Čitalački klub - poziv na čitanje

Ma nemaju veze jedan s drugim.

Ovaj Kaputt je zanimljivo koncipiran jer ne moras da citas po redu. Citas Koje poglavje zelis .

Nego zar nismo kod Kuge?

Ja spremam veliki referat, pravim konkurenciju Qentinu:)

Nasla sam neka zanimljiva objasnjenja/ pojasnjenja, ja to kod citanja nisam uocila, intersuje me da li ste i vi to primetili.

Jesmo, Kuga je do 1. septembra. Nemoj unaprijed da pišeš!
 
OK, neka Rayela počne uoči ponedjeljka, kad bude htjela, a mi ćemo se već priključiti.

A, što se kontroverze oko Lorensove Duge tiče, bojim se da ću morati da se izvlačim na premorenost i stres - kako se čini, od Kuga u nekom trenutku mi se učinilo Duga, što sam povezao sa romanom Duga D.H. Lorensa. Znam da je Bilja pominjala tu knjigu nedavno. Istina, rekla je da joj se ništa nije dopala, ali ja sam pretpostavio da sam propustio neku diskusiju u kojoj je neko predložio da se knjiga ipak čita. Naravno, ne moramo da je čitamo (mada ja rado bih). Uostalom, možda je ova moja greška nekakvo proviđenje (od svih ljudi ja to kažem).
 
Knjigu ( Kuga) sam prvi put citala nekada odavno, pazljivo i sa ljubavlju pre nekoliko godina, a sada i po treci put, ali povrsno , samo trazeci
neke meni vazne opise, pasuse, delove, dijaloge, ali i u nadi da cu da pronadem o kom se to vremenu radi. Samo znamo da ima automobila, aviona,
telegrafa , a telefon je vec luksuz. Mislila sam da je po sredi neko vreme izmedju dva rata, ali nije, Na jednom mestu,, na samom pocetku ( mozda
i prva stranica, on pominje godinu 194.. Ako se registruje ta godina onda je jasno da je tema zapravo WWII iako je Kuga u romanu simbol zla
Kami ima na umu patnju WWII. Mozda je po sredi 1940 ( pocetak opupacije Francuske) ili 1943 kada se u Parizu uvodi policijski cas.
Ovi podaci govore u prilog tome da autor ima na umu univerzalno zlo ge kuga nije samo zlo u vreme epideije ili u ratu nego i u totalitarnim rezimima,
nacizmu, fasizmu , ali delimicno i u komunizmu.

Na samom pocetku autor stavlja znak jednakosti izmedju kuge i rata. " Bilo je isto toliko epidemija kuge kao i ratova". "Kada rat izbije ljudi kazu da nece dugo trajati,
jer je besmislen" Svakako da je svaki rat besmislen, ali ga to ne sprecava da dugo traje.Tokom celog romana pojavljuju se izrazi " racionalizacija, policijski cas, vanredno stanje, patrole"
a to sve ukazuje na ratno stanje. Deprimira i njegov opis Orana gde kaze da je t grad bez golubova, bez dreca i basti, grad u kome se prmena godisnjih doba vid samo na nebu.
Prolece se primecuje samo na pijacama kada ljudi iz predgradja donose korpe cveca u grad.
 
Knjigu ( Kuga) sam prvi put citala nekada odavno, pazljivo i sa ljubavlju pre nekoliko godina, a sada i po treci put, ali povrsno , samo trazeci
neke meni vazne opise, pasuse, delove, dijaloge, ali i u nadi da cu da pronadem o kom se to vremenu radi. Samo znamo da ima automobila, aviona,
telegrafa , a telefon je vec luksuz. Mislila sam da je po sredi neko vreme izmedju dva rata, ali nije, Na jednom mestu,, na samom pocetku ( mozda
i prva stranica, on pominje godinu 194.. Ako se registruje ta godina onda je jasno da je tema zapravo WWII iako je Kuga u romanu simbol zla
Kami ima na umu patnju WWII. Mozda je po sredi 1940 ( pocetak opupacije Francuske) ili 1943 kada se u Parizu uvodi policijski cas.
Ovi podaci govore u prilog tome da autor ima na umu univerzalno zlo ge kuga nije samo zlo u vreme epideije ili u ratu nego i u totalitarnim rezimima,
nacizmu, fasizmu , ali delimicno i u komunizmu.

