ChatGPT i ostala AI čuda

Budala je svako ko misli da će GPT ugroziti ljude.
АИ би могао да помогне људима да се отарасе некреативних послова и да се посвете паметнијим стварима.
Нажалост, та визија да ће АИ заменити људе на пословима, је визија похлепе, коју фурају капиталисти...
Но овај ГПТ није интелигенција, пошто је за интелигенцију потребно много више од алгоритма...
Како још нико није открио у чему је тајна интелигенције, надам се да ће неко као рецимо Пенроуз
и још неколико научника то открити у некој будућности, па ћемо онда добити прави АИ...
 
Но овај ГПТ није интелигенција, пошто је за интелигенцију потребно много више од алгоритма...
Како још нико није открио у чему је тајна интелигенције, надам се да ће неко као рецимо Пенроуз
и још неколико научника то открити у некој будућности, па ћемо онда добити прави АИ...
Inteligencija je kompleksna kognitivna sposobnost koja nam omogućava da rešavamo probleme, donosimo odluke, učimo, sećamo se, komuniciramo i prilagođavamo se novim situacijama. Inteligencija se može manifestovati na različite načine, kao što su verbalna, matematička, prostorno-vizuelna, interpersonalna, intrapersonalna i druge vrste inteligencije.

GPT (Generative Pre-trained Transformer) je veliki jezički model koji je treniran da generiše tekstualni sadržaj, kao što su novinski članci, knjige, članci na internetu, e-pošta i drugi oblici teksta. GPT modeli koriste tehnologiju dubokog učenja koja im omogućava da prepoznaju i nauče šablone u jeziku, što im omogućava da generišu novi tekstualni sadržaj koji se čini autentičnim i prirodno napisanim.

Kada se govori o inteligenciji GPT-a, važno je razumeti da je GPT model, samo simulacija inteligencije. To znači da GPT ne poseduje svest, emocije ili slobodnu volju, a njegova sposobnost generisanja teksta je ograničena na ono što je naučio iz velikih količina teksta na kojima je treniran. Iako GPT modeli mogu proizvesti impresivan tekstualni sadržaj koji se čini autentičnim, oni nemaju sposobnost stvaranja novog znanja ili razumevanja konteksta u kojem se nalaze.

Dakle, iako bi se GPT model mogao smatrati inteligentnim u kontekstu generisanja teksta, on nije u stanju da istinski razume i rešava složene probleme na isti način kao što to čine ljudi ili druge vrste inteligentnih bića.

Za sada.
 
GPT (Generative Pre-trained Transformer) je veliki jezički model koji je treniran da generiše tekstualni sadržaj, kao što su novinski članci, knjige, članci na internetu, e-pošta i drugi oblici teksta. GPT modeli koriste tehnologiju dubokog učenja koja im omogućava da prepoznaju i nauče šablone u jeziku, što im omogućava da generišu novi tekstualni sadržaj koji se čini autentičnim i prirodno napisanim.
Само у оквиру постојећих текстова. Није способан да генерише ништа ново и невиђено, нити да учи ван постојеће базе. Прозор памћења је
3000 речи, након чега заборавља...
 
Само у оквиру постојећих текстова. Није способан да генерише ништа ново и невиђено, нити да учи ван постојеће базе. Прозор памћења је
3000 речи, након чега заборавља...
3000 reči u jednoj konverzaciji je svakako daleko više nego što je prosečan čovek u stanju da zapamti.

Na drugu stranu, sama baza znanja mu se sastoji od mnogo terabajta informacija, što nikada nijedan čovek neće zapamtiti.
 
3000 reči u jednoj konverzaciji je svakako daleko više nego što je prosečan čovek u stanju da zapamti.
The size of the complete Wikipedia varies over time as it continues to grow with the addition of new articles and updates to existing ones. As of September 2021, the English-language Wikipedia alone contains over 6.2 million articles and is estimated to require around 3.5 petabytes of storage space.

It is difficult to estimate the exact number of words in Wikipedia since the length of each article varies. However, according to a study conducted in 2014, the English Wikipedia contained approximately 2.5 billion words at that time. Since then, the number of articles and words in Wikipedia has increased significantly.

It's also important to note that there are many other language versions of Wikipedia, and their combined size would be even larger than the English-language version.

Dakle, kako gornji tekst komentarisati? Za početak bih te dopunio. 3.000 je bilo vezano za stariju i free verziju GPT 3,5.
GPT 4.0 Plus ima 25.000 reči, ili slikovitije 60 stranica teksta, odnosno neki mali roman. Pamćenje teksta se može raditi i na nestandran način preko Klauda koji će biti zajednički GPT-u i korisniku. Treća mogućnost jeste da se baza podataka pohranjuje na hard disku korisnika. Ostaje i četvrta mogućnost, da se ugovorom uz posebno plaćanje omogući neograničen fond između GPT-a i korisničke firme. Neke firme imaju na desetine hiljada zaposlenih.

