Četnički zločini

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Ma... Shta tje nama ustashe, nemci, bugari i ostali? Kad smo sami sebi najveci neprijatelji...
Srbi komunisti ubijali Srbe cetnike i obrnuto...
Mislim da smo dobrim delom krali, klali, streljali i prodavali sami sebe...
Pa.. oni koju su nekada bili Srbi.. a sada su bosnjaci...
Shto se ovih ostalih tiche mogli su i da se samo zavale i da gledaju...
Banalizujem ali...
 
Znaš kako je, nismo svi hrišćani prijatelju...izvini ali tako je...

Мислим да су Хришћани огромне већине на обе стране, а остали ако се не буду могли прилагодити то ће их изоловати и тако ће мало по мало бити присиљени да се држе реда, или да сносе последице својих дела. И данас постоје закони у том погледу у читавој Европи, јер то није само наш проблем, и ако је код нас нанео више штете него код осталих Европљана.
 
Čini mi se da se katolici u Hrvatskoj teško mogu prilagoditi nečem takvom (vidi samo proslavu njihove pobede u "domovinskom ratu"), a ni naši pravoslavci neće skoro moći da zaborave žrtve ustaških pokolja...

То разумем и слажем се, али у чему се онда састоји опрост ако не у опроштају другима за њихове грешке, без разлике да ли су изазване или учињене на неки други начин? Јер сви који греше то чине због тога што мисле да су у праву. Па чак ако су и били у праву, нису имали право да учине таква дела. Зато је опрост потребан, и то важи за обе стране. И тек онда ће се створити услов за нови почетак, макар и под новим околностима. И опрост није заборав, него чин помирења.
 
Poslednja izmena:
То разумем и слажем се, али у чему се онда састоји опрост ако не у опроштају другима за њихове грешке, без разлике да ли су изазване или учињене на неки други начин? Јер сви који греше то чине због тога што мисле да су у праву. Па чак ако су и били у праву, нису имали право да учине таква дела. Зато је опрост потребан, и то важи за обе стране. И тек онда ће се створити услов за нови почетак, макар и под новим околностима. И опрост није заборав, него чин помирења.

Apsolutno se slazem prijatelju, mada nisam iskreni vernik kao ti, nego ateista :rumenko:, ali ipak mi se cini da nijedna od strana nije spremna da prasta...
 
Vidi, Katolicka crkva danas uci decu ( u obdanistu ) "Da su Srbi gori od cigana i da se sa njima ne treba druziti"... Da ti ne spominjem pesmice koje uce.
A sada ti je veronauka posecenija nego ikad (pa ti izvuci naravoucenije sam)...
Ne truju oni samo odrasle jed su vec formirane licnosti, vec decu koja tek dolaze...
Znaci da ce nas vrlo brzo cekati jopet RAT...

Kako da im oprostim, i ko sam ja da im prastam za onolike pokolje. Pa bar da su se iskreno pokajali da priznaju gresku, da oni osude pokolj ne jos smo mi agresori na ljepu njinu.... Probali KOMUNISTI DA OPROSTE AL DA NEZABORAVE al eto ti BLJESAK i OLUJA... Mogu da ih ne mrzim, ali i da hocu da ih mrzim ne bih mogao kao sto oni mrze mene.... Samo zato sto sam SRBIN
 
Apsolutno se slazem prijatelju, mada nisam iskreni vernik kao ti, nego ateista :rumenko:, ali ipak mi se cini da nijedna od strana nije spremna da prasta...

Тога сам свесан и ја. Али ако би повукли парарелу са Албанцима у Србији и Србима у Хрватској, онда би, можда, могли нешто покушати па макар ни не успели. Могли би направити замене становника или измене граница да се бар мало смањи оптерећење непожељних у својој кући. То могу владе, а народ да потврди и верујем да би било успеха. Али за такво нешто потребно је много разума и добрих намера, а то изгледа није особина код ни једних.
 
Međunarodni centri moći, političke, ekonomske, vojne, biraj koje hoćeš, ukoliko ne misliš da sve to nije isto, neće više dozvoliti nikakvu razmenu stanovništva i dalje prekrajanje granica u jugoistočnoj Evropi.
Zakoni koji postoje u Evropi, o kojima si ranije govorio, primenjuju se na ovakvom modelu kakav postoji kod nas na Balkanu, mi već živimo po tim normama, ne možemo se izolovati, izopštiti, pobeći...Ali jedno su evropske norme, ili uopšteno gledano neki civilizacijski tokovi, koje hteli, ne hteli moramo slediti, a drugo je ono što radimo u stvarnosti, kako postupamo, kako razmišljamo.
Niko iz Evrope neće uspeti da "natera" Hrvate da se suoče sa ustaškim zločinima, a ni mi nećemo raščistiti sa četničkim žrtvama, ili žrtvama komunističkog režima nakon rata. Na kraju krajeva ni dan danas ne znamo koliki je broj poginulih u NATO agresiji...
 
Međunarodni centri moći, političke, ekonomske, vojne, biraj koje hoćeš, ukoliko ne misliš da sve to nije isto, neće više dozvoliti nikakvu razmenu stanovništva i dalje prekrajanje granica u jugoistočnoj Evropi.
Zakoni koji postoje u Evropi, o kojima si ranije govorio, primenjuju se na ovakvom modelu kakav postoji kod nas na Balkanu, mi već živimo po tim normama, ne možemo se izolovati, izopštiti, pobeći...Ali jedno su evropske norme, ili uopšteno gledano neki civilizacijski tokovi, koje hteli, ne hteli moramo slediti, a drugo je ono što radimo u stvarnosti, kako postupamo, kako razmišljamo.
Niko iz Evrope neće uspeti da "natera" Hrvate da se suoče sa ustaškim zločinima, a ni mi nećemo raščistiti sa četničkim žrtvama, ili žrtvama komunističkog režima nakon rata. Na kraju krajeva ni dan danas ne znamo koliki je broj poginulih u NATO agresiji...

Моћници целога света не могу ништа ако се Срби и Хрвати сложе да поравнају рачуне на такав начин. Или Срби и Албанци. Ја мислим да је све те проблеме намерно провоцирала Немачка, једино због преседана за кршењем Хелсинског споразума о не промењивости граница.Пре неколико недеља или боље рећи по признавању Косова, покренуто је питање Шлезије, вероватно ће кренути и други проблеми око Пољске Чешке а вероватно и Данцига, или нешто слично. Немци раде за своју корист, а Американцима то одговара за њихов штит, и они ће сигурно подржати сваки такав потез у будућности. У Југославији су Немци и Аустријанци тражили освету и постигли су је. А Американцима је то ишло у корист.
 
