Čežnja,žudnja

  • Začetnik teme Začetnik teme Lada
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
Zudnja... Da li se ikad utoli ta zedj? Ponekad mi se cini da svaki odgovor koji pronadjem samo otvori nova polja sa pitanjima.
Nece se umoriti. Tu bitku ne predajem, bar dok ne pronadjem ono za cim tragam.
Duse uvek rastu kroz doticanje, ne postoji drugi nacin. Kvalitet duse je da bude taknuta, rece jednom Tomas Mur. I ja je pustam da biva dodirnuta. Recima kao sto su ove tvoje. Milionima drugih detalja koje cine nas zivot. Hvala Ti.
tumblr_pp7ts5hYsN1tfqi0so1_540[1].jpg
 
ČEŽNJA

Gdje ste?... Ja budan na prozoru stojim
Naslonjen čelom na staklo... Sve spava...
Noć sjajna, kô da po oknima mojim
Polako šušti vaša kosa plava...
U ove čase zvijezdâ i snovâ
U vašu baštu ja sam dolazio;
Mirisao je jorgovan i zova,
I mrki čempres povijô se ti'o.
U ove čase vi ste ruža bili,
Ja leptir bio što na cvijet pada;

Ah, vaše kose, oči, smijeh mili,
I vaše tijelo i ljepota mlada
Opiše mene... Mi bjesmo u raju,
Jabuke slatke berući sa grana...
Dok slavuj pjeva i zvijezde sjaju
I rasipa se miris jorgovana.
No sve je prošlo... Kô jablan bez rose
Sam ginem sada i u čežnji stojim...
Noć, sjajna, kô da svila vaše kose
Polako šušti po oknima mojim.

1905.

ALEKSA ŠANTIĆ
 
Zudnja... Da li se ikad utoli ta zedj? Ponekad mi se cini da svaki odgovor koji pronadjem samo otvori nova polja sa pitanjima.
Nece se umoriti. Tu bitku ne predajem, bar dok ne pronadjem ono za cim tragam.
Duse uvek rastu kroz doticanje, ne postoji drugi nacin. Kvalitet duse je da bude taknuta, rece jednom Tomas Mur. I ja je pustam da biva dodirnuta. Recima kao sto su ove tvoje. Milionima drugih detalja koje cine nas zivot. Hvala Ti.
Pogledajte prilog 682266
из перспективе мушкарца, тешко је концентрисати се на речи поред оваквог визуелног стимуланса... Осим прве. Жудња.
 
Zelim znati mozes li sedeti s boli, mojom ili svojom,
a da se ne pomaknes kako bi je sakrio ili umanjio ili sredio.
Zelim znati mozes li biti s radosti, mojom ili svojom,
mozes li plesati s divljinom i dopustiti da te zanos ispuni do vrhova prstiju,
a da nas ne upozoravas da pazimo, da budemo realni,
da ne zaboravljamo svoja ogranicenja kao ljudska bica
Zelim znati za cime ceznes
i usudis li se sanjati o susretu s onom za kojom tvoje srce zudi.
38569b64feec4e92547791f2c3c91dfa0c3ea431[1].jpg
 
Čežnja

Sanjam da ćeš doći:
jer mirišu noći, a drveće lista,
i novo se cvece svakog jutra rodi;
jer osmesi ljupki igraju po vodi,
i proletnjim nebom sto od sreće blista;
jer pune topole, i kao da hoće
k nebu, pune tople, nabujale žudi;
jer u duši bilja ljubav već se budi,
i mirisnim snegom osulo se voće;
jer zbog tebe čežnje u vazduhu plove;
svu prirodu Gospod za tvoj doček kiti.
Cveće, vode, magle, jablanovi viti,
sve okolo mene čeka te i zove.
Dođi! Snovi moji u gustome roju
tebi lete. Dođi, bez tebe se pati!
Dođi! Sve kraj mene osmeh ce ti dati
i u svemu čežnju opazićeš moju.


Desanka Maksimovic
 
Na pragu predvečerja


Kao da mi je neko zavezao sve
misli u glavi i kao da mi ne da
poleteti pesmom u oblake
Tako sam ranjiva na pragu predvečerja
zbunjenim kišama okupana
buketima čežnje ispunjena
I kad prolije se miris belih
jorgovana u vrtu
Dođe mi vriskom dohvatiti mesec
i ogoliti ljepotu neba
Šutnjom obeshrabriti tvoje pohode
po mojim usnama
Beskrajno dugo stajati na osami
dok mi vetar drhti kroz tijelo
Dopustit ću tvojim koracima
zajedničko trčanje prema zvezdama
Jer želja za tobom uvek je jača
od svih zabrana koje mi rovare u
mislima
97613036_586434418646253_2164236623204581376_n.jpg
 
Čežnja

(Milan Rakić)


Danas cu ti dati, kada vece padne,
u svetlosti skromnoj kandila i sveca,
u cistoti duse moje, nekad jadne,
citavu bujicu proletnjega cveca.

U sobi ce biti sumrak, blag ko tvoje
srce, sumrak stvoren da se dugo sanja.
Na oknima svetlim zabljestace boje
U taj svezi trenut prvoga saznanja…

Sve ce biti lepse, sve draze i vise,
noc koja se spusta, svet sto mirno spava,
dugo mrtvo polje na kome mirise
krzljava i retka u busenju trava.

I tako kraj cveca ostacemo sami…
- Prolice se tada, kao bujne kise,
stidljivi sapati u blazenoj tami,
i reci iz kojih prolece mirise…
 
Zgasnuli smo žutu lampu.
Plavi plašt je pao oko tvoga tijela,
vani šume oblaci i stabla,
vani lete teska bijela krila.
Moje tijelo ispruženo podno tvojih nogu.
Moje ruke svijaju se, žude, mole.
Draga, neka tvoje teške kose
kroz noć zavijore, zavijore...
Kroz noć
kose moje drage duboko šumore
kao more.
A. B. Šimić
3tx5tq2i.jpg
 

Back
Top