Crna Gora - izbori i nova vlada

Koliko će trajati nova vlada?

  • Trajaće pun mandat

    glasova: 6 37,5%
  • Trajaće 2 - 3 godine

    glasova: 4 25,0%
  • Trajaće 1 godinu

    glasova: 6 37,5%

  • Ukupno glasova
    16
  • Anketa je zatvorena .
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Џеги је против сваког ко од људождере из пустиње чини да буду ashes to ashes, dust to dust...

А сложићемо се, нема хуманијег чина у скоријој људској историји од тога.
Џегер тугује за "калифатом" и ратује против Руса на теми о Монтедукљанистану. :roll:
 
Nepotrebna rekonstrukcija Vlade

Crnoj Gori je apsolutno nepotrebna rekonstrukcija Vlade, kaže premijer Zdravko Krivokapić u intervjuu za Novu BH, odgovarajući na pitanje da li se to može očekivati nakon izbornog rezultata u Nikšiću. Ova Vlada, dodaje Krivokapić, posvećena je građanima.
"Koalicioni partneri napadaju više od DPS-a": “Ova Vlada je pokazala da može, da zna, da je sposobna, radna i posvećena svim građanima Crne Gore. Šta treba više…”?, kaže premijer.
Na pitanje Nove BiH o uslovljavanju o izmjenama u Vladi, Krivokapić ističe da to nije rekonstrukcija.
"To je jednostavno onda iskaz nepovjerenja ovoj Vladi i onda može da se krene u neki drugi process, koji je potpuno prirodan, legitiman”.
Dodaje da je tačno da ga koalicioni partneri napadaju više od opozicionara iz DPS-a.
"Zašto je to tako prirodno, ja znam da niko nije trenutno zadovoljan od strane, pogotovo određenih političkih subjekata. Vjerovatno su oni očekivali više, vjerovatno su željeli više, vjerovatno su naučili da uhljebljuju svoje ljude i čekali ovaj trenutak kao mjeru toga i ja želim da kažem da je ova Vlada meritokratska, da ova Vlada želi i pokušava da održi taj pristup i po tom projektovanom dubinskom, ajde uslovno rečeno, zapošljavanju, da vodimo računa da Crna Gora bude drugačija”, navodi Krivokapić za Novu BiH.

http://rtcg.me/vijesti/politika/313853/nepotrebna-rekonstrukcija-vlade-.html
 
Ne, ja konzistentno oponiram Rusiji (nacisti današnjice).
Po mom shvatanju, oni su protiv Mila a odlikuju Vučića
Драго ЏЕГИ :)

2497571_viber-image-20210315-170110_ls.jpg

"Нек' се чује до небеса - нема више ДЕ-ПЕ-ЕС-а!" :vatromet:
 