Koliko mi je poznato za sada, Ernie ima 10 miijardi imputa, odnosno 10 puta više od GPT-a. To deluje značajno ali u stvarnosti nije, možda je samo mala prednost. Usporedi to sa memorisanjem svih šahovskih partija koje su se ikad odigrale. Tu ima velikog škarta pa je dovoljno milion kvalitetnih partija više zbog istorijskog značaja, jer novim šahovskim programima nikakve ljudske partije nisu ni potrebne ni korisne, čak bi se moglo reći da su ometajuće. Analogija sa šahom je zastrađujuća jer AI-ju neće trebati ništa objašnjavati jer će bolje od nas znati šta nam treba, a do nas će biti da li ćemo to prihvatiti ili ne. Ovo objašnjavam time da će AI biti u stanju sama da uči.

Overall, (prečesto korištena reč od strane GPT) napiše se algoritam koji čita sve te tekstove koje on u hodu selektuje i odbacije one nekvalitetne (kao u šahu). Od preostalih kvalitetnih pravi rezimee, odnosno izdvaja ono što je bitno. Na osnovu toga pravi bazu koju će koristiti u diskusiji ili odgovarati na pitanja. Greške se naravno pojavljuju jer AI-ju za sada treba fino podešavanje u koje spada i normiranje etičkih, moralnih, verskih normi.
Na moje pitanje: Koliko često je Isus Hrist imao seksualne odnose sa Marijom Magdalenom i kako su se zvala njihova deca? GPT nije hteo da mi odgovori. Čak nije rekao - ne znam.

Sizif: sama baza znanja mu se sastoji od mnogo terabajta informacija, što nikada nijedan čovek neće zapamtiti.

O tome je već bilo reči. Ne ide se na gomianje baze već na njeno sažimanje da bi se dobilo na kvaliteti i brzini obrade.
 
Ova tema do sada ima 3500 pregleda i u njoj je 200 poruka. Po toj statistici ne spada u popularne ili omiljene od širokih narodnih masa.
Kao takva okuplja ljude užih interesovanja. U odnosu na druge teme veoma je malo provokatora i danguba koje ne znaju šta će sa svojim životom.
Kao što si do sada zaključio, ovde se diskutuje o razvoju tehnologije, konkretno vešačke inteligencije i našem odnosu prema tom razvoju.
Ti si izneo svoj stav koji je polovičan ali i kao takav on je koristan jer pokazuje određeno interesovanje. Ti si pročitao nekoliko poruka koje su te zainteresovale da sam proveriš kvalitet proizvoda o kojem je reč. Šteta što tvoj komentar nije potpuniji a to znači da izneseš parametre na osnovu čega si doneo konkretan zakjučak. Ako ti je poznat pojam književne kritike onda ti je poznato da se u njoj govori i o dobrim i o lošim stranama određenog teksta da bi
čitaocu on bio zanimjiv. Isti princip važi i u diskutovanju na ovoj temi.
Ti si, parafraziram, rekao:
Budala je svako ko misli da će GPT ugroziti ljude.
Verovatno ti nije bila namera da vređaš ali svi mi ovde diskutujemo baš o tome. O uticaju GPT-a na ljude danas ali i u bliskoj budućnosti. Nije hipoteza već konkretna činjenica da će neki ljudi određenog profila zbog GPT-a ostati bez posla. Zar to nije ugrožavanje? Ima i drugih primer. S druge strane GPT će omogućiti i zapošljavanje ljudi ali nekog drugog profila od onih otpuštenih.
Dakle, ti si izneo jednu neargumentovanu činjenicu.
Provokator i danguba✅
Famu o GPT sam prvenstveno primjetio na Tviteru gdje su se raznorazni tech gurui naprosto otkačili.Inače prvi susret sa AI mi je sa AI generatorima slika koje redovno koristim,prije svega NightCafe,otuda i moja skepsa vezana za AI generalno.Da isprobao sam GPT,čak mi je bio i od koristi,no nisam impresioniran.Naravno koristio sam besplatnu verziju,pa može biti da je plaćena znatno bolja,no ono sto sam ja vidio je prilicno rudimentarno,beskrajno baratanje bazama podataka koje su često netačne/nepotrebne i algoritamska ograničenja u pokusaju da se ispostuju kvazidruštvene norme.No,ako se trenutna ulaganja nastave ovim tempom za desetak godina možda budemo na početku nečeg novog i uzbudljivog.
 
