Tako je, to je prava slika vjernika. Pravom vjerniku ne treba vidljivi tj materijalni dokaz. Dovoljno u Karamazovima o tome govori Dostojevski... No, da ne bjezim sa teme, velim:
Mislim da su neke stvari ili slucajne, ili namjestene... Tipa oci na nebu, Hristos na nebu, lik u stijeni itd... moze da bude i slucajnost, ali ne iskljucujem mogucnost Bozje namjere. Nebrojene su price, imam ja nekoliko iz prve ruke koje nisu ove vrste, naime radi se o stvarima U KOJIMA NE POSTOJI MOGUCNOST OBJASNJENJA ILI MJESTA BILO KOM SKEPTICIZMU !!!
Drugarica iz razreda mi prica, ciji je otac svestenik, da je u kuci njenog tetka koji je inace pobozan covjek citav donji sprat izgorio u pozaru, sve je unisteno, spaljeno...zidovi crni...
Ikona koja je stajala na zidu bila je uokvirena u ramu i preko je islo staklo. Staklo i drveni ram su unisteni, staklo se istopilo, a ram izgorio, a PAPIRNA slika tj ikona Bogorodice sa Hristom je ostala nevjerovatno citava da stoji na ekseru koji je prilicno ostecen u pozaru.
Moj rodjak, inace monah mi prica sljedece: u Hercegovini, u manastiru Tvrdos gdje je boravio dok je bio iskusenik dolazila je jedna zena Petra iz Ljubinja koja je pricala kako ima viziju monasima, kako zna da u okolini Mrkonjic Grada imaju pokopane mosti trojice mucenika koje su Turci u najezdi pobili. I dolazila je, navaljivala dok se monasi jedan dan nisu pokupili i zaputili. Dosli su na neko mjesto van bilo kog naselja i rekla je: kopaj tu i tu. Nasli su mosti tri covjeka, muskarca, iz vremena tog vremena. 80-ih godina u Ljubinje je navratio i Patrijarh Pavle, i tom prilikom je citao iz nekih spisa koji se na poseban nacin otvaraju i imaju neki zlatni povez(ne znam kako se zove to). I najednom se pergament poceo sam od sebe otvarati i zatvarati i to na poseban nacin. Svi su zaprepasceni bili, a ta zena je gledala trojicu Svetih koji su jedan za drugim dolazili i otvarali to.
Pricao mi je jos toga u Hercegovini... Ali dovoljna je ova prica...
Imao sam dvije vrlo, vrlo cudne situacije u zivotu, bas u vrijeme kada sam bio najprivrzeniji vjeri, uopste od kako sam i poceo da vjerujem. Jedna stvar je vezana za Svetoga Nikolu, koga slavim, i to na noc uoci Slave, druga je vezana za Sv. Vasilija Ostroskog.
Medjutim, ne iskljucujem mogucnost slucaja u mojim slucajevima, ali neke stvari su apsolutno jasne i prozirne, naprosto bilo kakav skepticizam ne moze da opovrgne jasnu poruku.
Treba biti kriticki nastrojen prema svemu, posebno u danasnje vrijeme, i treba biti skeptik, ali ne prelaziti u krajnost, pa vidite li ljudi da neke stvari su toliko jasne, ne znam cemu vise toliko dokazivanja u suprotno...