Krivokapić: Želimo najbolje odnose sa Srbijom, uskoro ćemo i praktično pokazati

Premijer Crne Gore Zdravko Krivokapić ocenjuje da su trenutno odnosi sa Srbijom „malo uzdržani“, ali da je želja njegove vlade, a misli da i Vlada Srbije to želi, „da napravi najbolje odnose“.
„Verovatno ćemo u nekoj budućnosti to pokazati i praktičnim primerima, jer nije dovoljno imati samo želju, već je potreban i rezultat. Mi ćemo se potruditi da odnosi budu onakvi kakvi treba da budu, da zajednički kroz komunikaciju dođemo do najboljih rešenja za sve“, rekao je Krivokapić u Novom danu TV N1.
Na pitanje kako to da ima isti stav prema Mini Šengenu, kao i predsednik Crne Gore Milo Đukanović, koji je izjavio da Crna Gora ne želi inicijativu koja može u naznakama biti supstitut za evropsku integraciju, Krivokapić kaže da su Ministarstvo spoljnih poslova i Kancelarija za evropske integracije dobili zadatak da naprave detaljnu analizu.
„Verovatno ćemo u maju imati odnos prema Mini Šengenu. Ja nijednu odluku nisam doneo bez jasne analize. Kad sve analize pokažu da je to najbolje rešenje… Ali, što se tiče slobode kretanja ljudi i robe, mislim da to nikad nije bio problem. Odgovor ćete dobiti kada vlada na osnovu dobrih analiza predloži zaključke koji će potom biti usvojeni, i tada je to obavezujuće za sve”, kazao je Krivokapić.
„To je dobar put upravljanja, mi smo do sada živeli u sistemu gde jedan čovek nešto kaže, a svi drugi ga slušaju“, dodaje on.
Povodom toga da se do sada dva puta video sa predsednikom Srbije Aleksandrom Vučićem, i to na sahranama mitropolita Amfilohija i patrijarha srpskog Irineja, on navodi da to nije bio povod za razgovor.
“Imao sam nekoliko divnih, kurtoaznih rečenica koje smo razmenili, nemam nikakve negativne odnose niti želim da ih imam prema bilo kome, možda neka rečenica koju čovek izgovori bude loše tumačena”, navodi Krivokapić.
A na pitanje kako objašnjava svoju rečenicu da se Vučić više viđao sa predsednikom Crne Gore Milom Đukanovićem nego on sa kumom, i da li u tome ima nešto sporno, kaže da je „ta rečenica izvučena iz konteksta, ali da je apsolutno tačna“.
„To su bili bilateralni susreti, ja moga kuma gledam jednom u dve godine. Verovatno u tim susretima nema ništa sporno. Zašto bi bilo sporno da se dva legitimna predsednika sretnu na nekom samitu?“, pita Krivokapić i dodaje da je i sam bio veoma srdačan kada se susreo sa Đukanovićem, jer je predusretljivost deo domaćinskog odnosa – „vi predstavljate državu, ne radi se da li vam se neko sviđa ili ne“.
A na to kako protiče priprema novog zakona o državljanstvu, kaže da je “klasičan vid diskriminacije” da neko živi više od deset godina u Crnoj Gori, redovno plaća porez, a nema državljanstvo.
„Želimo da sve diskriminatorske zakone izmenimo. Neprirodno je da neko živi toliko dugo negde, plaća poreze, a nema državljanstvo. Zato je ministar pravde i ministar unutrašnjih poslova dobio zadatak da što pre pripremi taj zakon u duhu najbolje prakse“, kaže Krivokapić i dodaje da kad prestane da se razmišlja o tome čiji su ti ljudi potencijalni birači, „sve će da se svede na najbolju moguću ravan“.
Na pitanje da li su ispitivali kontakte uhapšenog vođe navijača Partizana Veljka Belivuka u Crnoj Gori, on ističe da je osnovni zadatak njegove vlade borba protiv kriminala I korupcije.
„Već smo procesuirali određene slučajeve. Oni ne završe onako kako bi trebalo, jer je pravosuđe još uvek zaraobljeno, ljudi na čelu institucija daju meru ponašanja, ne zavisi sve od isistema, već od pojedinca koji vodi tu instituciju, što je pogrešno i mi to želimo da promenimo“, navodi crnogorski premijer.
Govoreći o donaciji od 8.000 vakcina protiv kovida iz Srbije, Krivokapić je zahvalio „svim građanima Srbije koji su ne znam koji put u istoriji iskazali humanost, sada je to posebno bilo značajno“.
Na pitanje kako se Crna Gora priprema za predstojeću turističku sezonu, kaže da su sve njihove mere „upravo usmerene na to da nam turistička sezona bude 50-55 odsto 2019 godine“.
„Očekujemo da najveći broj turista dođe iz regiona i iz Rusije najverovatnije. Svaki turista nam je dobrodošao, dočekaćemo ga na najbolji način, brinući o njegovom zdravlju, kao i o zdravlju svih naših građana“, ističe Krivokapić.
Sto dana vlade i izbori u Nikšiću
Za izbore koji su u nedelju održani u Nikšiću, kaže da su pokazali „da su to bili demokratski izbori, da su građani odlučili na osnovu svoje slobodne volje, da je izlaznost mera zainteresovanosti građana da se definitivno uključe u izborni proces i izaberu najbolje“.
„Napokon je Demokratska partija socijalista (DPS) izgubila vlast u Nikšiću, koji je uvek bio mesto na koje je mogla da računa“, navodi on.