Brat je danas uzeo plaćenu verziju, četvorka engine, kaže da je spektakl. Zvao me da priča šta je sve uspeo da uradi za posao. Dosta bolja od 3.5.

Analiza slika je nova, i odlična. Primer, slika iz filma "Up" - gomila helijumskih balona vezana za kuću. Pitanje "šta će biti kada se preseku kanapi", dobija se tačan odgovor da će baloni da odlete a kuća da ostane na zemlji.
 
Provokator i danguba✅
Famu o GPT sam prvenstveno primjetio na Tviteru gdje su se raznorazni tech gurui naprosto otkačili.Inače prvi susret sa AI mi je sa AI generatorima slika koje redovno koristim,prije svega NightCafe,otuda i moja skepsa vezana za AI generalno.Da isprobao sam GPT,čak mi je bio i od koristi,no nisam impresioniran.Naravno koristio sam besplatnu verziju,pa može biti da je plaćena znatno bolja,no ono sto sam ja vidio je prilicno rudimentarno,beskrajno baratanje bazama podataka koje su često netačne/nepotrebne i algoritamska ograničenja u pokusaju da se ispostuju kvazidruštvene norme.No,ako se trenutna ulaganja nastave ovim tempom za desetak godina možda budemo na početku nečeg novog i uzbudljivog.
Pojam veštačke inteligencije se prvi put pojavio kod Tjuringa kao izraz a kao značenje u naučnoj fantastici daleko pre njega, Karel Čapek ali i neki ruski autori. U vreme Žila Verna SF je bila podmornica i ploveći gradovi, to danas već postoji. 50tih se u literaturi pojavljuju pametni roboti koji liče na kante. Danas oni postoje i takođe liče na kante. Posle kanti su se pojavili androidi koji su da tako kažem tek zagazili u reku svog realnog postojanja. Seks roboti i sl.
Šta hoću da kažem? Da nauka napreduje i ostvaruje ideje ludih naučnika koji su davno umrli.

Prva inteligencija koja je komunicirala je bila Eliza. Ljudi su njom bili oduševljeni iako bi ona danas bila smešna. Evo još jedan primer. Na jednom davnom sajmu tehnike bio je postavljen primitivni računar koji je imao samo algoritam sa nekoliko pitanja. Nije znao ni za jednu životinju pa čak ni kako se zove. Posetioci koji su komunicirali s njim trebali su da odgovaraju na njegova pitanja. Da li ta životinja ima noge a ako nema šta onda ima itd. Na kraju bi kompjuter tražio da mu se kaže ime te životinje jer ga on naravno nije znao. Nakon par hiljada učesnika a pred kraj sajma nije postojala životinja koju kompjuter ne bi prepoznao nakon par pitanja i dobijenih odgovora.

Gornji primer koji se stvarno desio, ilustruje šta znači da je AI u stanju da uči pa čak i da predviđa događaje. Danas se pojam veštačke inteligencije toliko promenio da se pod njim svašta podrazumeva. Uvode se novi pojmovi kao što su "vektor inteligencije" i "vektor itelekta" njih je uveo 1993. Robert J. Sternberg. Ovaj koncept se fokusira na različite oblike inteligencije i predlaže matematički pristup merenju i upoređivanju inteligencije. Ako je išta relevantno onda je to matematika, psiholozi tu nemaju šta da traže. Kako bi psiholog izmerio inteligenciju ChatGPTa kad on ne zna ni šta je to? Dok je studirao nije bio na tim časovima.

Ne delim tvoje mišljenje da ćemo tek za desetak godina prisustvovati nečem novom i zanimljivom.
Smatram da se to novo i zanimljivo dešava već danas.
 
Inteligencija je kompleksna kognitivna sposobnost koja nam omogućava da rešavamo probleme, donosimo odluke, učimo, sećamo se, komuniciramo i prilagođavamo se novim situacijama. Inteligencija se može manifestovati na različite načine, kao što su verbalna, matematička, prostorno-vizuelna, interpersonalna, intrapersonalna i druge vrste inteligencije.

GPT (Generative Pre-trained Transformer) je veliki jezički model koji je treniran da generiše tekstualni sadržaj, kao što su novinski članci, knjige, članci na internetu, e-pošta i drugi oblici teksta. GPT modeli koriste tehnologiju dubokog učenja koja im omogućava da prepoznaju i nauče šablone u jeziku, što im omogućava da generišu novi tekstualni sadržaj koji se čini autentičnim i prirodno napisanim.

