Književnost Čitalački klub

  • Začetnik teme Začetnik teme Mika
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
Ivan Tokin - Najnormalniji čovek na svetu

Prije svega, svidio mi se koncept knjige, sa poglavljima 1 i 1a, 2 i 2a itd, gdje prvi dio predstavlja opis porodične fotografije, a drugi sadašnjost, tj. radnju romana.
Isprva samo opisuje fotografije, kasnije već i razgovara sa njima, što mi se svidjelo kao dobar prikaz ogromne usamljenosti glavnog lika.
Bez eksplicitnog prepričavanja prošlosti, nije teško uočiti ogroman jaz izmeđe sreće na fotografijama iz djetinjstva - radosni roditelji, djeca na moru, na Zlatiboru itd. - i sadašnjosti, gdje imamo sliku praznog i depresivnog stana, usamljenog čovjeka sa psom, bez stvarnog posla, saputnika i još sa izvjesnom zatvorskom kaznom koja mu stoji iznad glave.
Isprva sam, znatiželje radi, zaista htio da saznam šta je to uradio, ali kako je roman odmicao, i to kršenje zakona mi je postalo potpuno benigno, kao dio neke ukupne stranputice, gdje su se očigledno dešavale i mnogo ružnije stvari (opis ožiljaka na njegovom tijelu).
I onda, Pravnica.
Knjiga me je u potpunosti kupila sa njihovom ljubavnom pričom i, apsolutno svjestan da ću zvučati kao djevojčica, meni ni kraj knjige nije njihov kraj.
Ok, ide ona u Njujork, ali ostavlja izliječenog čovjeka, čovjeka koji napušta stan koji toliko dugo nije toplo porodično gnijezdo, već dodatni izvor tame, i sada želi i nešto više od života, želi da napiše nešto u Priručniku, a sama ta veza sa svojim precima predstavlja prvi korak ka građenju mosta sa svojim potomcima.
 
Ne mogu reći da mi je cilj da oživim temu, ali sam je već par puta koristio kao mjesto gdje mogu da napišem nešto o svježe pročitanoj knjizi, pa zašto ne bih ponovo.
Šibnem u spojler, neće nikome smetati :)

Haruki Murakami - Norveška šuma
Gubitak prijatelja u tim ranim godinama, tj. tako jak udar smrti u tom periodu je zaista zemljotres koji je teško ikada stabilizovati.
Kada sam pročitao poslednju stranicu, zaboravio sam na prvu, tj. refleksno sam se uhvatio za optimistični pogled, zaboravljajući da je već u prvih par pasusa romana dao potpun opis sumornog zrelog doba, razmišljanju o prijateljima koji više nisu tu ili su umrli, prošlim vremenima koja se ne mogu vratiti i osjećanjima koja se više nikada neće osjetiti.
Ne mora samoubistvo biti taj kraj, svaki kraj u tim godinama je dovoljno tragičan da se čovjek teško nosi sa njim, jer otvara previše pitanja, tjera na previše razmišljanja.
Svidjela mi se i suva upotreba brojeva. Njegovih 37 godina, Kizuki koji je stao na 17 i Naoko na 21.
I teško je zamisliti tri prijatelja koji imaju te godine, jer se očekuje da brojke budu mnogo bliže jedna drugoj, a Vatanabe će provesti život udaljavajući se od onih čija brojka više ne može da raste, a već sa 20 godina je bio neizdrživo usamljen.
I glavni zadatak, obećanje da nekoga nećeš zaboraviti, tj. nemogućnost da isto ispuniš, se savršeno kalemi na grižu savjesti što nisi uspio da pomogneš da neko i danas bude živ.
 
Ne mogu reći da mi je cilj da oživim temu, ali sam je već par puta koristio kao mjesto gdje mogu da napišem nešto o svježe pročitanoj knjizi, pa zašto ne bih ponovo.
Šibnem u spojler, neće nikome smetati :)

Haruki Murakami - Norveška šuma
Gubitak prijatelja u tim ranim godinama, tj. tako jak udar smrti u tom periodu je zaista zemljotres koji je teško ikada stabilizovati.
Kada sam pročitao poslednju stranicu, zaboravio sam na prvu, tj. refleksno sam se uhvatio za optimistični pogled, zaboravljajući da je već u prvih par pasusa romana dao potpun opis sumornog zrelog doba, razmišljanju o prijateljima koji više nisu tu ili su umrli, prošlim vremenima koja se ne mogu vratiti i osjećanjima koja se više nikada neće osjetiti.
Ne mora samoubistvo biti taj kraj, svaki kraj u tim godinama je dovoljno tragičan da se čovjek teško nosi sa njim, jer otvara previše pitanja, tjera na previše razmišljanja.
Svidjela mi se i suva upotreba brojeva. Njegovih 37 godina, Kizuki koji je stao na 17 i Naoko na 21.
I teško je zamisliti tri prijatelja koji imaju te godine, jer se očekuje da brojke budu mnogo bliže jedna drugoj, a Vatanabe će provesti život udaljavajući se od onih čija brojka više ne može da raste, a već sa 20 godina je bio neizdrživo usamljen.
I glavni zadatak, obećanje da nekoga nećeš zaboraviti, tj. nemogućnost da isto ispuniš, se savršeno kalemi na grižu savjesti što nisi uspio da pomogneš da neko i danas bude živ.

Hvala što si oživeo ovu temu.

Da li preporučuješ Murakamija i Norvešku šumu, ili da ponovo krenemo sa predlozima?
 
Hvala što si oživeo ovu temu.

