Citati...

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
l2Ri7l.jpg
 
Nemoj da misliš ni na šta i ne pitaj ništa. Vidiš li napolju svetiljke i hiljadu šarenih firmi? Mi živimo u vremenu koje umire, a ovaj grad podrhtava od života. Mi smo se otrgli od svega, imamo još samo svoja srca. Bio sam na jednom predelu na Mesecu i vratio sam se, i tu si ti i život si ti. Ne pitaj ništa više. Ima više tajne u tvojoj kosi no u hiljadu pitanja. Tu pred nama je noć, nekoliko časova i jedna večnost, dok jutro ne zatutnji kraj prozora. Da se ljudi vole u tome je sve; čudo i najrazumljivija stvar što postoji, to sam osetio danas, kad se noć rastapala u cvetni žbun i vetar mirisao na jagode, a bez ljubavi je čovek samo mrtvac na odsustvu, ništa drugo nego nekoliko datuma i neko slučajno ime…

Erih Marija Remark – Trijumfalna kapija
 
Kada vidjamo uvek ista lica, na kraju ona postaju deo našeg života. A kada postanu deo našeg života, onda žele i da nam ga izmene. I ako ne bude po njihovom, nije im pravo. Jer, svaki čovek ima tačnu predstavu kako bi trebalo da živimo svoj život. A nikad nemaju pojma kako treba da prožive sopstveni život.

P. Koeljo – “Alhemičar”
 
Vrlo je važno voljeti druge, ali je jednako tako važno pomoći i drugima da nas vole

Jučer sam bio pametan. Stoga sam želio mijenjati svijet. Danas sam mudar. Stoga mijenjam sebe.

Sri Chinmoy
 

"...Tako radi i zivi vecina ljudi,iz dana u dan,iz casa u cas,silom,ne zeleci to u stvari.
Oni se posecuju,vode razgovore,sede odredjen broj casova u svojoj kancelariji,sve to silom,mehanicki,bez volje,a sve to bi mogle da obave i masine,ili da se uopste izostavi.
A bas ta mehanicnost,ciji tok ne prestaje,bas ona ih sprecava da ,kao ja, podvrgnu kritici sopstveni zivot,svu njegovu glupost i plitkost,beznadeznu tugu i prazninu.
Oh,u pravu se ljudi,bezgranicno su u pravu sto tako zive,sto igraju svoje igre i jure pridajuci im vaznost,umesto da se brane od ove zalosne mehanizacije i da ocajnicki pilje u prazno,kao sto to cinim ja,covek izbacen iz koloseka..."

Hese
 
Poslednja izmena od moderatora:
" Što sam bivao stariji, sve manje su me ispunjavala sitna zadovoljstva koja mi je život pružao i sve jasnije sam shvatao gde treba tražiti prave izvore radosti i smisla. Naučio sam da biti voljen ne znači ništa, a da je voleti sve, da je sposobnost da osećamo, ono što daje vrednost i i lepotu našem postojanju. Gde god bi se na zemlji pojavilo ono što se može nazvati srećom, bilo je satkano od emocija. Novac nije ništa, moć nije ništa. Mnogi imaju i jedno i drugo, a ipak su nesrećni. Lepota nije ništa, video sam lepe muškarce i lepe žene koji su bili nesrećni uprkos svojoj lepoti. Ni zdravlje nije sve; svako je zdrav ko se tako oseća; bilo je bolesnika punih volje za životom koji su je negovali do samog kraja i bilo je zdravih koji su venuli mučeni strahom od patnje.
Ali sreća je uvek bila tamo gde je neko umeo da voli i živeo za svoja osećanja; ako ih je negovao, ako ih nije gazio i potiskivao, ona su mu donosila zadovoljstvo. Lepota ne pruža radost onome ko je poseduje, već onome ko ume da je voli i da joj se divi..."

Herman Hese


_____________________________________
 
Kako je u strašnom položaju svako ko moli:
Nužno malen‚ ništavan, pod tuđom nogom, kriv, ponižen, ugrožen od tuđeg hira,
željan slučajne dobre volje, podložan tuđoj moći, ništa od njega ne zavisi,
čak ni izraz straha ili mržnje... koji ga može upropastiti.