Na samom pocetku autor stavlja znak jednakosti izmedju kuge i rata. " Bilo je isto toliko epidemija kuge kao i ratova". "Kada rat izbije ljudi kazu da nece dugo trajati,
jer je besmislen" Svakako da je svaki rat besmislen, ali ga to ne sprecava da dugo traje.Tokom celog romana pojavljuju se izrazi " racionalizacija, policijski cas, vanredno stanje, patrole"
a to sve ukazuje na ratno stanje. Deprimira i njegov opis Orana gde kaze da je t grad bez golubova, bez dreca i basti, grad u kome se prmena godisnjih doba vid samo na nebu.
Prolece se primecuje samo na pijacama kada ljudi iz predgradja donose korpe cveca u grad.

Koliko sam pročitao, ima i takvih tumačenja - da se radi o alegorijskom prikazu položaja Francuske u Drugom svjetskom ratu, tačnije o otporu u okupiranoj zemlji.

Ja ipak više volim da razmišljam o Kugi kao filozofskom romanu par excellence.

Fiktivna epidemija kuge u Oranu o kojoj Kami piše je, naravno, alegorija, mada je bolje reći da je masovna bolest, kao granično stanje ljudske egzistencije (slično ubistvu iz Stranca), katalizator stavova i postupaka kojima će ljudi pribjeći i kada limitiranost i izvjesnost njihovih života nisu naglašeni katastrofom mitskih razmjera. Doktor Rije i drugi Kamijevi junaci ne padaju u očaj niti se predaju hrišćanskom fatalizmu. Solidarnost i humanitarni aktivizam pomažu im da svojim životima daju smisao i u okolnostima krajnjeg beznađa.
Kami je bio dobar pisac, kod njega nema dvodimenzionalnosti likova i književne neubjedljivosti koji se često sreću kad romane pišu oni okupirani prvenstveno filozofskim pitanjima. S druge strane, jasna je njegova želja da izloži jasne, čiste ideje, a ne da prikaže čovjeka sa svim protivrječnostima njegove složene prirode. Izuzimajući filozofski aspekt, Kuga bi ipak bila samo melodramatična priča o epidemiji, razdvojenosti i smrti.
Čitajući ovaj roman po drugi put, dvadesetak godina kasnije, mislim da je Kuga, kao književnost, nešto slabije djelo od Stranca, ali sa razrađenijim i jasnije izloženim filozofskim idejama, pa i značajniji doprinos Kamijevoj filozofiji humanističkog egzistencijalizma.
 
Koliko sam pročitao, ima i takvih tumačenja - da se radi o alegorijskom prikazu položaja Francuske u Drugom svjetskom ratu, tačnije o otporu u okupiranoj zemlji.

Ja ipak više volim da razmišljam o Kugi kao filozofskom romanu par excellence.

Fiktivna epidemija kuge u Oranu o kojoj Kami piše je, naravno, alegorija, mada je bolje reći da je masovna bolest, kao granično stanje ljudske egzistencije (slično ubistvu iz Stranca), katalizator stavova i postupaka kojima će ljudi pribjeći i kada limitiranost i izvjesnost njihovih života nisu naglašeni katastrofom mitskih razmjera. Doktor Rije i drugi Kamijevi junaci ne padaju u očaj niti se predaju hrišćanskom fatalizmu. Solidarnost i humanitarni aktivizam pomažu im da svojim životima daju smisao i u okolnostima krajnjeg beznađa.
Kami je bio dobar pisac, kod njega nema dvodimenzionalnosti likova i književne neubjedljivosti koji se često sreću kad romane pišu oni okupirani prvenstveno filozofskim pitanjima. S druge strane, jasna je njegova želja da izloži jasne, čiste ideje, a ne da prikaže čovjeka sa svim protivrječnostima njegove složene prirode. Izuzimajući filozofski aspekt, Kuga bi ipak bila samo melodramatična priča o epidemiji, razdvojenosti i smrti.
Čitajući ovaj roman po drugi put, dvadesetak godina kasnije, mislim da je Kuga, kao književnost, nešto slabije djelo od Stranca, ali sa razrađenijim i jasnije izloženim filozofskim idejama, pa i značajniji doprinos Kamijevoj filozofiji humanističkog egzistencijalizma.

Nikako ne mogu da se slozim s tobom. Kuga je remek delo ovog coveka jer za razliku od Stranca ovde saznajemo da je autor ateist, propoved jezuitskog svestenika
gde se vernicima obraca recenicom da su krivi, gresni, za mene je vrhunac kontraveze izmedju ateista i vernika.
Onda dolazi na dnevni red vecito pitanje i dilema u vezi greha i "gresne" dece koje kuga ubija.
 
Nikako ne mogu da se slozim s tobom. Kuga je remek delo ovog coveka jer za razliku od Stranca ovde saznajemo da je autor ateist, propoved jezuitskog svestenika
gde se vernicima obraca recenicom da su krivi, gresni, za mene je vrhunac kontraveze izmedju ateista i vernika.
Onda dolazi na dnevni red vecito pitanje i dilema u vezi greha i "gresne" dece koje kuga ubija.