Na pitanje zašto su toliko važni izbori u Nikšiću, koji je rodni grad i Đukanovića i njega, on kaže da su izbori u tom gradu bili “mera pokazivanja moći, DPS je mislio da može da pobedi, a to se nije dogodilo, i taj rezultat koji je ostvaren, za koji oni misle da je pobednički, ipak nije prihvatljiv od bilo kojeg analitičara”.
„Kad vi u jednom gradu držite sve poluge tog grada, onda imate prednost nad bilo kojim drugim protivnikom, a oni su upravo to imali. I ne samo to, nego su angažovali sve moguće svoje resurse, da bi tako pokazali koliku snagu imaju. Na kraju je ona ni veća ni manja nego što je iskazano sa tih 40 odsto. A i to je prenaduvan balon, jer DPS u normalnim uslovima ne bi mogao da ima ni 30 posto glasačkog tela“, smatra Krivokapić.
Dodaje da je rezultat koji je ostvario DPS (40,4 odsto osvojenih glasova) loš.
„Jer kad upotrebite sve moguće resurse i usmerite ih na jedan grad koji je nekad bio takav da je svaki treći građanin bio zaposlen a sada ne radi ni deseti, to govori o situaciji da možete više da manipulišete nego u normalnim uslovima“, ocenjuje Krivokapić.
Na ptanje kako tumači izjavu Milana Kneževića iz Demokratskog fronta da je DPS ostvario, kako je rekao, dobar rezultat zahvaljujući Krivokapiću, kaže da je to „smešno“.
„Ja koji znam ko sam šta sam i od kada sam bukvalno protiv DPS-a. U Crnoj Gori je dozvoljeno da svako kaže šta želi i to me raduje, ali me i vređa da neko iznosi takve konstatacije, to je žar političke borbe, ali i u tom žaru morate da imate elementarno poštovanje. Mogu da me kritikuju koliko hoće, volim dobronamernu kritiku, vrlo često je ona, međutim, nedobronamerna i politički usmerena“, navodi Krivokapić.
Ističe da je Crna Gora „zrela da želi promene, da je dostigla slobodu i nju treba da pretvori u glavnu karakteristku – da osetimo pravdu. Ljudi žele da pravda ne bude selektivna I dostižna“.
Na pitanje kako procenjuje prvih 100 dana vlade, kaže da je „po svemu bila uspešna, nema nijednog elementa po kojem je bila neuspešna, ali je pitanje samo da li smo mogli više da učinimo, no ambijent koji smo zatekli nam to nije dozvolio“.
„Naš rezultat je nadčovečanski – to je najbolja mera koju je neko iskazao povodom 100 dana rada vlade. Odlučili smo da budemo žrtva ovog sistema da bi napravili dobro, da bi pokazali da služimo narodu“, kaže Krivokapić i najavljuje da je vlada to pokazala „izuzetnim radom, izuzetnim potencijalom, posvećenošću koju svaki od nas iskazuje, nemamo nijedan slobodan dan“.
Na pitanje zašto kasni budžet, za koji je najavljeno da će Skupštini biti predat do 31. marta, on kaže, uz osmeh, „biće“.
„Sve da ne želimo, mi poštujemo Ustav, odlučili smo da budemo vlada vladavine prava, da nam je Ustav i zakon ispred svega. Vrlo često nas optužuju da idemo sporo, ali ta sporost je rezultat što smo se isključivo opredelili da ništa protivzakonito i protivustavno nećemo uraditi“, ističe Krivokapić i dodaje da je orijentacija njegove vlade i prvi princip delovanja – na građane. Dodaje da ste dobar rad iskazali, ako ste zadovoljili 75 odsto građana.
Na pitanje da li će ostati vanstranačka ličnost, kaže da ako se bude opredelio za neku partiju ili pokret, jedina mu je opcija Demohrišćanska stranka.
„Kad čujete da je u Crnoj Gori osnovana demohrišćanska stranka, bez obzira da li ću biti na njenom čelu ili ne, znajte da sam u njoj“, poručuje premijer Crne Gore.

https://rs.n1info.com/region/krivok...om-uskoro-cemo-i-prakticno-pokazati/?ref=push

 
1616046239335.png






DRITAN NA TEŠKIM MUKAMA: Abazović odgovarao na pitanja Europarlamentaraca o utjecaju Rusije u Crnoj Gori, a onda je na red došla Željana Zovko

Obraćanje potpredsjednika Vlade Crne Gore pred Komitetom za vanjske poslove Evropskog parlamenta izgledalo je ovako...

dritan_sb[1].jpg


Prije 38 min

Dritan Abazović je i u uvodnoj riječi i kroz odgovore na pitanja europslanika branio vladu i uvjeravao ih u njenu, kako je rekao 101 posto evropsku i evroatlansku opredijeljenost, mada to, kako je priznao ne može garanatovati za partije koje tu vladu tvore. Priznao je da postoji i srpski i SPC uticaj kao i problem miješanja Rusije i Kine u Crnoj Gori, ali se branio da taj problem imaju i razvijene i velike demokratije, a kako neće mala Crna Gora.

Za uticaj Srbije i SPC nije ponudio rješenje, kao ni za ruski, ali jeste za kineski, tražeći od EU da nam, kako je rekao, pomogne da vrate kredit od jedne milijarde duga koji imamo prema Kini i zamijenimo ga dugom nekoj evrpopskoj kreditnoj instituciji. Što se tiče pitanja o pokušaju puča 2016. vidno iznerviran viceprmijer Abazović je rekao da sudije naravno imaju pravu da donose kakve hoće presude, ali da se po njegovom sudu, bar za sada, kako je rekao, iz ove posljednje ispostavilo da od toga nije bilo ništa i da smo četiri godine potrošli na pogrešnom fokusu.