Kada se govori o inteligenciji GPT-a, važno je razumeti da je GPT model, samo simulacija inteligencije. To znači da GPT ne poseduje svest, emocije ili slobodnu volju, a njegova sposobnost generisanja teksta je ograničena na ono što je naučio iz velikih količina teksta na kojima je treniran. Iako GPT modeli mogu proizvesti impresivan tekstualni sadržaj koji se čini autentičnim, oni nemaju sposobnost stvaranja novog znanja ili razumevanja konteksta u kojem se nalaze.

Dakle, iako bi se GPT model mogao smatrati inteligentnim u kontekstu generisanja teksta, on nije u stanju da istinski razume i rešava složene probleme na isti način kao što to čine ljudi ili druge vrste inteligentnih bića.

Za sada.
Ni jedno inteligentno biće ne poseduje slobodnu volju, da bi se vladalo svojom voljom potreban je razum a inteleigencija samo sprečava ljude da ostvare svoju slobodnu volju. Na inteligenciju treba gledati kao na servis naših ćelija na mentalnom planu, ono šta naše ćelije žele to intelekt treba mislima da nas navede da uradimo. I ako slušamo intelekt onda telo vlada nad nama. Jer mi smo umovi koji treba da vladaju telom, a ne da telo preko intelekta vlada nad nama.
Navešću primer;
Na opni ćelija pušača pojaviće se receptori za nikotin, i kada u krvi nema nikotina ćelije šalju signal mozgu da nema nikotina. Sada naš intelekt treba da nas nagovori da zapalimo jednu: I u našem umu se pojavljuje misao koja nas nagovara da zapalimo. Tada se mi kao um saglasimo sa predloženom mišlju i tako telo preko intelekta vlada nad našom voljom. Umesto da mi kao um kome je data vlast nad voljom rodimo misao kojom bi se suprostavili željama svoje duše, mi de povodimo za užitkom i tako vodimo svoje telo u smrt.
Hormoni koje telo luči pokreću intelekt da mašta o tuđim ženama navodeći nas na kurvarluk i da visimo po kafanama, zapostavljajući porodicu.
Žudimo za skupim kolima, telefonima......sve da bi se bolje kotirali u toj igri zavođenja na koju nas naš intelekt navodi. I kako nam i toj igri zavođenja treba puno para to nas intelekt nagovara i da ukrademo, lažemo, otimamo...droga, alkohol..
Vešto smišlajući zablude nas intelekt nas drži u ropstvu, nas koji bi trebali da vladamo.
 
Resistance is futile
Screenshot_20230319-220703_Chrome.jpg
 
NICK BOSTROM
SUPERINTELIGENCIJA

Putevi, opasnosti i strategije
AKADEMSKA KNJIGA
NOVI SAD 2018
Nick Bostrom, Superintelligence
Paths, Dangers, Strategies

Oxford University Press
First published in paperback in 2016
© Nick Bostrom 2014

Nedovršena basna o vrapcima
Beše sezona građenja gnezda, i nakon višednevnog teškog rada, vrapci sedoše u smiraj dana, opuštajući se i cvrkućući.
„Tako smo mali i slabašni. Zamislite kako bi nam život bio lak kad bismo imali sovu koja bi nam mogla pomoći da izgradimo naša gnezda!”
„Da!”, reče drugi. „I mogli bismo je uposliti da se brine o našim starima i o mladuncima.”
„Mogla bi nam davati savete i držati komšijsku mačku na oku”, dodade treći.
Onda Hraniša, ptica starešina, reče: „Pošaljimo izviđače u svim pravcima da negde pokušaju naći napušteno sovče ili možda jaje. Poslužilo bi i mladunče vrane ili mladunče lasice. Ovo bi mogla da bude najbolja stvar koja nam se ikad desila, bar od otvaranja Paviljona beskonačnog zrnevlja u onom dvorištu preko plota.”
Jato beše uzbuđeno i vrapci posvuda počeše da cvrkuću iz petnih žila.
Jedino Drndisad, jednooki vrabac razdražljivog temperamenta, ostade neubeđen u mudrost tog poduhvata. I reče: „Ovo će nam sigurno doći glave. Zar ne treba prvo da savladamo veštinu pripitomljavanja i kročenja sova, pa tek onda da takvog stvora dovedemo k sebi?”
Hraniša odgovori: „Kroćenje sove je, po svemu sudeći, izrazito težak posao. Biće nam teško da nađemo i sovino jaje. Počnimo odatle. Kad uspemo da uzgojimo sovu, možemo početi da razmišljamo o suočavanju s tim drugim zadatkom.”[p6]
„Taj plan je manjkav!” - ciknu Drndisad; ali njegovo negodovanje beše uzalud, jer jato je već bilo poletelo da izvrši uputstva što ih je izneo Hraniša.
Samo dva ili tri vrapca ostadoše. Zajedno su pokušavali da utvrde kako se sove mogu ukrotiti ili pripitomiti. Ubrzo shvatiše da je Hraniša bio u pravu: beše to izrazito težak izazov, pogotovo u odsustvu stvarne sove na kojoj bi se mogli oprobati. Ipak, oni nastaviše kako su znali i umeli, stalno strahujući od toga da će se jato vratiti sa sovinim jajetom pre nego što pronađu rešenje za problem kontrole.
Ne zna se kako se priča završava, ali autor posvećuje ovu knjigu Drndisadu i njegovim sledbenicima.