Zločini prema zarobljenicima
Likvidacije zarobljenih pripadnika NOVJ vršene su na redovnoj osnovi. Veliki broj četničkih izveštaja o sukobima otvoreno priznaje likvidacije zarobljenika. Na primer,

OBAVEŠTENjE KOMANDANTA MAJEVIČKOG KORPUSA OD 24. DECEMBRA 1943. KOMANDANTIMA SEMBERSKE I MAJEVIČKE BRIGADE:

„...Miloš (Erkić, komandant Tuzlanske brigade) je zarobio 25 partizana, a 24 ubio na licu mesta...“

KNjIGA PRIMLjENIH DEPEŠA ŠTABA DRAŽE MIHAILOVIĆA:

„17. decembra 1943 god. Br. 12.425 od He He (major Radoslav Đurić). Br. 486 od 14-XII-1943. Komandant drugog kosovskog korpusa izveštava: Izdajnika poručnika Radulovića sa njegovom grupom smo razbili.14 Borbu je vodila druga Studenička brigada kod sela Gumništa, gde je ubijen 21 partizan i 9 zarobljenih.“

„Br. 1011 od Bi-Bi (major Radomir Cvetić, komandant Javorskog korpusa). Br. 47 od 21-I-1944. — Po iskazu zarobljenika ovde je bila druga proleterska divizija iz korpusa Peke Dapčevića, koji ima tri divizije. Ovu diviziju sačinjavali: druga Dalmatinska i druga proleterska sa po 800 ljudi i Šumadijska brigada sa 400. Ukupno 2.000. Imaju dosta bacača i automata, ali malo municije. U Negbini pridružilo im se 8 Engleza od Keserovića sa puk. Sajcom i radio stanicom. Poslednji delovi su im u Negbini, a glavnina u Kleki. Mnogo ranjenih pomrlo im u putu. Mi smo zarobili 16 i zaklali bez prekog suda.“

Takođe postoje uputstva i naređenja nadređenih komandi koja nalažu sistematičnost i surovost u likvidaciji zarobljenika
 
Zločini prema medicinskim ustanovama i osoblju
Postoje i primeri uništavanja partizanskih bolnica od strane četnika. Jedan od njih je sledeći:

Od svog jataka iz seoceta Krčana s Plješevice, jugoistočno od Udbine, Obrada Radočaja, saznao je da je u 16 kuća tog sela smješteno oko 90 teških ranjenika. Ti ranjenici su za vrijeme operacije "Morgenštern" bili desetak dana u jami, pod zemljom, s petnaest bolničarki. Djevojke, mahom skojevke, iz Kurjaka i okolnih sela iz podzemne bolnice su ranjenike na rukama prenijele u Krčanu. Grupa partizana — bolnička straža — bdjela je na Trnovoj poljani, čuvajući prilaz Krčani od Lapca preko Kuka i Visuća. Lukica Popović je na to bio upozoren, pa je četnike doveo zaobilaznim putem. Upali su u Krčanu oko 10 sati 2. juna. Zaklali su 36 ranjenih partizana. Žene i starci iz Krčane su na brzinu sakrili 56 ranjenika. Četrnaestogodišnja Pera Radočaj je legla na nekoliko ranjenika, i tako ih spasila. Lukica Popović je znao da je djevojčica bolesna, pa nije izvršio premetačinu. U Krčani su ubijena i dva liječnika, dr Josip Kajfeš i dr Zupe. U kući četničkog špijuna Obrada Radočaja zaklan je teško ranjeni komesar 8. divizije NOVJ Aleksa Backović.

Vojvoda Momčilo je pohvalio Lukicu Popovića, a tri mjeseca kasnije uručio mu je pismeno priznanje o odlikovanju Obilićevom zvijezdom." (Jovo Popović: Pop izdaje)
 
Ratni zločini i zločini protiv čovečnosti prema civilima osumnjičenim za vezu sa drugim vojskama i pokretima

Četnici su primenjivali teror prema civilima kao kaznu za podršku partizanima ili u cilju zastrašivanja radi sprečavanja eventualne podrške partizanima. Teror je često obuhvatao i članove porodica osumnjičenih, a povremeno i decu. Ovakav terenski rad smatrali su neizostavnim delom svoje borbe protiv komunizma ne manje važnim od borbe sa vojnim jedinicama NOVJ. Naročito su smatrali važnim "čišćenje terena" nakon što bi okupatorske jedinice ponovo zauzele neku prethodno oslobođenu teritoriju. Primena terora bila je masovna i regularna. Dva primera iz dokumenata opisuju kako je to izgledalo:

- KNjIGA PRIMLjENIH DEPEŠA ŠTABA DRAŽE MIHAILOVIĆA:

„Br. 13.007 od Georgija, (potpukovnik Milutin Radojević, delegat Draže Mihailovića za područje Jablanice i Toplice) Br. SS 58 od 28 - XII-1943. Zbog toga što srpski izrodi pomažu proletarijatski ološ u pojedinim selima naredio sam uništenje celih porodica, palenje domova i celih sela, tamo, gde partizani nalaze svoja uporišta. Ovako sam naredio zato, što gubimo cvet naših nacionalista zbog izroda našeg roda.“

Koordinatori akcije bili su pukovnik Jevrem Simić - Drška, generalni inspektor četničkih odreda i Nikola Kalabić, komandant Korpusa gorske garde. Nakon što su 26. novembra 1943.potpisali sporazum sa Nemcima o primirju i saradnji na dodeljenim teritorijama, izvršili su koncentraciju jedinica i otpočeli takozvano "čišćenje terena". Na ovu akciju odnosi se sledeće Mihailovićevo naređenje komandantima.

KNjIGA POSLATIH DEPEŠA ŠTABA DRAŽE MIHAILOVIĆA:

„Seged, Kiš (Živan Lazović, komandant Smederevskog korpusa), Ras-Ras (Nikola Kalabić), Dog-Dog i Romel. Naš avalski korpus sa srezovima Grocka, Vračar, Umka spava dubokim snom. Na svim oblastima u neposrednoj blizini Beograda, nakotili su se komunisti i njihovi simpatizeri. Naređuje se komandantima, i to: majoru Mihailu Jovanoviću, kapetanu Lazoviću, kapetanu Nikoli Kalabiću, dalje Komarčeviću i rudničkom korpusu da najenergičnije sa juga na sever... čisteći usput i sve srezove, naročito srez kosmajski, naročito je važno što pre očistiti srezove Grocka i Umka. U isto vreme čestitam čin kapetana Živojinu Lazoviću i Nikoli Kalabiću. Ukaz je izvršio 1. decembra, a biće unapređenja još za zasluge. O preduzetim akcijama izveštavati stalno i ostale.“

Tokom ove akcije pripadnici Smederevskog korpusa pod komandom Živana Lazovića tokom 20. i 21. 12. ubili su 72 civila u selu Vranić, od čega 9 dece između 5 meseci do 12 godina starosti.

Nakon akcije Mihailović šalje depešu u kojoj se osvrće na ovu akciju:

KNjIGA POSLATIH DEPEŠA ŠTABA DRAŽE MIHAILOVIĆA:

„18. januara 1944. pod brojem 546 do 548 za Dob-Dob i Kom-Kom. Strahovita neaktivnost kod starešina avalskog korpusa. Živan Lazović mora da dođe da bi pokazao šta se može da uradi.“
 
Masovni ratni zločini, zločini protiv čovečnosti i zločin genocida prema pripadnicima drugih etničkih skupina
U okviru svojih planova za preuređenje Jugoslavije posle rata, četnici su imali planove etničkog čišćenja određenih oblasti. Ove planove je vrhovna komanda distribuirala potčinjenim komandama u vidu instrukcija




Spontane odmazde

U prvoj fazi ustanka zabeleženi su slučajevi spontanih odmazdi ustanika nad civilima različite etničke i verske pripadnosti. Tako su, na primer, početkom septembra 1941. hercegovački i crnogorski ustanici poubijali su na Berkovićima i Trusini 526 muslimanskih civila iz obližnjih sela svih straosnih dobi. Od toga je 365 bačeno u jamu. (Savo Skoko, Pokolj hercegovačkih Srba '42.)