Vidno uzrujan odgovarao je i na pitanja oko državnog tužioca i zakona o kojima treba da se izjasni Venecijanska komisija, braneći se da nije vlada, nego Skupština predložila izmjene zakona, jer na to kako reče imaju pravo, i tu ponovo praveći razliku između samog kabineta i koalicione većine, zahvaljući kojoj ta vlada postoji, ali je u svakom slučaju tražio razumijavanje- jer sa ovim tužilaštvom i posebno specijalnim tužiocem nema i neće biti rezulata u borbi protiv organizovanog kriminala i korupcije.

Osim pitanjima o tužilaštvu i uticajima sa strane Abazovića je pogodilo i pitanje o revanšizmu. Iako se pitanje hravatske europoslanice Željane Zovko eksplictno odnosilo na ljude odnosno službenike koji su radili u prethodnom pregovačkom timu sa EU za koje ona smatra da su bili vrlo dobri te je zabrinuta za njihovu sudbinu, vicepremijer je slučajno ili ne pitanje proširio na sve koji rade u državnoj administraciji I pozvao se na odgvornost za prethodni rad.
“Kada je riječ o jednom pitanju koje je po meni vrlo problematično a koje je gospođa (Zovko) izekla. Ja nijesam rekao da se mijenjaju službenici, to ne znači da će svi službenici ostati na istim mjestima, ali revanšizma po mom skromnom sudu nije bilo. Ukupno se 50 ili 100 ljudi nije promijenilo u ukupnoj državnoj upravi a kamo li službenici. Ja sam govorio o ljudima koji su na rukovodećim pozicijima. Oni koji zaista rade posao kako treba treba da ostanu i treba da budu nagrađeni, a oni koji ne rade posao kako treba treba, isto tako na bazi zakona da budu promijenjeni.Niko niti jedan čovjek personalno ne može da bude iznad državnog ili nacionalnog interesa Crne Gore. Niti jedan čovjek ne može biti iznad interesa države bio on predsjenik vlade, potpredsjednik vlade, predsjednik države, tužilac, sudija, službenik. Ja mislim da je takav pristup fer i korektan i krajnje principijelan“.

Osvrnuo se i na pitanje o odnosu nove vlade prema manjinama i to što u njoj nema predstavnika manjina.

“Kada je riječ o pravima manjina ja dolazim iz manjinskog naroda. Žao mi je što nema manjina unutar nove vlastiiI još jednom koristim ovu priliku da ih pozovejm i sa ovog mjesta da se priključe. Vlada ostaje otvorena da zaštiti pravo svih ljudi, naročito prava manjina i u tom kontekstu želim da uputim najsrdačanije pozive da zaštitimo sve ranjive grupe i sve manjinske grupe ako postoje u našem društvu, ne mislim samo na nacionalne već i sve druge, da uradimo više ukupno na inkluzijii” .
 
Осврт Александра Раковића и Владана Глишића поводом актуелне политичке ситуације у Црној Гори
Веома занимљива излагања једног политичара и једног историчара који свако из своје визуре гледа на кретања у Црној Гори, двојица истинских родољуба који су вођени и најбољим намјерама. Наравно има и та изрека извјесног Самјуела Џонсона "пут до пакла, поплочан је добрим намјерама".
 

Милов fan club у данима жалости

Не воле они Мила Ђукановића колико им се гади сопствени народ. Не подржавају они ДПС колико навијају против српских интереса. Али све им је то сада узалудно. Преостаје им само копрцање у властитом брлогу. Писање памфлета по којекаквим регионалним медијима отворене антисрпске провинијенције и роњење крокодилских суза за ДПС-ом
Од
ИН4С
-
20/03/2021 13:20


Фото: Милош Дојчиновић
пише: Милош Дојчиновић


Наша грађанска интелигенција у Београду се већ деценијама залагала за демократију, људска права, националну толеранцију и суочавање са прошлошћу, али некако увек на штету Срба.

Из скромних партизанских породица са добрим педигреом, из ушушканих институционалних фотеља, бранили су Београд од споменика Стефану Немањи, осуђивали су план постављања бисте Благоју Јововићу, оптужујући га да је „терориста“ јер се дрзнуо да пуца и тешко рани (не)човека који је био одговоран за преко 700.000 побијених Срба у Јасеновцу. Они су за „историјско помирење“ са албанцима, али једино тако да држава призна *Косово. Они су за поштовање Дејтона и против отцепљења Републике Српске, али су зато да *Косово буде sui generis случај. Они су југоносталгичари али им само српски национализам смета, сви остали регионални национализми за њих су „цивилизацијско напредовање“. Једном речју они су „антинационалисти“ јер не желе да их националисти „свађају са комшијама“.
Али када је у питању Црна Гора, у којој је Мило Ђукановић водио отворену ксенофобну и дискриминаторску вишегодишњу кампању против Срба, тада они не виде никакав „национализам“ од стране челника ДПС-а, чак шта више стали су у отворену подршку последњем Европском аутократи у тој мери, да се лагодно може говорити да су сви они део нечега што се колоквијално зове „Милов fan club“.

Непосредно пре избора у Никшићу, бројни београдски аналитичари, књижевници, новинари, политички активисти и они мање активни, утркивали су се коће више да уплаши народ у региону о некаквим „четницима“ који прете да окупирају црногорски град Никшић. Сви су стали уз леђа Милу Ђукановићу, њиховом најомиљенијем политичару на Балкану и пружили недвосмислену подршку ДПС-у.

А онда када је ДПС изгубио изборе, а просрпској опозицији се створила могућност да створе коалицију, почели су да тугују и другују, заглављењи у сопственој аутоксенофобији, у немогућности да схвате да су се времена променила, да је њиховог вољеног маршала запад пустио низ воду.
Никола Самарџић, „угледни“ професор историје на Филозофском факултету у Београду је изборе у Никшићу 2021. године упоредио са „Вуковаром 1991. године“ Иначе овај интелектуалац се прославио тиме што је на друштвеној мрежи Twitter лајковао објаву у којој се спомиње да је „Јасеновац логичан след околности за српски народ због његове историје“. Језа ме ухвати када само помислим, да неки родитељи из унутрашњости Србије тешком муком издвајају новац да би школовали дете у Београду, у коме ће Никола Самарџић да му предају историју. Хорор!
Са друге стране Дрине, шампион домаћег аутошовинизма, извесни Драган Бурсаћ у својој трагичној колумни за Антену М под насловом „Добро јутро окупираном српском Никшићу!“ пише: „Тако вам је то кад четнички војвода Андрија Мандић ин виво инаугурише четника полетарца са немалим десничарским стажем, Марка Ковачевића у нову прву главу Никшића. Тако вам је то, одједном се више не прича о бољитку и стандарду грађана, о напретку економије,ЕУ интеграцијама, сад се “не даје Косово“ и србује. Искрено…“
Када би само Бурсаћ био свестан каква је прошлост његовог лидера Мила Ђукановића била за време напада на Дубровник 1991. године, и какву је тада реторику његов лидер користио… Али Бурсаћ има срећу јер он тога није ни свестан.
Бурсаћ је иначе од оних космополита коме „није битна ни вера ни нација“ јер су они „грађани света“, али увек им се некако омакне да пишу отворене расистичке текстове уперене против Срба. Они су анационални али све до оног тренутка док се не сусретну са неким Србином. Тада почињу да показују право лице свог лажног космополитизма.
Колики је Драган Бурсаћ „антинационалиста“ може се видети у каквим медијима пише и који медији редовно преносе његове колумне. А дотичну колумну је пренела и „Слободна Босна“, иначе „бастион“ демократске мисли и националне толеранције.
Ово су упечатљивији примери, али има их још, но то није важно, и ово је сасвим довољно.
Сви побројани аутори су уједно били и потписници „Апела 88“ у коме су током литија у Црној Гори, пружали нескривену подршку ауторитативном режиму Мила Ђукановића. Сада када је он изгубио власт, и када се ближи крај његовог председавања, они као његове верне присталице су упали у колективну депресију.
Домаћи аутоксенофоби никако да прежале чињеницу да је њихов најомиљенији политичар на Балкану на политичком издисају. Не воле они Мила Ђукановића колико им се гади сопствени народ. Не подржавају они ДПС колико навијају против српских интереса. Али све им је то сада узалудно. Преостаје им само копрцање у властитом брлогу. Писање памфлета по којекаквим регионалним медијима отворене антисрпске провинијенције и роњење крокодилских суза за ДПС-ом.
Српски народ се пробудио у Црној Гори.
А то „догађање народа“ покренуће Србе не само у Србији већ и у околним српским земљама. Овај процес је незаустављив. Литије су биле само почетак.
Живео слободан Никшић!
 