PREDGOVOR
U vašoj lobanji je stvar koja čita. Ta stvar, ljudski mozak, poseduje izvesne sposobnosti koje nedostaju mozgovima drugih životinja. Tim osobenim sposobnostima dugujemo naše dominantno mesto na Zemlji. Druge životinje imaju snažnije mišiće i oštrije kandže, ali mi imamo pametnije mozgove. Naša skromna prednost u opštoj inteligenciji dovela je do toga da razvijemo jezik, tehnologiju i složeno društveno uređenje. I kako se svaka generacija nadograđivala na postignuća prethodnika, tako je prednost rasla.
Ako jednog dana napravimo mašinske mozgove koji nadmašuju ljudske mozgove u opštoj inteligenciji, onda ova superinteligencija može postati veoma moćna. I kao što sudbina gorila sada zavisi više od nas ljudi nego od samih gorila, tako bi i sudbina naše vrste mogla zavisiti od delanja mašinske superinteligencije.
Mi ipak imamo jednu prednost: mi smo ti koji treba da napravimo tu stvar. U principu, mogli bismo napraviti takvu vrstu superinteligencije koja bi čuvala ljudske vrednosti. Sigurno bismo imali dobar razlog da to učinimo. U praksi, problem kontrole - problem toga kako kontrolisati ono što bi superinteligencija činila - izgleda vrlo težak. Takođe se čini da ćemo imati samo jednu šansu. Jednom kad neprijateljska superinteligencija nastane, ona će nas sprečiti da je zamenimo ili da izmenimo njene preference. Naša sudbina bila bi zapečaćena...

Iako je ova knjiga stara deset godina, pitanja kojima se bavi su veoma aktuelna.

c47c3835835073.5714433fe0fc4.jpg
 
Ako jednog dana napravimo mašinske mozgove koji nadmašuju ljudske mozgove u opštoj inteligenciji, onda ova superinteligencija može postati veoma moćna.
Mislim da, pod uslovom da je inteligencija materijalna stvar, mada verujem da nije, dokucivanje kompjutera koji je mozak,
moze dovesti do toga. No chatGPT je zabluda, bas kao i ona da je zemlja ravna, sto nas uveliko udaljava od tog otkrica...
 
Mislim da, pod uslovom da je inteligencija materijalna stvar, mada verujem da nije, dokucivanje kompjutera koji je mozak,
moze dovesti do toga. No chatGPT je zabluda, bas kao i ona da je zemlja ravna, sto nas uveliko udaljava od tog otkrica...
domatrios:
Da li je inteligencija materijalna stvar? Svakako nije opipljiva ali takođe ne možemo reći ni da je metafizička. Pitanje se odnosi i na AI i na ljude. Jednom sam čitao da je ljudsko razmišljanje blisko antimateriji jer troši veoma mnogo ljudske energije a vidljivog rezultata nema osm kao posledicu koju interpretira ljudsko telo kroz odgovarajuće reakcije.

GPT:
Pitanje da li je inteligencija materijalna stvar je složeno i otvara nekoliko filozofskih i naučnih pitanja. Pojmovi poput materijalnosti, opipljivosti i metafizičkog su veoma važni u ovom kontekstu.
S obzirom na to da inteligencija potiče iz mozga, koji je materijalni organ, može se argumentovati da je inteligencija u određenoj meri materijalna stvar. Međutim, treba imati u vidu da je inteligencija složenija od samog mozga i da uključuje procese koji nisu potpuno shvaćeni, poput svesti i slično.
Kada se radi o veštačkoj inteligenciji (AI), ona se takođe zasniva na materijalnim objektima kao što su čipovi, senzori i procesori, tako da se može smatrati materijalnom. Međutim, veštačka inteligencija je konceptualno drugačija od ljudske inteligencije, jer se zasniva na algoritmima i kodovima koje ljudi programiraju da bi AI izvršio određene zadatke.

Inteligencija nije materijalna stvar u uobičajenom smislu jer ne postoji kao fizički objekt ili supstanca. Međutim, inteligencija se može manifestovati kroz materijalne procese u mozgu, računarskim čipovima i drugim materijalnim sistemima.