Ovakvi slučajevi zabeleženi su tokom 1941. i prve polovine 1942. širom Bosne i Hercegovine, a u manjoj meri i na teritoriji Srbije i Hrvatske.


Sporadični zločini
Sporadični zločini pojavljivali su se u situacijama kad su formacije JVUO prolazile iz operativnih potreba kroz oblasti nastanjene nesrpskim stanovništvom. Ovi pokreti i dejstva po pravilu su praćeni ubistvima civila, silovanjima, pljačkama i uništavanjem imovine.

Učestvujući u italijanskoj operaciji ALBIA na Biokovu između 29.8. i 3.9.1942. hercegovački četnici pod komandom Petra Baćovića vršili masovni teror nad civilima hrvatske narodnosti u zoni operacije. Baćović opisuje ove aktivnosti u izveštaju Mihailoviću od 5.9.1942.:

„...Naknadno dodajem u vezi odlaska naše kaznene ekspedicije u Ljubuški i Imotski, da su naši četnici... između Ljubuškog i Vrgorca, oderali živa tri katolička sveštenika. Naši četnici ubijali su sve muškarce od 15 godina na više. Žene i deca ispod 15 godina nisu ubijana. 17 sela je potpuno spaljeno...“

Učestvujući u italijanskoj operaciji ALFA u dolini Rame hercegovački četnici pod komandom Petra Baćovića su prema izveštajima italijanskog obaveštajca i prema zvaničnicima NDH ubili između 650 i 700 muslimana hrvatske i muslimanske etničke pripadnosti.

1. i 2. oktobra 1942. grupa četnika pod komandom Mane Rokvića (jedan bataljon Dinarske divizije prema italijanskom izveštaju) učestvovala je u, od Italijana organizovanoj, akciji odmazde nad civilima u Poljičkom selu Gata i okolnim selima. Tom prilikom ubijeno je oko 120 civila hrvatske narodnosti. Poručnik Đorđe Nikolić, komandant puka "Kralj Aleksandar" Dinarske divizije o tome izveštava Mihailovića 11.12.1942.:


„Krajem septembra meseca Mane Rokvić na zahtev Komande Talijanske Divizije "Sasari" čijoj se vlasti jedino i pokoravao, preduzme akciju protiv hrvatskih sela iznad Splita i Klisa ka Sinju. Kako je u izgledu bila dobra pljačka uspeo je da sakupi oko 120 boraca vičnih njemu — sve same aramije — i pođe u akciju.

Kako je docnije sam pričao i otvoreno se hvalio, uspeo je da spali 19 hrvatskih sela i da pobije sav narod — govorio je da je samo u jednom selu zapalio školu zajedno sa svima đacima i učiteljima... Zbog prednjeg tražili smo da se Mane Rokvić isključi iz organizacije kao apsolutno štetan. Umesto toga dolazi dekret o njegovom unapređenju u čin četničkog vojvode, a unapređen je na predlog kapetana Ivaniševića...“


Sistematski zločini sa karakteristikama genocida
Ravnogorski ideolozi predvideli su potrebu etničkog čišćenja određenih oblasti radi konsolidovanja etničke srpske teritorije kao osnove buduće Jugoslavije. Ovo etničko čišćenje trebalo je da bude sprovedeno "u pogodnom momentu". Jedan od brojnih dokumenata koji svedoče o ovom planu je Mihailovićeva pismena "instrukcija" Pavlu Đurišiću Str. pov. br. 370 od 20. decembra 1941. godine, u kojoj piše:


„Ciljevi naših odreda jesu:

Borba za slobodu celokupnog našeg naroda pod skiptrom Njegovog Veličanstva Kralja Petra II.
Stvoriti veliku Jugoslaviju i u njoj veliku Srbiju, etnički čistu u granicama Srbije — Crne Gore — Bosne i Hercegovine — Srema — Banata i Bačke.
Borba za uključenje u naš državni život i svih još neoslobođenih, slovenačkih teritorija pod Italijanima i Nemcima (Trst — Gorica — Istra i Koruška) kao i Bugarske, severne Albanije sa Skadrom.
Čišćenje državne teritorije od svih narodnih manjina i nenacionalnih elemenata.
Stvoriti neposredne zajedničke granice između Srbije i Crne Gore, kao i Srbije i Slovenačke čišćenjem Sandžaka od Muslimanskog življa i Bosne od Muslimanskog i Hrvatskog življa...“

U tom periodu provedene su opsežne operacije genocida i etničkog čišćenja u istočnoj Bosni i Sandžaku u koordinaciji majora Zaharija Ostojića, načelnika štaba isturenog odeljenja vrhovne komande JVUO. U operacijama su učestvovale trupe Pavla Đurišića i Vojislava Lukačevića. Nakon operacije Đurišić je u izveštaju Mihailoviću napisao:


„Načelniku štaba Vrhovne komande. — Akcija u Pljevaljskom, Čajničkom i Fočanskom srezu protivu muslimana izvršena je.

Operacije su izvedene tačno po naređenju i izdatoj zapovesti. Napad je počeo u određeno vreme. Svi komandanti i jedinice izvršili su dobijene zadatke na opšte zadovoljstvo. Sva muslimanska sela u tri pomenuta sreza su potpuno spaljena da nijedan njihov dom nije ostao čitav.

Sva imovina je uništena sem stoke, žita i sena. Naređeno je i predviđeno prikupljanje ljudske i stočne hrane u određenim mestima, za stvaranje magacina rezervne hrane i ishranu jedinica koje su ostale na terenu radi čišćenja i pretresanja terena i šumovitih predela, kao i radi sprovođenja i učvršćivanja organizacije na slobodnoj teritoriji.

Za vreme operacija se pristupilo potpunom uništavanju muslimanskog življa bez obzira na pol i godine starosti.

Žrtve. — Naše ukupne žrtve su bile 22 mrtva od kojih 2 nesrećnim slučajem i 32 ranjena. Kod muslimana oko 1.200 boraca i do 8.000 ostalih žrtava: žena, staraca i dece.

Za vreme početnih operacija, muslimani su se dali u bekstvo ka Metaljci, Čajniču i reci Drini. Na Metaljci je našao sklonište mali deo stanovništva. U Čajniču se računa da ima do 2.000 izbeglica, a jedan deo je uspeo da umakne preko Drine pre nego što su određene jedinice izvršile presecanje mogućih otstupnih pravaca na tom sektoru. Sve ostalo stanovništvo je uništeno.