Krivokapić: Želimo najbolje odnose sa Srbijom, uskoro ćemo i praktično pokazati

Premijer Crne Gore Zdravko Krivokapić ocenjuje da su trenutno odnosi sa Srbijom „malo uzdržani“, ali da je želja njegove vlade, a misli da i Vlada Srbije to želi, „da napravi najbolje odnose“.
„Verovatno ćemo u nekoj budućnosti to pokazati i praktičnim primerima, jer nije dovoljno imati samo želju, već je potreban i rezultat. Mi ćemo se potruditi da odnosi budu onakvi kakvi treba da budu, da zajednički kroz komunikaciju dođemo do najboljih rešenja za sve“, rekao je Krivokapić u Novom danu TV N1.
Na pitanje kako to da ima isti stav prema Mini Šengenu, kao i predsednik Crne Gore Milo Đukanović, koji je izjavio da Crna Gora ne želi inicijativu koja može u naznakama biti supstitut za evropsku integraciju, Krivokapić kaže da su Ministarstvo spoljnih poslova i Kancelarija za evropske integracije dobili zadatak da naprave detaljnu analizu.
„Verovatno ćemo u maju imati odnos prema Mini Šengenu. Ja nijednu odluku nisam doneo bez jasne analize. Kad sve analize pokažu da je to najbolje rešenje… Ali, što se tiče slobode kretanja ljudi i robe, mislim da to nikad nije bio problem. Odgovor ćete dobiti kada vlada na osnovu dobrih analiza predloži zaključke koji će potom biti usvojeni, i tada je to obavezujuće za sve”, kazao je Krivokapić.
„To je dobar put upravljanja, mi smo do sada živeli u sistemu gde jedan čovek nešto kaže, a svi drugi ga slušaju“, dodaje on.
Povodom toga da se do sada dva puta video sa predsednikom Srbije Aleksandrom Vučićem, i to na sahranama mitropolita Amfilohija i patrijarha srpskog Irineja, on navodi da to nije bio povod za razgovor.
“Imao sam nekoliko divnih, kurtoaznih rečenica koje smo razmenili, nemam nikakve negativne odnose niti želim da ih imam prema bilo kome, možda neka rečenica koju čovek izgovori bude loše tumačena”, navodi Krivokapić.
A na pitanje kako objašnjava svoju rečenicu da se Vučić više viđao sa predsednikom Crne Gore Milom Đukanovićem nego on sa kumom, i da li u tome ima nešto sporno, kaže da je „ta rečenica izvučena iz konteksta, ali da je apsolutno tačna“.
„To su bili bilateralni susreti, ja moga kuma gledam jednom u dve godine. Verovatno u tim susretima nema ništa sporno. Zašto bi bilo sporno da se dva legitimna predsednika sretnu na nekom samitu?“, pita Krivokapić i dodaje da je i sam bio veoma srdačan kada se susreo sa Đukanovićem, jer je predusretljivost deo domaćinskog odnosa – „vi predstavljate državu, ne radi se da li vam se neko sviđa ili ne“.
A na to kako protiče priprema novog zakona o državljanstvu, kaže da je “klasičan vid diskriminacije” da neko živi više od deset godina u Crnoj Gori, redovno plaća porez, a nema državljanstvo.
„Želimo da sve diskriminatorske zakone izmenimo. Neprirodno je da neko živi toliko dugo negde, plaća poreze, a nema državljanstvo. Zato je ministar pravde i ministar unutrašnjih poslova dobio zadatak da što pre pripremi taj zakon u duhu najbolje prakse“, kaže Krivokapić i dodaje da kad prestane da se razmišlja o tome čiji su ti ljudi potencijalni birači, „sve će da se svede na najbolju moguću ravan“.
Na pitanje da li su ispitivali kontakte uhapšenog vođe navijača Partizana Veljka Belivuka u Crnoj Gori, on ističe da je osnovni zadatak njegove vlade borba protiv kriminala I korupcije.
„Već smo procesuirali određene slučajeve. Oni ne završe onako kako bi trebalo, jer je pravosuđe još uvek zaraobljeno, ljudi na čelu institucija daju meru ponašanja, ne zavisi sve od isistema, već od pojedinca koji vodi tu instituciju, što je pogrešno i mi to želimo da promenimo“, navodi crnogorski premijer.
Govoreći o donaciji od 8.000 vakcina protiv kovida iz Srbije, Krivokapić je zahvalio „svim građanima Srbije koji su ne znam koji put u istoriji iskazali humanost, sada je to posebno bilo značajno“.
Na pitanje kako se Crna Gora priprema za predstojeću turističku sezonu, kaže da su sve njihove mere „upravo usmerene na to da nam turistička sezona bude 50-55 odsto 2019 godine“.
„Očekujemo da najveći broj turista dođe iz regiona i iz Rusije najverovatnije. Svaki turista nam je dobrodošao, dočekaćemo ga na najbolji način, brinući o njegovom zdravlju, kao i o zdravlju svih naših građana“, ističe Krivokapić.
Sto dana vlade i izbori u Nikšiću
Za izbore koji su u nedelju održani u Nikšiću, kaže da su pokazali „da su to bili demokratski izbori, da su građani odlučili na osnovu svoje slobodne volje, da je izlaznost mera zainteresovanosti građana da se definitivno uključe u izborni proces i izaberu najbolje“.
„Napokon je Demokratska partija socijalista (DPS) izgubila vlast u Nikšiću, koji je uvek bio mesto na koje je mogla da računa“, navodi on.
Na pitanje zašto su toliko važni izbori u Nikšiću, koji je rodni grad i Đukanovića i njega, on kaže da su izbori u tom gradu bili “mera pokazivanja moći, DPS je mislio da može da pobedi, a to se nije dogodilo, i taj rezultat koji je ostvaren, za koji oni misle da je pobednički, ipak nije prihvatljiv od bilo kojeg analitičara”.
„Kad vi u jednom gradu držite sve poluge tog grada, onda imate prednost nad bilo kojim drugim protivnikom, a oni su upravo to imali. I ne samo to, nego su angažovali sve moguće svoje resurse, da bi tako pokazali koliku snagu imaju. Na kraju je ona ni veća ni manja nego što je iskazano sa tih 40 odsto. A i to je prenaduvan balon, jer DPS u normalnim uslovima ne bi mogao da ima ni 30 posto glasačkog tela“, smatra Krivokapić.
Dodaje da je rezultat koji je ostvario DPS (40,4 odsto osvojenih glasova) loš.
„Jer kad upotrebite sve moguće resurse i usmerite ih na jedan grad koji je nekad bio takav da je svaki treći građanin bio zaposlen a sada ne radi ni deseti, to govori o situaciji da možete više da manipulišete nego u normalnim uslovima“, ocenjuje Krivokapić.
Na ptanje kako tumači izjavu Milana Kneževića iz Demokratskog fronta da je DPS ostvario, kako je rekao, dobar rezultat zahvaljujući Krivokapiću, kaže da je to „smešno“.
„Ja koji znam ko sam šta sam i od kada sam bukvalno protiv DPS-a. U Crnoj Gori je dozvoljeno da svako kaže šta želi i to me raduje, ali me i vređa da neko iznosi takve konstatacije, to je žar političke borbe, ali i u tom žaru morate da imate elementarno poštovanje. Mogu da me kritikuju koliko hoće, volim dobronamernu kritiku, vrlo često je ona, međutim, nedobronamerna i politički usmerena“, navodi Krivokapić.
Ističe da je Crna Gora „zrela da želi promene, da je dostigla slobodu i nju treba da pretvori u glavnu karakteristku – da osetimo pravdu. Ljudi žele da pravda ne bude selektivna I dostižna“.
Na pitanje kako procenjuje prvih 100 dana vlade, kaže da je „po svemu bila uspešna, nema nijednog elementa po kojem je bila neuspešna, ali je pitanje samo da li smo mogli više da učinimo, no ambijent koji smo zatekli nam to nije dozvolio“.
„Naš rezultat je nadčovečanski – to je najbolja mera koju je neko iskazao povodom 100 dana rada vlade. Odlučili smo da budemo žrtva ovog sistema da bi napravili dobro, da bi pokazali da služimo narodu“, kaže Krivokapić i najavljuje da je vlada to pokazala „izuzetnim radom, izuzetnim potencijalom, posvećenošću koju svaki od nas iskazuje, nemamo nijedan slobodan dan“.
Na pitanje zašto kasni budžet, za koji je najavljeno da će Skupštini biti predat do 31. marta, on kaže, uz osmeh, „biće“.
„Sve da ne želimo, mi poštujemo Ustav, odlučili smo da budemo vlada vladavine prava, da nam je Ustav i zakon ispred svega. Vrlo često nas optužuju da idemo sporo, ali ta sporost je rezultat što smo se isključivo opredelili da ništa protivzakonito i protivustavno nećemo uraditi“, ističe Krivokapić i dodaje da je orijentacija njegove vlade i prvi princip delovanja – na građane. Dodaje da ste dobar rad iskazali, ako ste zadovoljili 75 odsto građana.
Na pitanje da li će ostati vanstranačka ličnost, kaže da ako se bude opredelio za neku partiju ili pokret, jedina mu je opcija Demohrišćanska stranka.
„Kad čujete da je u Crnoj Gori osnovana demohrišćanska stranka, bez obzira da li ću biti na njenom čelu ili ne, znajte da sam u njoj“, poručuje premijer Crne Gore.

