio bogati arapski šeik iz Saudijske Arabije. I njegova supruga je bila pravoverna muslimanka iz imućne, poznate porodice. Ta arapska porodica se mogla nazvati srećnom, ali … nisu imali dece. Š.D. je veoma želeo naslednika. Obraćao se za pomoć lekarima, više puta je odlazio u Meku sa ženom, izdvajao je veliki novac za izgradnju i obnavljanje dzamija, ali ništa nije pomagalo …

Njegov klan i tradicija su sve više zahtevali razvod, ali taj šeik je svoju ženu voleo više od svega na svetu. Perspektiva skorog i nepovratnog razvoda sa njom ga je užasavala. Naposletku su supruzi odlučili da odu na svoje zajedničko putovanje u Siriju, kako bi se poklonili lokalnim muslimanskim svetinjama. Po dolasku u Damask uzeli su taksi, i taksista im je predložio da nekoliko dana obilaze zemlju. Saznavši o svemu, vodič ih je posavetovao da borave neko vreme u starom ženskom manastiru kod Damaska, koji se zove Panaghia Saidnaya. Neka ih ne smućuje to što je manastir pravoslavni, jer se tamo nalazi čudotvorna ikona Presvete Bogorodice, ispred koje dolaze da se pomole ljudi najrazličitijih konfesija i uverenja. A Majka Božija posebno često pomaže bezdetnim porodicama, rekao je vodič. Š.D. ga je zamolio da ga odveze u Sidnajski manastir, obećavši da će u slučaju ispunjenja njegove molitve darovati manastiru 80 hiljada dolara, a vodiču – još 20 hiljada.

Kroz devet meseci je u arapskoj porodici rodjen naslednik. Srećni šeik se odmah uputio u Damask da ispuni obećano, povezao se sa onim istim vodičem i zamolio ga da ga sačeka na aerodromu. Vodič je došao sa dvojicom “telohranitelja”. Na putu u manastir automobil je neočekivano skrenuo ka pustom mestu, posle čega su se ova trojica surovo okomila na šeika, odsekavši mu noge, ruke i glavu. Novac i dragocenosti su uzeli za sebe, a ostatke nesrećnika su stavili u prtljažnik, kako bi ih odvezli na bezopasnije mesto. Prešavši nekoliko kilometara, automobil je odjednom stao. Čovek koji je u tom trenutku prolazio pored je ponudio svoju pomoć, ali je bio grubo odbijen. Medjutim taj Sirijac je osetio da nešto nije u redu i pozvao je policiju. Snage reda su zaustavile trojicu saradnika. Ali svi su bili još više šokirani, kada su posle otvaranja automobilskog prtljažnika ugledali da se nepokretno i krvlju zaliveno telo odjednom pokrenulo, oživelo, i stalo na noge. Prve reči koje je taj čovek rekao su bile: “Samo što je Sama Bogorodica završila ušivanje moga vrata, evo ovde…”. Vodič i njegovi “telohranitelji” su posle toga izgubili razum.

Arapin je posle toga pričao da je video sve što se sa njim dešavalo, ali nekako kao posmatrač sa strane. On se sve to vreme sad već po navici molio Presvetoj Bogorodici. I prema rečima šeika, Majka Božija je ponovo “sjedinila” njegovo telo i oživela ga uz pomoć Njenog Sina. Lekari u Damasku su potvrdili da su šavovi uradjeni zaista sasvim nedavno. Pri čemu je najčudnije bilo to kako je sve bilo sjedinjeno perfektno do samih nervnih završetaka i najmanjih krvnih sudova! Saznavši o tome šta se desilo, potrešeni rodjaci i bližnji toga čoveka su se iz islama obratili u pravoslavnu veru.

…Pored priče već pomenutog lekara koji je bio u manastiru Filotej, vest o čudu Majke Božije u Siriji je pre nekoliko meseci proneo po svetogorskim manastirima starac shiarhimandrit Jefrem iz grčkog manastira Sv.Antonija Velikog u Arizoni (SAD), učenik i sapodvižnik starca Josifa Isihasta, ranije bivši iguman manastira Filotej. Shiarhimandrit Jefrem, koji je oformio i rukovodio 21-im pravoslavnim manastirom u Severnoj Americi, piše da je prvi put saznao o tome od igumana Ignjatija, namesnika pravoslavnog grčkog manastira u Vitlejemu.

Pored toga iz zvaničnih (hrišćanskih ili muslimanskih) izvora nema dokumentarne potvrde o istinitosti sirijskog čuda. U saopštenjima, koja su stavljena na arapskim internet-forumima, pozivaju se na emisiju koja je prikazivana na prvom sirijskom TV kanalu.