Moral kod muslimana bio je takoreći srušen. Zavladala je epidemija straha od naših četnika, tako da su bili prosto izgubljeni...“

Ubrzo su međutim, krajem marta i tokom aprila, snage NOVJ proterale JVUO sa ovog područja. U kasnijoj fazi je nemačka komanda kojoj je bilo stalo podjednako do saradnje i sa JVUO i sa muslimanskim kvislinzima, izdejstvovala obustavljanje ovakvih operacija. Ravnogorski planeri i ideolozi odložili su ih za kraj rata. Dragiša Vasić o toj mogućnosti pisao je u svom pismu Mihailoviću iz aprila 1942. sledeće:

„U pogledu tačke pod II b), gde se govori o tome da je potrebno zaposednuti teritoriju odmah, i pre nego se iko pribere iščistiti od stranog elementa, mislim da nam ovo pitanje ne mora zadavati mnogo brige. Pamtim vrlo dobro stanje u kome se Evropa nalazila posle prošlog rata. Ratujuće države bile su toliko zauzete svojim brigama, da ni jedna, tako reći, nije mogla voditi računa šta druge u svojim granicama rade i preduzimaju. U prvoj godini posle prošlog rata mogao se prosto istrebiti jedan dobar deo svega neželjenog stanovništva, da niko radi toga i ne okrene glavu. Dakle, ako budemo pametni, ovo pitanje čišćenja odnosno preseljavanja i izmene stanovništva, neće nam biti naročito teško.“
 
ШТАБ
Лиимско-Санџачких четн. одреда

Стр. Пов. Број

13 фебруара 1943 године

Положај.

НАЧЕЛНИКУ ШТАБА ВРХОВНЕ КОМАНДЕ
.

Акција у Пљевљанском, Чајничком и Фочанском срезу противу муслимана извршена је.

Операције су изведне тачно по наређењу и издатој заповести. Напад је почео у одређено време. Сви команданти и јединице извршиле су добивене задатке на опште задовољство.

Отпор непријатеља био је од почетка до краја слаб. Једини већи отпор био је на Требешком брду, који је трајао 4 часа, али и он је брзо савладан.

Наши одреди 7. овог месеца у току ноћи, већ су избили на р. Дрину, те су борбе закључно са тим даном биле у главном завршене, а затим је настало чишћење ослобођене територије. Сва муслиманска села у три поменута среза су потпуно спаљена тако, да ниједан њихов дом није остао читав.

Сва имовина је уништена сем стоке, жита и сена. Наређено је и предвиђено прикупљање људске и сточне хране у одређеним местима, за стварање магацина резервне хране и исхрану јединица, које су остале на терену ради чишћења и претресања терена и шумовитих предела, као и ради спровођења и учвршћавања организације на ослобођеној територији.

За време операција се приступило потпуном уништавању муслиманског живља без обзира на пол и године старости.

Жртве.— Наше укупне жртве су биле 22 мртва од којих 2 несретним случајем и 32 рањена.

Код муслимана око 1200 бораца и до 8.000 осталих жртава: жена, стараца и деце.

За време почетних операција, муслимани су се дали у бегство ка Метаљци, Чајничу и р. Дрини. На Метаљци је нашао склониште мали део становништва. У Чајничу се рачуна да има до 2.000 избеглица, а један део је успео да умакне преко Дрине пре него што су одређене јединице извршиле пресецање могућих одступних праваца на том сектору. Све остало становништво је уништено.

Обезбедење и заштита прелаза преко Дрине и Лима. — Да би се спречио сваки повраћај муслимана са леве на десну обалу р. Дрине и са десне на леву обалу Лима, наредио сам овако поседање обале:

— од с. Дорића до ушћа Лима у Дрину једна чета Више-градске бригаде;

— прелаз код Међеђе: Заборачки батаљон;

— прелаз код Устипраче: Пренћански батаљон;

— прелаз код Устипраче до западне ивице с. Копачи, један батаљон Чајничке бригаде; и

— прелаз код Горажда батаљон Фочанске бригаде.

У селу Дубац постављен је један батаљон Милешевске бригаде, а у селу Бучје један батаљон Чајничке бригаде са задатком да као резерве притекну у помоћ у правцу где би муслимани евентуално покушали прелаз.

Поседање ослободене територије. — За команданта зоне и свих јединица на истој до извршења организације одредио сам капетана И класе Лукачевића Војина.

У селу Поблаће на реону од села Поникве смештен је један батаљон Прибојске бригаде, до села Трпиње (3) три батаљона Пљеваљске бригаде; и

— На реону од села Поникве до села Трпиње постављен је један батаљон II Дурмиторске бригаде.

Задатак ових јединица је да својим присуством врше притисак на Чајниче и не дозволе излазак муслимана из њега и терорисање нашега живља.

Морал: код наших јединица био је у сваком погледу изврстан и на веома високом ступњу. Херојски подухвати сваког појединца и читавих јединица са својим старешинама су у свакој ситуацији доказали видног изражаја и заслужују сваку похвалу.

Морал код муслимана био је такорећи страшан. Завладала је епидемија страха од наших четника тако, да су били просто изгубљени.

Интервенција окупатора из Плеваља и Чајнича састојала се само у томе — заштита и обезбеђење њихових гарнизона од опасности услеђења нашега напада.

Детаљан извештај поднећу накнадно у релацији са свима прилозима и скицама.

Командант, мајор Пав. И Ђуришић
 
Списак жртава масакра у Вранићу код Београда 20./21.12.1943.

1. ПАНТИЋ Јована ЈОКСИМ 87
2. ПАНТИЋ Јоксима СТЕВАН 60
3. ПАНТИЋ Стевана МИЛЕВА 58
4. ПАНТИЋ Стевана ДРАГОМИР 22
5. ПАНТИЋ Драгомира МИЛОЈКА 20
6. ПАНТИЋ Драгомира ЉУБОМИР 1
7. ПАНТИЋ Милијана ВИДОСАВА 16
8. ПАНТИЋ Јована МИЛЕНА 30
9. ПАНТИЋ Јована БРАНИСЛАВ 10
10. ПАНТИЋ Јована САВЕТОМИР 7
11. ЂОРИЋ Драгомира ЈЕЛЕНА 65
12. ЂОРИЋ Драгомира МИЛОРАД 36
13. ЂОРИЋ Милорада СТАМЕНА 36
14. ЂОРИЋ Милорада ДРАГОЉУБ 15
15. ЂОРИЋ Душана ЖИВКА 30
16. ЂОРИЋ Душана ТОМИСЛАВ 10
17. ЂОРИЋ Милисава ИВКА 30
18. ИЛИЋ Јовице МИЛИВОЈЕ 55
19. ИЛИЋ Миливоја ДАРИНКА 55
20. ИЛИЋ Миливоја МИХАИЛО 33
21. ИЛИЋ Михаила МИЛКА 30
22. ИЛИЋ Михаила КАТАРИНА 5 месеци
23. ИЛИЋ Миливоја СВЕТОЗАР 20
24. ИЛИЋ Миливоја НАДЕЖДА 18
25. РАДОСАВЉЕВИЋ Милована МАРКО 48
26. РАДОСАВЉЕВИЋ Марка ДРАГА 49
27. РАДОСАВЉЕВИЋ Марка ЈОВАН 16
28. РАДОСАВЉЕВИЋ Марка ЈОВАНКА 16
29. РАДОСАВЉЕВИЋ Марка МИЛАН 14
30. МАТИЋ Радоја ПЕТАР 56
31. МАТИЋ Петра МАРИЦА 56
32. МАТИЋ Петра ЖИВКО 29
33. МАТИЋ Петра КАТАРИНА 20
34. МАТИЋ Петра АНЂЕЛИЈА 18
35. МИТРОВИЋ Владимира МАРКО 35
36. МИТРОВИЋ Марка ДАРИНКА 35
37. МИТРОВИЋ Марка ДИКОСАВА 16
38. МИТРОВИЋ Марка МИЛАН 11
39. МИТРОВИЋ Марка СЛАВОЉУБ 9
40. ПОПОВИЋ Стевана БЛАГОЈЕ 55
41. ПОПОВИЋ Благоја ДАРИНКА 55
42. ПОПОВИЋ Велисава ДАРИНКА 33
43. ПОПОВИЋ Велисава БРАНИСЛАВ 14
44. ПОПОВИЋ Велисава ЈУЛИЈАНА 12
45. САВИЋ Марка АНЂЕЛИЈА 58
46. САВИЋ Марка МИРКО 32
47. САВИЋ Мирка РАДМИЛА 22
48. САВИЋ Марка КАТА 35
49. ЂОИНЧЕВИЋ Благоја МИЛИВОЈЕ 63
50. ЂОИНЧЕВИЋ Миливоја ТОМАНИЈА 63
51. ЂОИНЧЕВИЋ Животе СМИЉКА 80
52. ЂОИНЧЕВИЋ Ненада ЖИВКО 23
53. ЂОИНЧЕВИЋ Ненада МИЛОРАД 20
54. ЂОИНЧЕВИЋ Ненада СТАНИЈА 17
55. СТЕПАНОВИЋ Љубомира АНКА 56
56. СТЕПАНОВИЋ Љубомира СЕЛИМИР 36
57. СТЕПАНОВИЋ Селимира МИЛЕНА 30
58. ЂОРИЋ Чедомира ИВАН
59. ЂОРИЋ Мирка ОЛГА
60. ТОДОРОВИЋ Марка ЈЕЛЕНА 75
61. ТОДОРОВИЋ Марка МИОДРАГ 39
62. ТОДОРОВИЋ Миодрага МИЉАНА 37
63. ТОДОРОВИЋ Спасоја ЈЕЛЕНА 67
64. ТОДОРОВИЋ Спасоја МИОДРАГ 49
65. ТОДОРОВИЋ Миодрага СТАНА 45
66. ЂОИНЧЕВИЋ Милана ЖИВОТА
67. ЈОКСИЋ Тихомира БОШКО
68. ЈОКСИЋ Милана БОЖИДАР
69. КОЈИЋ Николе МИЛИВОЈЕ
70. ПОПОВИЋ Светозара РАДИВОЈЕ
71. ТОДОРОВИЋ Јовице МИРКО
72. ШИМУНОВИЋ АНДРЕЈА
 