https://rs.n1info.com/region/krivok...om-uskoro-cemo-i-prakticno-pokazati/?ref=push


Prihvaticete vase crnogorske mafijase nazad, fin korak ka normalizaciji odnosa.
 

Srbija neće uspjeti pokoriti Crnu Goru​


Piše: Andrej Nikolaidis
Kažu da se kod Ace Vučića, kada su stigle radosne vijesti iz Nikšića, točio viski.
Vučić, podsjetiću, nije prvi koji je pobijedio Mila. U prvom krugu predsjedničkih izbora 1997. porazio ga je – i u Nikšiću – Momir Bulatović. To mu je bila zadnja pobjeda.
Đukanovića je na izborima 2001. srušio Slavko Perović. Za njega, odatle je put vodio nizbrdo. Svejedno: ništa ne može zasjeniti veličinu onoga što je Perović predstavljao u ratnom vremenu, kada je Crnu Goru i samu čovječnost branio, između ostalih, i od Đukanovića.
I Amfilohije je, kao što znamo, pobijedio Mila. Neće, nažalost, biti tu kada bude srušeno sve ono što je mislio da je litijama i tom pobjedom u kamen uklesao.
Stoga: viski, naravno – uvijek i svuda. Ali da sam na Acikinom mjestu, pobrinuo bih se da viski bude dobar. Ono: baš dobar. Recimo 30 godina star Lagavulin. Ili barem Macallan, dvaespetica. Nešto što će čovjek, ma šta da donese sutra, pamtiti kao miris i ukus boljeg juče. A koje juče nije takvo?
Koliko juče – u februaru prošle godine, tačnije – Boris Tadić je dao intervju za „Danas“. Taj čovjek je izbore izgubio od Tome Grobara. U nekim kulturama to je razlog za sepuku, a u nekima, eto, razlog da sa vama naprave intervju. Rečeni razgovor sam markirao samo zbog jedne stvari: jasno pokazuje da je, iz crnogorske perspektive, ili da to formulišemo ovako – iz perspektive građanske, prozapadne Crne Gore – svejedno vlada li u Beogradu Vučić ili takozvana demokratska Tadić-Đilas-Jeremić opozicija. Oprostite: i jedni i drugi činili su i čine sve što mogu da glave dođu Bosni i Crnoj Gori. I jedni i drugi igrali su i igraju na Dodika i Mandića. I jedni i drugi su (bili) u koaliciji sa Slobinim i Mirinim Dačićem.
Elem, Tadić u tom intervjuu, dok traju litije koje će srušiti Mila, veli kako se u Crnoj Gori ne dešava ništa ozbiljno. Po Tadiću, to samo Vučić i Đukanović „profitiraju na fingiranom sukobu kojim bilduju svoj lažni patriotizam“. Nema, dakle, tu nikakvog velikosrpskog nacionalizma niti pokušaja Srbije da preko SPC smijeni crnogorsku vlast. Zanimljivo, isto do dana današnjeg tvrdi i Vučić.
Njegovi savjetnici, kaže Tadić, nisu mešetarili po Crnoj Gori, iako su u tome uhvaćeni i sve je dobro dokumentovano – oni koji tako tvrde izmišljaju nekakav nepostojeći velikosrpski nacionalizam. Tvrdnje da velikosrpski nacionalizam destabilizuje region Tadić naziva „političkom besmislicom“ – koja se, gle čuda, dešava pred našim očima. Zanimljivo, isto tvrdi i Vučić.
Miješanje u unutrašnje stvari drugih država, konkretno Bosne i Hercegovine te Crne Gore, Tadić smatra legitimnom brigom „matične države“ sa sunarodnike u regionu. Zanimljivo, isto tvrdi i Vučić.
Uzgred, upravo je Tadić (a ne Vučić, koji tu, kao i u mnogo čemu drugome, slijedi Tadićevu politiku) ustoličio po budućnost i cjelovitost ove zemlje opasni, otrovni koncept koji je prihvatio Demokratski front – da je Srbija, a ne Crna Gora, matična država Srba iz Crne Gore. Uzgred, upravo je Tadić, a ne Vučić, promovisao i sproveo politiku „nacionalnog pomirenja“, pa „pomirio“ Đinđićevu politiku i politiku onih koji su Đinđića ubili, što je omogućilo punu rehabilitaciju Miloševićeve partije i njenih kadrova (shodno tome i politike), koje je Tadić, a ne Vučić, vratio u vlast.
Nemoguće je, dakle, reći gdje završava Tadić a počinje Vučić. Sigurno je jedno: Đinđićevu Srbiju nije sahranio Koštunica, nego upravo Tadić. Vučić je čovjek politike kontinuiteta: ne samo sa Slobodanom Miloševićem i Vojislavom Koštunicom, nego, ne manje, i sa Borisom Tadićem, čija je politika takođe bila stvar kontinuiteta (osim sa Đinđićem). Kao što će politiku kontinuiteta sa svim beogradskim postkomunističkim vladarima (osim sa Đinđićem) voditi i Vučićev nasljednik, kad dođe vrijeme za to.
Stoga mi nećete zamjeriti što mi je svejedno da li će pobjede svojih satelita u Crnoj Gori viskijem nazdravljati Vučićeva ili „ona bolja“ Srbija. Kao što mi je posve svejedno ko će i na kojoj beogradskoj televiziji sa državnom frekvencijom pričati džiberske viceve o seljačkoj Crnoj Gori – hoće li, dakle, u Srbiji državna, što će reći dvorska budala biti Pajkić ili Ivan Ivanović.
Svejedno mi je, dakle, kako će biti. Ali ne i kako je bilo…
Alternativna istorija – znate taj (pod)žanr? Znate ono: roman pa televizijska serija o tome šta bi i kako bilo da je Hitler pobijedio četrespete? OK, to zvuči kao razrada distopije smještene u prošlost, a mene ovdje zanima utopijski scenario.
Recimo da srpski nacionalizam nije javno pogubio Đinđića i da je ovaj uspio da radikalno, ili barem značajno reformiše srpsko društvo. Time bi, mada oni to ne razumiju, bio ispunjen barem jedan cilj srpskih nacionalista: Srbija i Crna Gora bi i danas bili u nekoj formi državne zajednice. Najprije, nema šanse da bi EU Crnoj Gori dozvolila da napusti takvu državu, koja bi u Briselu bila viđena kao demokratska, napredna i istinski proevropska. Čak i za izlazak iz Koštuničinog brloga Crnoj je Gori tražena većina od 55 posto na referendumu. Drugo, imajući u vidu bliske odnose Đinđića i Đukanovića, kao i racionalan pristup politici koji su dijelili, da li bi Đukanović uopšte išao na referendum? Moj odgovor je: vrlo vjerovatno ne. No moglo bi, tek dijelom u šali, biti ovako: da referendum za otcjepljenje traže ultra-Srbi iz Crne Gore, predvođeni Amfilohijem, užasnuti onim u šta se Srbija pretvorila.
Ne mislim da je „veće je bolje“ ikada bio ozbiljan argument za neku vrstu državne zajednice Srbije i Crne Gore – niti bilo koju drugu državnu zajednicu, uostalom. Malo sranje je bolje od velikog sranja.
Ali… Da se poslužim stilom Svetozara Marovića: ono što je bolje bolje je od onoga od čega je bolje.
Ko bi pri zdravom razumu mogao imati nešto protiv da mu ministar kulture bude Svetislav Basara? Čovjek je čitao i Baudrillarda i Virilioa, kao i Berđajeva i Girarda… Gdje da nađem boljeg? Šta, bolje da ministar bude čovjek koji tvrdi da postoji Shakespeareov komad „Kralj Ilir“ – bolje, zato što je, za razliku od Basare, Crnogorac?
Gdje da u Crnoj Gori nađem boljeg ministra informisanja od Teofila Pančića?
Ko bi normalan mogao biti protiv toga da spoljne poslove ili evropske integracije vodi Sonja Biserko? Šta bi tu mogao biti problem – to što nije iz Katunske nahije?
Čak i ako nemate interesovanja za alernativnu istoriju, razmislite ne samo o scenariju „šta da Đinđić nije ubijen“, nego i o ovome: šta da Tito nije slomio srpske liberale i tako vlastoručno utro put za uništenja vlastitog životnog djela? Da su srpski liberali još onda uspjeli u onome u čemu neće uspjeti Đinđić, da li bi se (i kako) raspala Jugoslavija? Ili bismo, možda, svi odavno bili u EU?
Što se mene tiče, stvari stoje ovako. Suverena Crna Gora je ideja superiorna u odnosu na Veliku Srbiju. Ideja demokratske, otvorene i evropske Jugoslavije superiorna je u odnosu na ideju suverene Crne Gore (ili bilo koje druge ex-Yu države).
Politikom gaženja, ponižavanja i zatiranja kakvu vodi prema Crnoj Gori Srbija neće uspjeti pokoriti tu zemlju. Ali će uspjeti da između Crnogoraca i Srba iskopa tako dubok i širok rov koji čak ni najprogresivnija ideja više neće preskočiti.
Ako Srbija, ipak, hoće baš tako, ideju Crne Gore u nekoj državnoj zajednici sa Srbijom moći će razvijati jedino kod Marića i u romanima alternativne istorije.
 