Srpski novinar Stefan Branisavljević, koji je živeo u glavnom gradu Jordana Amanu mi je napisao da je “takodje čuo za čudo u Siriji iz srpskih izvora. U pravoslavnim zemljama – Srbiji, Bugarskoj, Grčkoj, na grčkom Kipru se već pronela vest o tom dogadjaju. A evo arapska sredstva masovnog informisanja ništa ne govore o tome, što uostalom nije ništa čudno, jer taj dogadjaj ne doprinosi ukrepljenju islama. Ja nikada nisam čuo da se to spominje na arapskim TV kanalima, kako saudijskim tako i sirijskim…”

I još nešto. O ovom čudesnom slučaju je pričao poznati srpski bogoslov, vladika Atanasije ( Jevtić ) , kada je na jesen prošle godine nastupao pred žiteljima Sretenjskog manastira i na konferenciji “Crkva i eshatologija” u Moskvi. Na leto 2005 godine vladika Atanasije je bio u Siriji i čuo tu priču od tamošnjeg episkopa.

…Dodajmo još samo da se u Sidnajskom ženskom manastiru pod Damaskom zaista čuva drevna čudotvorna ikona Presvete Bogorodice, koju je naslikao još apostol-jevandjelist Luka u I veku n.e. I najrazličitiji ljudi po svojim molitvama dobijaju ispred nje isceljenje – to je takodje dokumentno potvrdjeno.

P.S.

Prema rečima poslušnika, Aleksandra Loginova, grčki lekar koji je tu informaciju saopštio u poverljivom razgovoru u manastiru, zamolio je da se ne spominje njegovo ime jer se boji komplikacija. Za Arapinovu dalju sudbinu se ništa ne zna. Starac otac Heruvim, koji je imao razgovor sa tim pravoslavnim lekarem, nedavno je postao otšelnik – otišao je iz manastira Filotej “na “keliju”. Sada je otac Heruvim u Solunu. Aleksandar Loginov ga je molio da mu dostavi paket sa materijalima zaključaka medicinske komisije pri OON. U slučaju da se pojave nova svedočanstva, Aleksandar je obećao da će pozvati redakciju…

Umalo da zaboravim preuzeto odavde:http://www.hram-evenkya.ru/fnews2.php?id=973
 
Poslednja izmena:
У фебруару 1942. године, за време бомбардовања манастира Острога, једна граната из брдског топа немачког удари у камени зид изнад Горњег манастира, разби врата на црквици Часног Крста, али, за чудо, том приликом не експлодира. Граната се од пада разбила на двоје, упаљач је пао на једну, а барутно пуњење на Другу страну црквеног каменог пода. Стручним испитивањем доцније утврђено је да је граната била сасвим исправна и као таква требала је да експлодира. Очигледно је свима да Светитељ то није допустио, јер би тиме била нанета велика штета светој цркви и његовој испосници. Ова граната се и данас чува цела у Горњем манастиру.
Boki , ocito se ne razumijes u granate i lako nasjedas na fore .Od milion ispaljenih granata jedan broj nece eksplodirati
jer ce negdje udariti pod nepravilnim uglom . Nece eksplodirati bez obzira da li su ispravne . Vidjao sam to u ratu .
Oficiri to zovu zakonom vjerovatnoce ili zakonom velikih brojeva , a popovi cudom .Slucajno sam oficir , pa se u to
malo bolje razumijem .Znam za slucaj gdje je granata rikosetirala od drveta , ali je jednom vojniku otkinula glavu .
Razgovarao sam sa vojnikom koji je sjedio kraj tog poginulog . On smatra da je cudo sto je prezivio .Neka smatra
mada je to opet zakon vjerovatnoce . Neko prezivi , a neko ne prezivi .Mozda i on zahvaljuje nekom svecu , mada tu
sveci nemaju nikakvog uticaja .Da je u kameni zid udarilo pet granata , manastir ne bi spasio ni bog otac .
 
Boki , ocito se ne razumijes u granate i lako nasjedas na fore .Od milion ispaljenih granata jedan broj nece eksplodirati
jer ce negdje udariti pod nepravilnim uglom . Nece eksplodirati bez obzira da li su ispravne . Vidjao sam to u ratu .
Oficiri to zovu zakonom vjerovatnoce ili zakonom velikih brojeva , a popovi cudom .Slucajno sam oficir , pa se u to
malo bolje razumijem .Znam za slucaj gdje je granata rikosetirala od drveta , ali je jednom vojniku otkinula glavu .
Razgovarao sam sa vojnikom koji je sjedio kraj tog poginulog . On smatra da je cudo sto je prezivio .Neka smatra
mada je to opet zakon vjerovatnoce . Neko prezivi , a neko ne prezivi .Mozda i on zahvaljuje nekom svecu , mada tu
sveci nemaju nikakvog uticaja .Da je u kameni zid udarilo pet granata , manastir ne bi spasio ni bog otac .

