egzorcista
Ističe se
- Poruka
- 2.674
Contra eremitae
Pošto ovde ima omladinaca koji naginju monaštvu, da im ukažem na svu bogoprotivnost ove ustanove.
“I reče Gospod Bog: Nije dobro da je čovek sam; dam u načinim druga prema njemu…” (1 Moj. 2:18)
Fenomen monaštva bio je poznat mnogo pre nego što se javio u hrišćanstvu. Slična pojava primećena je kako u nekim judaističkim tradicijama (Eseni, Terapeuti), tako i u paganskim asketskim verovanjima, koja su postojala na teritorijama gde su živeli hrišćani. Monaštvo je karakteristično za staropersijske, indijske i staroegipatske religije. Budizam, nastao u Indiji u VI veku p.n.e., imao je razvijen sistem monaškog života koji je obuhvatao: celibat, odricanje od bogatstva i porodice i strogu vegetarijansku ishranu. Paganski oblik monaštva postojao je u Egiptu još sredinom IV veka p.n.e. Prema arheologu F. Petriju, ono nije došlo iz Grčke, već je doneto iz Indije u vreme kada se Persijsko carstvo protezalo od severne Afrike do Indije (oko 340. p.n.e) i uveliko je podsećalo na budističko monaštvo iz ranog perioda nakon Budine smrti. U Egiptu, u hrišćansko doba, monasi su bili poklonici boga Serapisa. Takođe, elementi asketizma bili su sastavni deo nekih gnostičkih grupa. Njihov asketizam proisticao je iz platonskih ideja i bio zasnovan na dualističkom viđenju sveta – kao neprijateljstva između materije i Boga.
Monaški način života, koji podrazumeva povlačenje iz javnog života i asketske vežbe, bio je tuđ hrišćanstvu u prva dva veka.
Pošto ovde ima omladinaca koji naginju monaštvu, da im ukažem na svu bogoprotivnost ove ustanove.
“I reče Gospod Bog: Nije dobro da je čovek sam; dam u načinim druga prema njemu…” (1 Moj. 2:18)
Fenomen monaštva bio je poznat mnogo pre nego što se javio u hrišćanstvu. Slična pojava primećena je kako u nekim judaističkim tradicijama (Eseni, Terapeuti), tako i u paganskim asketskim verovanjima, koja su postojala na teritorijama gde su živeli hrišćani. Monaštvo je karakteristično za staropersijske, indijske i staroegipatske religije. Budizam, nastao u Indiji u VI veku p.n.e., imao je razvijen sistem monaškog života koji je obuhvatao: celibat, odricanje od bogatstva i porodice i strogu vegetarijansku ishranu. Paganski oblik monaštva postojao je u Egiptu još sredinom IV veka p.n.e. Prema arheologu F. Petriju, ono nije došlo iz Grčke, već je doneto iz Indije u vreme kada se Persijsko carstvo protezalo od severne Afrike do Indije (oko 340. p.n.e) i uveliko je podsećalo na budističko monaštvo iz ranog perioda nakon Budine smrti. U Egiptu, u hrišćansko doba, monasi su bili poklonici boga Serapisa. Takođe, elementi asketizma bili su sastavni deo nekih gnostičkih grupa. Njihov asketizam proisticao je iz platonskih ideja i bio zasnovan na dualističkom viđenju sveta – kao neprijateljstva između materije i Boga.
Monaški način života, koji podrazumeva povlačenje iz javnog života i asketske vežbe, bio je tuđ hrišćanstvu u prva dva veka.