Krivokapić: Nećemo tolerisati napade na slobodnu riječ i demokratiju​

Premijer osudio napad na novinara TV Vijesti Seada Sadikovića.
Portparolka i tužiteljka iz Osnovnog državnog tužilaštva u Bijelom Polju Danijela Đuković kazala je TVCG da je grupa osoba napala Seada Sadikovića oko 20 sati u centru tog grada.
Do napada je doslo u trenutku kada je, kako nam je kazala, kroz centar grada prolazila kolona vozila sa istaknutim crnogorskim zastavama. Identifikovane su dvije osobe, a utvrđuje se identitet drugih za kojima se traga.
U toku je, kako navodi, saslušavanje svjedoka. Neki su već saslušani, a izuzeće se i snimci sa video nadzora. Prema dosadašnjim informacijama Sadiković ima lakše povrede.
Sadiković je kazao da ga je napalo više osoba.
"Psovke, vrijeđanja, skočili su napali, na mene, više njih, pet-šest momaka. Odbranili su me ljudi koji su šetali glavnom ulicom. Još jedan paradoks - udarali su me crnogorskom zastavom, valjda kad udaraju crnogorskom zastavom manje boli", rekao je Sadiković za TV Vijesti.

https://www.vijesti.me/v/522639
 
Poslednja izmena:

Srbija neće uspjeti pokoriti Crnu Goru​


Piše: Andrej Nikolaidis
Kažu da se kod Ace Vučića, kada su stigle radosne vijesti iz Nikšića, točio viski.
Vučić, podsjetiću, nije prvi koji je pobijedio Mila. U prvom krugu predsjedničkih izbora 1997. porazio ga je – i u Nikšiću – Momir Bulatović. To mu je bila zadnja pobjeda.
Đukanovića je na izborima 2001. srušio Slavko Perović. Za njega, odatle je put vodio nizbrdo. Svejedno: ništa ne može zasjeniti veličinu onoga što je Perović predstavljao u ratnom vremenu, kada je Crnu Goru i samu čovječnost branio, između ostalih, i od Đukanovića.
I Amfilohije je, kao što znamo, pobijedio Mila. Neće, nažalost, biti tu kada bude srušeno sve ono što je mislio da je litijama i tom pobjedom u kamen uklesao.
Stoga: viski, naravno – uvijek i svuda. Ali da sam na Acikinom mjestu, pobrinuo bih se da viski bude dobar. Ono: baš dobar. Recimo 30 godina star Lagavulin. Ili barem Macallan, dvaespetica. Nešto što će čovjek, ma šta da donese sutra, pamtiti kao miris i ukus boljeg juče. A koje juče nije takvo?
Koliko juče – u februaru prošle godine, tačnije – Boris Tadić je dao intervju za „Danas“. Taj čovjek je izbore izgubio od Tome Grobara. U nekim kulturama to je razlog za sepuku, a u nekima, eto, razlog da sa vama naprave intervju. Rečeni razgovor sam markirao samo zbog jedne stvari: jasno pokazuje da je, iz crnogorske perspektive, ili da to formulišemo ovako – iz perspektive građanske, prozapadne Crne Gore – svejedno vlada li u Beogradu Vučić ili takozvana demokratska Tadić-Đilas-Jeremić opozicija. Oprostite: i jedni i drugi činili su i čine sve što mogu da glave dođu Bosni i Crnoj Gori. I jedni i drugi igrali su i igraju na Dodika i Mandića. I jedni i drugi su (bili) u koaliciji sa Slobinim i Mirinim Dačićem.
Elem, Tadić u tom intervjuu, dok traju litije koje će srušiti Mila, veli kako se u Crnoj Gori ne dešava ništa ozbiljno. Po Tadiću, to samo Vučić i Đukanović „profitiraju na fingiranom sukobu kojim bilduju svoj lažni patriotizam“. Nema, dakle, tu nikakvog velikosrpskog nacionalizma niti pokušaja Srbije da preko SPC smijeni crnogorsku vlast. Zanimljivo, isto do dana današnjeg tvrdi i Vučić.
Njegovi savjetnici, kaže Tadić, nisu mešetarili po Crnoj Gori, iako su u tome uhvaćeni i sve je dobro dokumentovano – oni koji tako tvrde izmišljaju nekakav nepostojeći velikosrpski nacionalizam. Tvrdnje da velikosrpski nacionalizam destabilizuje region Tadić naziva „političkom besmislicom“ – koja se, gle čuda, dešava pred našim očima. Zanimljivo, isto tvrdi i Vučić.
Miješanje u unutrašnje stvari drugih država, konkretno Bosne i Hercegovine te Crne Gore, Tadić smatra legitimnom brigom „matične države“ sa sunarodnike u regionu. Zanimljivo, isto tvrdi i Vučić.
Uzgred, upravo je Tadić (a ne Vučić, koji tu, kao i u mnogo čemu drugome, slijedi Tadićevu politiku) ustoličio po budućnost i cjelovitost ove zemlje opasni, otrovni koncept koji je prihvatio Demokratski front – da je Srbija, a ne Crna Gora, matična država Srba iz Crne Gore. Uzgred, upravo je Tadić, a ne Vučić, promovisao i sproveo politiku „nacionalnog pomirenja“, pa „pomirio“ Đinđićevu politiku i politiku onih koji su Đinđića ubili, što je omogućilo punu rehabilitaciju Miloševićeve partije i njenih kadrova (shodno tome i politike), koje je Tadić, a ne Vučić, vratio u vlast.
Nemoguće je, dakle, reći gdje završava Tadić a počinje Vučić. Sigurno je jedno: Đinđićevu Srbiju nije sahranio Koštunica, nego upravo Tadić. Vučić je čovjek politike kontinuiteta: ne samo sa Slobodanom Miloševićem i Vojislavom Koštunicom, nego, ne manje, i sa Borisom Tadićem, čija je politika takođe bila stvar kontinuiteta (osim sa Đinđićem). Kao što će politiku kontinuiteta sa svim beogradskim postkomunističkim vladarima (osim sa Đinđićem) voditi i Vučićev nasljednik, kad dođe vrijeme za to.
Stoga mi nećete zamjeriti što mi je svejedno da li će pobjede svojih satelita u Crnoj Gori viskijem nazdravljati Vučićeva ili „ona bolja“ Srbija. Kao što mi je posve svejedno ko će i na kojoj beogradskoj televiziji sa državnom frekvencijom pričati džiberske viceve o seljačkoj Crnoj Gori – hoće li, dakle, u Srbiji državna, što će reći dvorska budala biti Pajkić ili Ivan Ivanović.
Svejedno mi je, dakle, kako će biti. Ali ne i kako je bilo…
Alternativna istorija – znate taj (pod)žanr? Znate ono: roman pa televizijska serija o tome šta bi i kako bilo da je Hitler pobijedio četrespete? OK, to zvuči kao razrada distopije smještene u prošlost, a mene ovdje zanima utopijski scenario.
Recimo da srpski nacionalizam nije javno pogubio Đinđića i da je ovaj uspio da radikalno, ili barem značajno reformiše srpsko društvo. Time bi, mada oni to ne razumiju, bio ispunjen barem jedan cilj srpskih nacionalista: Srbija i Crna Gora bi i danas bili u nekoj formi državne zajednice. Najprije, nema šanse da bi EU Crnoj Gori dozvolila da napusti takvu državu, koja bi u Briselu bila viđena kao demokratska, napredna i istinski proevropska. Čak i za izlazak iz Koštuničinog brloga Crnoj je Gori tražena većina od 55 posto na referendumu. Drugo, imajući u vidu bliske odnose Đinđića i Đukanovića, kao i racionalan pristup politici koji su dijelili, da li bi Đukanović uopšte išao na referendum? Moj odgovor je: vrlo vjerovatno ne. No moglo bi, tek dijelom u šali, biti ovako: da referendum za otcjepljenje traže ultra-Srbi iz Crne Gore, predvođeni Amfilohijem, užasnuti onim u šta se Srbija pretvorila.
Ne mislim da je „veće je bolje“ ikada bio ozbiljan argument za neku vrstu državne zajednice Srbije i Crne Gore – niti bilo koju drugu državnu zajednicu, uostalom. Malo sranje je bolje od velikog sranja.
Ali… Da se poslužim stilom Svetozara Marovića: ono što je bolje bolje je od onoga od čega je bolje.
Ko bi pri zdravom razumu mogao imati nešto protiv da mu ministar kulture bude Svetislav Basara? Čovjek je čitao i Baudrillarda i Virilioa, kao i Berđajeva i Girarda… Gdje da nađem boljeg? Šta, bolje da ministar bude čovjek koji tvrdi da postoji Shakespeareov komad „Kralj Ilir“ – bolje, zato što je, za razliku od Basare, Crnogorac?
Gdje da u Crnoj Gori nađem boljeg ministra informisanja od Teofila Pančića?
Ko bi normalan mogao biti protiv toga da spoljne poslove ili evropske integracije vodi Sonja Biserko? Šta bi tu mogao biti problem – to što nije iz Katunske nahije?
Čak i ako nemate interesovanja za alernativnu istoriju, razmislite ne samo o scenariju „šta da Đinđić nije ubijen“, nego i o ovome: šta da Tito nije slomio srpske liberale i tako vlastoručno utro put za uništenja vlastitog životnog djela? Da su srpski liberali još onda uspjeli u onome u čemu neće uspjeti Đinđić, da li bi se (i kako) raspala Jugoslavija? Ili bismo, možda, svi odavno bili u EU?
Što se mene tiče, stvari stoje ovako. Suverena Crna Gora je ideja superiorna u odnosu na Veliku Srbiju. Ideja demokratske, otvorene i evropske Jugoslavije superiorna je u odnosu na ideju suverene Crne Gore (ili bilo koje druge ex-Yu države).
Politikom gaženja, ponižavanja i zatiranja kakvu vodi prema Crnoj Gori Srbija neće uspjeti pokoriti tu zemlju. Ali će uspjeti da između Crnogoraca i Srba iskopa tako dubok i širok rov koji čak ni najprogresivnija ideja više neće preskočiti.
Ako Srbija, ipak, hoće baš tako, ideju Crne Gore u nekoj državnoj zajednici sa Srbijom moći će razvijati jedino kod Marića i u romanima alternativne istorije.
Jel to onaj poTurceni Grk?
Haha hbt koliko taj ne voli Srbiju, a verovatno jedini sa Grčkim prezimenom koji baca hejt na Srbe.
 