Da li preporučuješ Murakamija i Norvešku šumu, ili da ponovo krenemo sa predlozima?
Teško je obezbijediti da učestvuje više ljudi istovremeno, očigledno i nemoguće, tako da ne očekujem mnogo.
Naravno, volio bih da još neko pročita i diskutuje, ali ne mari i da samo jedna osoba prokomentariše pročitanu knjigu, pa ko zna, možda se neko zainteresuje i eto razgovora :D
 
Teško je obezbijediti da učestvuje više ljudi istovremeno, očigledno i nemoguće, tako da ne očekujem mnogo.
Naravno, volio bih da još neko pročita i diskutuje, ali ne mari i da samo jedna osoba prokomentariše pročitanu knjigu, pa ko zna, možda se neko zainteresuje i eto razgovora :D
citala sam Norvesku sumu, ali se meni od njega vise svidjaju Kafka na obali mora, Juzno od granice, zapadno od sunca i Bezbojni Cukuru Tazaki i njegove godine hodocasca. Mada Norveska suma vazi za najpopularniju..
 
Meni su zanimljiviji detalji od doživljaja u globalu. A to je teško jer bi moralo da se čita u praktično isto vreme.
Kao kad gledaš film u društvu
Zato sam i ispisao ono odmah, dok je svježe.
Uvijek i izdvojim neke citate, pa mi je zanimljivo kada im se vratim, naročito posle dosta vremena, čisto da vidim šta mi je tada bilo vrijedno zapisivanja.
Gospodin je neko ko ne radi ono što želi da radi, već ono što bi trebalo da radi.
Osim ovog, upečatljiv mi je opis...
...osjećanja kada posle Kizukija, ostane i bez Naoko.
Ponekad se osjećam kao kustos muzeja - ogromnog, praznog muzeja gdje nikad niko ne dolazi, i bdim nad njim ni za koga drugog nego za sebe
Jeziva samoća.
 
citala sam Norvesku sumu, ali se meni od njega vise svidjaju Kafka na obali mora, Juzno od granice, zapadno od sunca i Bezbojni Cukuru Tazaki i njegove godine hodocasca. Mada Norveska suma vazi za najpopularniju..
Drug mi je preporučio Norvešku šumu i Kafku na obali mora, ali me je po kratkom opisu više privukla Norveška šuma.
Svakako planiram i ovu drugu da pročitam.
 
@peti ligament nemam kod kuće Murakamija, a ne znam kada ću ići u biblioteku.

Da li imaš drugi predlog, ili da ja predložim?
Uzeo sam trenutno Okretište od Karakaša i 12 hodočasnika od Markesa.
U slučaju da se tu ne možemo naći, slobodno predloži, i ja te pratim, pod uslovom da nađem u biblioteci, a to mogu javiti odmah, čim vidim predlog.

Ne zamjeri, kada uzmem nešto, moram to i da završim, ali kako dvije gorepomenute knjige zajedno imaju manje od 300 stranica, brzo će to biti gotovo.
 
Bez uvrede, ali tako malo ljudi svraća na ovaj pdf da slobodno možete otvarati i teme o pojedinim knjigama. Pre će se ljudi uhvatiti za neke sličnosti sa nekim drugim delom koje su čitali nego da se više ljudi uklljučuje u razgovor sa istom knjigom.
Ma ne, sve ok, najlakše je naći u pretraživaču naslov neke knjige i vidjeti šta su ljudi pisali o njoj, ali zajedničko čitanje ima svoju draž baš zbog toga što su svima svježi utisci.
A i dvoje čine neki klub, šta sad :D
 
d98f6d0287aaebfd3a3a6b49133b6898cf103142_00.gif
 
Uzeo sam trenutno Okretište od Karakaša i 12 hodočasnika od Markesa.
U slučaju da se tu ne možemo naći, slobodno predloži, i ja te pratim, pod uslovom da nađem u biblioteci, a to mogu javiti odmah, čim vidim predlog.

Ne zamjeri, kada uzmem nešto, moram to i da završim, ali kako dvije gorepomenute knjige zajedno imaju manje od 300 stranica, brzo će to biti gotovo.

Videla sam na sajtu Book knjižare kakva je knjiga Okretište. Tema je bolna, ali ja bih je rado čitala.

Bold: Ja sada čitam romane Trejsi Ševalije koje sam kupila, dobila za rođendan, ali nisam pročitala. Ne volim ni ja da prekidam čitanje, pogotovo ako je knjiga dobra.

Imam jedan predlog: Kad završiš čitanje te dve knjige, pronađi u pdf izdanju Blizanačku trilogiju Agote Krišof. Možemo da razgovaramo o toj trilogiji.

Ja je imam u pdf izdanju i mogu da ti pošaljem putem pp, ako želiš da ćitaš..Lako se i brzo čita.

Da li se slažeš?

Bez uvrede, ali tako malo ljudi svraća na ovaj pdf da slobodno možete otvarati i teme o pojedinim knjigama. Pre će se ljudi uhvatiti za neke sličnosti sa nekim drugim delom koje su čitali nego da se više ljudi uklljučuje u razgovor sa istom knjigom.

Slažem se sa tobom, pisala sam prikaze knjiga, ali mi se čini da nije bilo komentara.

Inače, može da bude i dvoje čitalaca kako bi se razvila diskusija.
 
Imam jedan predlog: Kad završiš čitanje te dve knjige, pronađi u pdf izdanju Blizanačku trilogiju Agote Krišof. Možemo da razgovaramo o toj trilogiji.

Ja je imam u pdf izdanju i mogu da ti pošaljem putem pp, ako želiš da ćitaš..Lako se i brzo čita.

Da li se slažeš?
Vidim da u biblioteci imaju sve tri knjige, tako da smo se dogovorili šta čitamo.
Javljam kada počnem sa Velikom sveskom.
 

Back
Top