КОМАНДА ЧЕТНИЧКИХ ОДРЕДА

Југословенске Војске

ГОРСКИ ШТАБ

Стр. Пов. Д. Бр. 370

20. децембра 1941 год.

ПОЛОЖАЈ

ЂЕНЕРАЛШТАБНОМ МАЈОРУ г. ЂОРЂУ ЛАШИЋУ - КОМАНДАНТУ ЧЕТНИЧКИХ ОДРЕДА ЈУГОСЛОВЕНСКЕ ВОЈСКЕ У ЦРНОЈ ГОРИ и КАПЕТАНУ г. ПАВЛУ ЂУРИШИЋУ КОМАНДАНТУ ЛИМСКИХ ЧЕТНИЧКИХ ОДРЕДА ЈУГОСЛОВЕНСКЕ ВОЈСКЕ


ИНСТРУКЦИЈА:

Наша се држава налази још увек у рату са вековним непријатељима Немцима и Италијанима.

Ван наше отаџбине бори се за слободу нашег народа омиљени нам Краљ који са владом ради на дипломатском пољу и оружаном снагом која се раме уз раме са нашим великим савезницима достојно нашем народу и оружју бори на Средњем Истоку.

Слобода је највеће добро једног часног народа, зато смо и ми сами у отаџбини дужни учинити све, борити надчовечанским напорима следујући светлим примерима из наше славне историје, те да избацимо непријатеља из наше драге нам Отаџбине.

У тој гигантској борби нисмо сами, већ су уз нас велике силе - наше савезнице Америка - Енглеска - Русија - Кина и све остале демократске снаге. Наша је победа извесна.

Наша Војска која је у априлу ове године доживела, издајством многих мрачних елемената, највећу своју катастрофу, није још побеђена јер рат није завршен, према томе нема ни побеђених ни победиоца.

Четнички одреди наше Југословенске Војске продужили су њен живот како би се у неравној али пуној славе борби опрали част нашег народа и светлог оружја.

Циљеви наших одреда јесу:

1) Борба за слободу целокупног нашег народа под скиптром Његовог Величанства Краља Петра II.

2) Створити велику Југославију и у њој велику Србију, етнички чисту у границама Србије — Црне Горе — Босне и Херцеговине — Срема — Баната и Бачке.

3) Борба за укључење у наш државни живот и свих још неослобођених, словеначких територија под Италијанима и Немцима (Трст — Горица — Истра и Корушка) као и Бугарске, северне Албаније са Скадром.

4) Чишћење државне територије од свих народних мањина и не-националних елемената.

5) Створити непосредне заједничке границе између Србије и Црне Горе, као и Србије и Словеначке чишћењем Санџака од Муслиманског живља и Босне од Муслиманског и Хрватског живља.

6) Казнити све Усташе и Муслимане, који су у трагичним данима немилосрдно уништавали наш народ.

7) Казнити све оне који су криви за нашу априлску катастрофу.

8) У крајевима очишћеним од народних мањина и не-националних елемената извршити насељавање Црногорцима (у обзир долазе сиромашне национално исправне и поштене породице).

9) Осигурање једног таквог политичког тела које ће водити државни брод смерницама општих народних тежњи и интереса.

10) Циљеви су огромни зато је борба утолико захвалнија за оне који се боре за њихово остварење.

Учините све што је у Вашој моћи да се и сав национални елеменат у Црној Гори што пре сврста у наше одреде јер догађаји се ређају вртоглавом брзином и не смеју нас затећи неспремним.

Са Комунистима — партизанима не може бити никакове сарадње јер се они боре против династије и за остварење социјалне револуције, што никада не сме бити наш циљ, јер смо ми једино и искључиво само војници и борци за Краља, Отаџбину и слободан народ.

Употреба четничких одреда у Црној Гори: у даном тренутку!

1) Једним делом снага дејствовати из долине Лима правцем: Бијело Поље — Сјеница са задатком очистити Пештер од Муслиманског и Арнаутског живља.

Ове снаге морају тесно сарађивати са одредима Јаворским и Голиским.

2) Делом снага дејствовати правцем преко Чакора ка Метохији са задатком да се на томе правцу очисти територија од Арнаута, као и да се пресретну они који ће бити гоњени из Пештера — Санџака.

Ове снаге морају сарађивати са снагама под један и Копаоничким одредима.

3) Делом снага из области Никшића дејствовати правцем Јужног приморја ка Дубровнику са задатком да се ови ослободе.

Ове снаге морају сарађивати са левом Дангићевом колоном која ће дејствовати преко Мостара и

4) Делом снага дејствовати ка Југу у циљу заузимања Скадра. У сваком случају обезбедити Црну Гору од упада арнаутских елемената из Албаније.

Поступак: са Арнаутима, Муслиманима и Усташама према њиховим заслугама за њихова гнусна недела према нашем живљу тј. исте треба препустити 'Народном суду' — према Хрватима који су под окупацијом Италијана поступити према њиховом држању у даном тренутку.

