"Čiko, sve su mi ubili "

Nina

Zlatna tastatura
Supermoderator
Poruka
389.330
Momčilo Gavrić,imao je jedva 8 godina kada je otišao u rat da osveti svoju porodicu! U avgustu 1914, austrougarski vojnici su činili velike pokolje civilnog stanovništva u kojima je nastradala i porodica Gavrić. Austrougarski vojnici zapalili kuću i počeli ubijati redom članove porodice Gavrić.Mali Momčilo se u tom trenutku upravo vraćao kući, bio je svedok pokolja. “Video sam u svom dvorištu da su napravili pokolj i masakr. Ubili su mi sedmoro braće i sestara i oca i majku. Kad sam video plamen da gore čardak i kuća ja sam stao ispred jednog grma i gledao sam, i kada sam video onu krv, puno dvorište krvi, poklani svi, pobijeni… Ja nisam smeo ni jedne reči da progovorim.
 
594534_7_iff.jpg
 
“Mali Momčilo je ostavši bez najmilijih krenuo na Gučevo da traži srpsku vojsku. Pronašao je Šesti artiljerijski puk Drinske divizije i ispričao šta se dogodilo. Vojnici su istog dana osvetili Gavrićevu porodicu a on je postao vojnik.

“Pitali su me vojnici ‘Šta ćeš ti, bato, ovde?’ ja sam im plačući kaz’o ‘Švabe su mi ubili oca i majku i sedmoro braće i sestara, došao sam da tražim ovde od vas neki top da pobijem onu švapsku žgadiju".

Učestvovao je u Cerskoj i Kolubarskoj bici, albanskoj golgoti, ranjen je na Kajmakčalanu, učestvovao u proboju Solunskog fronta...Mobilisan je pred Aprilski rat 1941. u artiljerijski puk Vojske Kraljevine Jugoslavije u Kolašinu.....
 
Velika dobrotvorka Lejdi Pedžet zvala ga je srpski vitez. Grci su mu postavili zlatnu ploču na Krfu. Francuski predsednik Miteran mu je 1985. dodelio orden, a general Lepardije je rekao: „Šteta što niste bili francuski vojnik, imali biste spomenik na Jelisejskim poljima“. Momčilo Gavrić preminuo je 1993. godine u Beogradu.
 
Za života ponižavan da bi ga se neko setio prekasno. Mnogo ima tragičnih primera poput Momčila Gavrića koji su pali u zaborav. Taj dečak kome su austrougarski vojnici pobili familiju je doživeo da ga u Kraljevini Jugoslaviji bivši neprijatelji hapse i ponižavaju. I posle drugog rata hapšen.
 
Za života ponižavan da bi ga se neko setio prekasno. Mnogo ima tragičnih primera poput Momčila Gavrića koji su pali u zaborav. Taj dečak kome su austrougarski vojnici pobili familiju je doživeo da ga u Kraljevini Jugoslaviji bivši neprijatelji hapse i ponižavaju. I posle drugog rata hapšen.
komunjarska bagra je najvise mrzela veterane iz velikog rata. to im je bio trn u oku
 
komunjarska bagra je najvise mrzela veterane iz velikog rata. to im je bio trn u oku
Ma nije se ni Kraljevina proslavila prema veteranima ni prema njemu lično. Njemu su za života više počasti odali stranci nego naši ljudi. Posle rata pomoć je kao ratno siroče dobio od inostranstva. Da smo narod koji poštuje svoje patnje umesto spomenike vladarima i političarima podizali bi ovakvim ljudima u znak sećanja na njihova dela i patnje njihove generacije. Više ga stranci slavili i pomagali za života i odavali mu počasti.
 
Ma nije se ni Kraljevina proslavila prema veteranima ni prema njemu lično. Njemu su za života više počasti odali stranci nego naši ljudi. Posle rata pomoć je kao ratno siroče dobio od inostranstva. Da smo narod koji poštuje svoje patnje umesto spomenike vladarima i političarima podizali bi ovakvim ljudima u znak sećanja na njihova dela i patnje njihove generacije. Više ga stranci slavili i pomagali za života i odavali mu počasti.
sve stoji sto si napisao...
 
Mi imamo trg Nikoli Pašiću koji je bio spletkaroš i čiji sin je trošio 500.000 tadašnjih dinara mesečno u Parizu dok je u isto vreme jedan Momčilo kao dete gledao dok mu ubijaju porodicu a zatim pratio vojsku čitav rat. Koja časna dela i patnja jednog Pašića i grugog političara ili vladara mogu da se mere sa Gavrićevim? Mi ljudima koji nam stvaraju problem u čast dajemo trgove, ulice, nazive škola i ustanova. Barem u 90% situacija odali smo počast ljudima koji je nisu zaslužili.
 
Poslednja izmena:
trebao je apis pasica da krkne jos 1905te

to mu zameram
Apisu se celo njegovo postojanje i delovanje da zameriti. Izuzetno negativna ličnost koja je svojim delovanjem nanela mnogo zla. Šteta sto je osuđen za izmisljen plan atentata na onog nepomenika regenta a ne za svoja prava zlodela. Nije ni čudo što su ga komunisti rehabilitovali i počeli o njemu da prave mitove. Apis i Pera "Kapija" su spletkama i zaverama razorili srpsku slogu i interese kao retko koje ličnosti tog doba a i kasnijih.
 
komunisti su bili prirodna reakcija na dogadjaje u svetu

njihovo pojavljivanje je bilo neminovno
Da, ali u društvima koja su bila stabilna sa stabilnim vlastima oni nisu uspeli ništa. Naše društvo od 1903 ulazi u žestoku unutrašnju krizu koja je sa novim faktorima pojačana od 1918 godine. Takvo društvo nije izbacivalo u prvi plan zaslužne i sposobne nego isključivo zaverenike, korumpirane i nesposobne ali podobne. Plodno tlo je potrebno da bi ideologije poput komunizma ili nacizma uzele maha. Istočna evropa je pala pod komunizam oružijem Sovjeta i okupacijom a jedino su komunisti u Jugoslaviji došli na vlast i iskočili u prvi plan pre svega zbog katastrofalnih predratih političkih podela i lose unutrasnje politike. Tokom samog rata ni jedna druga opcija nije imala kapaciteta da stvori adekvatan pokret otpora koji bi pre svega spasao srpski narod da padne šaka komunistima. Takodje nesposobna vlada u egzilu nije gotovo ništa uradila za vreme rata da pomogne adekvatno antikomunistički pokret otpora koji bi imao blisku saradnju sa zapadom. Četnički pokret Draže Mihajlovića nije zadovoljio svojim delovanjem na terenu. Sama vlada u emigraciji se nije na vreme odrekla Jugoslovenstva koje je kočilo bilo kakvo delovanje niti je ista imala dodira sa realnošću i narodom i pre rata. Mi smo 1941 doživeli nacionalni kolaps. Sve loše politike od 1903 su dosle na naplatu te 1941 godine.
 

Back
Top