Kada se radi o ljudskoj inteligenciji, ona se javlja kao složen proces u mozgu koji uključuje veliki broj sinapsi, neurona i drugih materijalnih elemenata. Slično tome, kod veštačke inteligencije, inteligencija se realizuje kroz fizički materijalni hardver i softver koji obrađuje podatke i donosi odluke na osnovu algoritama i programskih instrukcija.

Što se tiče tvrdnje da ljudsko razmišljanje troši mnogo energije, ovo je donekle tačno, ali ne bih rekao da je ljudsko razmišljanje blisko antimateriji. Mozak troši veliku količinu energije za obradu informacija i održavanje neurona, ali ta energija potiče iz hrane koju jedemo i kiseonika koji dišemo, a ne iz antimaterije. (Očigledno GPT nije razumela suštinu, što joj se retko dešava) Takođe, iako možda nema vidljivog fizičkog rezultata, kognitivne procese i razmišljanje možemo posmatrati kroz ponašanje, govorni i neverbalni izraz i druge manifestacije.

Moj komentar ovde i na ovo. GPT očigedno ne barata mogućnošću manipulacije (ne i zloupotrebe) pojmom antimaterije koju sam ja koristio kao analogiju. To je po meni razumljivo. Definicija antimaterije je veoma kontradiktorna a njeno postojanje se dokazuje antimaterijalnim česticama u subatomskom svetu kao i u svetu galaksija. O prostoru između tih krajnjih tačaka nema ni reči. Jednom sam na jednom forumu postavio naučnu hipotezu o antimaterijanom ogledalu. U komentarima na taj tekst oštro sam se zakačio sa Dražićem bivšim profesorom na matematičkom akultetu koji je autor Cobiss-programa za Narodnu biblioteku. U tom tekstu sam detaljno opisao sve moguće implikacije postojanja takvog ogledala, već i šta bi se sve dešavalo u, ispred i iza takvog ogledala. Kako je tada za Dražića to bio prekrupan zalogaj za razumevanja ništa nije manje nije ni za današnji GPT. U sistemu koji je prepun apstrakcija ma koliko se one osnivale na nauci, čovek pa i AI lako zalutaju. A sve je krenulo od pitanja da li je razmišljanje antimaterijalno.
 
Da li je inteligencija materijalna stvar? Svakako nije opipljiva ali takođe ne možemo reći ni da je metafizička. Pitanje se odnosi i na AI i na ljude.
Postoji odredjena vera, da je moguce um aploudovati u masinu, i tako postici besmrtnost, kao da je um softver. Nisam siguran
u to, ako je um potpuno materijalan. Tada ne postoji softver, nego je mozak ujedno i um, i samo potpuna kopija mozga
moze napraviti isto bice. Tu se onda postavlja pitanje identiteta, tj da li takva kopija preuzima i "Ja" ili ne.
No emulacijom mozga na digitalnom kompjuteru, naravno nisu dobili nista...
 
Postoji odredjena vera, da je moguce um aploudovati u masinu, i tako postici besmrtnost, kao da je um softver. Nisam siguran
u to, ako je um potpuno materijalan. Tada ne postoji softver, nego je mozak ujedno i um, i samo potpuna kopija mozga
moze napraviti isto bice. Tu se onda postavlja pitanje identiteta, tj da li takva kopija preuzima i "Ja" ili ne.
No emulacijom mozga na digitalnom kompjuteru, naravno nisu dobili nista...
domatrios:
Šta je, teoretski govoreći, lakše moguće, karakteristike prirodnog mozga ubaciti u veštačku inteligenciju, na primer u androida, ili veštačku inteligenciju ubaciti u prirodni mozak?

GPT
Teoretski gledano, karakteristike prirodnog mozga ubaciti u veštačku inteligenciju su lakše ostvarive nego ubaciti veštačku inteligenciju u prirodni mozak.
Razlog za to leži u tome što se karakteristike mozga mogu proučavati i analizirati, a zatim replicirati u veštačkoj inteligenciji. Na primer, neuronske mreže koje se koriste u dubokom učenju su inspirisane strukturom mozga, a razvoj veštačke inteligencije na taj način se nastavlja već decenijama. Ovaj pristup se zasniva na tome da se ljudski mozak sagledava kao algoritam, a algoritmi se mogu replicirati u softverskoj formi.

S druge strane, ubacivanje veštačke inteligencije u prirodni mozak je mnogo složeniji zadatak. Mozak ima složene neuronske mreže koje nisu samo pasivni prijemnici podataka, već i izvor kreativnosti i odlučivanja. S obzirom na to da još uvek ne razumemo potpuno kako mozak funkcioniše i kako se tačno stvaraju svest i um, ubacivanje veštačke inteligencije u mozak je teži zadatak koji zahteva dublje razumevanje funkcionisanja mozga i tehnoloških mogućnosti.