Pa da, mada da je i ova jedna opalila sta bi ostalo od manastira.
Ali moze biti i jedno i drugo, mozda je slucajnost a mozda i ne.
 
Pa da, mada da je i ova jedna opalila sta bi ostalo od manastira.
Ali moze biti i jedno i drugo, mozda je slucajnost a mozda i ne.
U ratu je pet metara od mene eksplodirala granata .Ostao sam netaknut . Drugi na zalost nisu .
Opet zakon vjerovatnoce .Da sam religiozan , vjerovatno bih se zahvaljivao nekom svecu sto me
spasio .Ovako smatram da sam imao srece i nista vise od toga .Kod ovog mog dogadjaja mi je
cudno sto su me vjernici nagovarali da odem u crkvu i zapalim svijecu . Kome da je zapalim ?
Bogu , isusu , nekom svecu ? Da oni imaju nekog uticaja ne bi izginuli mnogi vjernici .
 
U ratu je pet metara od mene eksplodirala granata .Ostao sam netaknut . Drugi na zalost nisu .
Opet zakon vjerovatnoce .Da sam religiozan , vjerovatno bih se zahvaljivao nekom svecu sto me
spasio .Ovako smatram da sam imao srece i nista vise od toga .Kod ovog mog dogadjaja mi je
cudno sto su me vjernici nagovarali da odem u crkvu i zapalim svijecu . Kome da je zapalim ?
Bogu , isusu , nekom svecu ? Da oni imaju nekog uticaja ne bi izginuli mnogi vjernici .

Razumem.
Zato ce neko ko ne veruje uvek reci imao sam srece,slucajnost ili verovatnoca.
A vernik ce reci cudo, Bog mi je pomogao ili nesto trece.
 
Razumem.
Zato ce neko ko ne veruje uvek reci imao sam srece,slucajnost ili verovatnoca.
A vernik ce reci cudo, Bog mi je pomogao ili nesto trece.

Pa vidi, ako veruješ da Bog je istina, onda je opravdano reći Bog je pomogao, jer u skladu sa zakonima istine, geleri su otišli gde su otišli, i nisu otišli gde nisu otišli.
I nije slučajnost, osim za onoga ko ne može videti celovitu uzročno-posledičnu vezu događaja.
 
Pa vidi, ako veruješ da Bog je istina, onda je opravdano reći Bog je pomogao, jer u skladu sa zakonima istine, geleri su otišli gde su otišli, i nisu otišli gde nisu otišli.
I nije slučajnost, osim za onoga ko ne može videti celovitu uzročno-posledičnu vezu događaja.

Znaci li to da samo vernik vidi uzrocno-posledicnu vezu dogadjaja?
Vidi li je i neko ko ne veruje a nece da prizna ili je nesto drugo u pitanju?
 
Razumem.
Zato ce neko ko ne veruje uvek reci imao sam srece,slucajnost ili verovatnoca.
A vernik ce reci cudo, Bog mi je pomogao ili nesto trece.
Da se razumijemo , ja postujem svakog dobrog covjeka . Nevezano , da li je ateista ili vjernik
bilo koje vjere . Neka tumaci dogadjaje na svoj nacin , nebitno je da li je to tumacenje tacno ili ne .
Alergican sam jedino na one koji se sakrivaju iza vjere i crkve a nemoralni su .
 
Da se razumijemo , ja postujem svakog dobrog covjeka . Nevezano , da li je ateista ili vjernik
bilo koje vjere . Neka tumaci dogadjaje na svoj nacin , nebitno je da li je to tumacenje tacno ili ne .
Alergican sam jedino na one koji se sakrivaju iza vjere i crkve a nemoralni su .

Znas, takvih nas ima na pretek, svako se sakrije iza necega, obicno je to nesto vece od njega.
 