To što saznajemo da je autor ateista za mene je od manje važnosti, kad je čisto književna vrijednost romana u pitanju. Gledajuću dvije knjige kao književnost, ne kao filozofiju, više mi se dopada Stranac. Zanimljivija je dramaturgija priče, zaplet... U Kugi je ipak sve predvidivo i podređeno filozofskoj ideji. Zato sam i rekao da je Kuga uspješnija kao poligon za jasno izlaganje filozofskih ideja, a Stranac kao roman.
 
To što saznajemo da je autor ateista za mene je od manje važnosti, kad je čisto književna vrijednost romana u pitanju. Gledajuću dvije knjige kao književnost, ne kao filozofiju, više mi se dopada Stranac. Zanimljivija je dramaturgija priče, zaplet... U Kugi je ipak sve predvidivo i podređeno filozofskoj ideji. Zato sam i rekao da je Kuga uspješnija kao poligon za jasno izlaganje filozofskih ideja, a Stranac kao roman.
Ja se u filozofiju razumem kao Mara u qrtz pa ni toliko, ali mene filozofija ne zanima, mozda zato sto sam zena.;)
Ja sam intuitivna, ateista, mozda je ateizam kod mene presudan da nku knjigu vidim i dozivjavam ovako ili onako.
I da za razliku od Stranca ovde je njegova majka jako divna, casna, dobrocudna zena.
 
Ja se u filozofiju razumem kao Mara u qrtz pa ni toliko, ali mene filozofija ne zanima, mozda zato sto sam zena.;)
Ja sam intuitivna, ateista, mozda je ateizam kod mene presudan da nku knjigu vidim i dozivjavam ovako ili onako.
I da za razliku od Stranca ovde je njegova majka jako divna, casna, dobrocudna zena.

I ja sam ateista, ali uvijek mi je drago kad porazgovaram sa nekim vjernikom koji zaista shvata kompleksnost hrišćanskog vjerovanja i uvažava težinu i odgovornost vjerovanja u hrišćanskog Boga. Zato mi malo naivno djeluje što Kami svoj ateizam temelji samo na neprihvatanju istočnog grijeha. Neko ko svoju vjeru odbaci kad shvati da u ratovima i epidemijama stradavaju i nevina dječica, nikad nije ni bio pravi hrišćanin.

Ali ateizam i diktat humanitarnog angažmana, iako čine knjigu više programatskom, a manje umjetničkom, ne smetaju toliko. Upao mi je u oči dio u kome onaj stari bolesnik (onaj što stalno kuva grašak) objašnjava svoje gađenje konceptom smrtne kazne. Taj dio nema mnogo veze sa ostatkom knjige i čini se da ga je pisac ubacio samo da pojača svoj neknjiževni abolicionistički angažman.

Inače, jeste li primijetili da na jednom mjestu u prvom dijelu knjige kaže kako svi u gradu prate po novinama slučaj nekog trgovačkog pomoćnika koji je ubio Arapina? To je jasna aluzija na Stranca i pisac vjerovatno želi da ukaže na idejno jedinstvo dvije knjige.
 
I ja sam ateista, ali uvijek mi je drago kad porazgovaram sa nekim vjernikom koji zaista shvata kompleksnost hrišćanskog vjerovanja i uvažava težinu i odgovornost vjerovanja u hrišćanskog Boga. Zato mi malo naivno djeluje što Kami svoj ateizam temelji samo na neprihvatanju istočnog grijeha. Neko ko svoju vjeru odbaci kad shvati da u ratovima i epidemijama stradavaju i nevina dječica, nikad nije ni bio pravi hrišćanin.

Ali ateizam i diktat humanitarnog angažmana, iako čine knjigu više programatskom, a manje umjetničkom, ne smetaju toliko. Upao mi je u oči dio u kome onaj stari bolesnik (onaj što stalno kuva grašak) objašnjava svoje gađenje konceptom smrtne kazne. Taj dio nema mnogo veze sa ostatkom knjige i čini se da ga je pisac ubacio samo da pojača svoj neknjiževni abolicionistički angažman.

Inače, jeste li primijetili da na jednom mjestu u prvom dijelu knjige kaže kako svi u gradu prate po novinama slučaj nekog trgovačkog pomoćnika koji je ubio Arapina? To je jasna aluzija na Stranca i pisac vjerovatno želi da ukaže na idejno jedinstvo dvije knjige.

Ja sam savrseno drugacije razumela ovo boldovano. Dijametralno suprotno od tebe. Hajde da sacekamo da Rada kaze kako je ona to razumela, a onda cu ja da ti
saspem sve u lice:D
 

Back
Top