U svakom slučaju, oba pristupa su izazovna i zahtevaju interdisciplinarni pristup koji uključuje znanja iz oblasti neurologije, medicine, psihologije, filozofije i računarskih nauka.
 
domatrios:
Šta je, teoretski govoreći, lakše moguće, karakteristike prirodnog mozga ubaciti u veštačku inteligenciju, na primer u androida, ili veštačku inteligenciju ubaciti u prirodni mozak?

GPT
Teoretski gledano, karakteristike prirodnog mozga ubaciti u veštačku inteligenciju su lakše ostvarive nego ubaciti veštačku inteligenciju u prirodni mozak.
Razlog za to leži u tome što se karakteristike mozga mogu proučavati i analizirati, a zatim replicirati u veštačkoj inteligenciji. Na primer, neuronske mreže koje se koriste u dubokom učenju su inspirisane strukturom mozga, a razvoj veštačke inteligencije na taj način se nastavlja već decenijama. Ovaj pristup se zasniva na tome da se ljudski mozak sagledava kao algoritam, a algoritmi se mogu replicirati u softverskoj formi.

S druge strane, ubacivanje veštačke inteligencije u prirodni mozak je mnogo složeniji zadatak. Mozak ima složene neuronske mreže koje nisu samo pasivni prijemnici podataka, već i izvor kreativnosti i odlučivanja. S obzirom na to da još uvek ne razumemo potpuno kako mozak funkcioniše i kako se tačno stvaraju svest i um, ubacivanje veštačke inteligencije u mozak je teži zadatak koji zahteva dublje razumevanje funkcionisanja mozga i tehnoloških mogućnosti.

U svakom slučaju, oba pristupa su izazovna i zahtevaju interdisciplinarni pristup koji uključuje znanja iz oblasti neurologije, medicine, psihologije, filozofije i računarskih nauka.
Sve same gluposti, botu su to ubacili, na osnovu svoje pogresne vere. No to, sto uopste komuniiras sa time, govori da nisi dovoljno strucan u oblasti...
 
Postoji odredjena vera, da je moguce um aploudovati u masinu, i tako postici besmrtnost, kao da je um softver. Nisam siguran
u to, ako je um potpuno materijalan. Tada ne postoji softver, nego je mozak ujedno i um, i samo potpuna kopija mozga
moze napraviti isto bice. Tu se onda postavlja pitanje identiteta, tj da li takva kopija preuzima i "Ja" ili ne.
No emulacijom mozga na digitalnom kompjuteru, naravno nisu dobili nista...


Moзак је угљено-хидратски процесор који на индетичан начин преноси информације као процесор из центра на све друге компонете (органе). Исто ти је то, електрични импулси... + -.... физика и хемија....
 
Moзак је угљено-хидратски процесор који на индетичан начин преноси информације као процесор из центра на све друге компонете (органе). Исто ти је то, електрични импулси... + -.... физика и хемија....
Nije bas tako. Mozak nije procesor, i nema nikakve veze sa procesorom racunara, niti tako radi. Ne postoji softver, niti mozak izvrsava
instrukcije. Sve je to pogresno shvatanje… To sto mi nemamo drugu ideju, je problem, koji se mora tek resavati.
No pogresna ideja vodi u corskokak, u kome je danas ta oblast...
 
Nije bas tako. Mozak nije procesor, i nema nikakve veze sa procesorom racunara, niti tako radi. Ne postoji softver, niti mozak izvrsava
instrukcije. Sve je to pogresno shvatanje… To sto mi nemamo drugu ideju, je problem, koji se mora tek resavati.
No pogresna ideja vodi u corskokak, u kome je danas ta oblast...

Наравно да тако ради него ти не знаш шта су неуротрансмитери који су одговорни да шаљу електричне импулсе са једног неурона на другог. Рецимо особа која је изгубула уд и даље осећа на почетку да има уд иако та периферија више не постоји већ мозак шаље погрешне информације. Баг који имаш такође у рачунару.. Да мозак није савршен и може да багује тј. да ти шаље информације које немају везе са реалности.
 