Један занатлија из околине Никшића беше се тешко разболео. Лекари на прегледу установише да је парализа у пуном стадијуму. Од тога није било лека. Човек се био сав склупчао. Родбина га саветоваше да пође у Острог Светом Василију, али је он то одмах одбио, јер беше атеиста, неверник. После извесног времена, јави му се Свети Василије у сну и позва га да дође к њему у Острог па ће га он исцелити. Пошто дуго поразмисли, овај човек најзад одлучи, и пристаде да га понесу у манастир. Дошавши у манастир он се исповеди и ону ноћ преноћи под кивотом Светитељевим, где су му читали молитве. После краћег времена сасвим је оздравио, и из захвалности према Светом Василију своме најстаријем сину дао је име Василије.
I S. Vasilije sad skace od srece zbog toga?Ima li ikakav dokaz ili samo postoji usmeno predanje?
I u Homolju ima zena koje lecu svasta,i tamo kad odes cuje svakojake price....
A ako si u prilici da skoknes do Transilvanije do dvorca Grofa Drakule,e sta ces se tamo naslusati prica i prica,da ces pomisliti da li i jedan Rumun ima da nije povampiren?Ali lepo zbog tih prica zaradjuju,jer dolaze iz celog sveta da vide dvorac cuvenog vampira!
 
I S. Vasilije sad skace od srece zbog toga?Ima li ikakav dokaz ili samo postoji usmeno predanje?
I u Homolju ima zena koje lecu svasta,i tamo kad odes cuje svakojake price....
A ako si u prilici da skoknes do Transilvanije do dvorca Grofa Drakule,e sta ces se tamo naslusati prica i prica,da ces pomisliti da li i jedan Rumun ima da nije povampiren?Ali lepo zbog tih prica zaradjuju,jer dolaze iz celog sveta da vide dvorac cuvenog vampira!

znas li sta znaci drakula bez da guglas?
 
Cuda Bozja se desavaju u Pravoslavlju. U kom odnosu se Cuda Bozja novijeg datuma sa Crkvom i Biblijom ? Kako se tumace i objasnjavaju ?
BELI GOLUB IZNAD PRESTONICE
U prvim satima posle smrti Svjatijejšeg Patrijarha Alekseja II dopisnik «Blagovesti» Olga Kruglova postala je svedok neobične pojave u Hramu Hrista Spasitelja.
ZAMIROTOČIO PORTRET PATRIJARHA ALEKSEJA II
Kapljice mira su se pojavile na portretu Svjatijejšeg Patrijarha na dan rođenja hrišćanske crkve.
PRAVOSLAVLJEM POBEDIO RAK
Nekadašnji frontmen “Novih fosila” Rajko Dujmić u pravoslavnom manastiru uspeo da se izleči od opake bolesti..
 
U istocnoj oblasti Kefalonije (Ostrvo u Jonskom moru), nedaleko od sela Markopulo, se nalazi mala Crkva posvecena Uspeniju Presvete Bogorodice. Ovde, vec tokom mnogo godina, se jednom godisnje na praznik Uspenija Presvete Bogorodice desava nesto neobicno. Od Preobrazenja se unutar i van Crkve pojavljuju zmije. Mestani ih nazivaju zmijama Presvete ...Bogorodice.Svakog dana se broj zmija povecava, a uoci Uspenija ih ima u citavoj okolini. Tih dana zitelji Markopulo idu po dolini na cijoj se padini nalazi Crkva, i skupljaju zmije, kako bi ih prineli Presvetoj Bogorodici. Odakle te zmije dolaze i gde nestaju posle praznika -- to niko ne zna. To je za sve do danasnjeg dana velika tajna.Za vreme svenocne Sluzbe, zmije slobodno puze medju ljudima -- po stasidijama, analojama, ne plaseci se nikoga. -- Ako vam zmija udje u pazuh -- ne bojte se! Blagodacu Presvete Vladicice Bogorodice zmije vam nista nece uraditi. Uzmite ih u ruke, i one ce bukvalno lizati vase palce.I zaista, za vreme Sluzbe se desavaju neverovatne stvari: zmije kao narukvice obavijaju ruke vernika, puze po ikoni Presvete Bogorodice i Raspecu, po hlepcicima spremljenim za Litiju. Zmija moze da dopuzi cak i na Jevandjelje koje citaju na Liturgiji. Zmije, kao predstavnici zivotinjskog carstva, praznuju zajedno sa hriscanima, podsecajuci nas na rajski vrt, u kome su prvostvoreni ljudi ziveli sa zivotinjama u jednoj porodici. Po zavrsenom prazniku i zmije odlaze.Nemacki naucnici su proucavali te zmije, ali nisu mogli da ih svrstaju ni u jednu od poznatih vrsta. One su sive boje, tanke. Nisu duze od jednog metra, a koza im je kao somot. Na glavama im je izobrazen Krst, kao i na vrhu jezika.Ako se neke godine zmije ne pojave -- to je uvek los predznak. Tako je bilo 1940-e i 1953-e kada su na ostrvu bili jaki zemljotresi.
 

Back
Top