Ako se dobro sećam Slavene ti si na podforumu Istorije citirao Holečeka koji je ba objašnjavao da su ''naški'' i srpski jezik u Crnoj Gori bili sinonimi.
Naški je bio narodni izraz, ali obrazovani Crnogorci i vladike su svoj jezik zvali srpskim.
Ima ono pismo crnogorskih glavara iz 1722. u kojem pišu da su grčke vere i junaštva i jezika srpskog.
Ne u Crnoj Gori, nego bukvalno svi su zvali jezik naš, naški, našjenački ili našinski. Svi, od Triglava do, ne Vardara, već da kažemo Crnog mora. A i svi drugi. To je nešto što je sasvim normalno kroz čitavu istoriju čovečanstva. Dakle, ne Crnogorci, nego svi.
Učeni ljudi bi navodili regionalne ili etničke (ako bi uopšte znali razliku između toga, pošto u predmoderno vreme uopšte nije postojala nikakva razlika između zemaljske i narodnosne odrednice) glotonime isključivo u situaciji kada bi navodili
još neke jezike, kada nabrajaju sve jezike koje znaju, kada je reč o bilingvalnim tekstovima i slično. Tako npr. Šćepan Mali nabraja sve jezike i pored hrvatskog i drugih, pominje i srpski jezik, zato što bi bilo besmisleno navoditi
naš, hrvatski, italijanski. I to su jedini slučajevi u celoj predmodernoj istoriji kada se nacionalni lingvonimi javljaju. To je vrlo, vrlo retko. U celom srednjem veku se doslovno na prste može nabrojati.
Ideju da se jezik zove po nacionalnoj odrednici kao standard, uvelo je formiranje modernih nacionalnih država, kroz pre svega sistem školstva, zato što je postojao obavezan jezik koji se nazivao ne
našim, već po nacionalnoj odrednici. I zato se, od kasnog XIX st. i od XX st. zapravo, uveo neki standard u kulturu npr. da kao Srbin kažeš da
pričaš srpski i sl. za celi narod, a posebno u vreme dok se smatralo, pre Drugog svetskog rata ili uslovno rečeno rečeno u etnografskim studijama pre 1960-ih godina, da je jezik osnovna nacionalna identifikacija.
Kada proučavaš emigracijske zajednice, one stare po Australiji i drugde, čiji su preci bili nepismeni, narod sa prostora bivše Jugoslavije uglavnom je zadržao
naš prisvojnu odrednicu koju svakodnevno koristi u funkciji glotonima, a ne nacionalnu odrednicu. To je još jedan, sa sociolingvističkog i antropološkog stanovišta, empirijski primer toga o čemu govorim.
Ja iz tog razloga, tj. svih navedenih, najčešće i na ovom forumu pišem, malo i iz tradicionalnih i sl. razloga,
po naški kad god govorim o
našem jeziku, odnosno kada ga ne suprotstavljam drugim jezicima.