ОРГАНИЗАЦИЈА:

За целу област Црне Горе постављам за команданта свих четничких одреда Југословенске Војске генералштабног мајора г. Ђорђа Лашића. Састав штаба оставља се слободном нахођењу самом команданту. Важно је да штаб има оперативно, обавештајно, пропагандно и економско оделење.

Назив овог штаба јесте: Команда Четничких Одреда Југословенске Војске — горски штаб бр. 15.

Важно је да штаб буде експедитиван да се не губи у администрацији већ да му буде рад заснован на стварним чињеницама на самом терену.

За команданта Лимских Четничких Одреда у области среза Андријевичког, Беранског, Бијело-Пољског, Пријепољског, Пљеваљског и Колашинског постављам пешадијског капетана I класе г. Павла Ђуришића. Све остале команданте поставиће сам командант за Црну Гору, односно командант Лимског одреда за свој рејон.

У целом свом раду руководити се начелом борбе за народ тј. ослушкивати што народ жели па тако и радити. За команданте и командире постављати људе које жели сам народ. Ослањати се у пуној мери на наше националне политичке борце, чију сарадњу замолити, задобити како би нам борба била што успешнија. У тој борби не сме бити политичких момената нити личне политике за задовољавање својих амбиција. Цела борба има носити карактер чисто национални са врховним циљем слобода народа.

Организацију изводити према приложеним упутима, датим усменим инструкцијаина капетану г. Ђуришићу и обзиром на локалне прилике. Управне и самоуправне власти остају оне које су биле на дан 27. марта 1941. године. Ако је неко лице међу њима компромитовано у раду са непријатељем или корупционашко или као такво од народа жигосано, треба га сменити.

Назив појединим батаљонима и одредима давати према месним географским појмовима, а уколико то није згодно може и по имену команданата. Потчињене команде носе своје називе са бројем 15/ број кога одреди командант.

Што пре извршите формирање јединица, поставите команданте који треба да се старају о чврстом повезивању јединица да се јос сада налазе на терену на коме ће и дејствовати.

Прикупљајте оружје и муницију стварајући слагалишта — базе у којима прикупите и животна средства. Познато је да поједини крајеви Црне Горе располажу са обилним оружјем и муницијом, док други оскудевају, зато је потребно што пре извршити равномерну поделу тога оружја. За ово се обратите за помоћ народном посланику г. Рашовићу.

ВЕЗА:

Са главним штабом одржаваћете везу радио-станицом (према подацима г. Рашовић има армиску радио-станицу). Шифра за рад радиом дата је капетану г. Павлу Ђуришићу. Док се не успостави радио-веза, исту одржати и куририма шифром датом напред именованом.

Познато је да у Црној Гори влада велика оскудица животних намирница, зато припремите Аеродром барем за спуштање падобранима чиме ћете омогућити да се шаље брза и ефикасна помоћ народу у Црној Гори. Тачно место са географским координатама што пре саопштите овоме штабу. Аеродром мора да буде припремљен за ноћни пријем због чега треба на њему да постоји једна Ваздухопловна група која ће исти умети осветлити када се буде појавио долазак авиона.

Неопходно је потребно обезбедити један сигуран канал са морске обале у унутрашњост јер постоји вероватноћа да ће помоћ стизати и морским путем.

Везу са Дангићем у Босни одржавати преко Гацка на Билеће и преко Фоче на Калиновик. Везу са Србијанским одредима одржавати преко Лимског одреда.

Већ је напред напоменуто да је сарадња са исправним националним политичким елементима од неопходне огромне важности, стога учините све да се ти елементи — виђени Црногорски прваци прихвате ове свете борбе за бољу будућност нашег народа, они нека имају улоге које и припадају вођама народа.

Одмах по пријему овога наређења позовите те виђене људе и са њима створите, како у главном, тако и у обласним штабовима политичке одборе са задатком потпомагања наше акције.

Што се ситуације у држави тиче иста је изложена капетану г. Ђуришићу.

У Вашем раду руководите се напред изнетим, датим инструкцијама капетану г. Ђуришићу и обзиром на локалне прилике. Важно је да се нашим акцијама не изазивају узалудне жртве, већ да се придржавамо нашег начела: постићи циљ са што мање жртава.

ДА ЖИВИ ЊЕГОВО ВЕЛИЧАНСТВО КРАЉ ПЕТАР II! ДА ЖИВИ ЦЕО НАШ НАРОД!

КОМАНДАНТ: Ђенералштабни ђенерал Драг. М. Михаиловић
 
Zločini prema zarobljenicima
Likvidacije zarobljenih pripadnika NOVJ vršene su na redovnoj osnovi. Veliki broj četničkih izveštaja o sukobima otvoreno priznaje likvidacije zarobljenika. Na primer,

OBAVEŠTENjE KOMANDANTA MAJEVIČKOG KORPUSA OD 24. DECEMBRA 1943. KOMANDANTIMA SEMBERSKE I MAJEVIČKE BRIGADE:

„...Miloš (Erkić, komandant Tuzlanske brigade) je zarobio 25 partizana, a 24 ubio na licu mesta...“

KNjIGA PRIMLjENIH DEPEŠA ŠTABA DRAŽE MIHAILOVIĆA:

„17. decembra 1943 god. Br. 12.425 od He He (major Radoslav Đurić). Br. 486 od 14-XII-1943. Komandant drugog kosovskog korpusa izveštava: Izdajnika poručnika Radulovića sa njegovom grupom smo razbili.14 Borbu je vodila druga Studenička brigada kod sela Gumništa, gde je ubijen 21 partizan i 9 zarobljenih.“

„Br. 1011 od Bi-Bi (major Radomir Cvetić, komandant Javorskog korpusa). Br. 47 od 21-I-1944. — Po iskazu zarobljenika ovde je bila druga proleterska divizija iz korpusa Peke Dapčevića, koji ima tri divizije. Ovu diviziju sačinjavali: druga Dalmatinska i druga proleterska sa po 800 ljudi i Šumadijska brigada sa 400. Ukupno 2.000. Imaju dosta bacača i automata, ali malo municije. U Negbini pridružilo im se 8 Engleza od Keserovića sa puk. Sajcom i radio stanicom. Poslednji delovi su im u Negbini, a glavnina u Kleki. Mnogo ranjenih pomrlo im u putu. Mi smo zarobili 16 i zaklali bez prekog suda.“

Takođe postoje uputstva i naređenja nadređenih komandi koja nalažu sistematičnost i surovost u likvidaciji zarobljenika


Hm, Majevički odred??? Postojao je Cersko-Majevički odred pod komandom Dragoslava Račića... a majevički kao zaseban... jok!
 
Списак жртава масакра у Вранићу код Београда 20./21.12.1943.