Selimović
 
Ima li živa čoveka koji bi još jednom hteo da ponovo proživi svoju mladost,ukoliko bi se ona nekim čudom mogla da vrati ? Ne.Zato što je ona bila suviše gorka i suviše nemoćna. Jedino za čim smo u mladosti čeznuli bilo je da budemo snažni,iskusni iodrasli,kako ne bismo besciljno i uzalud udarali plećima o zidine sveta.Hteli smo da budemo snažni,iskusni,prekaljeni,da što pre odrastemo,jer bi onda našem kolebanju i našim patnjama bio kraj, jer bismo našli ruku i vrata,jer bismo onda osvojili carstvo ponosa i lepote i bili svesni da bismo stigli na cilj. Ali nam to nije bilo dano.Jednom će svaki čovek na ovoj zemlji saznati da je u svojoj mladosti sve mogao da učini,ali da to nije učinio.Jednom će saznati najgorču od svih istina, da se život ne može dvaput proživeti,da je mladost nešto što poseduju samo mladi, a samo stari znaju da je iskoriste.
Aguor Mykle
 
Zamislite životnu energiju koja na nama pokušava da odsvira do, re, mi, fa, sol, la, si, do... i nazad, a na svakom koraku neki nemuzikalni ego... denfuje žice. Jadne li muzike. Malo se toga može komponovati sa nekoliko tonova. Mnogima je, zato, život često dosadan i prazan. Sviraju istu pesmu celoga života sve dok ne "odsviraju svoje". Zato bivaju dosadni i drugima. Sve se čuje, makar se trudili da ljude prevare poturajući im lažne note svog imidža, i ubeđujuci ih: "To sam ja. Tako ja zvučim!" "Pa sviraj onda tu melodiju, a ne ovu dosadnu i patetičnu" - odgovaraju oni koji nisu gluvi.
N.Jovanović
 
Ljudi pametni i energični bore se do kraja, a ljudi glupi i beskorisni pokoravaju se bez
ikakve borbe svim sitnim slučajnostima svog besmislenog postojanja.

Pisarev Dmitrij Ivanović
 
Tako to ide: najpre nekome oprostiš nešto, a onda oprostiš sebi što si mu oprostio. Kao vakcina: primiš najpre malu dozu, vrlo malu, koliko može tvoj organizam da podnese i odjednom postaješ imun i na ono najgore. I ne primetiš kada si postao drugi čovek, kako te se neki virusi ne dotiču, kako je neki deo tebe, nežan i osetljiv, nestao zauvek. Kad jednom pomeriš granice svoje tolerancije, onda je besmisleno da ih vraćaš nazad, jer ćeš sam sebi da izgledaš kao budala, što nije nimalo prijatno.

Aleksandar Đuričić – “Surf na Crvenom talasu”
 
Dešavalo mi se da se probudim u dva-tri sata ujutru i da ne mogu više da zaspim. Tada bih ustajao iz kreveta, odlazio u kuhinju, sipao sebi viski i pio ga. S čašom u ruci, dugo bih s prozora posmatrao groblje u tmini i podno njega, na putu, farove automobila koji su tuda prolazili. Ti sati koji su vezivali noć i praskozorje, bili su dugi i mračni. Ponekad sam pomišljao da bi mi bilo lakše kad bih mogao da zaplačem. Ali, nisam znao zbog čega bih plakao. Nisam znao ni zbog koga bih plakao. Bio sam previše samoživ da plačem zbog nekog drugog, i prestar da plačem zbog sebe samog.

Haruki Murakami “Južno od granice, zapadno od sunca”
 
Znaš li to i ti, da katkada
Usred bučnog bala
Dok se veseli cijela sala
Ti šutiš, i odeš iznenada?

Tada legneš i budan ležiš s tim
Kao kad nekog srce pati
Smijeh i radost iščezli k'o dim
Ti plačeš, plačeš... znaš li to i ti?


H Hese
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top