Književnost Čitalački klub

  • Začetnik teme Začetnik teme Mika
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
U planu mi je jedan kratak esej francuskog filozofa i sociologa Etjena da La Boesija, Rasprava o dobrovoljnim ropstvu, iz 16. veka.

Preslikava se i na naše vreme, posebno na ovu situaciju.

Interesantno je da je to delo napisao kao 17-godišnjak!


Dok se ne uvališ u taj poduhvat cele trilogije, predlažem ti (i drugima ako su zainteresovani) onu knjižicu. Ima i onlajn, odmah iskoči kad se ukuca 'dobrovoljno ropstvo...'

@bird again @Elle @peti ligament

Da li želite da pročitate esej koji je predložila Lule?

Kasnije možemo o trilogiji "Dobra kuća". Inače, trilogija ima oko 700-750 strana ukupno.
 
Jednom sam ovde pročitao nekoliko blogova u nastavku , ali mislim da je to verovatno knjiga neke forumašice .
Bio sam oduševljen .
Nisam bio član , nego preko pregledača .
Tolko mi je krivo što nisam zapamtio autora .
Bilo je to davno .
 
Imam još 70ak stranica Dobre zemlje, tako da može, kada je završim, preći ću na ovaj esej, pa nastaviti trilogiju.
Od cijele trilogije bih istakao Dobru zemlju (nekako mi se nadovezala na Plodove zemlje koju sam pročitao nešto malo prije nje) i svidjela mi se ta cijela oda zemlji kao simbolu života, dodir vječnosti iz koje izlazimo i u koju se vraćamo.
Takođe, prvi put sam čuo za vezivanje stopala i...koja boleština.
 
Od cijele trilogije bih istakao Dobru zemlju (nekako mi se nadovezala na Plodove zemlje koju sam pročitao nešto malo prije nje) i svidjela mi se ta cijela oda zemlji kao simbolu života, dodir vječnosti iz koje izlazimo i u koju se vraćamo.
Takođe, prvi put sam čuo za vezivanje stopala i...koja boleština.

I meni se najviše dopao prvi deo trilogije "Dobra zemlja". Cela trilogija je veoma poučna i stvarna. Postoje u životu ljudi koji potroše sve što su njihovi preci stvorili.
 
I meni se najviše dopao prvi deo trilogije "Dobra zemlja". Cela trilogija je veoma poučna i stvarna. Postoje u životu ljudi koji potroše sve što su njihovi preci stvorili.
Doduše postoji bitan detalj koji se i samim čitanjem brzo smetne sa uma, a to je da je bogatstvu, bez obzira što iza njega stoji krvavi rad, ipak prethodila krađa, tj. zemlja koju su kupovali potiče od ukradenog dragog kamenja.
 
U planu mi je jedan kratak esej francuskog filozofa i sociologa Etjena da La Boesija, Rasprava o dobrovoljnim ropstvu, iz 16. veka.

Preslikava se i na naše vreme, posebno na ovu situaciju.

Interesantno je da je to delo napisao kao 17-godišnjak!


Dok se ne uvališ u taj poduhvat cele trilogije, predlažem ti (i drugima ako su zainteresovani) onu knjižicu. Ima i onlajn, odmah iskoči kad se ukuca 'dobrovoljno ropstvo...'
1000030108.jpg
Zanimljiv esej i odlična preporuka, čak i kada se isključe dodatne zanimljivosti poput vremena nastanka i starosti autora.

Dio koji sam izdvojio, taj utisak, mi je ostao najupečatljiviji, to mogu konstatovati sad, par mjeseci nakon čitanja.

Jer početna zamisao, o tome zašto bi neko pristao da bude donji, kada se zna da donjih ima više, tj. zašto jednostavno ne odbije da bude žrtva manjine se vrlo brzo svede na ovu stranicu, a to je da tiranin vrlo vješto izdvaja sve veći dio društva koji je za užasno male benefite, ako to uopšte i jesu benefiti a ne vješto upakovana laž, spreman da brani tiraninove pozicije.

Otud je tako čest slučaj da neko ko od partije dobije najniži posao za sebe i/ili svoje dijete, skoro pa fanatično brani svaku laž, svaku nelogičnost, pa i svaku moguću tvrdnju koju čak i ne razumije, samo ako dolazi iz usta nepogrešivog.

I tada je svako neprijatelj, i onaj preko granice, i onaj sugrađanin, i onaj iz ulice, pa i onaj iz kuće, ako već dođe do toga.
A samo je jedan prijatelj, brižni otac nacije.

Možda zaključak neće biti povezan sa ovom temom, nego više sa ličnim iskustvom, ali računam da će biti oprošteno.
Kada je DPS pao kod nas, a ne sjećam se jesam li o tome pisao ovdje, ili su to samo epizode iz RL, odmah sam navijao za to da se udari po nižem establišmentu režima, tj. po osnovi, a Đukanović neka se izvuče iz svega kao da je svetac.
Jer svi su oni stepenice kojima se ovaj peo do svoje pozicije, i svi su ga oni nosili na ramenima, misleći da će prilikom eventualnog pada on biti jedini krivac, a dok sreća traje, makar uživaju u svojoj poziciji.
Kada bi oni bili kažnjeni kako treba, to je sistemska poruka na osnovu koje bi se svaka buduća stepenica dobro zapitala, isplati li se biti nečiji oslonac, ako znaš da ćeš sjutra, a sjutra najčešće dođe, ti prvi biti na spisku za odstrel.
 

Back
Top