1. ПАНТИЋ Јована ЈОКСИМ 87
2. ПАНТИЋ Јоксима СТЕВАН 60
3. ПАНТИЋ Стевана МИЛЕВА 58
4. ПАНТИЋ Стевана ДРАГОМИР 22
5. ПАНТИЋ Драгомира МИЛОЈКА 20
6. ПАНТИЋ Драгомира ЉУБОМИР 1
7. ПАНТИЋ Милијана ВИДОСАВА 16
8. ПАНТИЋ Јована МИЛЕНА 30
9. ПАНТИЋ Јована БРАНИСЛАВ 10
10. ПАНТИЋ Јована САВЕТОМИР 7
11. ЂОРИЋ Драгомира ЈЕЛЕНА 65
12. ЂОРИЋ Драгомира МИЛОРАД 36
13. ЂОРИЋ Милорада СТАМЕНА 36
14. ЂОРИЋ Милорада ДРАГОЉУБ 15
15. ЂОРИЋ Душана ЖИВКА 30
16. ЂОРИЋ Душана ТОМИСЛАВ 10
17. ЂОРИЋ Милисава ИВКА 30
18. ИЛИЋ Јовице МИЛИВОЈЕ 55
19. ИЛИЋ Миливоја ДАРИНКА 55
20. ИЛИЋ Миливоја МИХАИЛО 33
21. ИЛИЋ Михаила МИЛКА 30
22. ИЛИЋ Михаила КАТАРИНА 5 месеци
23. ИЛИЋ Миливоја СВЕТОЗАР 20
24. ИЛИЋ Миливоја НАДЕЖДА 18
25. РАДОСАВЉЕВИЋ Милована МАРКО 48
26. РАДОСАВЉЕВИЋ Марка ДРАГА 49
27. РАДОСАВЉЕВИЋ Марка ЈОВАН 16
28. РАДОСАВЉЕВИЋ Марка ЈОВАНКА 16
29. РАДОСАВЉЕВИЋ Марка МИЛАН 14
30. МАТИЋ Радоја ПЕТАР 56
31. МАТИЋ Петра МАРИЦА 56
32. МАТИЋ Петра ЖИВКО 29
33. МАТИЋ Петра КАТАРИНА 20
34. МАТИЋ Петра АНЂЕЛИЈА 18
35. МИТРОВИЋ Владимира МАРКО 35
36. МИТРОВИЋ Марка ДАРИНКА 35
37. МИТРОВИЋ Марка ДИКОСАВА 16
38. МИТРОВИЋ Марка МИЛАН 11
39. МИТРОВИЋ Марка СЛАВОЉУБ 9
40. ПОПОВИЋ Стевана БЛАГОЈЕ 55
41. ПОПОВИЋ Благоја ДАРИНКА 55
42. ПОПОВИЋ Велисава ДАРИНКА 33
43. ПОПОВИЋ Велисава БРАНИСЛАВ 14
44. ПОПОВИЋ Велисава ЈУЛИЈАНА 12
45. САВИЋ Марка АНЂЕЛИЈА 58
46. САВИЋ Марка МИРКО 32
47. САВИЋ Мирка РАДМИЛА 22
48. САВИЋ Марка КАТА 35
49. ЂОИНЧЕВИЋ Благоја МИЛИВОЈЕ 63
50. ЂОИНЧЕВИЋ Миливоја ТОМАНИЈА 63
51. ЂОИНЧЕВИЋ Животе СМИЉКА 80
52. ЂОИНЧЕВИЋ Ненада ЖИВКО 23
53. ЂОИНЧЕВИЋ Ненада МИЛОРАД 20
54. ЂОИНЧЕВИЋ Ненада СТАНИЈА 17
55. СТЕПАНОВИЋ Љубомира АНКА 56
56. СТЕПАНОВИЋ Љубомира СЕЛИМИР 36
57. СТЕПАНОВИЋ Селимира МИЛЕНА 30
58. ЂОРИЋ Чедомира ИВАН
59. ЂОРИЋ Мирка ОЛГА
60. ТОДОРОВИЋ Марка ЈЕЛЕНА 75
61. ТОДОРОВИЋ Марка МИОДРАГ 39
62. ТОДОРОВИЋ Миодрага МИЉАНА 37
63. ТОДОРОВИЋ Спасоја ЈЕЛЕНА 67
64. ТОДОРОВИЋ Спасоја МИОДРАГ 49
65. ТОДОРОВИЋ Миодрага СТАНА 45
66. ЂОИНЧЕВИЋ Милана ЖИВОТА
67. ЈОКСИЋ Тихомира БОШКО
68. ЈОКСИЋ Милана БОЖИДАР
69. КОЈИЋ Николе МИЛИВОЈЕ
70. ПОПОВИЋ Светозара РАДИВОЈЕ
71. ТОДОРОВИЋ Јовице МИРКО
72. ШИМУНОВИЋ АНДРЕЈА

Ko i pod čijom komandom pobi ove ljude u Vraniću?
 
ту има доста дискусија о том случају.људи су побијени али много се прича да са тим дражин покрет нема везе и да то нису били његови људи.има на сајту који прати равногорски покрет а зове се "погледи" све о томе и то од људи који имају документе и аргументе.
 
Ne znam ima li smislada se uopste komentarise ovde nesto?Jadna smo mi drzava kad ovakvi monstrumi se izjednacavaju sa onima koji su prosli kataklizmu Neretve i Sutjeske.Ceo svet zna ko su bili cetnici i ko je bio Draza Mihailovic.Ovi nasi kazu da se krila istina 50 godina o cetnicima,pa neka sada dokazu tu istinu,sad kad nema vise komunista.Ali,nema sta da kazu,nema jer svi oni koji velicaju ovakva zverstva imaju kompleks nize vrednosti,i moraju da se pomire sa cinjenicom da su partizani bili jedina vojska koja se borila protiv okupatora,i da je izasla iz rata kao pobednik.Svake godine se obelezava na Ravnoj gori pomen Drazi.Pa dovoljno je pogledati tu rulju koja se tamo skuplja da jede i da pije,i koja istice nacional sovinisticka obelezja koja samo stete i onako srozanom ugledu ove nase zemlje.Ako uzimamo za sistem vrednosti cetnike i Drazu,onda smo mi izgubljeni narod!
 
komandant cetnicke jedinice koja je izvrsila pokolj u vranicu je Spasoje Drenjanin - Zeka akciju je odobrio draza mihailovic

Prosecutor: The massacre at Vranic took place during the night
.of December 20 21, 1943. 72 persons were slaughtered, while at
Bolec another 20 were butchered. The massacre at Vranic took
place on the night between the 20th and 21st and at Bolec on December
21, 1943, one after another. You issued the order: Seged, Kis,
JRas-Ras, Dog-Dog and Romek Who are they?
' Defendant: They are code names.
Prosecutor: Ras-ras is Kalabic, Kis is Lazovic. Here you say
0ur Avala Corps with Grocka, Vracar, Umka district are fast asleep.
These areas in the immediate surroundings of Belgrade are littered
with communists and their sympathizers. The commanders, Major
.Mihailo Jovanovic, Captain Lazovic, Captain Nikola Kalabic, Komarcevic
and the Rudniik Corps are ordered to clear most energetically
;all the districts from South to North, especially the Kosmaj district,
"because it is important to have the Grocka and Umka districts clear
,as soon as possible.
At the same time, I congratulate Captain 2ivojin Lazovic and
-Nikola Kalabic on their promotion. The decree was issued on December
3, and there will be more promotions according to merit. Report
constantly on the actions of the others also. On November 17
you wrote Kosmaj has to be cleared at all costs. Act according to
the situation, so that Kosmaj -up to Belgrade is cleared in the shortest
^possible time.
Defendant: That was a matter of organization.
Prosecutor: You sent an order in October to your commanders,
.and they carried out an action at Vranic in December . . . They carried
it out this way: At Vranic they butchered 72 persons, at Bolec 20
peasants. On January 18, 1944, you issued orders N 546 to 548, to
Dob-Dob and Kom-Kom: The commanders of the Avala corps
extremely inactive. 2ivan Lazovic should come to show what can be
-done.* You see 2ivan Lazovic carried out massacres at Vranic and
Bolec while you were warning them that 2ivan Lazovic was to come
lo show them what could be done.
Defendant: It does not mean that I knew what had been done.
2ivan Lazovic did what he pleased.
Prosecutor: (reads): That is the result of your work up to the
present day^ It cannot go on like this. I shall dismiss all of you, and
J shall disperse the Avala corps . . .
Defendant: I tried to replace them.
Prosecutor: Accused Mihailovic, did Trifkovic call on you before
the massacre at Vranic?
383
Defendant: I sent for him, tout it could not be arranged.
Prosecutor: He -says: The wiping out of the communist assistants
is being carried out systematically* Were yooi informed?
Defendant: No I was not.
Prosecutor: Did you know that at Drugovac, Belgrade County,
on April 29, according to the order which ybu issued on January 18,
73 persons, men, women and children, were massacred.
Defendant: No, I didn't.
Prosecutor: I have finished.

