Čekajući........

large.gif
 
kugla%20The%20Lady%20D_zps4p7msehh.gif


NE, NEĆU KRATKO... JER UMEM DUGO I TRAJNO I NEPRESTANO!

Hocu da se baciš u moju pesmu,
dok toneš i propadaš kroz nju,
da znaš, da te na kraju čekam na sigurnom tlu
Neću kratke opise,
pridev, pred pridevom novim,
nek otopi se!
Hoću da uzburkam talase, što te greju, što te hlade,
struje ,bruje, svašta rade,
dok miluju te i spodilaze ,
nižući preko duše, kože,
morske zvezde, oktopode,
stvari razne, pronalaze,
pa novu nežnost traže,
prinose uhu dubine zvuk,
ko iz morske školjke ulovljeni huk.

Hoću da zavodim te, navodim te, zalutam te,
da na kraju spasem te-sebi kad vratim te,
dok kradem te.
Necu kratko!
Jer umem neprestano, ko pesmom ovom da grlim te,
dok budim te,
ustreperim, unezverim,
jer da se igram, mnogo želim,
kroz igru ovu i sebe tebi podelim,
jer i reč i ljubav i život vodim
tebi dragi moj, da ugodim.

Ne volim ni kratke, ni prave, puteve ni staze,
Volim skrivene čarolije, prirodne oaze,
slalomske piste,
brdovite, snažne, ko tvoje biste izvajane..
Al volim na kraju svake nove staze,
Sklopit’ ruke na tvom vratu
i napraviti tu jednu cvetno-poljupčanu palatu.

Ne, ja neću kratko, ne volim, ne umem,
Jer zelim neprekidno, da se ljubimo, dok ne umrem,
da se usudimo,
dodirivati i rimom, pogledom, i daljinom
jednako kao i pod jorganskom svilom.

U dlanu vec krijem novo seme,
tu ga grejem-da ga negde u tebi posejem.
Zaklopicu ti oči dok bude nicalo,
osećaćes njegov miris,
dok vreme bude proticalo,
Saznaćeš udisajem šta si pročitao.
__________



The Lady D
:heart:
:hvala:
:bye:
 
Možda čovjek ponekad izgubi sve što mu je drago i osjeti se napušten sam, sasvim sam.
Možda ponekad razočaraš se u ljude i sve oko sebe (čak i u sebe)
i kao ptica bez gnijezda tražiš utočište pod tuđim krovom.
Možda ponekad, ali jednom sigurno ispriječit će se netko pred tobom,
netko preko koga ne možeš tako prijeći, pogledati ga preko ramena.

Jednom, sigurno shvatit ćeš da nekog duboko voliš.


Ernest Hemingvay
 


JOŠ SAMO DA TI ČUJEM GLAS


Rođen si u jednoj mašti.
Rasto si u jednom snu.
Stasao u jednu veru.

Još samo da ti čujem glas...

Podarila sam ti osmeh,
dovoljno jak da odagna boli,
dovoljno slab - da mom osmehu ne odoli.
Podarila sam ti snagu,
dovoljno veliku da pomeri svet,
dovoljno slabu da nežni dodirne cvet.

Još samo da ti čujem glas...

Podarila sam ti oči,
dovoljno široke nebesa cela u sebi da skriju,
dovoljno uske nadamnom jedino verno da bdiju.
Podarila sam ti dušu,
dovoljno čistu da u njenom jezeru ugledam sebe,
dovoljno mutnu da lažeš mi tugu,
da kradeš mi ljubav, da varaš mi boli.

Još samo da ti čujem glas...

Dugo već nosim te kroz maštu i veru,
kroz snove i vreme.
Dugo već čeznem da si kraj mene,
da mi doneseš lepo vreme,
da mi pokažeš toplije životne predele.
Dugo već, a teče vreme,
a toliko želim dati ti sebe.

Još samo da ti čujem glas...
_______


The Lady D
:heart:
:hvala:
:bye:
 



OČI MOJE

U očima mojim prozori široki.
Krila vita ne mogu nikad da im sklopim.
Ma koliko daljina ogledalo njima,
ko u divljeg vranca treperi im griva.

