Čovjek je najgori u promjenama. Prirodnim i društvenim. U velikom komešanju s glave na rep, koje sada nastupa. Kad jedni dođu namjesto drugih. Čovjek je nemoćan i pri preokretu u prirodi, poda joj se. Nemoć u njemu, izmijeni i narav. To je svaki od nas okusio. Pred oluju, pljusak i grom, kad je stostruk. Neko omlitavi, pruži se gdje bilo. Neko se raspomami, obezglavi, ne zna kud udara. Svakome treba dosta da se povrati
Tako je i sa promjenama narodnim, izmjenom vlasti. Kao stoka. Mi to i jesmo. Ali na drukčiji način od životinja. I ona se razobada, podivlja, digne rep. Ne nasrće, ipak, na sebi slične ! ...
Danilo Nikolić