vojni tuzilac ispituje drazu mihailovica str 382-83 "trial of draza mihailovic"
 
Poslednja izmena:
ti si vec dovoljno rekoa svojim postovima od kojih mi se pegla...i ne bi sve to bilo tako strasno da ne uzdizes partizane i predstavljas kao jedine i prave borce protiv fasizma, sto moze da tvrdi samo osoba koja o ovoj temi zapravo ne zna nista do pricica svoga deda, za stolom ispod slike druga Tite...

Da li su tebi poznati zlocini partizana, pre svega komunista na celu sa tvojim drugom nad srpskim narodom, sto za vreme rata, sto za vreme vladavine tog zla...Zato bez teatralnih nastupa ovde, tipa ''Gospodo, itd...''

Sto se tice sela Vranic, niko ne negira taj zlocin ali da vidimo sta mu je prethodilo, i kakva je u stvari cela prica, a ne samo doci ovde na temu pljuvati i tako se cuditi, a pritom velicati partizane, komuniste...

Spasoje Drenjanin ''Zeka'', komandant jednog bataljona Avalskog korpusa, bio je oženjen u Vraniću. Njegovi poznanici iz ovog sela pozvali su ga na drugi dan Sv. Nikole, 20. decembra 1943, da dođe sa svojim bataljonom - stotinak četnika - da ga ugoste.
Drenjanin nije znao da su se ti njegovi poznanici dogovorili sa pripadnicima Kosmajskog partizanskog odreda sledeće: partizani će se sakriti na tavane kuća, a kad četnici polegaju posle večere, sići će i početi da ih kolju.
Zaklali su na spavanju 24 četnika, pre nego što je neko dao uzbunu. Drenjanin, i sam ranjen, okupio je bataljon na zbornom mestu, iznad sela. Opkolili su selo, ušli i poubijali sve odrasle muškarce u kućama ispod čijih pragova je curila krv zaklanih četnika.
Drenjanin i njegovi su krili ovo, jer su se plašili kazne, pa se u prvim četničkim dokumentima pita ko je počinio taj zločin. Navodi se 40-tak likvidiranih, mada su posle komunisti došli do brojke od 60.
Kada je otkriven, Drenjanin je stavljen pod istragu, ali je usledilo povlačenje za Bosnu i proces nikada nije završen. Ubijen je u obračunu sa Oznom posle rata.


Svedoci ove price danas su svestenik iz Vranica i Milosav Markovic, Drenjaninov cetnika koji je bio na licu mesta. Takodje Ugljesa Krstic koji je bio nedaleko, na Umci, kao Ravnogorski omladinac.

Ovo je inace najveci zlocin koji su pocinili cetnici u Srbiji i Drenjanin i njegovi bi svakako bili kaznjeni posle rata.

Sto se tice spiska zrtava u to ne ulazim ali znajuci iz cije ''kuhinje'' izlazi siguran sam da je dosta imena dodato...

Ako se sagleda citav dogadjaj onda je jasno koliko su smesne tvrdnje da je akciju odobrio sam Draza Mihailovic, i jasno vidi da je u pitanju jos jedna u nizu lazi, propagandi i izmisljotina crvenih ustasa, koje na ovom forumu predstavlja kiseli...

A ti halix govori u svoje ime kada pricas o vrednostima cetnika i Draze jer sto se mene tice nisi ti nikakav predstavnik srpskog naroda i hvala Bogu da je tako...

PS

Sve postavljeno do sad od strane korisnika zeksiv su najobicniji falsifikati, o kojima je bilo price na raznim temama, a da je zeksiv i postavio same dokumente uz samo malo zdravog razuma to bi bilo svima ocigledno...Ako nekog zanima neki poseban, neka pita...
 
Poslednja izmena:
Ne znam ima li smislada se uopste komentarise ovde nesto?Jadna smo mi drzava kad ovakvi monstrumi se izjednacavaju sa onima koji su prosli kataklizmu Neretve i Sutjeske.Ceo svet zna ko su bili cetnici i ko je bio Draza Mihailovic.Ovi nasi kazu da se krila istina 50 godina o cetnicima,pa neka sada dokazu tu istinu,sad kad nema vise komunista.Ali,nema sta da kazu,nema jer svi oni koji velicaju ovakva zverstva imaju kompleks nize vrednosti,i moraju da se pomire sa cinjenicom da su partizani bili jedina vojska koja se borila protiv okupatora,i da je izasla iz rata kao pobednik.Svake godine se obelezava na Ravnoj gori pomen Drazi.Pa dovoljno je pogledati tu rulju koja se tamo skuplja da jede i da pije,i koja istice nacional sovinisticka obelezja koja samo stete i onako srozanom ugledu ove nase zemlje.Ako uzimamo za sistem vrednosti cetnike i Drazu,onda smo mi izgubljeni narod!

Koliko gluposti na jednom mestu...Izjednacavanjem cetnika i partizana ispravljena je decenijska nepravda iako partizani ne zasluzuju da budu rame uz rame sa cetnicima...Podseticu da partizani do 44. i dolaska Crvene Armije nisu oslobodili ni jedan grad, NISTA!, cetnici 31!...

I tako je, ceo svet zna ko su bili cetnici, podseticu te da je orden Drazinoj cerci dodeljen 2005. godine, 2006. godine je izasla knjiga francuskog pisca Kristofa Busona ''Heroj koga su izdali saveznici'', u Americi se svake godine obelezava dan Draze Mihailovica, a danas je u planu da se snimi film o hrabrim cetnicima i misiji Haljard, najvecoj spasilackoj misiji u II sv.ratu, prema knjizi ''Forgotten 500'' Gregory Freeman-a, najcitanijoj knjizi u Americi...Tako je, ceo svet zna da su cetnici prvi gerilci okpirane evrope...

Neko ko o ovome nije procita dve stranice se pita zasto se sada istina ne dokazuje..Pa ja ne znam gde ti zivis i jesi li uopste upucen u ono sto pricas, ali druze, dokazuje se i te kako...Mozemo da pricamo o borbama tih tvoji partizana protiv Nemaca, evo izvoli, otvori temu...

Da li si ti bio na Ravnoj Gori pa da tako pricas...sta ti znas o tome...A taj dan ce se tek obelezavati...
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top