,,Noci su tamnije nego inace, reci sada cak I suvisne. Pusti cutanje neka govori svoje, neka najlepsa dela nikada ne budu ucinjena.Zbog ponosa, koji svaku stvar deli na dva dela. Iako su nekad bila cvrsta poput kamena, sada je svaka polovina slabija, smrvljena, pretvorena u prasinu, sa kojom ce mozda vetar da se poigra, pa se u letu sretnu onako slucajno i pogledaju kao da nikada nista nije ni bilo.,,