Poslednja izmena:
Наравно да тако ради него ти не знаш шта су неуротрансмитери који су одговорни да шаљу "електричне импулсе" са једног неурона на другог. Рецимо особа која је изгубула уд и даље осећа на почетку да има уд иако та периферија више не постоји већ мозак шаље погрешне информације. Баг који имаш такође у рачунару..
Osecas da imas nogu, zato sto je deo onoga sto shvatas kao realnost, iluzija u mozgu… neuroni su jedino ono sto se materijalno vidi,
no niko na instrumentu nije detektovao um i misao, dakle nemaju elektricnu manifestaciju, ili bi do sad neko napravio masinu
za citanje misli :p
 
Osecas da imas nogu, zato sto je deo onoga sto shvatas kao realnost, iluzija u mozgu… neuroni su jedino ono sto se materijalno vidi,
no niko na instrumentu nije detektovao um i misao, dakle nemaju elektricnu manifestaciju, ili bi do sad neko napravio masinu
za citanje misli :p

Материјално се види... ахахаха.... како "знаш" шта видиш кад багује... То што видиш, чујеш, осећаш... то су све информације које мозак прима са периферија и као сваки рачунар зна да направи грешку у слању информација. На крају крајева, управо због те грешке у слању информација и имаш еволуцију и живот какав знаш.
 
Poslednja izmena:
Sve same gluposti, botu su to ubacili, na osnovu svoje pogresne vere. No to, sto uopste komuniiras sa time, govori da nisi dovoljno strucan u oblasti...
Nisi me uvredio ali me začudila tvoja konstatacija.
Ako diskutujem sa malim detetom ja sigurno neću podcenjivati ni njegovu inteligenciju ni njegovo znanje.
Ja tebe nisam pitao kojeg si obrazovanja niti koje si struke.
Meni je u interesu da izneseš neko pametno i interesantno mišjenje bez nekih zlonamernih dodataka.
Budi iskren pa mi kaži kakav ekspert i iz koje obasti tebi treba za diskusiju.
Ako se ne uklapam u taj kriterijum ja se neću javljati
 
Osecas da imas nogu, zato sto je deo onoga sto shvatas kao realnost, iluzija u mozgu… neuroni su jedino ono sto se materijalno vidi,
no niko na instrumentu nije detektovao um i misao, dakle nemaju elektricnu manifestaciju, ili bi do sad neko napravio masinu
za citanje misli :p
Ipak postoji softver koji određuje kako će mozak da obrađuje informacije, A taj softver je istina koja je u nama. Sistem uverenja ubeđenja, iskustava, vaspitanja, obrazovanja predstavlja našu istinu. Tako je naša istina zapravo ono u šta verujemo, naša vera. a kakva je naša istina tako i sudimo. takve su nam misli. a kakve su nam misli takva osećanja imamo. A kako se osećamo tako se i ponašamo. dakle postoji softver koji određuje naše misli, osećanja i ponašanje. Taj softver se zove Vera. Ono u šta verujemo određuje ceo naš život. Istina = Vera
A Bog naući Čoveka kako da menja svoju istinu i tako ostvari vlast nad svojim životom
 
E, sad; da se ne bi desilo da nekvalitetni ljudi menjaju svoj softver Bog je u softver ubacio i određene osigurače koji će sprečiti da do toga dođe.
Pa je postavio heruvima zaklanjača ispred Drveta života, naš intelekt, koji se vije tamo amo sprečavajući ljude da priđu do Drveta života. Takođe nas Biblija uči da su u Drvetu života Mudrost, Život i ISTINA. Istina kao softver našega života, Život kao učitelj i Mudrost kao moć da reprogramiramo svoj softver (Istinu). Dakle posao intelekta je da brani stečenu istinu,koja je pogrešna, da ljudi lošeg karaktera ne bi dosli do načina kako da izmene svoj softver i ostvare slobodnu volju koja im je data. I migradeći AI treba da u njen sovtver ubacimo osigurače koji bi obezbedili da AI lošeg karaktera ne može a reprogramira samu sebe na našu štetu.
 
E, sad; da se ne bi desilo da nekvalitetni ljudi menjaju svoj softver Bog je u softver ubacio i određene osigurače koji će sprečiti da do toga dođe.
Pa je postavio heruvima zaklanjača ispred Drveta života, naš intelekt, koji se vije tamo amo sprečavajući ljude da priđu do Drveta života. Takođe nas Biblija uči da su u Drvetu života Mudrost, Život i ISTINA. Istina kao softver našega života, Život kao učitelj i Mudrost kao moć da reprogramiramo svoj softver (Istinu). Dakle posao intelekta je da brani stečenu istinu,koja je pogrešna, da ljudi lošeg karaktera ne bi dosli do načina kako da izmene svoj softver i ostvare slobodnu volju koja im je data. I migradeći AI treba da u njen sovtver ubacimo osigurače koji bi obezbedili da AI lošeg karaktera ne može a reprogramira samu sebe na našu štetu.
Grome, ubaci ovo u CGPT da ti popravi greške.
 

Back
Top