Da su oči moje nebo,
da im nedra prošaraju jata,
novi lepet krila bi tražilo,
novi cvrkut da jutra ispraća.

Da su oči moje more,
ispile bi brzo plavetnilo njino .
Nekim novim brodom zaplovile tada
snivajući nova potonula blaga.

Da su oči moje nepregledna polja,
pastiri bi svoja pogubili stada.
Neke nove slike daleke
snivale bi tada u hladu proplanka.

I ne znam ti reći šta je bolje:
da su nebo, more ili polje,
ili što svoje postojanje svode
da sa staza mojih rasteruju tmine.
Kad život barjak pobede ponese,
i sklopi im makar i jedno krilo,
zgasnuće te oči moje ,
ma koliko sjale,
ma koliko znale...

...a nebo ostaje večito plavo!
_____________
The Lady D :)
:hvala:
:bye:
 

tumblr_nhrry4bdX51srzaeoo1_500.jpg


U zelenoj jasnoj pomrčini granja,
Tu nađem Samoću, u ćutanju večnom,
Bledu, pokraj reke; tu sedi i sanja,
I ogleda lice u modrilu rečnom.
Ko zna otkad tako. No u nemom dolu,
Glas pane li samo u ta mesta čista,
Sva tišina teško uzdahne u bolu;


 
CEKAJ ME


Cekaj me, i ja cu sigurno doci,
samo me cekaj dugo.
Cekaj me i kada zute kise
noci ispune tugom.
Cekaj i kada vrucine zapeku,
i kada mecava brise,
cekaj i kada druge niko
ne bude cekao vise.
Cekaj i kada pisma prestanu
da stizu iz daleka,
cekaj i kada cekanje dojadi
svakome koji ceka.
Cekaj me, i ja cu sigurno doci.
Ne slusaj kad ti kazu
kako je vrijeme da zaboravis
i da te nade lazu.
Nek povjeruju i sin i mati
da vise ne postojim,
neka se tako umore od cekanja
i svi drugovi moji,
i gorko vino za moju dusu
nek piju kod ognjista.
Cekaj. I nemoj da sjedis s njima,
i nemoj da pijes nista.
Cekaj me, i ja cu sigurno doci,
sve smrti me ubiti nece.
Nek kaze ko me cekao nije:
Taj je imao srece!
Ko ne zna da ceka, taj nece shvatiti
a nece znati ni drugi
da si me spasila ti jedina
cekanjem svojim dugim.

Nas dvoje samo znacemo
kako prezivjeh vatru kletu, -
jednostavno, ti si znala da cekas
kao nitko na svijetu
.
Konstantin Simonov
0804.1050_5F005F00_A230350_5F00_jpg_2D00_550x0.jpg_2D00_550x0.jpg
 
http://fs5.****************/images/160313/88od8345.jpg

Dan poseta

Čovek u samici čeka,
na svaki zvuk preza.
U hodniku lanaca zveka,
škripi reza -
nije k njemu.
Neko nekoga glasno traži -
ne traže njega.
Stražar ponovo ključem barata -
ne dolaze ni sad k njemu.
Trza se opet od teškog bata
nečijih nogu -
ne idu k njemu.
Možda je na voz zakasnila,
a nema više nijednog do noći,
i ne može doći.
Opet reza.
Prođe dva minuta.
Nije ona ni ovog puta.
Čuvar prestanak poseta trubi.
Možda je umrla,
možda nikad više neće doći.

Oko tamnice zidovi smrti i noći.



Desanka Maksimović
 
Koračam bosa tvojim tragom
Priljubljujem usne uz tvoju praznu čašu
U tvom odijelu tražim odlutalu toplotu
Pogledom dotičem sve što si ti gledao
Ispisujem ti ime izgovaram ga tiho
Blagosiljem dane kad čuvaš svoje zdravlje
Ponavljam sve mazne riječi koje smo ikad rekli
Sjećam se zavjeta tvojih očiju
Tvoj se posljednji dodir još ne odvaja od mene
Sa svakim danom se suočavam umorna
srca tromih nogu
To što smo razdvojeni pola mi odnosi snage
A ostatak mi treba da bih te sačekala.


Kerolin Ris
 

Back
Top