Истрага предака

Зеленашки покрет је у идејном идеолошком смислу наследник идеје о јединственом српском народу у Црној Гори који нико није спорио

21/03/2021

Илија Бајовић
Пише: Илија Бајовић, професор историје


Црна Гора је по много чему посебна и специфична, може се рећи и то да „ниђе небо није плаво као изнад Црне Горе“. Али као историчар не могу а да не прокоментаришем неколико „историјских чињеница“ које се годинама рабе и користе као крунски доказ црногорског националног идентитета а заправо су класични историјски фалсификати дукљанских историчара који деценијама покушавају да на лажима створе лажни идентитет.
Прва велика и крупна историјска лаж је толико пута помињани зеленашки покрет Крста Поповића, који се у црногорској историографији код једног броја историчара тумачи као суверенистички, што је велика и крупна неистина. Данашње „комите“ би требало да знају да је комитски покрет у Црној Гори постојао али у периоду од 1916-1918. године. И да је тај покрет повео борбу против Аустроугарског окупатора, дакле у периоду када је Црна Гора била окупирана не од „србијанског бајонета“ већ од швабског. Комитског покрета нема након првог свјетског рата већ се јављају присталице краља Николе и његова дворска камарила која је из профитерских разлога подржала идеју побуне како би сачувала оне привилегије које је имала у вријеме независне Црне Горе.
Зеленашки покрет је у идејном идеолошком смислу наследник идеје о јединственом српском народу у Црној Гори који нико није спорио. У честим препискама црногорских зеленаша може се наћи и једна од њихових констатација о Црној Гори и ослободилачкој мисији коју је имала кроз вријеме „Црна Гора наша отаџбина, од назад 600 година бранила је и чувала лучу српске слободе и у њој се иста утрнула није, до назад три године“.
Са друге стране јако је важно поменути важне личности које се повезују са зеленашким покретом а један од њих је свакако Јован С. Пламенац који је био и предсједник емигрантске владе краља Николе. Да су зеленаши у националном смислу били Срби и да се нису одрекли српске идеје свједочи и меморандум који је Јован Пламенац упутио предсједнику САД Вудро Вилсону 1919. године. У том меморандуму Пламенац говори о значају Црне Горе за српски народ, о Црногорцима као елитним Србима који су имали ону функцију у српству које има „срце за људски организам“. Јако је важно навести чињеницу да је Пламенац као министар у влади Краља Николе до 1918. године заговарао чак и идеју велике Србије као идеалу којем треба стремити. На основу свега наведеног не можемо рећи да се данашње „комите“ могу поносити са идејом коју је заговарао Пламенац, али и толико пута помињани Крсто Зрнов Поповић који је тврдио да је „Црна Гора она земља ђе се чувала и очувала искра слободе Србинове“.

Такође тешко је оспорити и чињеницу да се највећи број зеленаша после неуспјешно организованог устанка вратио у нову државу која је своје постојање прокламовала у Београду 1. децембра 1918. године. Међу „повратницима“ је био и Јован Пламенац који се у новоуспотављену државу вратио 1926. године, али се није вратио у Црну Гору већ у Београд. Омиљени лик који се често помиње као свијетла тачка црногорске историје је и Крсто Поповић. Наравно нико не спори јако битну улогу коју је имао Крсто Поповић током балкасних и првог свјетског рата. Али ради истине треба поменути да се „црногорски Спартак“ декларисао као Србин што потврђује и фотокопија пасоша Поповића издата у Лијежу 1929. године гдје експлицитно пише да је по националности Србин.
На крају важно је навести одлуке црногорских комита из јула 1918. године донијете у Добриловини. На скупу у Добриловини је присуствовало 380 комита а одлуке које су комите донијеле подударају се са одлукама прокламованим на Подгоричкој скупштини. У најкраћем они се залажу за бескомпромисну борбу против окупатора, за уједињење Црне Горе и Србије под династијом Карађорђевића, да се не дозволи повратак краљу Николи и његовој породици у Црној Гори.
После свега наведеног заиста можемо закључити да је Црна Гора земља чуда у којој и данас дјелују „комите“ који су главни протагонисти црногорског национализма, и који величају оне Комите које су биле за српско уједињење.
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top